Sretno djetinjstvo, između ostaloga, podrazumijeva igre i druženja koja ostaju zabilježena za čitav život i stoga nije čudno što su neki od ponajboljih pera svjetske i domaće književnosti posegnula za uspomenama iz djetinjstva i stvorili nezaobilazna prozna djela.

Sjetimo se Lovrakove Družbe Pere Kvržice ili Kušanove Uzbune na Zelenom vrhu…

Jučerašnji prizor s pomoćnog Neretvina igrališta nas je podsjetio na roman Ferenca Molnara Junaci Pavlove ulice… Njihovo igralište je nakratko postalo gradilište, ali oni ne odustaju… lopta je u rukama, iskopani kanali pretvaraju se u rovove za preskakanje i skrivanje a željezne grdosije postaju dio kulisa u svijetu mašte.

Eh, sada bi netko mogao reći da je neprimjereno igrati se na gradilištu, vjerojatno su u pravu, ali… pretjerano uređeni prostor ne ostavlja baš puno mjesta mašti i kreativnosti. Zato se, cum grano salis, veselimo prašini koja se diže ispod njihovih tenisica…