Tek u petak oko podneva, sjedeći ispred svoje kuće u zaseoku Đereci u Vinjanima Donjim, u krugu obitelji: supruge, dva sinčića, oca i majke, te novinara Slobodne Dalmacije, kvalificirani električar Bože Đerek (35) polako dolazi sebi. Iza sebe je ostavio burnu i neprespavanu noć, koju, kaže, nikada neće zaboraviti, piše Slobodna Dalmacija.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

– Došao sam svojim Renaultom Meganeom oko 9-10 sati navečer, parkirao ga, kao i svaki put, u dvorištu, nekoliko metara od prozora spavaće sobe. Ključeve sam, po običaju, ostavio u ladici do suvozačeva sjedala, navika je to… Uostalom, moja se kuća i ne zaključava.

Običaj neki starinski, nikada nitko u zaseoku ništa nije izgubio i ne daj Bože da je nešto otuđeno. I onda nešto iza tri sata izjutra zvoni netko na vratima. Neobično, no mislio sam da nekom susjedu nešto treba. Na vratima naši policajci s priopćenjem koje me šokiralo. Prvo su pitali gdje mi je auto. Ja rekoh, eto tu ispred kuće. I onda pogledam, onako mamuran s vrata, a moga Renaulta nema. Tada mi rekoše da mi je auto pronađen na predjelu između Sinja i Knina, točnije između Sinja i Peruće. Na brzinu su mi objasnili da je bila potjera za mojim Meganeom i da je na kraju automobil sletio s prometnice.

I što sam mogao učiniti, ništa mi nije bilo jasno. Kroz glavu mi je prošlo stotinu scenarija: tko, kako, kako to ispred moje kuće gdje živim s obitelji, malena djeca u kući!? Onda se prisjetim priče otprije dva dana, kako su u Aržanu migranti presreli onoga staroga čovjeka od 77 godina, pa promislih da je tu ni kilometar dalje granica s Bosnom i Hercegovinom. Opet mislim, tu je glavni prijelaz, tu ne mogu, ali ima okolo šume i brda sa sjeverne strane našega sela. Sto i jedna misao…

Znate ono, nije vam ugodno. Onda, znam da mi ni vrata od kuće nisu zaključana, jer moja majka koja vodi brigu o tome jednostavno nema naviku zatvoriti kuću. Uostalom, kuće i susjedi su oko nas, nikada se ništa potrefilo slično nije. U zaseoku nemamo ni pse, da se makar čuje lavež. Ma, što ću vam govoriti – kazuje razočarani Bože, dok majka, otac i supruga jednostavno ostaju bez riječi.

Više na portalu Slobodna Dalmacija.

Foto i tekst: Braco Ćosić/SD

OGLAS