Veronika Terzić jedna je od najljepših nogometašica Europe. Za ovu devetnaestogodišnju nogometašicu NK Neretve iz Metkovića, koja je potekla s obale Neretve, ali malo sjevernije iz svoje rodne Čapljine, većina nogometnih znalaca drži da je među najtalentiranijim i najzgodnijim nogometašicama Europe, piše Slobodna Dalmacija.
Veronika je imala zanimljiv nogometni put. Počela je trenirati u Gabeli, poznatijoj kao Troja, gdje je u okviru tamošnjeg nogometnog kluba GOŠK-a, inače premijerligaša u muškoj konkurenciji, startao ženski klub. Ova devetnaestogodišnjakinja je tu napravila prve nogometne korake, no nije potrajalo dugo.
Ženski nogomet nije uspio opstati pa je Veronika morala krenuti dalje te 2014. nastavlja s nogometom u rodnom gradu Čapljini, ali pod trenerskom palicom Ante Markote čije se ime veže za uspjeh ženskog nogometa u Metkoviću i Čapljini.
Veliki nogometni talent i upornost, trud, rad i treninzi na terenu formula su za uspjeh ove mlade nade hrvatskog ženskog nogometa. Iz Čapljine je nogometni put nastavila u Metkoviću, u “Neretvi”. Baš je “ženska” NK Neretva te 2014. godine bila u osnivanju i jedan takav nogometni talent dobro im je došao. Zaigrala je i njezin talent nije ostao nezapažen pa je vrlo brzo stigla do HNL-a te odjenula dres U-17, odnosno U-19 reprezentacije Hrvatske.
Veronika ponosno ističe da je i kapetanica ŽNK Neretva Metković.
Uz nogomet, ova 19-godišnja Hercegovka je i uspješna studentica menadžmenta u Splitu. Želja joj je jednoga dana zaigrati u nekom stranom klubu i da može živjeti od nogometa, poput svog velikoga uzora Cristiana Ronalda. U klubu se sve cure druže. Kapetanica Veronika je svima prvo prijateljica, a onda kapetanica. U ekipi je odlična atmosfera.
Druženja nakon treninga i utakmica su neizostavna. Veronika ima dosta prijatelja i u drugim ženskim nogometnim klubovima. Rivalstvo na terenu, a prijateljstvo izvan njega.
Možeš li se prisjetiti prvih nogometnih koraka. Kako je sve krenulo?
– Moji prvi nogometni koraci vežu se za Čapljinu, grad u kojem živim sa trenerom Antom Markotom tada sam ima trinaest godina.
Postoji li neka utakmica koja ti je puno značila, koje ćeš se dugo sjećati?
– Utakmica protiv Agrama prošle sezone, kada smo ih dobili 3:2. To je bila velika pobjeda za nas, jer smo prije toga izgubili dvije utakmice, jednu 12:2, drugu 8:0. Ta pobjeda mi je bila jedna od većih u nogometnoj karijeri.
Koju poziciju igraš?
– Napad. I ne želim to mijenjati. Ponekad sam vezni ili srednji vezni, ali uvijek nešto blizu napada.
Mišljenje javnosti je da je nogomet muški sport. Kako se nosiš sa tim predrasudama?
– Neki stalno prave razlike između muških i ženskih poslova, tako je i sa nogometom. Moje je mišljenje, a što se i više puta potvrdilo, da nogomet mogu igrati žene i to vrlo kvalitetno. Osobno s tim predrasudama nemam nikakav problem.
Jesu li se čudili susjedi i prijatelji, otkuda Veronika u nogometu?
– U početku je bilo čuđenja. Otkuda curica pa da igra nogomet, ima li neki drugi sport i tako. Ali ja se nisam obazirala puno na te priče. Danas je sve to puno normalnije jer nogomet postaje i ženski sport u kojem sudjeluje sve više cura. Male djevojčice sa sedam-osam godina počinju trenirati. Nogomet je sve popularniji među djevojčicama.
Rekla si da studiraš u Splitu. Kako spajaš fakultetske i sportske obveze?
– Studiram izvanredno kako bi se što više posvetila nogometu. Idem na kolokvije i ispite. Do sada mi dobro ide. Nemam nikakvih problem na faksu. Kad sam u Splitu treniram sa ženskim nogometnim klubom Marjan, a ponekada i sama trčim ili vježbam kako bi održala kondiciju. Uglavnom uvijek nešto odradim.
Gdje je ženski nogomet u Hrvatskoj danas?
– U usporedbi s nekim europskim zemljama, Njemačkom ili Danskom gdje je ženski nogomet razvijen, Hrvatska dosta zaostaje. Mislim da bi se u priču o ženskom nogometu puno više trebao uključiti Hrvatski nogometni savez s novčanim potporama ženskim klubovima.
Misliš li da je ženski nogomet kod nas zapostavljen u odnosu na muški?
– Ženski nogomet je u Hrvatskoj u drugom planu. U našem društvu ipak se prednost daje muškom nogometu. Neki čak misle da ženski nogomet nema budućnost.
Može li se živjeti od ženskog nogometa?
– Ma kakvi. Imam određenu naknadu, ali to nije ni približno dovoljno za život. Da bi se moglo živjeti od ženskog nogometa uz treninge je potrebno još raditi neki drugi posao. Veliki je problem nedostatak sponzora, jer malo poduzeća bi pratilo ženski nogomet. Neki sponzori koji bi rado financirali ne mogu zakonski staviti svoju reklamu na dresove primjerice poput piva ili sportskih kladionica. Ljudi koji imaju novac i koji bi ga uložili za to nemaju zakonsku mogućnost.
Do kada se namjeravaš baviti nogometom?
– Nogomet je moja velika ljubav i u njemu se i dalje vidim u budućnosti. Namjeravam igrati dok god to budem mogla. Ako bih mogla otići negdje igrati dalje i još ako bih mogla živjeti od nogometa, to bi bilo super.
Vidiš li se u sportskom managementu?
– Za sada o tome nisam previše razmišljala. Potpuno sam posvećena nogometu, a kasnije tko zna. Možda budem sportska direktorica nekog kluba (smijeh).
Piše: Stanislav Soldo/SD
Foto: Deniš Jerković
