Nismo mogli propustiti priliku za razgovor s jednim od najperspektivnijih nogometnih trenera u Hrvatskoj Sergejom Jakirovićem koji je nakratko svratio u rodni Metković, a nije ga bio punih pet godina.
– Dugo nisam bio doma, ne svojom voljom, već zbog posla kojim se bavim. Evo sada sam uspio spojiti dva dana. Ekipa je nakon utakmice s Dinamom i regeneracijskog treninga prošle subote, dobila dva slobodna dana. Sutra ujutro je trening i priprema za utakmicu s Rijekom na domaćem terenu, a ja danas putujem na sjever.
U svojoj prvoj trenerskoj sezoni u 1. HNL, vodeći debitanta HNK Gorica iz Velike Gorice, Jakirević je postigao zaista dojmljive rezultate. Statistika kaže da je Gorica, to turopoljsko nogometno čudo na čijem čelu stoji predsjednik i nogometni vizionar Nenad Črnko, postigla šest pobjeda u gostima u nizu što je prije toga uspjelo samo Hajduku davne 1992. godine. Sezonu su završili na 5. mjestu, samo tri boda manje od Hajduka i Osijeka, upisavši ukupno 59 bodova, što je debitantski rekord u 1. HNL kojega je do tada držao RNK Split (54 u sezoni 2012./13.).
– Naši prošlosezonski rezultati su uistinu impresivni i plod su rada i vizije cijelog tima na čijem su čelu predsjednik Nenad Črnko, koji je s ovim projektom počeo još 2009., i sportski direktor i dopredsjednik kluba Litavac Mindaugas Nikoličius koji je doveo sportsku grupaciju zaduženu za praćenje i razvoj igrača i kojoj nije cilj samo preprodaja, već stvaranje igračkoga kadra. Zadivi me kada vidim kako Gorica napreduje iz dana u dan u igračkom i infrastrukturnom pogledu bez obzira što smo mi ipak manji klub u Prvoj ligi.
HNK Gorica je bila tvrd orah za gotovo sve klubove u 1. HNL, izuzetak je Dinamo, a najbolje to zna Hajduk kojega je Gorica potopila nasred Poljuda. – I ove sezone ćemo stvarati probleme mnogim ekipama, naš igrači kadar je dovoljno jak da se može svakome suprotstaviti na terenu. Okosnica ekipe je u velikom dijelu na okupu. U prijelaznom roku napustili su nas Nigerijac Obaobona, Mčedlišvili i Čagalj, a došli su nam braniči Nizozemac Stenvorden i Maks Juraj Ćelić, Zagrepčanin koji korijene vuče iz Podrujnice, te mladi veznjak Virovitičanin Hrvoje Babec koji je prije dvije godine bio u Metzu.
Oni koji pozornije prate Sergejev trenerski rad hvale njegovu taktičku i psihološku pripremu momčadi, neki ga nazivaju i kraljem tranzicije, odnosno prijenosa igre: – Ma to je današnji nogomet, danas svi igraju brzu tranziciju u napad i u obranu. Samo Barcelona si može priuštiti postojanu obranu i to zahvaljujući čudesnom Messiju, pitam se što će biti kada on više ne bude igrao… Psihološki pristup je vrlo važan za svakoga tko namjerava voditi neku grupu ljudi. Meni je važno da ekipa shvati da u svakoj utakmici nitko ne može biti više motiviran od nas… idemo dati sve od sebe pa što bude, pa i pobjeda i poraz.
Veliki utjecaj na Sergeja u njegovoj igračkoj karijeri imao je trener Mile Petković, koji ga je trenirao u NK Zagreb 2004./05. Kaže da se i danas rado prisjeti korisnih iskustava, savjeta što ih je dobio od svog bivšeg trenera kojega cijeni zbog njegove ljudskosti, poštenja i stručnosti. – Mile je veliki čovjek i trener i žao mi je što prije nisam došao u njegove ruke. S njim sam puno napredovao, a on je cijenio rad i trud! Ipak, svog uzora vidi u Jürgenu Kloppu, Nijemcu na klupi Liverpoola. – Klopp je genijalan, pratim ga zadnjih deset godina. On nije ništa promijenio u Liverpoolu u odnosu na svoj rad i viziju koju je imao u Mainzu, njegova nogometa taktika je ‘run&gun’, savršena tranzicija u igri… On od svake ekipe izvlači maksimum, a to ne može svatko.
Trenerski posao je nepredvidiv. Sergej je prošle godine, dok je planirao otići na odmor na more, dobio poziv da preuzme klupu novog prvoligaša iz Turopolja. – Takav je to posao, morate biti spremi u svakom trenutku otići, a isto tako raditi kao da nikada nećete otići. Rekao bih: Mi planiramo, a Bog se smije! Moja je ambicija biti dobar trener i stalno napredovati, a kamo će me to odvesti, Bog zna! Voli bih ponoviti prošlu sezonu, ali znam da to neće biti lako i to nam je dodatni motiv.
Sergejevo djetinjstvo i mladost su usko vezani uz NK Neretvu u kojoj je njegov otac Enver (Ekra) bio dugogodišnji vratar i koji je zasigurno puno utjecao na njegov nogometni razvoj. Svoj prvi prvoligaški nastup imao je upravo u dresu Neretve 1995. u Osijeku. – Žao mi je što nisam mogao igrati veteransku utakmicu povodom 100 godina Neretve. Gdje god u Hrvatskoj dođem, ljudi me pitaju za Neretvu. Ovaj klub je u svojoj dugoj prošlosti dao mnogo za hrvatski nogomet… Spomenut ću samo aktivne igrače, Petkovića, Ćužu, Oršulića, svi su oni u jednom svom periodu prošli kroz Neretvu koja uvijek može biti dobra ‘odskočna daska’ za mlade igrače.
Svaki mladi igrač pred sobom ima nekoga u kome vidi svoga uzora. – Od svoje devete godine ja sam na travnjaku, s ocem sam odlazio na njegove treninge i to je utjecalo na moj razvoj. Ipak, meni se najviše sviđalo kako igra Mehmet Scholl koji je u Bayernu bio ofenzivni vezni igrač, i Robert Prosinečki, a ja sam bio igrač sredine terena. Mogu reći da mi je njegov stil igre imponirao.
Kao trener Gorice, Sergej insistira na atraktivnom, napadačkom nogometu kojega je prepoznala i velikogorička navijačka scena koja je do tada bila podijeljena. Nekada je na tribine dolazilo 200-njak navijača, a sada domaće nastupe HNK Gorica dolazi pratiti preko 1000 gledatelja. – Zahvalan sam našim navijačima koji nas prate i na gostovanja. To je bio jedan od mojih ciljeva koje sam iznio prilikom svog medijskog predstavljanja prošloga ljeta u Velikoj Gorici. – rekao Sergej Jakirović s kojim smo razgovor završili prigodnom čestitkom – Danas obilježavamo veliki dan, stoga svim čitateljima želim sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja.
