Dom zdravlja Metković i Dom zdravlja Ljubuški partneri su u projektu prekogranične suradnje Interreg IPA Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, putem kojeg se žele unaprijediti zdravstvene usluge u oba doma zdravlja.
Ukupna vrijednost projekta Interreg IPA Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora je oko 625 tisuća eura od kojih 85% nepovratnim sredstavima financira Europska Unija, a 15% sredstava trebaju osigurati domovi zdravlja.
Što bi projekt Interreg IPA Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora mogao donijeti Metkoviću poticanjem razvoja palijativne skrbi, saznali smo u razgovoru s ravnateljem Doma zdravlja Ljubuški prim. dr. Srećkom Matićem pri kojem Centar za palijativnu skrb djeluje te s glavnom sestrom hospicija, Marjanom Mucić.
Doktore Matiću, možete li nam predstaviti hospicij za palijativnu skrb Doma dravlja Ljubuški?
Hospicij je započeo s radom 1. srpnja 2013. Kapacitet hospicija je 15 bolesničkih soba i 30 ležaja. Površina objekta je oko 2000 četvornih metara. Objekt je koštao oko 3,5 milijuna eura i izrađen je sredstvima međunarodne organizacije „Sveti Jopsip Radnik“ iz SAD-a i Općine Ljubuški. U njemu je zaposleno 15 medicinskih sestara, tehničkog osoblja i čistačica. Trenutno u hospiciju boravi 17 pacijenata.
Jedan od glavnih ciljeva projekta Interreg IPA Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora je unapređivanje palijativne skrbi u oba doma zdravlja partnera u projektu. Kolika je potreba za palijativnu skrb?
Palijativna skrb je relativno nova grana medicine na ovim prostorima, kako u BiH, tako i u Republici Hrvatskoj. Potrebe su strahovite. Mi se nalazimo u nekakvom novom, suvremenom dobu, populacija je sve starija, sve češće se oboljeva od malignih bolesti i jedini način da se ti pacijenti s bolničkih odjela premjeste negdje drugo su centri za palijativnu skrb, odnosno, hospiciji.
Niti jedan hospicij ovakvog tipa kao kod nas nema u Republici Hrvatskoj. Jedini hospicij koji je sličan postoji u Rijeci, ali on je pod nadbiskupijom. Metković, koliko imam informacije od kolege Štimca, za početak kreće s mobilnim palijativnim timovima. Da li će se stvoriti kapaciteti da se formira hospicij stacionarnog tipa kao u Ljubuškom, to ćemo još vidjeti.
Koliko palijativna skrb znači za obitelj i pacijenta?
U samom središtu palijativne skrbi nije sam pacijent, već njegova obitelj. U brigu o pacijentu uključen je, osim medicinskog osoblja i liječnika, medicinska sestra, fizijatar, volonteri, duhovnici, svećenicii obitelj koja sigurno predstavlja veliku pomoć. Ali, pacijenti koji su teško oboljeli u vlastitom domu ne mogu dobiti 24-satnu skrb kao u centru za palijativnu skrb.
Uglavnom mislimo da je palijativna skrb potrebna starijim osobama, ali ona zna biti potrebna i pacijentima mlađe životne dobi.
Tako je. Nažalost, svjedoci smo svakodnevnogporasta malignih bolesti i one više ne biraju dobi. Imamo sve niže dobne kategorije i sve mlađe ljude koji boluju od neizlječivih bolesti, karcinoma pluća ili karcinoma prostate ili bilo kojeg drugog organa zbog kojih se smještaju u Centar za palijativnu skrb, – rekao je Matić.
Glava sestra Hospicija Božanske milosti Centra za palijativnu skrb Marjana Mucić kazala je kako je raditi kao pružatelj palijativne skrbi.
Sestro Mucić, mobilni palijativni tim Doma zdravlja Metković ove godine će početi s radom. Možete li nam reći nešto o vašim iskustvima u hospiciju i u palijativnoj skrbi?
Kroz naš hospicij je do sada prošlo oko 200 pacijenata, a bio smješten veći broj muških pacijenata od ženskih. Vrijeme njihove starosti je različito. Najmlađi pacijent bio je rođen 1982. i kod nas je bio dva mjeseca. Smisao cijelog hospicija je da se pri samom kraju života osobi koja boluje pruži ljudsko dostojanstvo.Mi smo tu da pomognemo koliko god možemo sa svih strana. Ostajemo u kontaktu s obiteljima svih pacijenata.Prvi nam je bio pacijent iz Hrvatske, a u kontaktu smo i danas s njegovom obitelji. Čujemo se sobiteljima na, na primjer, godišnjice smrti ili proslave Božića i Uskrsa kad tu bude i čestitanja. Svi postajemo jedna obitelj.Naša vrata su otvorena za sve ljude koji imaju potrebu za ovakvim smještajem.
Vaš posao traži mnogo empatije i mogo je teških trenutaka.
Netko pita je li teško, pa nije teško. Svi mi koji radimo ovdje gledamo ovo kao jedan poziv, a ne kao zanimanje i prihvatili smo ga kao takvog i uvijek nam drago bude kada nam treća osoba prenese reakciju obitelji čiji je član bio smješten kod nas. Često ljudi kažu da se navikneš i budu malo skeptični prema tome. Ali, većina ljudi kada uđe u hospicij bude pozitivno iznenađena tim jednim mirom za koji se mi trudimo. Trenutno je ovdje 10 pacijenatau terminalnoj fazi bolesti. Terapija bolova je adekvatna, a za duhovnu potporu su nam na raspolaganju svećenici franjevačkog samostana na Humcu koji u zadnjim danima daju i utjehu i potporu obitelji.
Nije svako zlo za zlo, kako ljudi kažu. Obitelj je temelj našeg društva i u zdravoj obitelji uvijek je jednostavno djelovati i na kraju se izmire neki stari dugovi i to bude jako dojmljivo za nas, a mi svi u svemu tome tražimo za sebe jedan put, izrastamo u što bolje osobe, bolje nego što jesmo.
To znači da ima i lijepih trenutaka?
Pa, ima, pozitivnih, recimo. Bilo je tu i proslava rođendana za pacijente. Njihove su želje sitne. Neki na kraju tog svog puta imaju neke željice koje se uspiju i ispuniti i sve te neke male stvari koje mi možemo njima dati, a njima to puno znači.
Jedna obitelj je, kad je umrla njihova članica koja je bila mlađe godišnje dobi,rekla da je ovaj hospicij stvarno mjesto gdje je nebo najbliže zemlji. Mene se to dojmilo, a ja bih na to samo dodala da je to susret medicine i naše krščanske vjere i da se nerjetko ti susreti dogode upravo kad je čovjek najveći ili najmanji pored svih svojih životnih veličinal,– rekla je sestra Mucić.
U sklopu projekta prekogranične suradnje Interreg IPA Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, uz kvalitetne edukacije i sjecanje znanja uz primjere iz prakse poput posjeta Centra za palijativnu skrb u Ljubuškom te već nabavljeni holter EKG-a, Dom zdravlja Metković će dobiti i medicinske uređaje poput zubarske stolice, lasera za fizikalnu terapiju, uređaja za RTG i ultrazvučni aparat što će pridonijeti unapređenju zdravstvene skrbi i usluga u Metkoviću.
(Razgovor je obavljen u sklopu projekta prekogranične suradnju Dom zdravlja Metković, Projekt Interreg IPA Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora.)
U knjizi se na temelju višegodišnjega terenskog istraživanja donosi fonološki i morfološki opis slivanjskih govora Slivna Ravnoga, Mihalja, Blaca i Podgradine u Neretvanskoj krajini. Riječ je o novoštokavskim govorima koji pripadaju istočnohercegovačkomu dijalektu, njegovu slivanjsko-zažapskom govornom tipu.
Perina Vukša Nahod je rođena je 22. travnja 1982. u Metkoviću, gdje je završila jezičnu gimnaziju. Diplomirala je kroatistiku i fonetiku godine 2006. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 2006. do 2008. bila je lektorica na Hrvatskoj radioteleviziji i u izdavačkoj kući Masmedia te profesorica hrvatskoga jezika na Andragoškome učilištu Zvonimir. U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje radi od 2008. kao znanstveni novak na projektu Digitalna obradba hrvatske narječne građe pri Odjelu za dijalektologiju. Iste je godine upisala poslijediplomski studij Povijest i dijalektologija hrvatskoga jezika na Filozofskome fakultetu u Rijeci te doktorirala u ožujku 2014. s temom Fonologija i morfologija mjesnih govora slivanjskoga područja. U srpnju 2014. izabrana je u suradničko zvanje poslijedoktoranda, a u travnju 2015. u znanstveno zvanje znanstvenoga suradnika.
