Sinoć se Komin, nakon 25 godina, službeno oprostio s don Petrom Perletom. Svetu misu su svojim pjevanjem uzveličale župne pjevačice i župni pjevači te klapa Stina iz Ploče. Iza mise nakon svečanog blagoslova s križem, don Petar se prigodnim riječima oprostio od svih, te svima zahvalio i zamolio za oprost ako je kroz ovo vrijeme služenja nekoga uvrijedio. Pročitana je i statistika kroz ovih dvadeset pet godina njegove službe.
U ime Pastoralnog vijeća i župljana, župniku se zahvalio Jurica Ćopo. Prigodne darove su mu predali predsjednik mjesnog odbora Jurica Kraljević, predsjednik NK Gusara i ravnatelj OŠ Ivo Dugandžić Mišić Marijan Scipioni, predstavnici udruge lađara Gusari Komin Hrvoje Medak i Ivo Šuman, predsjednik Hrvatske Seljačke Glazbe Komin Lucijan Oršulić te tajnica udruge Hrvatski Katolički Zbor „MI“ Komin Nikolina Burić-Visković. Nakon svete mise bio je organiziran domjenak za sve mještane i goste.
Don Petar je stavljen u stanje mira zbog navršene kanonske dobi, a na njegovo mjesto imenovan je don Dražen Dukić, dosadašnji župnik župe Uznesenja Marijina u Podgori.
Osim u Kominu, jučer se svetom misom oprostio i don Josip Bečić u Rogotinu. U svom emotivnom govoru don Josip se zahvalio svim mještanima Rogotina na prekrasne dvije godine te im je poručio da ostanu vjerni Isusu Kristu.
Don Josip je imenovan za župnika župa Bitelić i Zasiok imenovan, a na njegovo mjesto župnika u župama Presvetog Trojstva u Rogotinu i sv. Jurja m. u Desnama dolazi don Ivica Barišić koji je razriješen službe župnika u župi Gospe od Zdravlja u Podstrani.
Dovršen je očevid prometne nesreće koja se dogodila jutros, oko 6,30 sati, na državnoj cesti D-8, kod mjesta Komin u kojoj su smrtno stradale dvije osobe.
Utvrđeno je da je do nesreće došlo na način da je vozilo makarskih registarskih oznaka, kojim je upravljao 35-godišnjak iz Vrgorca i kretao se iz pravca Opuzena u smjeru Ploča, iz neutvrđenih razloga prešlo na lijevu kolničku traku. U tom trenutku je iz suprotnog pravca naišlo osobno vozilo nacionalne oznake BiH, kojim je upravljao 81-godišnji državljanin RH iz Mostara te je došlo do sudara dvaju vozila uslijed čega su oba vozača smrtno stradala na mjestu događaja.
Nakon što je tijekom noći požar koji je jučer popodne izbio na širem području Šibanice tijekom noći lokaliziran, jutros se na jugozapadnom dijelu ponovno aktivirao.
Kako se radi o nepristupačnom terenu, pozvan je jedan air tractor koji je s gašanjem počeo oko 11 sati. Na terenu su vatrogasci JVP i DVD Metković.
Danas iza 18 sati je nastao požar na brdu Šibanica u blizini Lokve, i to na području BiH, koji se polako širio prema granici s Hrvatskom. Požar je najvjerojatnije izazivao udar groma.
Na požarište su izašlo 18 vatrogasaca JVP Metković s pet vozila, 3 vatrogasca DVD Kula Norinska s jednim vozilo, 11 vatrogasaca DVD Metković i s dva vozila te 15 vatrogasca iz Čapljine.
Na zahtjev Županijskog vatrogasnog zapovjednika u vremenu od 19 -20 satu u pomoć su stigle zračne snage, dva kanadera i jedan air tractor.
Udruga DOBRA, u okviru trogodišnjeg programa Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Od obrazovanja do zapošljavanja, objavljuje Natječaj za osposobljavanje – zanimanje za njegovateljice starijih i nemoćnih osoba.
Pozivaju se žene koje su iznad 40 godina te one koje su dugotrajno nezaposlene (s najmanje osnovnoškolskim obrazovanjem) s ruralnih područja Splitsko dalmatinske županije i Dubrovačko-neretvanske županije da se prijave na Natječaj.
Prijava mora sadržavati pismo namjere i životopis, a šalje se ili donosi osobno na adresu:Udruga DOBRA,Ante Starčevića 12, 20350 Metković ili na e-mail: dobra.udruga@gmail.com
Natječaj je otvoren do 1. rujna 2018. godine.
Po završetku Natječaja odabrat će se 15 polaznica koje će proći edukaciju, koja će se sastojati od teoretske i praktične nastave. Trajanje obrazovanja je 500 sati te će se predavanja i praksa održavati u Metkoviću.
Nakon položenih ispita i odrađene prakse zvanje se upisuje u e-radnu knjižicu. Edukaciju će obaviti partnerska organizacija Pučko otvoreno učilište Petar Zrinski iz Zagreba. Napominjemo da su troškovi osposobljavanja za korisnice podmireni od strane Ministarstva.
Partneri na projektu su Pučko otvoreno učilište Petar Zrinski iz Zagreba, Centar za socijalnu skrb Metković i Grad Metković.
Program Od obrazovanja do zapošljavanja financiran je sredstvima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
U petak, 24. kolovoza 2018. u 19 sati počinje Noć prvaka u Stablini, piše rogotin.hr.
Sportski centar u Stablini okupit će sve veslače i ljubitelje Maratona lađa Neretvi na jedno mjesto. Pobjednici Maratona lađa 2018. pripremaju veliku feštu koju će predvoditi Alen Nižetić, Branko Medak i grupa Delta.
Za sve posjetitelje osigurana je hrana i piće po promotivnim cijenama!
Vidimo se idući petak na Sportskom centru Stablina!
Napreduje izrada 3D modela antičke Narone koju već duže vremena izrađuju Opuzenci Stipan Ujdur i 3D modelar Ivan Popić uz stručnu podršku Nizozemca Martina van der Meijdea koji je zadužen za programiranje i rendiranje.
Trenutno je izrađena polovica druge terase na kojoj se nalazi četvrta građevina tipa domus koji su rađeni prema Viturijevim antičkim nacrtima te nacrtima rekonstrukcija dostupnih na internetu.
Atrij je bio jedna od najzahtjevnijih prostora u domusu. Kao simboli obiteljskog bogatstva i nasljedne moći u njima su bili prisutni likovi predaka obitelji izrađenu od voska. Slike i mozaici također su bili uobičajeni, a mnogi su primjeri sačuvani u kućama iz Pompeja.
Zanimljivo da je razliku od većine modernih vrtova, rimski se hortus (vrt) nalazio na stražnjoj strani domusa.
Trenutno se testira VR 360 3D Foruma na 3D modelu Narone s ciljem izrade aplikacije za smartphone.
Sedam rukometnih trenera iz doline Neretve ovih je dana u Zagrebu, nakon provedene edukacije, dobilo Master Coach Certificate (EHF Pro Coaching Licence) Europske rukometne federacije bez koje se od 2020. neće moći voditi rukometne utakmice na europskim natjecanjima, kao ni utakmice nacionalnih reprezentacija.
Vlasnici Europske rukometne trenerske licence su trener ljubušačkog Izviđača Mario Bjeliš koji će uskoro nastupiti u SEHA ligi, trener prvoligaša Metković Mehanike Filip Romić, trener pločanske Dalmatinke i ženske kadetske reprezentacije Ivan Jerković, trener slovačkog Tatrana i bivši izbornik Slavko Goluža, trener premijer ligaša iz Sesveta i hrvatske reprezentacije Davor Dominiković, trener slovenskog Gorenja i bivši izbornik Željko Babić i trener slovenske Ribnice Siniša Markota.
Do sada je od svih neretvanskih rukometnih trenera ovu licencu imao samo Ivica Obrvan.
Seminar se održavao u tri intervala tijekom prošle i ove godine u Poreču (u vrijeme održavanja Europskog rukometnog prvenstva) i Zagrebu. Trenutno u Hrvatskoj ovu licencu ima tek 30-tak rukometnih trenera.
Svečana dodjela EHF Pro Coaching Licence bit će upriličena početkom jeseni u Zagrebu.
Zašto se (opet) podigla bura oko jednog vjerskog svjedočenja mlade sportašice i je li trebala šutjeti o nečem duboko intimnom jer je ‘vjera privatna stvar’? Upravo zato što je to svjedočenje o identitetu, a živimo u doba opsjednuto identitetima, kaže tportalov komentator Boris Beck analizirajući katolički identitet danas…
Prije dva tjedna hrvatska atletičarka Blanka Vlašić – svjetska prvakinja u skoku uvis i osvajačica olimpijske medalje u Rio De Janeiru – govorila pred nekoliko stotina ljudi, okupljenih tog kišnog dana u Međugorju. Mediji su njen istup prenijeli s ironičnim naslovom, sugerirajući da je Boga pronašla na parkiralištu, čime su samo potakli lavinu uvredljivih i ponižavajućih komentara.
Njezin govor daje uvid u veliku tjeskobu kroz koju je prolazila: svoju karijeru, ispunjenu svjetskim uspjesima, uspoređuje s boravkom u zatvorenoj kutiji; u svlačionici gdje vrijedi samo uspjeh, ozljeda ju je shrvala – bez mogućnosti da trenira, izgubila je volju za životom; poremećaj sna, anksioznost i napadi gušenja bili su njeni pratioci na Olimpijadi 2016. kada je, usprkos objektivno slabom rezultatu, osvojila brončanu medalju. Tada ju je darovala svetištu Majke Božje Bistričke i pritom rekla okupljenima više-manje isto što i ovih dana – da ne bi mogla uspjeti da nije vjerovala u Boga, što je također izazvalo neviđen broj javnih uvreda, toliki da je 53 njezinih kolega bilo stalo u njenu obranuotvorenim pismom, od Gorana Ivaniševića i Ivane Brkljačić do Tamare Boroš i Dubravka Šimenca.
Je li trebala šutjeti o nečem tako duboko intimnom i poštedjeti se najgorih vulgarnosti? Biblija bi je svakako ohrabrila u tome, upozorenjem da svoje bisere ne trebate bacati pred svinje, jer će ih pogaziti nogama, a potom vas još i napasti i rastrgati. Mnogi komentatori, s uvredama i bez njih, ističu upravo to: da je vjera privatna stvar i da bi Blanka Vlašić morala ostati u kutiji, tj. ormaru, gdje je i bila. Donijela je medalje, ogrtala se zastavom, hvala joj, zašto sada gnjavi.
Opsjednuti identitetima
Jim Caviezel, glumac atipičan za Hollywood po tome što je glasan i aktivan katolik, podržao bi Blanku Vlašić. Njegovim riječima: ‘Isus živi za nas u Bibliji. Koliko ga često ignoriramo? Moramo potresti tu ravnodušnost. Samo nas vjera i mudrost Crkve mogu spasiti, ali za to se traže muškarci i žene, ratnici spremni žrtvovati svoj ugled, čak i svoje živote, da posvjedoče za istinu.’ Po mnogim komentarima na hrvatskim portalima vidi se da je Blanka Vlašić stekla svojim svjedočenjem brojne poštovatelje, a video s njezinim govorom dosad je na YouTubeu pogledalo čak 40.000 ljudi.
Nije Blanka Vlašić jedina koja se moli prije natjecanja. Američka klizačka šampionka Tara Lipinski tvrdila je da na ledu osjeća zaštitu sv. Tereze iz Lisieuxa, zlatna olimpijska gimnastičarka Dominique Margaux Dawes nalazila je snagu u biblijskom navodu u kojem stoji da čovjek sve može postići kada ga Bog jača, a Usain Bolt, rekorder u sprintu na 100 metara, nosi oko vrata medaljicu sv. Catherine Labouré i križa se prije utrke. Kao i kod Blanke Vlašić, nema u tim činovima ni politike, ni proračunatosti, ni spektakla, već samo ljudsko biće koje pokušava nadmašiti samo sebe.
Zašto onda tolika zbrka oko jednog jednostavnog i običnog svjedočenja mlade sportašice? Upravo zato što je to svjedočenje o identitetu, a živimo u doba opsjednuto identitetima. Građansko društvo, koje nestaje naočigled, poput polarne kape, sastojalo se od jednakih ljudi – oni su dijelili svoj život na privatni i javni, s tim da bi različitost čuvali za najintimniji krug. Naš vrli novi svijet postupa obratno: dok smo privatno identični kao da smo izašli iz tvornice, standardizirani i čipizirani, na van mašemo identitetima i silno se želimo pokazati osebujnima. Građansko društvo težilo je jednakosti i konsenzusu, a mi nabijamo jedni drugima na nos svoje različitosti i težimo grupiranju, sektašenju i razdorima. Nekad su svi bili jednaki pred zakonom, a danas svako želi progurati zakon prilagođen svojoj kliki. Nekad su poroci bili skriveni, a vrline javne – danas je obratno. Nekad smo branili svoju privatnost, danas nam treba zaštita od privatnosti drugih. Nekad smo bili licemjerni, danas smo i previše iskreni. Nekad je postojao bon-ton, danas se nadmećemo u uvredama. Nekad smo htjeli biti većina, danas je svatko od nas manjina.
Katolički identitet također se drugačije percipira. Dok je nekad neodređeno lebdio u zraku, prožimajući sve bez posebnog isticanja, danas je postao poput objave rata. Vjerojatno nitko živ ne zna da su Salvador Dali, Andy Warhol, Frank Capra, John Ford, Alfred Hitchcock ili J. R. R. Tolkien išli svake nedjelje na misu – i to je bilo dobro. Ne samo zato što su ljude zanimala njihova djela, a ne vjera, nego zato što je vrijedan profesionalan rad upravo u srži katoličanstva: rad za katolika ne bi trebao biti samo izvor zarade, nego i mjesto posvećenja; to nije samo temelj materijalnog, nego i duhovnog života.
Blanka Vlašić barem je nešto postigla u životu, ali kod nas se često stvar postavlja naopako pa se baš lijenčine, prevaranti i nesposobnjakovići najradije busaju u katolička prsa. Dođe čovjeku da im šapne da budu manje katolici na televiziji, a više kad se radi i plaća porez.
To ipak ne znači da katolici nemaju ništa pametno reći ni o obitelji ni o državi. Jedna kći u brojnoj obitelji Charlesa de Gaullea, francuskog generala i predsjednika, bila je oboljela od Downova sindroma. O maloj Anne skrbio se s puno ljubavi i pažnje, a jednom je o njoj rekao ove dirljive riječi: ‘Pomaže mi da ostanem skroman i svjestan ograničenja i nepotpunosti ljudskog života. Pomaže mi da ostanem u sigurnosti poslušnosti Božjoj volji, da vjerujem u vječni smisao i svrhu naših života u Očevoj kući, tamo gdje će moja Anne biti naposljetku istinski sretna i istinski svoja.’
Trebao bi nam Adenauer
Kada god razmislim o tome kakav bi nam katolik trebao u Hrvatskoj, dođem do samo jednog imena, Konrada Adenauera, poratnog njemačkog kancelara. Mogao je on biti kancelar i prije rata, ali nije htio, a pred Hitlerom se bio uzalud sklonio u samostan, odakle je bio odveden u logor. Srećom, Fuehrer ga nije stigao ubiti pa je dobio priliku obnoviti svoju zemlju po svojim kršćanskim i humanističkim načelima. Na prvom mu je mjestu bila skrb da država nikad više ne nadvlada pojedinca. Božansko obožavanje države, kakvo je vladalo u nacizmu i komunizmu, i koja je svoja prava širila nauštrb svih građana, bilo je za njega istočni grijeh koji uništava svu individualnost, slobodu i vlasništvo. I još više, najveću je opasnost za demokraciju vidio u prevladavajućem materijalizmu. ‘Moderni tehnički svijet u kojem živimo, s filmovima, radijom i televizijom, olakšava kretanje prema masovnom društvu, a čovjek mase uvijek će naginjati materijalizmu’, zaključio je Adenauer, vjerujući da je nužno ‘politički, društveni i gospodarski život ispuniti kršćanskim duhom jer samo on može stvoriti nužne uvjete za postojanje individue.’
A što bi tek danas rekao na masovnu internetsku mržnju? Da se Biblija piše danas, pisalo bi u njoj ‘ne daj teksta svojega da trolovi komentiraju jer će se okrenuti protiv tebe i rastrgati te’.
