Ja Jesam trs, onaj istinski, a Otac moj je zemljoradnik.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Slušajući današnje Evanđelje, ponovno smo svjedoci trenutka u kojem poput Mojsija nekad možemo čuti kako nam Bog otkriva svoje ime (=identitet). Ime se ne otkriva strancu, nego osobi do koje nam je stalo. Prošle nedjelje bili smo pozvani gledati ljepotu našeg Spasitelja, a sada nas poučava da je ta njegova ljepota zapravo rezultat rada jednog samozatajnog Zemljoradnika (s velikim “z”). Ovog pak Zemljoradnika se ne može upoznati drugačije nego gledajući i promatrajući što čini. On je profesionalac svoje vrste, te iako šuti, njegova djela progovaraju o Njemu. Ali da bi se čulo što mi drugi želi reći, prvo mu ja to moram (“nažalost”) i dopustiti svojom šutnjom. Ovaj pak Zemljoradnik ima, kako nam Učitelj kaže, dvije osobine. Ne zadovoljava se “plodom”, nego želi “još više” plodova i to je cilj njegova rada i nastojanja. On ljubi život, ali ga je i žedan, a pogotovo života u punini. Srećom mi ljudi smo puno skromniji za razliku od Njega, nama je dovoljno malo janjetine i svjetsko prvenstvo (bilo koje vrste) i sve je 5 i “mi smo prvaci”! “Kruha i igara!” Čudim se da po našim gradovima nemamo više spomenika u čast Juvenala, pisca čijih se stihova tako doslijedno držimo! Druga osobina je nešto skrivenija. Iako je njegov “posao” prvenstveno reckati lozu i njene grančice, On također jako dobro zna što se dogodi i onim grančicama koje odluče malo “prošetati”. Obično takve bivaju izbačene, bivaju osušene, zatim ih neki tamo skupljaju i u vatru bacaju i gore. A sve to jako dobro zna, onaj koji to i vidi, Onaj koji je i tada uz svoje grančičce! Znači da nije kukavica i da se ne boji biti blizu odbačenih, osušenih, a niti onih koji su bačeni u oganj. Pretpostavljam da one koji su u ognju ne zanima toliko da li ih netko u tom trenutku gleda, ali ovom Zemljoradniku je i tada stalo do njih, jer su njegove, te ih i tada promatra, iako po svemu sudeći, to i nije baš prizor koji želi promatrati. Štoviše, zbog takve Njegove prisutnosti, često biva i optužen da je baš On kriv za sve to, samo zato što je tihi promatrač. Valja napomenuti da ovakvi optužujući glasovi jako rijetko imaju u navici konzultirati govor Njegove šutnje, ali su jako dobri u nametanju svojih vizija stvarnosti. Ta takvi su pogani! Nisu oni kao mi, kršćani, glavom, bradom, srcem, čašću, pa čak i nedjeljom! Mi Gospodina svaki dan molimo da ne mijenja moj križ, nego nas same! Mi se odvažno svaki dan veselimo kad nam Gospodin kaže da smo zalutali (u ispovijedaonicu, jer je to mjesto za grešnike, a ne daj Bože za Kristove učenike! Ta tamo se ionako samo djeli milosrđe, kojeg mi od sebe samih imamo toliko da ga svednevice dijelimo sa svima i kapom… a i šakom!). Ali… ima ovaj Zemljoradnik i treću vrlinu! Znam da sam gore rekao (tj. otipkao) da su dvije. Sorry, pogriješio sam! Ima ih tri, a možda budu i četiri. Znam, nisam “fair”, ali što ću ti ja sad? Ako ti se ne da, ne moraš dalje čitat’. Slobodno (o)stani ovdje!

NIŠTA

NIŠTA

PRAZNO

NIŠTA

NIŠTA

PRAZNO

NEMA NIŠTA

I OPET NIŠTA

I OPET NIŠTA DRUGI PUT

I OPET NIŠTA NA KVADRAT

I OPET NIŠTA EKSPONENCIJALNO

PRAZNO

RAZMAK

BIJELO

A JES’ UPORAN…

(isprika na diskriminaciji – UPORNA)

PRAZNO

NIŠTA

Eh dobro! Sad se riješismo svih onih klinaca i “finjaka”. Krv piju čovjeku i to na slamku! Uglavnom… da… treća osobina! Zemljoradniku treba puno, puno plodova. Zašto? Pa… (ispirčavam se odmah i učiteljici iz prvog osnovne i iz prvog srednje što sam rečenicu opet “zaPAčeo”, bez brige neću otkriti vaša imena, da vas ne dovedem u nezgodnu situaciju!) … nije zato što mu se jede grožđe, nego jer želi vino! Vino koje je u Ivanovom Evanđelju označava ljubav, ljubav Oca, ljubav prijatelja, ljubav zaručnika! A zašto želi vino? Jer bez vina (=ljubav) nema svatova, nema fešte, nema zabave, nema partyja…
Dragi brate, ne znam kako ti ide čitanje između redaka tvoga života (pretpostavljam fatalno jer si došao i do “ovizih” (pokoj vječni daruj “joj” G-dine (tako je govorila moja B-a.k.a) redaka), ali “the” pisac ti želi reći nešto ovakvo: “ako te u životu nešto recka i pecka znači da ti se radost smješka!”

SMAJLIĆ
+

OGLAS