Mario Plazibat bivši je ovisnik o heroinu. Njegov put do izlječenja bio je dug i težak. Danas je zaposlen u Humanitarnoj organizaciji – zajednici “Susret” te nastoji pomoći onima koji su u problemu ovisnosti, ali i njihovim roditeljima.  Dodao je da to nije samo posao nego i želja da svoje teško iskustvo u procesu ovisnosti i odvikavanja od droge podijeli s drugima kako bi se lakše nosili s brojnim poteškoćama koje donosi ovisnost, piše HRT.

Mario je kazao kada se govori o ovisnosti mladih ljudi, najčešće se ona povezuje s lošim obiteljskim prilikama, nedostatkom ljubavi i pažnje, nasiljem, siromaštvom ili obiljem u kojem djeca odlaze u ovisnost iz obijesti i slično. Naglasio je kako velik dio ovisnika regrutira iz takvih obitelji, ali brojni su i oni koji potječu iz prosječnih, radišnih i čestitih obitelji koje s mnogo ljubavi odgajaju svoju djecu.

Zbog kompleksa manje vrijednosti počeo eksperimentirati s marihuanom

Mario je istaknuo da je upravo on dijete grada, rođen u Zagrebu, ima sestru, a roditelji su mu pružali mnogo pažnje i ljubavi, no već kao tinejdžer počeo je eksperimentirati s lakšim drogama, naravno najprije marihuanom.

– Počeo sam u osnovnoj školi jako puno mucati, imao sam debele naočale, bio sam debeljuškast. Jednostavno sam imao komplekse. Priklonio sam se dečkima koji su se bavili sitnim krađama, markiranjima, eksperimentiranju s alkoholom. Osjećao sam se super, odgovaralo mi je to društvo, osjećao sam se kao da pripadam tom društvu. I onda je tu krenulo, rekao je Mario.

Od povremenog uzimanja droge do ovisnika

Dodao je da je počeo odlaziti  na techno partyje te ondje probao i ecstasy i LSD, jer se na takvim drogama čovjek osjeća jak i moćan. Naravno, s današnjim iskustvom zna da je to bila prevara. Nakon nekog vremena slijedio je i heroin.

– Sve dok jednom nije bilo psihoaktivnih tvari koje smo mi tražili i jedan dečko mi je rekao da ima heroin. Rekao sam, pa što sad, nije bilo ničega, dobro hajde heroin. Od povremenog uzimanja heroina je došlo do svakodnevnog uzimanja heroina. To je sredstvo kada se i ne okreneš, već kontrolira tebe. I nađeš se u krugu ovisnika, naglasio je.

Mario je rekao da je mnogo godina bio ovisnik, ali da to nitko nije primijetio, jer je znao manipulirati i dobro skrivati svoje probleme.

– Uvijek sam bio zrihtan, popeglan, opran, mirišljav. Radio sam, imao sam djevojke koje nisu imale veze s ovisnošću, poručio je.

Zbog droge pati cijela obitelj

Dodao je da mu je bilo najvažnije nabaviti drogu, bez obzira na obitelj. Mario je, ističe, krao, preprodavao drogu, ali i povrijedio svoju obitelj. Prema njima je bio bezobrazan, svađao se te ih i psihički uništio. Dodaje da je u svojim dilerskim danima mnogo ljudi i navukao na drogu. Na liječenje je išao mnogo puta, ali samo da zadovolji obitelj, premda je znao da će nastaviti s drogiranjem čim izađe iz bolnice.

“Ako ne nađeš smisao – past ćeš kad-tad”

No jednog dana ipak je odlučio potražiti pomoć, i to u Domu za ovisnike “Zajednice susret”. Ondje se postupno “skidao” s terapija i počeo je pronalaziti pravi put u životu. Borio se sam sa sobom i svojim ovisničkim mozgom jer, kako kaže, najteža je psihička kriza.

– Najteža je psihička kriza, i to treba napraviti. Izađeš van i onda kreće prava borba i treba pronaći smisao. Ako ne nađeš smisao – past ćeš kad-tad, poručio je Mario.

Nakon izlaska iz komune počeo je raditi u “Zajednici susret”, njihovu savjetovalištu u Zagrebu te pomagati ovisnicima i u Vinogradskoj bolnici. Ondje je upoznao jednu medicinsku sestru koja mu je promijenila život i dobio je dijete, koje mu je danas najveći smisao života.

– Upoznao sam osjećaj koji je iznad svega. Bio sam jako sebičan u životu i nikad nisam mogao zamisliti da bi ja mogao dati život za nekoga. Onda dobiješ neku emociju da bi dao život za nekoga, za to dijete koje ovisi o tebi, koje je zapravo tvoja preslika, dio tebe i znaš da sve što si prošao u životu da je zbog toga vrijedilo. Da je to nagrada za sav trud koji sam uložio u sebe, što nisam odustao u nekim trenucima kad bi mnogi odustali. Borio sam se rukama i nogama da zadržim taj osjećaj. To je moj smisao, danas mi je smisao to dijete, naglasio je.

“U drogiranju nema happy enda”

Mario danas, na dan kada se obilježava Mjesec borbe protiv ovisnosti, poručuje mladima da se ne upuštaju u eksperimentiranje s drogama, pa ni s onim lakšim, jer sve one vode do velike ovisnosti. Naglasio je kako je on jedan od velikog broja ovisnika koji se uspio izvući iz pakla droge.

– Jako puno njih ne uspije, mi ovdje imamo fascikl s imenima koji su preminuli, koji su se predozirali, umrli u snu, koji su nađeni negdje, ubili se. Znači, u drogiranju nema happy enda, ne postoji happy end u drogiranju. Tko god se drogirao – zna se kako je završio. Droga ti da sve, ali ti uzme sve i više je ne kontroliraš. Nitko je nikada nije uspio iskontrolirati, poručio je Mario.

Autor: Ivona Zadro / HRT