Veslači Neretvanskog gusara u punom su treningu za nadolazeći Vukovarski veslački maraton, koji će se održati 27. rujna 2025. na Dunavu. Riječ je o sportskom događaju snažne simbolike, posvećenom sjećanju na branitelje Vukovara i sve žrtve Domovinskog rata.
Maraton se vesla u osmercima na dionici dugoj 36 kilometara, od Vukovara do Iloka, a Neretvanski gusar i ove će godine dostojno predstavljati grad Metković. Uz natjecateljski duh i fizički zahtjevnu utrku, ovaj događaj nosi posebnu poruku pijeteta i zahvalnosti prema onima koji su dali svoje živote za slobodu Hrvatske.
U klubu ističu kako je ovo ujedno i prilika da podsjetimo na njihovu kampanju prikupljanja donacija za kupovinu novog kombija, koji će im znatno olakšati prijevoz ekipe i opreme na natjecanja. “Nadamo se da je ovo posljednje veliko putovanje našeg starog kombija te da će nas ubuduće pratiti novi, moderniji vozni park”, poručuju iz Neretvanskog gusara.
Metkovski veslači sada vrijedno treniraju s jasnim ciljem – odati počast herojima Vukovara i još jednom pokazati snagu zajedništva i sportskog duha.
Turistička zajednica grada Vrgorca s ponosom najavljuje jubilarnu 25. Biklijadu, jedinstvenu pučku feštu posvećenu vrgorskoj tradiciji i stoljetnom piću – bikli. Ovogodišnja fešta održava se ovoga petka, 26. rujna 2025. na Gradskom korzu u Vrgorcu s početkom u 18 sati, a očekuje se bogat kulturno-zabavni program, večernji sajam domaćih proizvoda i rukotvorina te raznolika gastro ponuda.
Bikla je simbol vrgorskog kraja. Ta mješavina mladog crnog vina i kozjeg mlijeka, karakteristične boje, krepka svojstva i ugodnog okusa tradicionalno se u vrgorskom kraju pripremala nakon berbe grožđa, a mošt se odmah miješao s neprokuhanim kozjim mlijekom. Pila se od pamtivika, najprije u kućama u jesenskim večerima, a danas upravo kroz manifestaciju Biklijada ostaje prepoznatljiv simbol Vrgorca. Osim u Vrgorcu, bikla se još pila i na Makarskom primorju i ostalim dijelovima biokovskom kraja, na otocima Hvaru, Braču i Korčuli, a gastronomska istraživanja navode kako su piće od vina i mlijeka pili još stari Grci.
Uz biklu se oduvijek vezuju zgodne priče, pjesme i zabava, pa nije čudno što je ona postala središnja jesenska manifestacija Vrgorca. Svoju originalnost Biklijada gradi i na bogatoj ponudi večernjeg sajma domaćih proizvoda, rukotvorina i tradicionalnih jela, čime promovira Vrgorac kao specifičnu i poželjnu ruralnu destinaciju u posezoni.
Program 25. Biklijade
Na Gradskom korzu u Vrgorcu posjetitelje očekuje večer ispunjena tradicijom, pjesmom i zabavom, a vrhunac večeri je koncert Mladena Grdovića. Uz glazbeni program održat će se večernji sajam domaćih proizvoda, rukotvorina i tradicionalnih jela, dok će posjetitelji moći uživati u bogatoj gastro ponudi u znaku bikle i drugih autohtonih specijaliteta.
Čuvanje tradicije
Projektom „Dani bikle“ i centralnom pučkom feštom „Biklijada“, Turistička zajednica grada Vrgorca već više od četvrt stoljeća njeguje tradiciju i kulturnu baštinu s posebnim naglaskom na očuvanje ovog specifičnog pića i starih običaja biklenja. Manifestacija svake godine okuplja sve veći broj gostiju, izlagača i malih obiteljskih gospodarstava te se svrstava u jednu od najveselijih posezonskih manifestacija.
Vidimo se u Vrgorcu!
Dođite i vi u petak, 26. rujna 2025. na Gradski korzo u Vrgorcu i postanite dio priče o lozi i kozi. Kušajte tradicionalnu biklu, obiđite sajam, zapjevajte i uživajte u nastupu Mladena Grdovića.
Tko je i kada oslikao unutrašnjost župne crkve sv. Ilije u Metkoviću dugo je bilo obavijeno velom zaborava ili netočnih podataka koji kolaju mrežnim stranicama. Zanimljivo je da smo do rasvjetljenja došli u članku jedne Slovenke, Simone Kermavnar koja je na portalu Novice osrednjeslovenska nedavno objavila članak o slovenskom akademskom slikaru Simonu Ogrinu i njegovu sinu Mirku pod naslovom Zaboravljena djela akademskoga slikara Simona Ogrina i njegova sina Mirka u Hrvatskoj (Pozabljena dela akademskega slikarja Simona Ogrina in njegovega sina Mirka na Hrvaškem).
Nama je posebno zanimljivo da se u članku spominje Zapisnik crkovinarstva Župe sv. Ilije proroka Metkovićod 11. rujna 1927. i pogodba sa spomenutim slikarom koja je vezana uz oslikavanje unutrašnjosti metkovske župne crkve.
Ovdje treba napomenuti da su autorici u istraživanju pomogli Mario Talajić i povjesničar Mijo Igor Ostojić, a na suradnji još zahvaljuje Simoni Pečenik (Slavenska knjižnica, Ljubljana), don Mati Brečiću i Ivi Veraji.
Zapisnik crkovinarstva od 11. rujna 1927.
U nastavku donosimo prijevod sa slovenskog navedenog članka SimoneKermavnar:
Akademski slikar Simon Ogrin (1851. – 1930.) u posljednjih pet godina svojega života naručio je od franjevaca oslikavanje triju crkvenih interijera u susjednoj Hrvatskoj: 1925. oslikao je lađu i kapele u crkvi posvećenoj Mariji na Trsatu iznad Rijeke, a u Dalmaciji interijer crkve sv. Franje Asiškog u Splitu i župne crkve sv. Ilije (proroka Ilije) u Metkoviću na Neretvi, oboje 1927. Taj je podatak zabilježio u svojemu rukopisnom dnevniku Mali zamzamenek mojih radnih i prijem monja za zasljedujem za sredstva (Mala bilješka mojih narudžbi i primitka novca za obavljeni rad).
Slike na prve dvije spomenute lokacije nisu sačuvane. Trsatsku crkvu dao je izgraditi njegov sunarodnjak Mihael Troha (Babno Polje, 1880. – Trsat 1953.), koji je bio gvardijan mjesnoga franjevačkog samostana od 1924. do 1930. i koji je u prvoj godini službe organizirao euharistijski i trećoredski kongres, pa čak i uspio otvoriti granicu na rijeci između Rijeke (koja je tada bila dio Kraljevine Italije) i Sušaka (dio Kraljevine Jugoslavije).
U jesen 1927. sa sinom je Mirkom završio radove na lađi još jedne franjevačke (minoritske) crkve u Splitu. U mjesnim novinama Jadranska pošta tim je povodom napisan članak: „U crkvi sv. Franje na Obali završeni su radovi na uređenju cijelog broda. Radovi su vrlo ukusno izvedeni. U sredini, na stropu, nalazi se velika slika koja prikazuje sv. Franju u slavi. Na zidovima, s obje strane trijumfalnog luka na ulazu u prezbiterij, oslikani su medaljoni s prikazima slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda. Slike su freske i djelo umjetnika g. Šimuna Ogrina iz Vrhnike kod Ljubljane. Ukrašavanje broda djelo je njegovog sina g. Mirka. Splićani mogu biti ponosni što su se franjevci s Obale, u današnjim okolnostima, odlučili poduzeti takav posao i tako ukusno ukrasili ovu crkvu, koju stoljećima vole i rado posjećuju. Za blagdan sv. Franje, 4. listopada, na kraju ove franjevačke godine, u ovoj će se crkvi održati posebne svečanosti.
Unutrašnjost crkve sv. Ilije u Metkoviću na razlednici iz 1930.-tih.
Ovaj je posao vjerojatno potaknuo i stanovnike lučkoga grada Metkovića, predvođene župnikom fra Franjom Alf. Klarić, da su odmah nakon toga odabrali Ogrina za uređenje unutrašnjosti svoje župne crkve posvećene proroku Iliji (župu su od samog početka vodili franjevci provincije u Splitu). Kako možemo pročitati u službenim zapisnicima sjednica župnoga odbora (Zapisnici sa sjednice crkovinarstva Župa sv. Ilije proroka Metković, 1923. – 1951.), ugovor s Ogrinima – ocem Simonom slikarom i sinom Bogomirom (Mirkom) dekoraterom – odobren je 11. rujna 1927. Figurativna slika u apsidi prikazivala je Svetu Euharistiju (ili Sveto Tijelo Spasiteljevo), sv. Jeronima na istočnom zidu transepta, sv. Franju Asiškoga nasuprot i proroka Iliju na ravnostropnom presjeku glavnoga i poprečnog broda. Crkva je oštećena tijekom Drugog svjetskog rata. Sredinom 90-ih temeljito je obnovljena (prema nacrtu inženjera T. Tokića) i, s iznimkom fresaka u apsidi, figurativna je slika bila obojena; dekorativna je slika već prije uklonjena. Stanje interijera prethodno je dokumentirano fotografijom (1994.; Foto studio Veraja).
Unutrašnjost crkve sv. Ilije u Metkoviću na razlednici iz 1930.-tih.
Ogrinove freske naknadno su opsežno preslikane: dva puta ih je (1948., 1960.) “restaurirao” soboslikar Stipe Volarević. On si je (sudeći prema fotografijama iz 1935. i 1995.) dopustio veliku “umjetničku” slobodu, primjerice, umjesto draperija naslikao je bose noge sv. Jeronima itd.
Sv. Jeronim s razlednice iz 1930.-tih (lijevo) i sv. Franjo Asiški, snimljeno 1994. (desno).
Tijekom boravka u Metkoviću, Ogrin je naslikao i portret Stjepana Radića, na temelju recentne fotografije, koje se čuva u prostorijama metkovskoga Glazbenog doma. Radić, važan političar za Hrvatsku i šire okružje, posjetio je Metković tijekom ljeta 1926. i 1927. Ubrzo nakon toga, 20. lipnja 1928., na njega je izvršen atentat tijekom zasjedanja Narodne skupštine Kraljevine SHS u Beogradu te je umro od zadobivenih rana 8. kolovoza (u Zagrebu). Pucnjava je izazvala duboku političku krizu u zemlji.
Portret Stjepana Radića iz 1927., nalazi se u Gradskoj glazbi Metković.
Godine 1927. ostarjelomu slikaru uvelike je u freskoradovima u crkvama u Splitu i Metkoviću pomogao njegov sin Bogomir (Mirko), koji je izveo sve dekorativne radove. Prema svjedočenju Simonova unuka Rafaela Javornika (1934.) Mirko je, kao i njegov otac, navodno studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji i umro u istome gradu. U župnim knjigama župe Vrhnika zabilježeno je njegovo krštenje te podatak da je umro u rodnome gradu 20. ožujka 1928. Nakon sinovljeve smrti Ogrin je 1929. oslikao tek freske u crkvi Svetog Križa u Vinici ob Kolpi, a umro je sljedeće godine.
Dalmaciju je tijekom jučerašnjega dana i protekle noći pogodilo je jako grmljavinsko nevrijeme praćeno obilnim oborinama. Najviše kiše zabilježeno je u Pločama, gdje je u kratkom vremenu palo čak 163 litre po četvornome metru, dok je u Metkoviću izmjereno 96 litara, podaci su DHMZ-a jutros u 8 sati.
Obilne padaline izazvale su probleme u prometu te stvarale bujične tokove na cestama. U dijelovima neretvanskog područja zabilježena su i kraća prekidanja opskrbe električnom energijom, a vatrogasci su imali više intervencija zbog ispumpavanja vode iz podruma i prizemnih prostora.
Meteorolozi upozoravaju da je ovakva količina kiše iznimno velika za rujan, a novi nestabilni vremenski uvjeti očekuju se i u nedjelju i ponedjeljak. Građanima se savjetuje oprez i praćenje upozorenja nadležnih službi.
Nakon blagdana sv. Ante 2025. započela je obnova zvonika crkve sv. Ilije koju izvodi tvrtka PETRO STONE d.o.o. iz Metkovića.
U prvim danima izvedeni su uvodni radovi: postavljanje skele, popisivanje kamenja i utvrđivanje onih dijelova koji treba ukloniti i obnoviti. Već u toj fazi ustanovljeno je kako je šteta puno veća od one koja je bila predviđena prvim troškovnikom, što znači da će i troškovi obnove biti viši nego što je ranije planirano.
Pred svetkovinu sv. Ilije započelo je uklanjanje pojedinih kamenih dijelova zvonika. Uklanjanje i demontaža u gornjem dijelu zvonika gotovo je dovršena, a u narednim tjednima očekuje se početak radova sanacije i obnove.
Troškovi obnove:
ukupno je planirano oko: 250 000 eura
dosada je prikupljeno oko 40 tisuća eura.
Hvala svima koji su već darivali – vašom ljubavlju i žrtvom ovo djelo postaje ostvarivo. Ostaje prikupiti još preostali iznos kako bismo dovršili obnovu i sačuvali zvonik za buduće naraštaje.
Zašto se obnavlja zvonik?
Simbol zajedništva i vjere — Njegov glas stoljećima prati naše obitelji, od krštenja i vjenčanja do posljednjeg ispraćaja. Zvona slave Isusovo uskrsnuće i Anđelovo navještenje Mariji. To je zvon kojim se želi potaknuti na molitvu, zajedništvo i uzdignuće naših srdaca prema Nebu.
Kulturna i duhovna baština — Zvonik je neprocjenjivi simbol Metkovića.
Sigurnost i očuvanje spomenika — Obnova je neophodna radi zaštite vjernika i povijesnog spomenika.
Kako možete pomoći?
Svaka donacija, velika ili mala, obnavlja naš zvonik. Svoj prilog možete:
predati u župnom uredu ili sakristiji,
uplatiti skeniranjem QR koda,
ili uplatiti na račun župe:
IBAN: HR8723400091111335908; SWIFT kod PBZGHR2XXXX
(Župa sv. Ilije proroka, Ul. O. Ante Gabrića 27, 20350 Metković)
Barkod za uplatu donacije za obnovu zvonika.
Vaša donacija nije samo dar za kamen i zidove — ona je dar za vjeru, zajednicu i budućnost Metkovića.
U organizaciji Hrvatskog autokluba (HAK) i Policijske postaje Metković, jučer je u prostorijama Gimnazije Metković i Srednje škole Metković održana edukativna radionica pod nazivom “Klik – navika odgovornog ponašanja u prometu”. Radionica je dio šireg preventivnog programa koji za cilj ima povećanje sigurnosti mladih sudionika u prometu, posebice srednjoškolaca koji se uskoro ili već sada uključuju u promet kao vozači, suputnici ili pješaci.
Kroz interaktivna predavanja, prikaze stvarnih prometnih nesreća i konkretne savjete, djelatnici HAK-a i policijski službenici upoznali su učenike s važnosti korištenja sigurnosnog pojasa, odgovornog ponašanja u prometu, te rizicima koji proizlaze iz nepažnje, nepropisne ili neprilagođene brzine, konzumiranja alkohola, korištenja mobilnih uređaja tijekom vožnje, a osvrnuli su se i na sigurnu vožnju električnih romobila koji su sve češći u prometu.
Posebnu pažnju izazvao je tzv. “simulator prevrtanja”, vozilo koje simulira prometnu nesreću s prevrtanjem automobila, a učenici su imali priliku iz prve ruke doživjeti koliko sigurnosni pojas može spasiti život u takvim situacijama.
Policijski službenici PP Metković istaknuli su kako su upravo mladi vozači jedna od najrizičnijih skupina u prometu, te je ovakva edukacija ključna za stvaranje pozitivnih navika i svijesti o opasnostima. Također su naglasili važnost poštivanja prometnih propisa, ali i međusobne odgovornosti svih sudionika u prometu.
Voditelji radionice izrazili su zadovoljstvo interesom učenika i njihovim aktivnim sudjelovanjem, a škole su podržale inicijativu i izrazile spremnost za daljnju suradnju u ovakvim i sličnim edukativnim projektima.
U svetištu Gospe Karmelske u Bagaloviću u utorak 23. rujna svečano je proslavljen blagdan sv. Padra Pija. Misno slavlje i procesiju s kipom i relikvijama predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić, uz koncelebraciju više svećenika i domaćeg župnika don Damira Bistrića.
U propovijedi je nadbiskup podsjetio na život svetog Oca Pija, kojeg je nazvao „svecem našeg vremena“. Istaknuo je njegovu duboku vjeru, strpljivo podnošenje bolesti i patnji te posebne duhovne darove poput stigmi. „Otac Pio svjedoči da s Božjom snagom čovjek može izdržati sve“, poručio je mons. Križić, pozvavši vjernike na strpljivost i ustrajnost.
Na kraju slavlja župnik Bistrić zahvalio je nadbiskupu, svećenicima, zboru, bratimima, KUD-u i svim župljanima i hodočasnicima koji su doprinijeli proslavi. Nadbiskup je pak istaknuo svoju trajnu povezanost s ovom župom još od misija koje je ondje predvodio 1981. godine.
Kulturna udruga Kolajnica iz Šibenika 20. rujna 2025. godine organizirala je 7. međunarodni festival dječjeg folklornog stvaralaštva, koji je i ove godine okupio brojne male čuvare tradicije. Događaj je održan u Vodicama, a sudjelovalo je osam dječjih skupina – šest iz Hrvatske i dvije iz Bosne i Hercegovine.
Svaka skupina predstavila je bogatstvo običaja, pjesme, plesa i igara kraja iz kojeg dolazi, stvarajući pravi mozaik raznolikosti i ljepote folklorne baštine. Posebno se istaknuo nastup dječje skupine KUD-a Metković, koja je uz pratnju mandolinskog orkestra dočarala igre, pjesme i plesove neretvanskog kraja.
Festivalu je prethodio svečani mimohod sudionika ulicama Vodica, nakon čega su mali folkloraši pokazali svoju umješnost i ljubav prema tradiciji na pozornici Kulturnog centra Vodice.
1 of 3
Osim folklornog programa, sudionici su imali priliku i za druženje te upoznavanje kulturnih znamenitosti. Tako su plesači, svirači i njihovi voditelji posjetili Tvrđavu sv. Mihovila u Šibeniku, gdje su uživali u razgledu i ljepotama grada.
Na kraju susreta, iz KUD-a „Metković“ uputili su riječi zahvale organizatorima na pozivu i izrazili nadu da će i ubuduće imati priliku sudjelovati u ovakvim događanjima, čuvajući i prenoseći tradicijsku baštinu na nove generacije.
Marino Vrgoč, naš junak iz Ploča, priprema se za nove izazove u pjevačkoj karijeri, evo što je kazao za Rogotin.hr.
Nakon 11 godina pauze, Hrvatska se vraća na pozornicu 23. Dječjeg Eurosonga, a tebi je pripala čast da budeš njezin predstavnik. Kako si baš ti izabran?
„Predstavljam Hrvatsku kao pobjednik „The Voice Kidsa Hrvatska“, što mi je velika čast. Nisam mogao vjerovati kada je gospodin Tomislav Štengl javio da ću gostovati na HRT-ovoj emisiji Kod nas doma i da ćemo tada reći da ću ići na Dječji Eurosong. To je bilo baš veliko uzbuđenje. Nadam se samo – Sve biti u redu! – kako bi rekao moj mentor Davor Gobac. U sigurnim sam rukama, jer je uz mene cijeli tim HRT-a za Dječji Eurosong. Svi su super i jako mi je lijepo s njima“.
Izbor je u prosincu. Možeš li nam otkriti s kojom ćeš nas pjesmom predstavljati i gdje će se natjecanje održati?
„Natjecanje će biti u Gruziji, 13. prosinca 2025.godine. Trenutačno ne mogu otkriti pjesmu jer je još vježbam. Razmišljali smo o nekoliko pjesama koje sam pjevao, probavao, mijenjao da bude što bolje. Tu su za to stručnjaci za Eurosong. A valjda smo odabrali pravu. Mogu reći da je pjesma nježna, dječja, da mi se sviđa i da su snovi za nas djecu jako važni“. Nadam se da će mi sveta Luca biti u pomoći da sve što bolje prođe, jer je to baš na njen dan.“
Prije Eurosonga, 11. listopada čeka te nastup na koncertu domoljubne glazbe i zajedništva u Areni Zagreb. Što ćeš izvesti na spektaklu ‘Domu mom’? Ima li treme, s obzirom da ćeš zapjevati pred dvadesetak tisuća gledatelja?
„Jako se radujem tom novom iskustvu i što ću nastupiti pred tolikim brojem ljudi i to u Areni Zagreb. Već sad sam uzbuđen. To mi je baš velika želja i čast mi je što poznajem tetu Kseniju Abramović, koja me je oduševila i baš iznenadila za moj 10-ti rođendan. Hvala joj za tortu i sve.
Isto tako sretan sam jer sam pjevao u Lisinskom s našim poznatim pjevačicama i pjevačima Frankom Batelić, Vandom Winter, Sanjom Parmać, Damirom Kedžom, Draženom Bratulićem i uz filharmonijski orkestar. Jako, ali baš jako me oduševio diregent-maestro Alan Bjelinski. Svi su bili super i svi se me pazili. Uživao sam u probama i veliko hvala za sve našem majstoru Pločaninu Tomislavu Parmaću. Volio bih svirati klavir onako kako ga on svira.“
