Hoće li Vidonje u skoro vrijeme postati Konjsko? Tako se, naime, zove selo u kliškom zaleđu koje se prvi put spominje u 11. st. u darovnici kralja Zvonimira koji je ovo malo kraško polje darovao splitskoj nadbiskupiji najvjerojatnije za pašnjak za konje i goveda u Kampima i Livodama. U istu svrhu su ga koristili stanovnici kliške tvrđave, a u vrijeme osmanlijske okupacije na uzvisini ispod vrha Koštak je sagrađena i turska kula koju je nakon Kandijskoga rata (u drugoj polovici 17. st.) zaposjela i dogradila plemićka obitelj Tartaglia (izvorno Jakovlić) koja je bila u posjedu cijeloga mjesta uime ratnih zasluga.
Vratimo se na Vidonje! Jedan od ljepših pogleda na Neretvanski dolinu pruža se s prvoga u nizu vrhova planine Žabe (najviši vrh Sv. Ilija, 955 m), Marina vijenca (507 m). Stara staza koja je s markacijama pretvorena u planinarsku počinje još u Mliništu, ali se u kraćoj verziji može početi od Gomila, od kapelice sv. Liberana, pored kojih se nalaze ilirske gomile, na prijevoju s kojega puca pogled na vidonjsku prodolinu i Neretvansku dolinu.
Staza je manje zahtjevna, osim kada se dođe pod sam vrh, a uspon od Liberana traje manje od jednoga sata – što je čini pogodnom i za mlađe planinare.
Uz stazu se nalaze mali kameni križevi i vigure, a na samom vrhu križ visok 7 metra kojega su 1995. su osmislili i postavili srednjoškolski učenici i mještani pod vodstvom pok. nastavnika i planinara Tomislava Zupčića – Zupe povodom održavanja velikoga skupa, Dana dalmatinskih planinara, na Vidonjama. Blagoslovio ga je mještanin, nadbiskup Marin Barišić.
U maloj dolini između Marina vijenca i susjednoga Trovora se nalazi lokalitet Lokvica, malo kraško poljce u kojem se nalazi izvor vode po kojem je i dobilo naziv.
Zašto bi Vidonje moglo postati Konjsko? Od posljednjega uspona prije nekoliko godina, iznenadio nas je broj konjskih krda što mirno pasu na padinama Male Žabe i po njivama u podnožju. Primijetili smo tri odvojena krda s otprilike 50 konja zanimljivih, šarenih boja, kao da se nalazimo na području nekoga indijanskoga plemena. Njihovo ponašanje nije baš pitomo, rekli bismo poludivlje: nisu dozvolili da im se previše približimo. Ako se njihovo razmnožavanje ovako slobodno nastavi, a moglo bi jer nema predatora koji bi ih ugrožavali, možda bi trebalo razmisliti o promjeni naziva ovoga drevnoga lokaliteta.
Preporučujemo šetnju do Marina vijenca s kojega se pruža neodoljiv pogled, osobito u ovo vrijeme kada više slušamo o tome što je zabranjeno, a manje što bi bilo dobro mimo zabrana. Mi preporučujemo boravak na otvorenom jer koristi tjelesnom i duhovnom zdravlju.
