Problemi u dolini Neretve s plasmanom poljoprivrednih proizvoda i postizanjem odgovarajuće cijene za njih rezultat su mnogih nepovoljnih okolnosti. Međutim, većina je problema, izgleda, posljedica nemogućnosti plasmana poljoprivrednih proizvoda iz Europske unije u Rusiju.
Ne samo da se neretvanske mandarine ne mogu uvoziti u Rusiju nego su europski proizvođači ostalih proizvoda izgubili veliko tržište, tako da svoje proizvode plasiraju na europsko tržište čime nastaje teška tržišna borba u kojoj manji proizvođači prolaze loše, uglavnom zbog niske cijene proizvoda nastale većom ponudom na tržištu.
Drugi problem koji je eskalirao posljednjih godina jest nedostatak radne snage za berbu pa slijede ostali problemi poput onih s državnim zemljištem, neulaganjem, a kad se na to dodaju klimatski vrlo teške dvije posljednje godine, ne čudi zašto se u dolini Neretve osjeća veliko nezadovoljstvo.
Međusobno se optužuju proizvođači i otkupljivači, proziva Vlada, trgovački lanci, uvoznici. Problem je vidljiv i njega bi trebalo početi rješavati na mudriji i sustavniji način. Slično kako su svojedobno, zahvaljujući viziji pojedinih političara, stručnjaka te prvog direktora nekada moćnog PIK-a Neretva i zemljoradnika, Neretvani došli do svojih nasada mandarina i zemljišta koje su oteli od mora kako bi uzgajali rano voće i povrće. Od najavljene izgradnje proizvodnog pogona u koji bi se plasirali sitniji i oštećeni plodovi mandarine te viškovi još uvijek nema ništa, kao ni od rješenja problema dodjele državnog zemljišta.
Iz Ministarstva poljoprivrede kažu da provode efikasan sustav službenih kontrola voća i povrća koje se stavlja na hrvatsko tržište te da se vodi računa da sva hrana na tržištu bude kvalitetna i zdravstveno ispravna.
– Poljoprivrednicima osiguravamo stabilni dohodak pravovremenim isplatama izravnih plaćanja te povećanje konkurentnosti domaće proizvodnje sufinanciranjem njihovih investicija EU sredstvima. U dolini Neretve 2017. je iz Programa ruralnog razvoja RH odobreno približno 100 milijuna kuna za ulaganje u povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava, razvoj prerade, mlade i male poljoprivrednike, navodnjavanje i nerazvrstane ceste. Riječ je o investicijama čija će realizacija početi ove godine. Poljoprivrednicima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ove i prošle godine isplaćeno je ukupno 26,3 milijuna kuna izravnih plaćanja, ističe ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade Tomislav Tolušić.
Ministar dodaje da je u dolini Neretve nužno uspostaviti proizvođačku organizaciju. – Udruženi proizvođači mogu značajno smanjiti troškove proizvodnje i u pregovorima dobiti puno bolju otkupnu cijenu, ali i ostvariti dodatne bodove kod izgradnje hladnjača, nabave mehanizacije, opreme i sličnih investicija koje financiramo EU sredstvima. Za osnivanje i financiranje rada i troškova proizvođačke organizacije Ministarstvo poljoprivrede osigurava čak 500 tisuća eura. Natječaj za mjeru 9 – Uspostava proizvođačkih grupa i organizacija – raspisujemo ovaj mjesec. Kad je riječ poljoprivrednoj proizvodnji kojoj teškoće stvaraju klimatske promjene, i ovim putem pozivamo sve poljoprivrednike da osiguraju svoju proizvodnju jer država im izravno plaća 70 posto premije osiguranja, a oni moraju platiti samo 30 posto i prijaviti se Agenciji za plaćanja, napominje Tolušić.
U Hrvatskoj je, kako su nam otkrili u Ministarstvu poljoprivrede, prijavljeno 713 hektara na kojima raste lubenica, od 1,1 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta koje se obrađuje. Zanimljivo je da, prema tim podacima, Vukovarsko-srijemska županija ima više zasađene lubenice, i to 204 hektara, slijedi Dubrovačko-neretvanska županija sa 155 i zadarska s 92 hektara. Dakle, 21 posto lubenice zasadi se se u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Niko Kapović, današnji umirovljenik i proizvođač mandarina, a nekada uspješni direktor najvećeg otkupnog centra PIK-a Neretva, jedan je od upućenijih u stanje u dolini Neretve. On podsjeća da su se ondje i prije ulaska u Europsku uniju odredili prema poljoprivredi, i to uzgoju kultura za koje su Neretvani smatrali da neće imati problema s plasmanom u EU. To su mandarine, jagode te rano povrće i voće.
– Tako smo se pozicionirali i jedno vrijeme smo se dobro držali. Imali smo ranu rajčicu, papriku i krastavac koji su bili na tržištu ranije u Hrvatskoj, i to sigurno 10-15 dana nego iz drugih krajeva. Isto je bilo i s dinjom i lubenicom. Međutim, uvođenjem sankcija prema Rusiji i uzvraćanjem istom mjerom Rusije za europske poljoprivredne proizvode, došlo je do viška. Sve zemlje koje su izvozile veće količine tih proizvoda u Rusiju ostale su bez tog velikog tržišta. Sve ono što je trebalo završiti u Rusiji završavalo je na EU tržištu. Tako je poljska rajčica dovezena u Zagreb zapadala dvije kune. Tikvica iz Italije je također na našem tržištu bila ispod cijene. To je i bio razlog zašto je došlo do rušenja cijena i, kada se sve to uzelo u obzir, došlo se do zaključka kako se u dolini Neretve više ništa ne isplati proizvoditi osim mandarine i jagode, objašnjava Niko Kapović.
Kapović kaže da je jagoda ove godine imala ipak održivu i, može se reći, zadovoljavajuću sezonu. Imala je relativno dobar prinos, ali zbog kišnog vremena možda kvaliteta neretvanske jagode ove godine nije bio baš najbolji. Sve ostalo je, kaže, problem, a pogotovo dinje i lubenice te plastenička proizvodnja.
– Polako se napuštaju proizvodnje koje su do jučer bile rentabilne. Strahovito pada plastenička proizvodnja i ona je na 20 posto u odnosu na prije pet-šest godina. U tom dijelu možemo doći u poziciju da s malim količinama postajemo nezanimljivi. Ako nemate ozbiljnu proizvodnju, onda ne možete imati ozbiljnog kupca. Niste interesantni ozbiljnijim maloprodajnim lancima, a kamoli više. I onda se javljaju ti problemi o kojima se govori, a to je prekomjerni uvoz. Mada to nije najsretniji termin, jer nitko ne uvozi više nego što mu treba. Maloprodajni lanci se napadaju, pogotovo strani, da uvoze, a zaboravljamo da i neki domaći lanci godinama ne kupuju domaće jabuke nego ih uvoze. Ne treba izdvajati strane lance. Jasno je da se i među trgovačkim lancima vodi teška borba za tržišni udjel i da se svi oni iz tog razloga rukovode osnovnim trgovačkim pravilom, a to je da treba što jeftinije kupiti proizvod, objašnjava Niko Kapović.
Sada se pored tih nepovoljnih tržišnih okolnosti, napominje Kapović, javljaju i drugi problemi poput nedostatka radnika.
– Mi smo imali radnike u berbi mandarina iza turističke sezone, a kako se sezona produžila i kako je došlo do masovnog iseljavanja pogotovo u susjednoj Hercegovini, mi smo ostali bez berača. Presušili su izvori radne snage, što će i ove godine stvoriti probleme u berbi mandarina. U dolini Neretve treba nekoliko tisuća berača mandarina, a gdje će ih se pronaći, to je već problem. Ove sezone možda to neće biti toliko izraženo jer će urod biti srednji. Urod mandarina će, prema mojoj procjeni, ove godine biti 20 do 30 posto veći nego prošle godine koja je bila katastrofalna. Pretpostavljam da će iznositi oko 40 tisuća tona, a mi imamo uvjete za urod od oko 100 tisuća tona. Na sve to nadovezuju se i ostali problemi, a o svemu ovome dovoljno govori to što je iz Opuzena oko 80 obitelji otišlo u Irsku. To je sredina u kojoj se moglo živjeti od poljoprivrede i nije bilo iseljavanja, kaže Kapović.
Kapović smatra da će nastati problem jer se polako napuštaju tradicionalne proizvodnje, a kada se one napuste, smatra on, onda se teško vraćaju. – Kako budemo padali u volumenu, bit ćemo sve manje interesantni na tržištu, pribojava se Kapović.
Ivan Bjeliš, mladi neretvanski poduzetnik, suvlasnik obiteljske tvrtke Agro Neretva, kaže da njihova obiteljska tvrtka nagodinu namjerava uložiti pet milijuna eura u hladnjače, pakirnicu i sortirnicu. S mehanizacijom, kaže Bjeliš, dobro stoje. U tvrtki je sedam stalno zaposlenih te 15 povremeno. Najveći problem vidi u nemogućnosti okrupnjavanja zemljišta.
– Imamo dvije do tri tisuće obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, a mali poljoprivrednici tako usitnjeni nisu konkurentni na globalnom tržištu. Ne možemo konkurirati velikim talijanskim proizvođačima. Ulazni troškovi, uključujući repromaterijal, skuplji su za malog proizvođača koji obrađuje hektar ili dva za 70 posto nego velikim kompanijama, ističe Bjeliš, koji kaže da je urod lubenica odličan, a plasman je ove godine otežan. Problem su bili i vremenski uvjeti jer, kako pojašnjava, kada pada kiša, onda potrošači osjetno manje kupuju lubenicu u trgovačkim centrima.
Bjeliš ključ vidi u okrupnjavanju zemljišta te u udruživanju malih proizvođača. – Ne možemo se udružiti zato što nije riješeno poljoprivredno zemljište, tako da nitko ne zna što će biti za dvije godine. Mnogi su ministri najavljivali da će riješiti taj problem, ali se on ne rješava već 25 godina. Osim toga, mi u dolini Neretve nismo ni lipe povukli iz EU fondova. Propuštene su prilike i prilike, plastenička proizvodnja svedena je na minimum, a upravo je ona trebala biti u ekspanziji. Sveli smo se na proizvodnju od mjesec i pol dana. Mandarina je isplativa kultura, ali je problem što traje kratko. Već smo izgubili radnu snagu zbog produženja turističke sezone, a izgubit ćemo i otkupljivače koji ne mogu plaćati radnike čitavu godinu da bi radili dva mjeseca.Ti posrednici nama proizvođačima ne trebaju jer nam ne treba još netko na ionako nisku cijenu, nabraja probleme Ivan Bjeliš.
Agro Neretva već 15 godina uspješno surađuje s trgovačkim lancem Tommy, gdje plasira oko 70 posto lubenice. Uskoro ulaze i u Kaufland. Ove su godine proizveli oko 1800 tona lubenice, proizvede oko 1000 tona mandarina, jagoda na 50 hektara i sade oko dva milijuna raznih kupusnjača.
– Kupusnjače su zanimljive, a mi smo bazirali svoju tvrtku na tome da moramo raditi čitavu godinu. Znači, čitavu zimu proizvodimo i unatoč tome što su nizozemske kupusnjače bile jeftine mi smo u takvoj situaciji relativno dobro prošli. Potom su došle jagode i zbog velikog uvoza smo loše prošli. Slično je bilo i kod dinje i lubenice. Mali proizvođač je na svim tim kulturama izgubio, i 30 posto njih iduće godine neće saditi te kulture. I sada je najavljen odlazak 25 mladih obitelji u Irsku, a već ih je otišlo više od 50 iz Opuzena, a 85 posto poljoprivrednika u dolini Neretve starije je od 60 godina. Mandarina je konkurentna, ali s gubitkom ruskog tržišta treba nam vremena da se pozicioniramo ne europskom tržištu. Naša mandarina traje kratko, i to samo nekoliko mjeseci. Teško je istisnuti španjolske proizvođače koji imaju sedam mjeseci mandarinu. Drugi problem je to što su ogromne površine zasađene mandarinom i što je u tako kratko vrijeme treba obrati. Trebalo je na tim površinama zasaditi 50 posto mandarine, a 50 posto ostale kulture. Najnoviji je problem to što nam se plastenička proizvodnja devastirala. Nismo povukli ništa iz EU fondova. Tu su nas premašili proizvođači iz Virovitice ili okolice Zagreba. Unatoč tome što imamo puno više sunčanih sati i blažu klimu, kaže Bjeliš.
Splitski trgovački lanac Tommy već nekoliko godina ima ozbiljnu poslovnu suradnju s poljoprivrednim proizvođačima iz doline Neretve, koji su značajno zastupljeni u njihovoj ponudi. “Obujam suradnje kontinuirano raste i suradnjom smo zadovoljni. Naša je namjera dodatno proširiti suradnju s proizvođačima u tom području, uvažavajući obostrane poslovne interese. Strateški smo orijentirani na proizvode domaćeg porijekla koji su konkurentni, osobito kvalitetom, a može se reći da ih i potrošači većinom preferiraju”, odgovorili su nam iz najvećeg dalmatinskog trgovačkog lanca.
I otkupljivačima i distributerima nije lako. Neki razmišljaju o smanjenju otkupa, a neki o sezonskom radu. Slavko Mađarić, predsjednik Uprave tvrtke Marinada iz Slatine, otkupljivača i distributera s najvećim kapacitetom u dolini Neretve, smatra da se s obzirom na potencijale poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj,ne proizvodi ni dovoljno ni konkurentno, a u tome nisu iznimka ni neretvanski proizvođači. Marinada otkupljuje sve dostupne robe na području Neretve. Plan je, kako kaže Mađarić, otkupiti oko 20 tisuća tona mandarine, 2500 tona lubenice, 500 tona kupusa, 300 tona rajčice…
– Organizatori odnosno nositelji proizvodnje neizostavna su karika između proizvodnje i tržišta, bili oni distributeri, otkupljivači, kooperative, zadruge ili proizvođačke organizacije. Bez nositelja aktivnosti poljoprivredne proizvodnje, subjekata koji su u mogućnosti organizirati prodajno i nabavno tržište te transfer znanja i tehnologija teško da se može ostvariti rast, kaže predsjednik Uprave Marinade.
Mađarić kaže da iz doline Neretve definitivno mandarina ima i veliki izvozni potencijal. Tu su i jagode, lubenice, dinje, kupus… – Sve ima veliki potencijal, ali se ne koristi.Na žalost, zbog neorganiziranosti i nepostojanja poslovnog modela proizvodnja na području doline Neretve je u konstantnom padu, upozorava Mađarić.
Velika proizvodna tržišta poput Grčke, Turske i Italije u prednosti su u odnosu na domaću proizvodnju, smatra Mađarić, zbog klimatskih uvjeta.
– Kada u Hrvatskoj berba počinje, na navedenim tržištima je većinom u punom jeku, što automatski dovodi do snižavanja cijena. Uz to, te zemlje imaju razvijene modele poslovanja koji poljoprivrednim proizvođačima omogućavaju konkurentnu proizvodnju. Ne trebamo ih u potpunosti kopirati, ali svakako imamo mogućnost primjene najboljih praksi koje odgovaraju našim uvjetima. Glavna konkurentska prednost neretvanske proizvodnje jest što, za razliku od uvozne robe, dolazi svježa na tržište. A treba usporedno raditi na boljoj organizaciji proizvodnje i osvještavanju potrošača o prednostima kvalitetne domaće proizvodnje. Prema najnovijim istraživanjima Hrvatske gospodarske komore, potrošači su spremni platiti domaće proizvode više u odnosu na uvozne, kaže Mađarić.
Poljoprivredna proizvodnja u posljednjih 10 godina, prema podacima kojima raspolaže Mađarić, bilježi pad veći od 25 posto dok sve članice Europske unije bilježe rast. Situacija je, smatra Mađarić, alarmantna.
– Ako stvari ostanu nepromijenjene, sustavno se ne pristupi sektoru poljoprivrede, posljedice će osjećati ne samo poljoprivredno-prerađivački sektor nego cijelo društvo. Kreatori politika moraju postaviti model kojim će osigurati konkurentnost domaće poljoprivredne proizvodnje, upozorava Mađarić.
Ministarstvo poljoprivrede, smatra Mađarić, može pomoći uz uvjet da se vodi dugoročnim ciljevima, a ne kratkoročnim pobjedama vezanim za partikularne interese koji su nas i doveli u ovu situaciju.
– Analizom tržišta i izradom kvalitetne poljoprivredne strategije, uključujući ključne dionike koji razumiju poljoprivredni sektor, politika mora postaviti model koji će povećati konkurentnost poljoprivredne proizvodnje te posljedično pomoći u zaustavljanju iseljavanja radno sposobnog stanovništva.Najveći izazov, ne samo u poljoprivrednom sektoru, ostaje hvatanje ukoštac s ključnim problemom, nedostatkom radne snage. Za kreatore politika prioritet je sustavan pristup demografskoj i imigracijskoj politici. To je preduvjet, ne samo gospodarskog razvoja društva nego i njegova opstanka, smatra Mađarić.
Piše: Jozo Vrdoljak/Privredni vjesnik
