I ovaj utorak je u parku bilo rasplesano i radosno. U organizaciji Plesne škole Calypso i Turističke zajednice grada Metkovića u Gradskom parku djeca i roditelji su ponovno mogli uživati u plesu uz animaciju Dade iz Plesne škole. Nadamo se da će i idući utorak vrijeme poslužiti te da ćemo uz Dadu ponovno zaplesati. To će biti ujedno i posljednji besplatni tečaj plesa u parku ove godine.
Čujem li dobro ?!? – piše: Ivo Rastočić
Evanđelje nam često prikazuje kako je „Isus govorio mnoštvu“ ( Lk 12, 54), većinom kada je Isus govorio kazivao je nekakve prispodobe koje se uvijek mogu uprizoriti u današnji dan, sat, minutu … Ako mu dopustimo te ako ga poslušamo kako kaže psalmist da nas „nauči razumu i znanju“ ( Ps 119, 66) onda će nam život biti nekako drugačiji, nekako bolji, onda bi vrlo dobro znali „ovo vrijeme rasuđivati“ ( Lk 12, 56).
Nalazimo se u vremenu kada smo nekako postali „ne slušatelji“, „ne poučljivi“… pa nam se valja upitati kako danas slušamo Isusove riječi, kako danas živimo Isusove riječi. Primjer za to nam je dala Blažena Djevica Marija. Stoga ugledajmo se u Kći Sionsku te je pustimo da nam ona danas govori, poslušajmo Njenu poruku, neka nam Marija pripovijeda kako to slušati Isusa u svome srcu. Neka nam Marija priča o svome životu, o svojim životnim radostima, o svome „probodenom srcu“, o svojim mukama i jadima, o svemu onome što je izbliza promatrala, slušala, svjedočila.
Neka nam priča o svojem iskustvu s Bogom, da bi mi lakše razumili. Nedavno sam negdje pročitao ovu „Marijinu priču“ koju ću sada prenjeti, ne možda u izvornom obliku, ali svakako je valja pročitati jer kada bi nam Marija krenula pričati vjerujem da bi ta priča izgledala ovako: „Moji roditelji su Joakim i Ana. Od malih nogu osjećala sam njihovu blizinu i ljubav, brinuli su se o meni i poučavali su me. Odgojili su me u vjeri naših Otaca. Tako je vjera zauzimala posebno mjesto u našim životima. Živjeli smo skromno oslonjeni na Božju providnost, bez nagomilane sigurnosti. Svakodnevno smo radili, molili i slušali o Božjim zahvatima u našem narodu. Ja sam voljela sve ljude i gledala ih čistim pogledom. Svima sam bila omiljena mlada djevojka. Imala sam kao i sve druge djevojke svoje osjećaje te sam se zaručila i zaljubila u Josipa. Međutim imala sam osjećaj da se u meni nešto događa. Nisam se na to obazirala mislila sam da je sve to dio odrastanja. Onda sam začula da me netko zove Marijo, Marijo obazirala sam se ali nikoga nije bilo oko mene. Čula sam i neke unutarnje glasove koji su bivali sve jasniji i jasniji „ Marijo, začeti ćeš i roditi sina biti će to Sin Božji“. Čula sam to tako jasno da sam se prestrašila. Moj strah je trajao i trajao, ali kada sam se sabrala pristala sam, a da mi i dalje ništa nije bilo jasno. Osjetila sam promjenu u svome biću, osjetila sam promjenu i oko sebe jer za par dana svi su me čudno gledali. Prijeki pogledi i neprihvaćanje nisu me niti jednog trena pokolebali niti narušili moj unutarnji mir.
od mojim srcem nebo je raslo dok jednog dana nije procvjetao. Mojoj radosti nije bilo kraja. Kao i svaka prava majka odgajala sam ga, poučavala i voljela. Čak sam ga jednom izgubila, ali za tri dana smo ga pronašli. Kada je imao 30 godina otišao je od kuće. Opet me to sve zbunilo eh koliko sam puta zavapila da ga vidim, da ga zagrlim. Kada sam ga slušala njegov govor je bio tako siguran da je na pravom putu. Sve je bilo dobro dok nije počelo i mač boli mi je proparao srce. Ali ne bih vam o tome sada pričala jer sam sve pohranila u svome srcu. Ostala sam bez sina jedinca oplakala ga i pokopala, bila sam zbunjena i tražila sam ponovo onaj nutarnji glas, ali nije ga bilo. Mene je tada uhvatila zbunjenost, a drugi su me tješili. No treći dan opet sam čula taj nutarnji glas „ Marijo tvoj sin je živ, uskrsnuo je!!!“ s tom uskrsnom radosti živjela sam do kraja života kada sam i ja dušom i tijelom uznesena na nebo.“ (nepoznat autor)
Marijina priča, je i naša životna priča, to je priča žene koju slavimo kao i našu majku. Poslušajmo je samo kako je njen život isprepleten radošću, životnim planovima, čvrstim stavovima, zbunjenosti, bolom, tugom i na koncu slavom Isusova Uskrsnuća i Njenog uznesenja. Slušati Mariju znači slušati Isusa, vježbati se poslušnosti, biti poučljiv, osjećati blizinu, otvarati prostore Božjoj volji i povjerenju. Slušati Mariju znači „činiti sve što nam On kaže“ (usp. Iv 2,5), poslušati Mariju je kao da mi skupa sa njom govorimo: „veliča duša moja Gospodina“ (Lk 1,46). Nisu važni ni uspjeh, a ni ostvarenje planova bilo u poslu, bilo u svakodnevnici. Važno je to da se Bog nalazi u središtu života. Sve se okreće oko Njega, tada i čovjek dolazi na svoje mjesto, a naš rad dobiva pravu vrijednost. Pohranimo prispodobe Isusa u srcu kao što je to i Marija učinila.
Neka naše misli, djela, stavovi kao i naš svakodnevni život budu prepoznatljivi po cijelom svijetu!
Ivo Rastočić
VK Neretvanski gusar na dvije regate: Ivan Puljić prvi, osmerac treći!
U organizaciji veslačkog kluba Rama, veslačkog saveza Zagreb i općine Prozor-Rama, 22. kolovoza 2015. na Ramskom jezeru održana je 3. veslačka regata „Lake to Lake – Green Tourism 2015“. Na regati, koja je ove godine najbrojnija po broju natjecatelja, nastupilo je pet veslačkih klubova: Iktus iz Osijeka, Croatia iz Zagreba, Nova iz Zagreba, Neretvanski gusar i Rama (BiH) te hrvatski reprezentativci Marcela Milošević, Damir Martin, David Šain i Mario Vekić. Odličan rezultat izveslao je naš skifist Ivan Puljić koji je osvojio 1. mjesto ispred dva skifista veslačkog kluba Iktus iz Osijeka, dva skifista veslačkog kluba Croatia iz Zagreba i skifista veslačkog kluba Rama (BiH). To je dobra potvrda njegovih ljetnih priprema i dodatna motivacija za nadolazeće prenstvo Hrvatske koje se održava u Zagrebu početkom listopada. Ivan je uz svog klubskog kolegu Marina Krešića također dio priprema odradio na Ramskom jezeru neposredno prije ove regate, gdje su nekoliko dana boravili uz najbolje Hrvatske veslače, između ostaloga i Damira Martina, Europskog prvaka u skifu. Vjerujemo da je Damir još više motivirao našeg Ivana uz nekoliko dobrih savjeta, što je zapravo i cilj ovog ljetnog kampa, zbog čega je vrijedilo nazočiti pripremama i samoj regati. Na Ramskom jezeru svoje veslačke pripreme odradila je i naša Metkovka Katarina Vučina (VK Croatia), koja je dio priprema tijekom ljetnih mjeseci odradila u našem klubu.
Dok su mlađi naraštaji za vikend boravili u BiH, stariji dio veslača je u subotu sudjelovao na četvrtom izdanju Jadranovog veslačkog dvoboja osmeraca na regatnoj stazi u Zadarskim Jazinama. Naši dečki su u osmercu u kategoriji Masters C osvojili 3. mjesto, kojeg su izborili u repasažu u utrci protiv posade veslača splitkog Mornara.
U rujnu predstoji 6. Kup regata VSD – Memorijal Perica Vlašić i XII. Vukovarski međunarodni veslački maraton 2015. a početkom listopada kao što je spomenuto u Zagrebu Hrvatsko veslačko prvenstvo te u Dubrovniku Međunarodna regata Semper Primus.
Četrnaest činjenica o čokoladi
Čokolada – slatka ovisnost, je slastica koja se dobiva miješanjem kakaove mase s većom ili manjom količinom šećera, a u njoj se uživa već tisućama godina. Pročitajte 14 zanimljivih činjenica o čokoladi!
1. Točka otapanja kakao putra je točno ispod tjelesne temperature, što je razlog zašto se čokolada doslovno topi u ustima.
2. Riječ ‘čokolada’ dolazi od asteške riječi ‘cacahuatl’ ili ‘xocolatl’, a znači ‘gorka voda’.
3. Maye i Asteci vjerovali su kako zrna kakaa dolaze iz raja i kako donose mudrost i moć onome tko ih konzumira.
4. Jedna od zabluda je da čokolada uzrokuje karijes. Nedostatak higijene uzrokuje propadanje zuba, a zapravo neke tvari u čokoladi čak usporavaju kvarenje zuba.
5. Zrna kakaa koristila su se kao valuta i jedinica za računanje u kulturi Maja i Asteka.
6. Tijekom života, prosječna osoba pojede oko 160 kg čokolade.
7. Iako čokolada nije afrodizijak, kako su drevni narodi vjerovali, ona sadrži feniletilamin (PEA), tvar za koju se vjeruje da potiče istu reakciju u tijelu kao i zaljubljivanje.
8. Zamisao o prodavanja čokolade u tvrdom izdanju nastala je 1847. u Londonu.
9. Najveća proizvodnja kakaa na svijetu dolazi iz Afrike: čak dvije trećine ubranih zrna kakaa je iz Afrike.
10. Istraživanje objavljeno u časopisu American Journal od Clinical Nutrition pokazalo je da čokolada ima koristi za srce poput učinka snižavanja krvnog tlaka.
11. Pretpostavlja se da su Olmeci još prije 2.600 godina kuhali čokoladnu smjesu.
12. Visoko razvijena civilizacija Maja u travnju je priređivala slavlja u čast boga kakaa Ek Chuaha, tijekom kojega bi se prinosile životinjske žrtve i dijelili pokloni.
13. Zrna kakaovca bila su prihvaćena kao sredstvo plaćanja.
14. Čokolada sadrži Triptofan, esencijalnu aminokiselinu koja sudjeluje u proizvodnji neuroprijenosnika serotonina, a lagano topljenje čokolade na jeziku potiče lučenje endorfina (prirodnih hormona sreće), koje tijelo prirodno proizvodi i za vrijeme vođenja ljubavi.
cudaprirode.com
Prva nedjeljna misa don Ivana Bezine u Vidu
U crkvi Gospe od Snijega u Vidu svoju prvu nedjeljnu misu pred župljanima imao je naš novi župnik don Ivo Bezina. Svetu misu don Ivo je održao u koncelebraciji sa dvojicom rođenih vidonjaca don Nedjeljkom i don Ivanom Kešina. Na kraju svete mise, don Nedjeljko je župljanima predstavio novog župnika a u svom obraćanju župljanima don Ivo je zamolio da mu daju malo vremena da upozna običaje i ljude u župi, a ako se i dogodi koja greška da mu ne zamjerimo na tome.
Don Ivo Bezina, rođen je 1986.godine u župi sv. Ante Padovanskoga – Prugovo (Prugovo je mjesto u sastavu općine Klis, od kojeg je udaljeno oko 15 km uz cestu koja od Klisa vodi prema Drnišu i Kninu. Po popisu iz 2011.godine Prugovo je imalo 555 stanovnika). Don Ivo svoju mladu misu imao je u Prugovu prošle godine a do dolaska u našu župu bio je župni vikar župe sv. Andrije na splitskom Sućidru.
izvor i slike: http://www.vid.hr/
Tehnologija ili ?!? – piše: Ivo Rastočić
„Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!“ (Ef 5, 15-18)
I tako sjede njih četiri za stolom te tipkaju na „pametne“ mobitele, a da nitko s nikim ne razgovara petnestak minuta… pa pitam sebe i vas nije li prijateljstvo najljepša stvar na svijetu? Koliko danas nedostaje razgovora? Stoga me na neki način plaši nova tehnologija koja oduzima vrijeme „modernom“ čovjeku, plaši me, da će čovjek sebi traži virtualne prijatelje ili još gore da će se bavi zanimacijama koje stvaraju iluziju da je čovjek sam sebi dovoljan. Ako sebi i drugima stvorimo takvu iluziju postajemo ustvari robovi tehnologije, a ne prijatelji ljudima. Svakako nam je sada birati razgovarati ili ne razgovarati, družiti se ili se dopisivati, gledati se oči u oči ili se gledati preko monitora i slika…
Koliko tehnologija postaje nadređena mjera i zamjena nečemu što bi nas trebalo činiti ljudima?
Nove tehnologije nikako ne mogu odgonetnuti životni put. Tako možda i nesvjesno uvlačimo u svoju duboku osamljenost naše mlade. Ne znam možda sada zvučim staromodno, ali da se velikom korpusu naše populacije, pogotovo one mlađe, tako olako prodaju ideali i nove tehnologije, koje čovjeka osamljuju i otuđuju, nisam nikako očekivao niti sam mogao sanjati da će se dogoditi .
Prvo što upada u oči je šik udarničko blještavilo lampica i ostalih svjetlećih ukrasa koji bi trebali svakodnevno i nemilice podsjećati da smo sretni i da nam je baš dobro. Nismo li iskrivili nešto što je trebalo biti sabrano, skromno i sveto? Netko će površno zaključiti da je to baš simpatično, no ne bi li smisao života trebale biti stvari koje bi nas trebale krasiti kao osobu , a ne otuđivanja i bježanja od razgovora oči u oči… Gdje je nestalo to smetalo čovjek u tom tako prikladnom blještavilu, tko i kada ga je eutanazirao? Znamo li tko je čovjek? Možemo li oživjeti ljudska narav koja prijateljski ljubi te razgovara i to mobitelom ili laptopom? Što možemo očekivati kasnije ? Oprostite, ali meni to sve nema smisla. Zar se nije sličan scenarij odigrao i pred 2000 godina kada je kompletno čovječanstvo zaboravilo i odbacilo Onoga koji ih je nazvao prijateljima, koji ih je došao spasiti ? Danas, kada je skrovitost odavno razotkrivena, odgovornost kreiranja besmisla u smisao pada na tehnologiju koja okupira čovjeka. A gdje je naša poniznost, gdje je naše strahopoštovanje, gdje su nam vrijednosti kojima bi mogli izmjestiti smisao? Zar je jedino strahopoštovanje koje nam je ostalo ono koje osjećamo prema pečenom odojku dok mu se nasoljena kožica fino znoji pod grijačima pećnice?
Trebalo bi se zapitati te stati malo na loptu. Trebao bi nas smetati šlamperaj i besmisao koji su zapravo i glavni uzrok što je razgovor i prijateljstvo završilo na aparatima. Trebalo bi nas smetati što duhovni padobranci kreiraju kakvu ćemo stvarnost gledati na ulicama, televiziji, internetu, kao da baš namjerno žele kreirati nešto o čemu nemaju blage veze i o čemu se ne interesiraju nikada osim tih dana kada žele zatupiti žalac prijateljstva, pa da svi gutaju tu gomilu njihove nekompetencije, površnosti i kiča. Taj cjelokupni cirkus, ta užurbanost, koje nam se žele jeftino prodati kroz „nove tehnologije“ je toliko licemjerana.
No pitanje je trebali se uopće ikada vratiti i boriti?
Da!!
Jer čovjek zrele i zdrave duhovnosti te čvrstog kršćanskog uvjerenja ne bi trebao gajiti dječje emocije već znati sam prepoznati vrijednosti, te u skladu sa njima oslikavati svoj život iz kojeg će zatim baštiniti najdragocjenije od svoje tradicije, vjere, nutrine. Ovo „u korak s vremenom“ koje se odigrava pred našim očima, čega smo i sami dio, jest zapravo u službi osiromašivanja čovjeka, a ne njegova obogaćivanja. Pitanje je samo čije je to maslo? Rekao bih da je ovo sve oko nas maslo, banalnih ljudi koji banalnim načinima pokušavaju kupiti ljubav i mir ubijajući vrijednosti obitelji i prijateljstva, kako bi stale u njihove sitne duše bez da ih previše stišće i žulja; drugim riječima, bez da se moraju promijeniti.
Totalni promašaj totalno promašenih generacija!
U nadi u bolja vremena savjetujem svima nama da se primimo vlastite duhovnosti i u okrilju vlastitog srca i obitelji izgradimo svoju oazu duhovnosti, kako bi ju kasnije razgovorom podijelili s prijateljima.
Ivo Rastočić
izvor: kristocentrik.wordpress.com
Zahvalnost
Kada malenom djetetu nešto darujemo, mama će ga odmah pogledati i upitati: ‘A što se sad kaže?’ Dijete će se sjetiti lijepog kućnog odgoja i reći: ‘Hvala!’ No, ima i slučajeva da će dijete na mamino pitanje reći sljedeće: ‘Znaš, ja imam još dva brata kod kuće pa mi daj još koji dar!’, kao da čeka koji dar više koji bi zaslužio taj maleni ‘Hvala!’
Reći nekome: Hvala! – znak je pažnje, poštovanja, zahvalnosti. To je znak da nismo ravnodušni na nečiju naklonost, želju da nas razveseli. Zahvaliti nekome nije radnja koja je završila kad nakon što se izreče, nego je poveznica za mnogo drugih lijepih stvari koje nas očekuju. To je nit koja ljude povezuje i plamičak koji ih uvijek zagrije svojom neposrednošću.
Ružno je osjetiti zahvalnost kao prisilu ili puko pokazivanje pred ljudima. Tada svi oni dobri osjećaji dolaze u pitanje. Ako sretnemo nekoga tko nama duguje zahvalnost, odmah se toga sjetimo. No, koliko smo puta sreli nekoga kome mi dugujemo zahvalnost pa se toga nismo sjetili. Ili to uvjetujemo još nekim ustupcima. Zahvalan čovjek mora prije svega biti slobodan i željeti to što čini. Najljepše je osjetiti kada je netko iskreno i od srca zahvalan. Takvima nikad ne manjka prijatelja i pažnje.
Zahvalnost je svijest da smo sve primili od nečije ljubavi: Božje i ljudske. I po ljudima koje poznamo i koji su nam bliski, ali i po mnogim nepoznatima i dalekima koji su nam – a da mi često toga nismo ni svjesni – veliki dobročinitelji.
Iskoristimo današnji dan zahvaliti nekome kome smo to odavno zaboravili učiniti. Moje malo ‘Hvala!’ znak je velike ljubavi i zahvalnosti. Dan će nam izgledati ljepši i ispunjeniji.
Tri Neretvanke u kampu reprezentacije!
Jesen tradicionalno donosi nove kvalifikacijske cikluse mladim hrvatskim selekcijama, a za svoje kvalifikacijske ispite hrvatske ženske U-19 i U-17 reprezentacije pripremat će se ovoga tjedna u Sv. Martinu na Muri gdje će boraviti od 22. do 26. kolovoza u sklopu ljetnog kampa ženske mladeži. Kampu su se odazvale i tri pozvane nogometašice naše Neretve: Josipa Jurković (U19),Veronika Terzić(U17) i Iva Krtalić(U17).
U-19 selekcija pritom će odigrati i dvije prijateljske utakmice protiv Slovenije – 26. kolovoza u 17 sati u Krškom te dva dana kasnije u 16 sati u Sv. Martinu na Muri.
U-17 reprezentaciju, pak, početkom rujna čeka razvojni turnir na kojem će nastupati i Slovenija, Crna Gora i Slovačka.
Za rad dviju reprezentacija brinut će se koordinatorica stožera ženskih reprezentacija Marija Margareta Damjanović, izbornik U-19 selekcije Robert Krznarić, izbornik U-17 selekcije Ivica Milković, kondicijski trener A reprezentacije Hrvoje Matijević, treneri Tihana Nemčić (U-19), Davor Cvetković (U-17), Zlatko Božić, Mario Mišljenović (vratarke) i Cvita Gregov (kondicijski trener U-19), liječnica dr. Katarina Barbarić, fizioterapeutkinje Jelena Burić i Dajana Vrbanić, ekonom Verica Medved i tehnička tajnica reprezentacija Nina Pavlović.
Brana na Neretvi spriječit će zaslanjivanje tla
U Neretvanskoj dolini, za voćare i povrćare, dakako i ine poljoprivrednike, najveći problem predstavlja zaslanjivanje rijeke Neretve i obradivih površina zemljišta koje su prije više od pola stoljeća melioracijskim zahvatima otete močvari.
Mnogima od njih je poznato da su stručnjaci istražili i dokazali kako morska slana voda prodire u Neretvu kroz njezino korito te kroz duboke podzemne slojeve. Neretljanima je također poznato kako morska voda, u klinastom obliku, s ušća i koritom Neretve sve više prodire uzvodno rijeke. Komentiraju kako je temeljni razlog znatnog smanjenja dotoka tekuće slatke vode podzemnim kanalima na područje donje Neretve s gornjih horizonta te rijeke – gradnja nove akumulacije ibrane.
Smanjen dotok slatke vode u Neretvu
Doima se kako je na vidiku rješenje dugogodišnjeg problema u dolini Neretve koji se očituje u zaslanjivanju te rijeke i zemljišta koje kao takvo, nije pogodno za poljoprivredu. Poljoprivrednici u tom pogledu pozdravljaju pokretanje prvog pilot projekta u sklopu Nacionalnog programa o izgradnji brane na Neretvi, području između Opuzena i Komina.
Cilj je zaustaviti prodor slane morske vode u korito te rijeke, odnosno stvaranje boćate vode; te osigurati dostatne količine slatke tekuće ispravne vode za navodnjavanje poljoprivrednih kultura na svojim plantažama.
Zaslanjivanje zemljišta oko Neretve
Kažu kako bi cijeli sustav za navodnjavanje stajao između 300 i 350 milijuna kuna – dok bi se objekt gradio u fazama, onako kako budu pristizala sredstva. Rok izgradnje bi trajao najmanje tri godine. Svjesni su i činjenice kako je Neretvanska dolina u proizvodnji povrća i voća, posebice mandarina, za tržište drugi poljoprivredni kraj u Hrvatskoj, ali im je isto tako jasno kako bi im se ukupni prinosi proizvodnje mogli prepoloviti ako se što prije ne riješi problem zaslanjivanja njihova zemljišta koje obrađuju. Kažu kako stabla svojih mandarina zalijevaju boćatom vodom, kako su to činili tijekom ovogodišnjih sušnih, beskišnih mjeseci.
Prinosi bi se mogli prepoloviti?
“Svakog jutra na plantaže krenemo oko 6,00 sati kada vrućine nisu velike, dok je hladnija voda i kada cijevi nisu toliko zagrijane. Zalijevamo nasade mandarina i povrća do 9 do 10 sati. Čim zagrije, napustimo plantaže, idemo doma, a nakon odmora u poslijepodnevnim satima opet nastavimo sa zalijevanjem mandarina.
Zalijevanje dvaput dnevno – kap na kap
Ovdje je zaslanjenost vode nekako na granici. Naime, voda iz Neretve i nije toliko slana da se ne bi mogle zalijevati plantaže mandarina“, kažu Ivan Curić i Norbert Sršen, dodajući kako će voda dati snagu voćkama kako bi se razvijali plodovi i tijekom iznimno vrućih ovogodišnjih srpanjskih i kolovoških dana gdje kiša nije pala gotovo 50 dana, i gdje su temperature zabilježene i do 39 stupnjeva Celzijevih. Zato neretvanski voćari, kažu, svoje plantaže navodnjavaju dvaput dnevno kap na kap.
Voćari u dolini Neretve navodnjavaju boćatom vodom
Voćar Dubravko Sršen iz Blaca tvrdi: “Ujutro napunim rezervoar od pet litara goriva i to se potroši za oko pet sati rada motora kako bi izbacio dostatne količine vode u podnožje stabla mandarina. Tako ih zalijevam pet sati u istom danu, ukupno 10 sati dnevno. Inače, plantažu intenzivno zalijevam zaredom 3 do 4 dana, zatim slijedi stanka 10-ak dana, jer i stručnjaci savjetuju kako nije dobro nalijevati puno vode u podnožje stabla voćke, tim više što ove godine nemamo neki ekstra urod na stablima mandarina.
Suvremene crpke kod Metkovića
Čujemo kako se na navodnjavanje povrtnjaka i plantaža voćnjaka, uglavnom mandarina na potezu od Metkovića do ušća Neretve dnevno potroši oko 50.000 metara prostornih vode. To sve i ne bi bilo moguće bez suvremenih crpki kod Metkovića, koje vodu iz Neretve ubacuju u kanal za navodnjavanje, a koja protječe do Male Neretve u Opuzenu. Potom voda prirodnim padom utječe u kanale na cijeloj površini do ušća Neretve, no ta je voda sada ispod granice kvalitete“.
Veliki problemi za nekoliko godina
“Naime, ta voda i sada ima dosta visoku zaslanjenost, posebice od ušća Neretve do Opuzena. Vjerojatno to na povrtlarske kulture i ne utječe toliko negativno koliko na mandarine i ine agrume. Za 10-ak godina ćemo imati i težih problema uslijed većeg zaslanjivanja vode kojom se zalijevaju plantaže mandarina u dolini Neretve“, upozorava predsjednik Udruge voćara Mandarina Alenko Šešelj, analizirajući:
“Poznato je kako ta morska voda koja je u Neretvanskoj dolini kreirala niz problema u navodnjavanju povrtnjaka i voćnjaka, posebice plantaža mandarina. No, jedan od bitnih problema je i taj što su podzemne vode, kao i dio površinskih voda, vjerojatno zabranjene, a koje poljoprivredni proizvođači našeg područja koriste za navodnjavanje plantaža, tako kreirajući zaslanjivanje i obradivih površina zemljišta. Pri tom se zaboravljaju činjenica kako tako smanjuju urod svojih poljoprivrednih kultura.”
Izgradnja nove brane
Dubravko Sršen naglašava kako su u navodnjavanju zemljišta, voćnjaka i povrtnjaka u dolini Neretve potrebne određene količine ispravne, kvalitetne vode, posebice u sušnim godišnjim razdobljima. “Mi u Neretvanskoj dolini moramo dovesti zdravu vodu i tu imati poljoprivrednu zonu kvalitetnih proizvoda voća i povrća, dakako i inog poljoprivrednih kultura. Hoće li najavljeni sustav za navodnjavanje biti u skladu sa zahtjevima tržišta i udruga poljoprivrednika u dolini Neretve te hoće li biti skuplja pita od tepsije, sada ne možemo točno znati. To nikako ne bi bilo dobro za poljoprivrednike i tvrtke“, upozorava Sršen.
Povišenje razine Neretve
Stručnjaci su naizgled zadovoljni novim projektom zato što su konačno uspjeli naći rješenje kako bi budući objekt, novu branu na prostoru između Opuzena i Komina izgradili tako da uzvodno uspori i podigne razinu vode u Neretvi nekih 50 do 60 centimetara te da razina te rijeke bude više nego ona dionica nizvodno do ušća. Ta bi se razlika mogla iskoristiti na svim nizvodnim lokacijama Neretve, gdje bi se mogla zahvatiti i nekim kanalom te prebaciti vodu u područje, dubinu rijeke.
Naime, stručnjaci ističu i poručuju kako bi se kvalitetna voda crpila iz dubine, iz velike vodospreme, te bi se odatle prirodnim padom podzemnim cijevima dovela do svake obradive parcele zemljišta u dolini Neretve. Tvrde kako je u tijeku izrada projekata za navodnjavanje voćnjaka i povrtnjaka.
“Projekti se rade prema ugovoru s projektantima. Upravo se završava glavni projekt. Slijedi izrada izvedbenih projekata i ostale dokumentacije, kao i priprema natječaja. Moramo osigurati i odgovarajuća sredstva, najvjerojatnije iz fonda Europske unije“, naglašava Joško Erceg.
Izgradnja nove brane na Neretvi stajat će od 300 do 350 milijuna kuna?
Doznali smo kako su neretvanski poljoprivrednici i udruge s Dubrovačko-neretvanskom županijom, kao nositeljem projekta, potpisali odgovarajući ugovor, ali smo i čuli kako mnogi od njih već sada strahuju od eventualne visoke cijene vode za navodnjavanje.
agroklub.hr
Dječja Trupijada u Kominu
U nedjelju, 23.8.2015., u Kominu će se održati dječja Trupijada. Natjecanje će se odvijati u tri kategorije:
1. djeca do 13 godina
2. djeca od 14 do 18 godina
3. parovi do 18 godina starosti
Uplate su 20 kuna po osobi za pojedinačno natjecanje, za parove 30 kuna (ukupno).
ploce.com.hr
