Da pojedine Čapljinke žive nogomet potvrđuje i Ana Bakalar, koja je ovih dana potpisala ugovor sa Splitom, hrvatskim prvakom i pobjednikom Kupa.

Mada ženski nogomet sve ozbiljnije ugrožava muški, koji je i za dio jačeg spola postao dosada zbog sve prisutnijeg sustava ja tebi, ti meni i tako u nedogled, za novi iskorak Ane Bakalar, ne bi se znalo da nije bilo slučajnog susreta ispred čapljinske dvorane. Ljeto, vrućine, ali Ana ne posustaje vrijedno trenira, a za to ima i dodatni razlog.

“Potpisala sam ugovor sa Splitom, pa treniram kako bi na pripreme došla spremna”, veli Ana, pa dok joj čestitamo nastavlja:

“Poslije utakmice između Metkovića za koji sam doskora igrala i Splita, tražio me Božidar Miletić, njihov trener. To je bio prvi kontakt, a s obzirom da je riječ o jačem klubu gdje dalje mogu napredovati, ove godine igrat će i Ligu prvaka, odlučila sam prihvatiti poziv. Tako da ću nakon dvije sezone u Metkoviću u narednoj igrati za Split”, kaže Ana, te na upit kako je počela njezina ljubav prema tome doskora muškom zabranu, nastavlja:

‘To traje, na turniru u prvom razredu kao jedina djevojčica igrala sam s muškim, čak sam na kraju dobila priznanje za najboljeg igrača. Nastavila sam dalje, pri čemu su me podržavali i nastavnici, iako sam bila jedina curica koja je u toj generaciji igrala nogomet. Tako je bilo do četvrtog razreda, a onda sam se prebacila na rukomet. Trenirala sam kod Matea Jovanovića, do sedmog razreda. Čim sam čula da se u Čapljini formirao ženski nogometni klub, napustila sam rukomet i vratila se nogometu. Za prvu ekipu počela sam igrati u osmom razredu, a nakon tri sezone klub se rasformirao, a ja sam nastavila igrati u Metkoviću, gdje sam provela dvije godine. Prošle sezone bilo je dobro, dala sam i devet golova, nadam se da ću slično nastaviti i u Splitu.”

– Sigurno si odredila i sportske ciljeve, kako bi ih definirala?

– Moja osnovna želja je probiti se u prvu postavu Splita, igrati europske utakmice, a za dalje – vidjet ćemo. Upisala sam i fakultet nadam se da ću sve to uskladiti.

Kao i u muškom tako i u ženskom igračice imaju svoje uzore.

“Amerikanka Alex Morgan, mi je prije svih. Pratim Svjetsko prvenstvo u Engleskoj, mislim da žene igraju lijep nogomet, što mi daje poticaj da se još više angažiram. Što se tiče moje dosadašnje karijere zahvalila bi se ŽNK Čapljina, a posebice ekonomu Dadi Novakoviću, koji je nama djevojkama za individualne treninge, uvijek izlazio u susret, pa ŽNK Metković, KBK Sensei iz Čapljine u čijim prostorijama također, treniram, mojim dosadašnjim trenerima zahvaljujući čijoj potpori sam stigla i do A selekcije Hrvatske”, naglašava zadovoljna Ana Bakalar, jedna od nekoliko čapljinskih nogometašica koje s uspjehom igraju u Hrvatskoj.

Piše: Dušan Musa/Večernji list