Federalna uprava za inspekcijske poslove smatra da se zdravstveni nadzor putnika na granicama pokazao kao jedna od najsnažnijih protuepidemijskih mjera, koja je u velikoj mjeri doprinijela sprječavanju širenja koronavirusa u BiH/FBiH, prenosi Jabuka.tv.
Zbog toga će, prema najavama nadležnih zdravstvenih organa, mjera samoizolacije za sve koji ulaze u BiH ostati na snazi dok se ne dobije uvjerenje da je njezino ukidanje epidemiološki dozvoljeno.
Zaključno s 15. svibnja, federalni sanitarni inspektori na graničnim prijelazima izdali su ukupno 41.994 rješenja o stavljanju putnika pod zdravstveni nadzor, ograničenom kretanju ili izolaciji na razdoblje od 14 dana.
Federalni sanitarni inspektori su tijekom jučerašnjeg dana na graničnim prijelazima izdali ukupno 1.547 rješenja o stavljanju pod zdravstveni nadzor odnosno ograničenju kretanja van mjesta boravka, i to 1.235 rješenja o izolaciji, te 114 rješenja za vozače, 96 rješenja za pogranični promet i 102 za prekogranične radnike.
Na sjednici Vlade u četvrtak 14. svibnja 2020. godine prihvaćene su Izmjene i dopune Programa energetske obnove obiteljskih kuća. Za energetsku obnovu obiteljskih kuća građani će se moći prijaviti krajem ljeta.
Javni poziv za energetsku obnovu obiteljskih kuća raspisati će i provoditi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Poziv bi trebao biti objavljen u lipnju kako bi građani imali barem dva mjeseca za prikupljanje dokumentacije te kako bi krajem ljeta počeli s prijavama.
U pozivu će detaljno biti navedeni svi uvjeti i dokumentacija za prijavu.
Udio sufinanciranja
Za energetsku obnovu obiteljskih kuća osigurano je 142 milijuna kuna. Od ukupnog iznosa predviđenog za sufinanciranje energetske obnove obiteljskih kuća, 20% ukupnih sredstava, odnosno 28,4 milijuna kuna, namijenjeno je za financiranje energetske obnove obiteljskih kuća građana koji su u opasnosti od energetskog siromaštva. Ovoj kategoriji građana država će financirati predviđene mjere energetske obnove sa 100% potrebnog iznosa za obnovu obiteljskih kuća.
S ostalih 80% od ukupno predviđenih sredstava za sufinanciranje tj. 113,6 milijuna kuna, sufinancirat će se energetska obnova svim ostalim građanima vlasnicima obiteljskih kuća, i to sa stopom od 60% sufinanciranja, dok će ostatak iznosa ti građani osigurati iz vlastitih izvora.
Program se provodi u dva dijela, tj. za dvije ciljne skupine:
svi građani, vlasnici obiteljskih kuća – prvi dio ovog Programa odnosi se na sve vlasnike obiteljskih kuća u RH bez obzira na njihov socijalni status;
ranjive skupine građana – drugi dio ovog Programa odnosi se isključivo na ranjive skupine građana u riziku od energetskog siromaštva.
Energetska obnova obiteljskih kuća odnositi će se na postojeće obiteljske kuće, bez obzira na godinu izgradnje – osnovni uvjet je da budu zakonito izgrađene odnosno legalne. Mogućnost prijave ovisiti će i o energetskom razredu zgrade. Na javni poziv moći će se prijaviti obiteljske kuće iz kontinentalne Hrvatske energetskog razreda D ili niže, odnosno obiteljske kuće iz primorske Hrvatske energetskog razreda C ili niže. Da li obiteljska kuća spada u kontinentalnu ili primorsku Hrvatsku iskazano je na energetskom certifikatu zgrade.
Obiteljska kuća u smislu ovog Programa je zgrada u kojoj je više od 50% bruto podne površine namijenjeno za stanovanje te zadovoljava jedan od dva navedena uvjeta:
ima najviše tri stambene jedinice;
ima građevinsku bruto površinu manju ili jednaku 600 m2.
HGSS Stanica Makarska javlja o uspješnom završetku potrage na Biokovu, odakle su jučer pomoć zatražile dvije planinarke koje su izgubile markaciju, prenosi MakarskaDanas.
– Odmah nakon dojave u 16.45 sati, petero spašavatelja krenulo je na teren. Operativnim radom uz pomoć mobilnih aplikacija, te operatera centra 112 dolazimo do približne lokacije gdje bi se izgubljene osobe mogle nalaziti.
U stalnom kontaktu s izgubljenim planinarkama oko 19.50 sati prva ekipa spašavatelja pronalazi iste, te ih uz pratnju vode do najbliže prometnice. Na sretnom kraju akcije spašavanja koja je završila u 23:35 sati, možemo samo zahvaliti planinarkama na odgovornom ponašanju, adekvatnom opremljenošću za planinu, te mirnoj i staloženoj reakciji. Nalazimo se u situaciji gdje sve više i više ljudi traži mir i sigurnost u prirodi, stoga još jedan put pozivamo sve građane da budu odgovorni i ne podcjenjuju majku prirodu, a pogotovo ne planinu. – objavio je HGSS Stanica Makarska.
Ove školske godine po prvi put učenici OŠ Stjepana Radića sudjeluju u virtualnoj Talentijadi u kojoj je škola partner uz još 11 drugih škola i koja je objavljena na platformi eTwinning kako bi međusobno mogle surađivati škole iz Hrvatske, ali i iz Europe.
Osnovna škola Stjepana Radića vrvi talentima, te ih ni ova virtualna nastava nije omela da se prijave. Naši učenici se natječu u dvije kategorije: likovni izričaj i video uradak.
U kategoriji likovni izričaj klikom na OVDJE možete pronaći rad:
Tko želi podržati svoje favorite navijanjem (snimi video, izradi poster ili digitalnu animaciju, napravi transparent,…), može se prijaviti kao navijač. Najvatreniji navijači bit će nagrađeni. Na linku ispod, klikom na poveznicu Navijači možete saznati kako sudjelovati.
Kada pregledate sve, kliknite na Daj glas i odaberite svoje favorite. Rok za gasovanje je 30. svibnja 2020. godine.
Gostiju još nema, cijene smještaja su pale. Do kraja svibnja možete uživati u opatijskoj vili s bazenom za 40 eura. Ili odmarati u strogom centru Dubrovnika za 20 eura…
Stan k’o iz časopisa, u strogom centru Dubrovnika, unutar zidina, iznajmljuje se za samo 20 eura po noćenju. U Opatiji se čitave vile s bazenom daju za svega četrdesetak eura. Samo za vas. U gradu Hvaru našli smo apartman za 18 eura i sjetili se da smo prošle godine ondje snimali cjenik restorana na kojem je pisalo da su dva jaja na oko 180 kuna. A to su 24 eura. Dakle omlet je lani bio skuplji nego jedno noćenje sada, piše 24sata.hr.
Već kraćim preglednom popularnog oglasnika “Airbnb”, jasno je da nas čeka specifična turistička sezona. A kako je red pomagati hrvatsko gospodarstvo, provjerili smo što se i po kojim cijenama nudi do kraja svibnja. Počeli smo od najjužnijega “groda” gdje smo našli luksuzne sobe za 18 eura, apartmane za par kovanica više i predivan dvoetažni loft. Ima dva kreveta, stanu četiri gosta. Nalazi se u jednoj od starih dubrovačkih vila, a uređen je u industrijskom stilu.
Košta samo šezdeset eura, a otkažete li dan prije dolaska čeka vas dogovoreni povrat. Još više nam se svidjela kamena vila smještena na hridi, uz samu dubrovačku zidinu. Unutra su tirkizno plavi drveni kuhinjski elementi uz pločice marokanskog stila i sačuvane dijelove originalnog kamena. Pogled je spektakularan.
Cijena je 58 eura. Već za dva eura više pronaći ćete vilu s ogromnim grijanim bazenom i pogledom na more u Mokošici, za četiri osobe. Među jeftinijim smještanjima s bazenom u Dubrovniku i široj okolici nudi se apartman u vili za samo 30 eura, ima i onih po 40, do 50…
Više o cijenama smještaja u našim turističkim centrima možete pročitati na 24sata.hr.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata nije zabilježen nijedan novi slučaj zaraze koronavirusom. Preostali nalazi od petka su negativni, a 34 uzorka uzetih u subotu su u obradi, priopćio je danas Stožer civilne zaštite DNŽ.
Ukupno je 118 zaraženih, 90 izliječenih te 8 umrlih. Od početka pandemije na analizu u Zagreb poslano je 2654 uzorka.
S današnjim danom hospitalizirana su 3 pozitivna pacijenta, 2 na Zaraznom odjelu OB Dubrovnik, 1 pacijent (koji nije intubiran) u Jedinici intenzivnog liječenja.
Ukupno je 17 građana u samoizolaciji, a u posljednja 24 sata nije utvrđeno kršenje mjere samoizolacije. Od početka pandemije utvrđeno je ukupno 36 slučaja kršenja samoizolacije.
Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite RH.
Kamenice su dobro rodile, dapače bolje nego prošlih godina. Vina ima koliko hoćete. U solani se očekuje bogata berba soli.
Ali kakva korist od svega toga kada kamenice nema tko pojesti, a vino popiti. Solana u Stonu koja je nekada vrvila turistima sada zjapi prazna-piše Slobodna Dalmacija.
Lani baš u ovo doba godine po Pelješcu je odjekivao žamor stranaca, na parkinzima se tražilo mjesto više. Nažalost, danas od toga nema ništa. Korona-kriza učinila je svoje pa pelješki školjkari, vinari i ugostitelji doslovno gledaju kako će preživjeti. Tek rijetki razmišljaju o otvaranju svojih objekata.
Među njima je i Sveto Pejić koji s radom kreće početkom lipnja, a prve goste očekuje u srpnju i kolovozu. Tada će početi i tradicionalna berba soli u stonskoj solani, pa se nada da će i to biti jedan od poticaja za dolazak turista. Ipak, bez otvaranja granica i letova aviona od turizma na jugu nema ništa. Svjestan je toga i Sveto.
Mušulijada
– Svaki gost nama je dobro došao. I onaj koji jede juhu i onaj koji jede jastoga. Po prirodi sam optimist premda ne vjerujem da ćemo ove sezone imati i četvrtinu lanjskog prometa. Situacija je loša i u zemljama iz kojih dolaze naši tradicionalni gosti. Kriza je pogodila sve – govori nam Sveto, nadajući se da će podsezona u rujnu i listopadu koliko-toliko spasiti pelješki turizam.
– Kod nas je glavnina posla bila u predsezoni, od travnja do svibnja i kasnije od rujna do listopada. To je upravo vrijeme kongresnog turizma. Ljetno razdoblje nikada nije bilo značajnije u gastronomskom smislu. Ja ga kolokvijalno zovem mušulijada. Tada se jedu uglavnom mušule koje su jeftinije, dok izostaje potrošnja skupljih delicija. Osim toga, ljeti je potrošnja manja jer čovjek zbog vrućine ne može puno pojesti – pojašnjava nam Sveto Pejić.
Ipak, očekuje da će njegov glavi adut – stonska kamenica ipak privući ako ne strane onda barem domaće turiste.
Stonska kamenica kraljica među delicijama tražena je roba, čak pet puta traženija od kamenica proizvedenih u drugim europskim zemljama. Ali korona-kriza je učinila svoje.
– Kamenica ima, samo ih nema tko pojesti – zaključak je peljeških školjkara i ugostitelja s kojima smo razgovarali.
Tako je pandemija koronavirusa pogodila najviše pelješke školjkare koji su glavninu svoje proizvodnje plasirali ugostiteljima. Nažalost, turizam je bačen na koljena, a s njime i školjkari kojima prijeti kolaps proizvodnje. U Stonu i okolici registrirano je sedamdesetak obrta za proizvodnju kamenica i mušula, koje su glavni izvor prihoda mnogim obiteljima.
– Ako krene turizam u srpnju i kolovozu, nešto bi se dalo i spasiti. Ali kamenica je delicija, nije to osnovna životna namirnica kao kruh i mlijeko, koje moramo svakodnevno kupovati. Onaj tko nema novca neće kupovati kamenice – kaže nam predsjednica udruge stonskih školjkara Marija Radić.
– Prodaja je svedena na minimum i školjkari nemaju kome prodati kamenice i mušule. Oni koji su se uglavnom bazirali na prodaju ugostiteljima, a takvih je većina, u velikim su problemima. Ja osobno prodajem na uzgajalištu, imam štand i otkako su ukinute propusnice nešto je i krenulo. Ljudi putuju prema Dubrovniku, stanu i kupe kamenice i mušule. Ali to je daleko lošije od vremena prije korona-krize – govori nam Radić.
Kamenice će ipak preživjeti do iduće godine, nadaju se školjkari s kojima smo razgovarali. Naime, prije je vijek uzgoja kamenice od nasađivanja pa do konzumne veličine bio oko dvije godine, sada je produžen na dvije i pol do tri godine, pa bi kamenice mogle biti veće i još bolje. Ali ima tu mnogo problema.
Navalila orada – ovrata
Kamenice će napasti mušule i trava će ih “okovati”, pa će školjkari morati raditi veliki posao dok ih očiste.
A kako svako zlo ne dolazi samo, na uzgajališta u Malostonskom zaljevu navalila je i orada – ovrata kako je zovu na Pelješcu – i tamani sve pred sobom. Do sada je ovrata tamanila manje kamenice, ali sada je počela i veće primjerke, pa bi šteta u uzgojnim poljima kamenica mogla biti još i veća.
– Ova je godina svakako izgubljena, ali sada nam je cilj spasiti kamenice za dogodine – kaže nam Marija. Dodaje da je krenulo nasađivanje mlađi, a stare kamenice još stoje, pa fali mjesta za nove nasade.
S njom se slažu i ostali proizvođači s kojima smo razgovarali. Svi od reda se boje za egzistenciju, neki najavljuju i zatvaranje obrta, ako se kriza nastavi…
Po prvi put otkako je počela epidemija koronavirusa, jutros u 9:30 je održana sveta misa s pukom u prostoru svetišta sv. Ante Padovanskoga na Dubravici.
Dvorište svetišta je bilo poprilično ispunjeno, ljudi su se trudili održavati socijalnu distancu kako je već određeno mjerama za sprječavanje širenja koronavirusa. Svetu misu je predvodio fra Darijo Sinković.
Dok na snazi budu posebne odredbe o održavanju vjerskih obreda s pukom i vremenski uvjeti to budu omogućavali, nedjeljne mise na Dubravici će biti redovite.
Most NL je odlučio ići samostalno na izbore. Iako su pregovarali s Domovinskim pokretom Miroslava Škora ta je opcije očito propala, piše tportal.
– Idemo samostalno da čisti, pošteni i čestiti ljudi budu u Saboru. Ako je to jedini način da to napravimo idemo tim putem. Nemojte očajavati i nemojte se brinuti. Ne mogu se s vragom tikve saditi. Postoji jedan jedini, česititi put, a taj put je put hrabrih. Ja se ničega ne bojim uz ovakve ljude i one koji će nam se pridružiti, kazao je Božo Petrov.
Nikola Grmoja je dodao da se kompromisi mogu sklapati, ali da se onda ništa neće mijenjati.
– Bilo je logično da tražimo savez, ali nije to čista priča. Tu je previše repova. U HDZ-u su se digli i kazali sa svima možemo osim s Mostom. I tu je jasno bilo da neće biti ništa od koalicije sa Škorom i jasno je koja je namjera. Možda ne samog Škore već ljudi koji stoje iza njega, odnosno financijera te priče. Zna se tko su oni, kazao je Grmoja i najavio da će imati više od tri mandata koliko im daju ankete.
Dalmaciju je početkom 20. stoljeća zahvatio veliki val iseljavanja. Male Desne koje su tada imale oko tisuću stanovnika nisu bile iznimka. Njezini su stanovnici najviše selili u SAD. Na sjeveroistoku, u gradiću Aberdeen, državi Washington, formirala se prava mala kolonija. Godine 1910. Godine u tom gradu je živjelo oko 1300 doseljenika iz Austro-Ugarske. Pored Hrvata bili su tu Česi i Austrijanci. John Cambyje bio Splićanin koji je sa svojom ženom Catherinom i djecom došao u obližnji Montesano 1887. godine.
Prvi Desanci u Aberdeenu bili su Steve Bebich (Stipan Bebić) i Peter Jugum (Petar Đugum) koji su doselili već 1897. godine. Dok su još živjeli u Hrvatskoj, dobivali su pisma prijatelja koji su im pisali o blagostanju na sjeverozapadu SAD-a. Đugum je ostao živjeti u Aberdeenu, a Stipan Bebić se nakon nekog vremena odselio u Wilkeson gdje se zaposlio u rudniku. Tamo se 1906. Oženio s Jelom Medak a 1911. godine se vratio u Aberdeen gdje su se u međuvremenu naselili drugi članovi njegove šire obitelji. Do kraja života je zarađivao od prodaje ribe te radeći u mlinu Lumber Shingle Donovan Lumber Co.
Prije Prvoga svjetskoga rata osam članova obitelji Medak doselilo je u Aberdeen. Joe J. vodio je Croatian Pool Hall u ulici Curtis, a poslije Alaska Cigar Store u Cosmopolisu. Peter je imao ribarski čamac. Sam, Marko i Tony Bebić su radili u mlinovima dok su Stanley i Joe M. na Bay city tržnici imali Model Bakery. Njihova rođakinja Pearl Medak udala se za Tonya Nicholasa (Nikolca). Na kraju zapadnog dijela ulice Curtis John (Ivan) i Marko Vekich imali su svoju trgovinu Star Corner Confectionery. Nekoliko blokova dalje bila je trgovina Croatian Workingman’s General Store.
Jedan od poznatijih Hrvata u povijesti Aberdeena je Joe (Josip) Batinović, rođen u Desnama. Bio je oženjen Evom (Iva) Medak. U Aberdeen je doselio 1911. godine te je otvorio Dalmatian Pool Hall (za igranje biljara) te trgovinu slatkišima. Poslije je otvorio tvrtku za trgovinu nekretninama u kojoj je radio do smrti. Bio je ugledan član zajednice te je u dva navrata bio član gradskog vijeća. Današnje bejzbolsko igralište lokalnog kluba Pioneer Park nalazi se na zemljištu koje je on donirao gradu.
Joe G. (Josip) Batinovich, 1902.
Većina doseljenika u Aberdeenu bili su neoženjeni muškarci koji su stanovali u predjelu South Aberdeenu uz rijeku Chehalis gdje je bilo mnogo drvno-prerađivačkih tvornica. Većinom bi iznajmljivali male sobe. Bilo je i onih koji su radi uštede sami gradili male drvene kućice u kojima bi stanovalo više radnika. Jednu takvu izgradio je Petar Đugum (poslije je oženio Anu Vlatković). Radio je u mlinu te je takvu jednosobnu kućicu sagradio upravo u blizini svog posla. U mlinu se radilo na smjene 24 sata. Dvojica muškaraca su dijelila jedan krevet, dok je jedan spavao, drugi je radio.
Hrvati su se u Aberdeenu organizirali u lože. Najstarija se zvala 323 Fragrant Rose koja je bila podružnica National Croatian Brotherhood. Nakon nje nastala je St. Nicholas 418, te poslije Goddessof Health br. 80. Godine 1914. godine formirana je loža 271 Hrvatske bratske zajednice. Nastala je ujedinjenjem već postojećih triju loža. U kolovozu 1913. godine je grupa Hrvata među kojima je bio Steve Bebich formirala ložu Zrinski-Frankopan. Svrha loža je bila njegovanje hrvatska kultura, pomaganje bolesnima te organizacija druženja, piknika te proslava.
Iz svjedočanstva Joe Bebicha (otac Steve) saznajemo da su kod kuće govorili austrijski (hrvatski). Drugi jezik koji je usvojio bio je finski dok se igrao s djecom iz susjedstva. Engleski mu je bio treći jezik, a naučio ga je od starije braće koja su ga naučila u školi.
Potomci Desanaca i danas žive u Aberdeenu, gradiću u saveznoj državi Washington. Neki još i danas održavaju kontakt s rođacima iz oldcountry (stare domovine), a neke veze su davno prekinute. Nove tehnologije omogućile su ponovno povezivanje i traženje davno izgubljenih rođaka iz udobnosti vlastitog doma.
Obitelji Šetka i Delija u Aberdeenu
U Aberdeen je iz Desana otišlo troje djece Petra Šetke i Matije Gnječ. Dva brata, Miho i Stipan te sestra Stana početkom 20. stoljeća doselili su u Ameriku.
Stana je rođena 3.10.1889. Dolaskom u SAD amerikanizirala je ime u Stella Setka. Vjenčala se s Nikolom Delijom, također Desancem, u Aberdeenu 1913. godine. Imali su petero djece (George, Matilda (udana Wright), Martin, August i John). Najmlađi sin August poginuo je kao mladić u nesreći u obližnjoj luci. Nick i Stella se nisu nikad oporavili od ove tragedije. Njihov sin George odselio je u Arizonu te se oženio Emily Yaworski s kojom je imao pet sinova (Timothy, Ronald, Denis, Mark, Gregory). Samo je Denis imao djecu. On je promijenio prezime iz amerikaniziranog Delia u izvorno Delija. Stana Stella Delia (rođ. Stana Šetka) umrla je 1948. godine te je pokopana na groblju Fern Hill u Aberdeenu. Njezin muž je pokopan na istom groblju na kojem postoji Croatian section. Dio njihovih potomaka i danas živi u Aberdeenu. Zanimljivost je da čuvaju staru kartu Desana s ucrtanim zaseocima.
Stipan Šetka (Steve Setka) rođen je 16.04.1891. U SAD je došao preko Trsta u svibnju 1910. godine. Oženio se desanskom doseljenicom Jelom Medak te je imao sina Antona i kćer Mary (udanu Reichter). Godine 1919. posjetio je domovinu. Umro je u Aberdeenu 1979. godine.
Mijo Šetka (Mike Setka) rodio se 11. 9.1892. godine, iako u nekim američkim dokumentima piše drukčiji datum. U Ameriku je došao brodom La Provence, isploviviši iz francuske luke Le Havre1907. godine. Imao je smeđe oči i smeđu kosu, a bio je visok 180 cm (5 feet, 11 inches) i 74 kg (165 pounds). Mike Setka se dva puta ženio. Prvi puta 1922. godine Thereseom Blanche Guild, a drugi put 1938. kad je ostao udovac Marianom Cady. Njegovi američki sugrađani sjećaju ga se kao strastvenog kuglača. Održavao je kontakt sa sestrom Božicom u Hrvatskoj koja se udala za Baldu Dragovića. Umro je i pokopan u Aberdeenu 1975. godine.
