Nakon pomalo neočkivane najave, slijedi ona uobičajena! Pojava koronavirusa promijenila je život kakav poznajemo. Sjećate li se karantene, mjera donesenih s ciljem sprječavanja koronavirusa? Propusnica? Cijelo to neočekivano razdoblje, akademski slikar Ivan Listeš pretvorio je u izložbu slika. U njegovim slikama možemo se pronaći svi. Pronađite se i vi, večeras u 21 sat u Galeriji GKS-a gdje će biti otvorena izložba pod nazivom Propusnica.
Tamo gdje cvate perunika i lopoč; gdje se od antičkih vremena uplovljavalo trijerama i trgovačkim lađama, tamo gdje su Pagani dokinuli poganski kult te se posljednji pokrštavali od IX stoljeća; gdje je stolovao knez Domagoj sa svojim strijelcima kontrolirajući sve strane ondašnjeg svijeta na razmeđu civilizacija, svoje je plodno mjesto pod suncem, tom deltom Mediterana pronašla neukrotiva rijeka Neretva, vjekovna žila kucavica donjeg Poneretavlja.
Kada jednom dođete u taj mitski ambijent tihih virova Norina, desanskih korita ili živopisnog pritoka Crne rike, osluhnete šum maestrala među jablanovima koji se došaptavaju u gluho doba poslijepodneva čiji mir poremeti tek pokoji lavež psa ili pijetla kukurik, znat će te da ste pristigli na posebno tlo koje vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnima.
Sve do novijeg ciklusa, delta Neretve više je bila poznata po izreci o Božjem prokletstvu i malariji, nego po svojoj plodnosti i ljepoti, žuljevitom radu i značaju domicilnog življa. Mnogo se nadničilo, iseljavalo i rano umiralo… Jendečilo u sapetim težačkim odnosima borbe za opstanak, sinergije s močvarom koja se otimala majci zemlji…
Boljem prosperitetu mogao se nadati samo onaj koji je imao teretno prijevozno plovilo – lađu, neraskidivu poveznicu gotovo svih aktivnosti neretvanskog težaka kojem su životni ritam određivala godišnja doba i crkveni kalendar. S njom su prevozili urode i stoku, travu i pijesak, građevni materijal kao i drvenu građu za pokućstvo; vraćali se s posla i prosidbi, prevozili preminule u lijesu ili plahti; u njoj se vjenčavali okićenoj cvijećem i milom trobojnicom.
Jedan od zazoritih prizora gdje žene pognuto povlače lađu konopom prebačenim preko ramena i natovarenu uzvodno vuku, okarakteriziralo je tzv. lancanje. Kako je Obrad Glušćević i pokazao u svojim dokumentarcima, lađu se bez korištenja kormila veslalo na pariće, ponekad s malim jedrom, običnim jednostavnim latinskim ili oglavnim na kratkom jarbolu. Budući da joj je oblikovna forma neznatno mijenjana tijekom stoljeća, doima se kao živi brodograđevni fosil.
Ono što je do danas sačuvalo i revaloriziralo tradicijsko plovilo jedine hrvatske delte, prenamijenilo ga u sportsko-turističke svrhe, svakako je Maraton lađa na Neretvi koji se održava svake druge subote u kolovozu.
Najavljivan za centralni spektakl godine u kojem koherira cijela dolina, isprva patriotski pronikut 1998. godine kao eksperimentalni lokalni događaj na dionici dugoj 22,5 km od Metkovića do Ploča, održao se i nadišao svoje granice vrijednosti pa time postao državna tvorevina natjecateljskog duha u kojoj svi žele sudjelovati.
Maraton lađa pasionska je igra, emotivna utrka s vremenom nametnutog globalnom užurbanošću civilizacijskog ritma; ekspresija nadmetanja i prolaznosti, ali prije svega druženja kako bi se iz zaborava u dokolici i sportu izgradilo bratstvo i ljubav prema nasljeđu, folkloru, kulturi, spomeničkoj baštini…
Uz glavne aktere tradicionalne maratonske dionice, svoje zvijezde dana prate mnoge druge lađe i plovila, sjedinjeni u ritmu zanosa, bodrenja i podrške. Dogodi se tu i pokoja psovka, odmjeravanje vokabularnim dobacivanjem od plovila do plovila, samo Neretvanima svojstveno, temperamentnim protagonistima najslavnije epopeje za koju se živi i gine, za koju se priprema cijelu godinu a čiji antagonizam pretežno završi pomirbenom simulacijom upućenom palcem ili srednjim prstom.
Međutim, naša priča ovdje biva okončana epilogom kada prvi i zadnji lađari grčevito izveslaju svoju epsku završnicu do pločanske rive; kada ih okupljena masa hvalospjevno dočeka uz brojno prisustvo medija. Kada se slavi dugo u ljetnu noć, jer sutra slijedi zasluženi odmor za sve aktere iscrpljujućeg scenarija. Kada i Neretva usporava svoj tok i miruje; kada nastavlja da erozivno djeluje mijenjajući izgled donjeg Poneretavlja…
Hoće li tajne njenih aluvijalnih nanosa znati samo mulj? Ptice močvarice i korijeni lopoča? Što nam to prešućuje prošlost a da bi oblikovala budućnost? Koliko li će puta svoju vizuru mijenjati do sada?
Cjelovita fotogalerija s mogućnošću narudžbe bit će objavljena u petak, 14. kolovoza, na Facebook profilu Nikše Margete.
Projekcija filma Naš Hajduk – projekt jedne ljubavi održati će se u ponedjeljak, 17. kolovoza, u 20:30 u Ljetnom kinu Metković.
Ulaznice za projekciju filma “Naš Hajduk – projekt jedne ljubavi” po cijeni od 30 kuna mogu se kupiti u Ćakula baru, CB No limit i CB Longo. Ulaznice će se moći kupiti na dan projekcije filma u Ljetnom kinu Metković
Zbog trenutne situacije vezane uz pandemiju virusa COVID19 broj mjesta je ograničen. I organizator projekcije, DPH Metković moli da se poštuju sve epidemiološke mjere.
– Ovaj film svakako je jedan od zahtjevnijih na kojima sam radio. Trebalo je, u kratkih sat vremena, ispričati priču koja se proteže kroz cijelo desetljeće. Poseban pritisak dolazio je iz odgovornosti prema građi i sudionicima filma zbog njihove emotivne povezanosti s temom, od kojih su mnogi riskirali poslove i egzistenciju nepotkupljivo se boreći za ispravnu stvar. Ovim se putem želim zahvaliti cijeloj ekipi Našeg Hajduka što mi je pružila čast da i ja postanem makar mali dio te priče. – o filmu je kazao njegov redatelj Ivan Šarić.
Iz komunalnog poduzeća Metković. d.o.o. obavještavaju korisnike vodnih usluga u Ulici kralja Zvonimira da će danas, 13. kolovoza, od 11:30 do 14 sati doći do prekida u isporuci vode zbog radova na vodoopskrbnoj mreži.
Korisnici usluge se mole za razumijevanje.
Don Milivoj Čalo, župnik u Vidu, u svojoj rodnoj Župi sv. arhanđela Mihovila u srijedu, 12. kolovoza u 18 sati proslavio je svoj srebrni svećenički jubilej – 25. godišnjicu misništva.
Rođen je u Sinju 4. rujna 1970. i osnovnu školu je završio u Trilju 1985. godine. U Splitu je završio Nadbiskupisku klasičnu gimnaziju 1989. i nastavlja studij Teologije do 1995. Za đakona ga je 20. studenog 1994. godine zaredio tadašnji pomoćni biskup mons. dr. Marin Barišić, a za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 25. lipnja 1995. zaredio ga je tadašnji nadbiskup mons. Ante Jurić. Mladu misu je rekao u Trilju 9. srpnja 1995. Na mladoj misi don Mile propovijed je održao mons. Jure Bogdan, vojni ordinariji u Hrvatskoj.
Bio je kapelan – župni vikar u Makarskoj u Župi sv. Marka 1995.-99., a sužupnik u drugoj makarskoj Župi Kraljica Mira 1999.-2002. Poslije je bio župnik u Gornjemu Selu i Stomorskoj na otoku Šolti od 2002.-2006. Te godine dolazi za župnika u Podgoru a 2016. je premješten za župnika Župe Gospe Snježne Vid.
Ove godine, baš na datum ređenja 25. lipnja je sa četvoricom kolega svećenika proslavio srebrni jubilej upravo u Vidu, a slavlje je predvodio nadbiskup mons. Marin Barišić.
Don Mile je sin pokojnih Ivana i Tomažine, rođ. Klapež koji su imali 5 djece. Inače, iz uže obitelji Čalo i Klapež bilo je 10-ak duhovnih zvanja.
Vlada najavljuje smanjenje poreza na dohodak s 36 na 30 i s 24 na 20 posto. Povišice bi išle od Nove godine, a evo koliko će plaće rasti i kome…
Za one koji sad imaju deset tisuća kuna bruto, odnosno 6876 neto, značilo bi to da će od Nove godine primati 7056 kuna, odnosno 188 kuna više.
Oni s plaćom od 9734 kune imat će 10.112 kuna, odnosno porast od 377 kuna. Direktorske plaće, one koje premašuju 26 tisuća kuna neto, dobit će oko tisuću i pol kuna više, od iduće godine, donosi Dnevnik.hr.
Rad na poreznom rasterećenju čeka Vladu čim se vrate s godišnjeg. Zdravko Marić lopticu je prebacivao na poslodavce. Tako je prije mjesec dana izjavio da smanjenje poreza nije garancija da će neto plaće porasti jer poslodavci mogu korigirati bruto plaće na niže kao što su učinili i kad je snižen PDV.
Istaknuti akademik, književnik, povjesničar umjetnosti i publicist Tonko Maroević jučer poslijepodne iznenada je u 78. godini preminuo u svom domu u Starom Gradu na otoku Hvaru.
Njegovim odlaskom hrvatska kultura gubi jedno od najznačajnijih pera koje je više od pola stoljeća ispisivalo brojne zapažene i nadahnute tekstove o našoj književnosti i umjetnosti.
Nakon smrti akademika Ante Stamaća (2016) preuzeo je i vođenje Stoljeća hrvatske književnosti, središnje biblioteke Matice hrvatske za koju je priredio izabrana djela Ivana Slamniga i Grge Gamulina. Upravo je njegov zadnji boravak u Metkoviću 24. veljače ove godine vezan uz promociju Slamnigovih Izabranih djela. Maroević je tada iznio zanimljiv podatak da je bio student Slamnigove prve generacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Akademik Maroević rođen je u Splitu 22. listopada 1941. godine. Studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti završio je 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1976. doktorirao temom “Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas” (objavljeno kao knjiga 2007. pod naslovom “Napisane slike”), a od 1965. do 1970. bio je asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti.
Od 1970. do umirovljenja 2011. radio je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Bio je redoviti član HAZU od 2002.
Kao književni kritičar sustavno je pratio suvremeno hrvatsko pjesništvo, a bavio se i starijom hrvatskom književnošću te talijanističkom problematikom; eseje, kritike i prikaze skupio je u više knjiga (Dike ter hvaljenja, 1986.; Zrcalo adrijansko: obilježja hrvatsko-talijanskog jezičnog dijaloga, 1989.; Klik!: trenutačni snimci hrvatskog pjesništva, 1998.; Pohvala pokudi, 1998.; Družba da mi je: domaći književni portreti, 2008.; Skladište mješte sklada, 2010.).
Sastavio je antologije hrvatskog pjesništva 1971.-95. Uskličnici (1996.) i 1996.-2019. Svjetlaci (2019.) te antologije katalonskog pjesništva Bikova koža (1987.) i Riječi za jedan lapidarij (2018.).
Istraživao je suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost; objavljivao likovne kritike i rasprave u stručnim časopisima i novinama, pisao predgovore katalozima i grafičkim mapama, prevodio s nekoliko jezika, a izabrane pjesme objavio je 2009. (Drvlje i kamenje). Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 2013. te nagrade Goranov vijenac za pjesnički opus 2018.
Foto: Iz privatnog albuma prof. Darka Matičević
Državni hidrometeorološki zavod uputio je upozorenje na opasnost od toplinskog vala u razdoblju od 13. do 16. kolovoza, odnosno do kraja ovoga tjedna.
Za Dubrovačko-neretvansku županiju za razdoblje od četvrtka 13. do nedjelje 14. kolovoza 2020. god. prognozirana je umjerena opasnost od pojave toplinskog vala.
Više o ovoj temi možete saznati na www.zzjzdnz.hr.
Sigurnost prije svega – mogućnost odabira online nastave za 2020./2021. naziv je nove javne grupe na Facebooku koja trenutno ima više od 740 članova. Grupa je kreirana 8. kolovoza 2020. godine. Budući da je javna, svatko je može pronaći, vidjeti tko je u grupi i što objavljuje.
– Grupu smo osnovali kao roditelji koji ne žele da se o sigurnosti i zdravlju njihove djece odlučuje mimo njih. Smatramo da spašavanje naše ekonomske situacije ne smije biti prioritetom nad zdravljem naše djece i članova njihovih obitelji. Istovremeno razumijemo da mnogi roditelj nisu fizički u mogućnosti brinuti o djeci od kuće, no mnogi su voljni i spremni na to, te se stoga zalažemo za otvorenu opciju pohađanja online nastave za šk. god. 2020./2021., stoji u opisu grupe koja ima šest administratora i moderatora.
Iz Ministarstva obrazovanja poručuju kako je njihov cilj da od 7. rujna učenici pohađaju nastavu u učionicama uz pridržavanje svih epidemioloških mjera. U iznimnim slučajevima u suradnji s CARNET-om nastajat će se osigurati online nastava, u pravilu prema unaprijed određenom rasporedu za učioničku nastavu, za sve učenike koji zbog epidemioloških razloga neće moći sudjelovati na nastavi u učionicama.
– U tijeku je i ustrojavanje savjetodavno-operativnog tijela u kojem će sudjelovati cijeli niz stručnjaka, od epidemiologa do predstavnika CARNET-a, agencija, sindikata, ravnatelja i osnivača škola, naših vodećih znanstvenika do raznih drugih dionika. Navedeno tijelo imat će zadatak razrade scenarija te prijedloga mjera, aktivnosti i uputa. U spomenutom tijelu bit će jedna osoba epidemiolog, koja će biti zadužena za direktnu komunikaciju s Nacionalnim stožerom i koja će upute Stožera pretočiti u realnost, ali jednako tako i Nacionalnom stožeru prenijeti sve specifičnosti škola, vrtića i fakulteta. Navedeno tijelo sastat će se idući tjedan, odgovorili su iz Ministarstva na upit web redakcije HRT-a.
Na pitanje hoće li roditelji moći birati žele li da im dijete ide u školu ili prati nastavu online, odgovorili su nam kako je njihov pristup da sva djeca idu u školu, a ako postoji opravdani razlog, kao i prije epidemije, stručne osobe odlučit će može li dijete pohađati nastavu kod kuće. Sigurno nećemo ići s varijantom dobrovoljnosti i prebacivanja odgovornosti na roditelje da roditelji odlučuju hoće li dijete ići u školu ili ne.
Podsjetimo, nova nastavna godina počinje 7. rujna, a za provedbu nastave, kako je jučer poručio pomoćnik ministra obrazovanja Momir Karin – moguća su tri scenarija.
Napomenuo je kako je stajalište ministarstva da djeca trebaju biti u školama, pa tako neće biti potpune blokade sustava ako se dogodi slučaj zaraze koronavirusom i pojavi određeno žarište. Podsjetio je i da će se tijelo u kojemu sudjeluju epidemiolozi, osnivači školskih ustanova, obrazovni sindikati i agencije sastati sljedeći tjedan i ubrzo razraditi jasne upute školama.
Otvoreno pismo Ministarstvu
Ministarstvu znanosti i obrazovanja roditelji u grupi Sigurnost prije svega – mogućnost odabira online nastave za 2020./2021. uputili su otvoreno pismo i zatražili odgovore na više pitanja. –Tražimo da se u ovoj izvanrednim pandemijskim okolnostima prihvati daleko racionalnija opcija online nastave, kao opcija koju treba doraditi, a koja realno najviše štiti zdravlje građanki i građana RH i naše djece, zaključuju u pismu iznoseći svoje argumente.
Naglašavaju pravo na odabir kao posljedicu ugroženosti zdravlja i djece i odraslih te obavezu države da tome udovolji. Od Ministarstva traže jasne upute prije početka školske godine i napominju kako politika škole pod svaku cijenu izaziva stres i strah kod roditelja i djece. Upozoravaju kako još nije dovoljno poznato ponašanje koronavirusa, a da su u školama higijenski uvjeti nedostatni.
Naročito ističu problem slanja u školu djece koja su rizična. Pitaju i kolika je ekonomska cijena slanja djece u školu, ukoliko bi došlo do širenja zaraze. Porukom da online škola štiti realnu školu apeliraju da se iskoristi sve dosad uloženo u digitalizaciju obrazovanja.
Povodom 25. obljetnice pogibije hrvatskih branitelja Stipe Štrbića, Albina Ostija, Siniše Musulina i Ivice Petrovića danas su kod spomen-obilježja na Osojniku položeni vijenci i zapaljene svijeće.
U ime Dubrovačko-neretvanske županije počast poginulima odala zamjenica župana Žaklina Marević je a u ime Grada Ploča zamjenik gradonačelnika Zoran Majstrović. Vijence i svijeće položili su i članovi Udruge branitelja Grada Ploče, obitelji poginulih, predstavnici ostalih braniteljskih udruga te predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije.
Pločanski branitelji Stipe Štrbić, Albin Osti, Siniša Musulin i Ivica Petrović su poginuli u napadu Hercegovački korpus Vojske Republike Srpske na Dubrovnik i okolicu koju su srpske snage pokrenule kao odmazdu za Oluju.
Siniša Muslin rođen je 2. srpnja 1965. u Metkoviću. Osnovnu je i srednju školu pohađao u Pločama, struka ekonomist. Studirao je u Zagrebu. Nije bio oženjen. U obranu Hrvatske pošao je u rujnu 1991 godine. Pokopan je na mjesnom groblju u Rogotinu.
Albin Osti rođen je 23. travnja 1961. u Kaknju. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Pločama, a na Fakultetu elektrotehnike Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je elektrotehniku. Bio je oženjen Sanjom (rođenom Filipović). U braku su dobili dvoje djece – sina Darija (1986.) i kćer Ivanu (1991.). U obranu Hrvatske uključio se u rujnu 1991. godine. Pokopan je na Gradskom groblju Laniština u Pločama.
Stipe Štrbić rođen je 6. studenoga 1954. u Rogotinu. Osnovnu je i srednju školu pohađao u Pločama. Po zanimanju je bio kormilar. Bio je oženjen Gordanom (rođenom Kosović). U braku su dobili dva sina Antu i Darija. U obranu domovine uključio se u rujnu 1991. godine. Pokopan je na mjesnom groblju u Rogotinu.
Ivica Petrović rođen je 23. listopada 1971. u Studencima kod Teslića. Osnovnu i srednju školu, zanimanje bravar, pohađao je u Pločama. Nije bio oženjen. Hrvat po narodnosti. U obranu Hrvatske uključen je od svibnja 1995 godine. Pokopan je na Gradskom groblju Laniština u Pločama.
