Danas je Haški sud, nakon trinaest i pol godina od dobrovoljne predaje, šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata izrekao pravomoćnu presudu u kojoj je uglavnom potvrđena prvostupanjska presuda. Još u svibnju 2013. Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić prvostupanjskom su presudom proglašeni krivima za ratne zločine u BiH i osuđeni na 111 godina zatvora.
Nakon što je Žalbeno vijeće Haškog suda potvrdilo prvostupanjsku kaznu generalu Slobodanu Praljku, on im je kazao: “General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu” i popio sadržaj iz bočice u kojoj se nalazio otrov. Nakon toga je prevezen u bolnicu gdje je ubrzo preminuo.
Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju je u sklopu žalbene presude bosanskohercegovačkoj šestorici utvrdilo da su postojali međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH.
Ovakva presuda je Hrvate učinila agresorima premda je povijesna činjenica da su upravo Hrvati prvi stali u obranu Bosne i Hercegovine, prvi priznali državu BiH, sva vojna i druga pomoć u BiH je dolazila preko Hrvatske, Hrvatska je primila izbjeglice i prognanike premda je i sama bila u ratu.
Ovakva presuda ima nesagledive posljedice za državu Hrvatsku, Hrvate u Bosni i Hercegovini i za njihovu težnju za ravnopravnošću i opstankom. Mnogi tvrde, poput Višnje Starešine, da su hrvatske vlasti tijekom cijelog postupka bile pasivne i da je to jedan od razloga ovakvoj presudi. To potvrđuje i izjava odvjetnice pok. generala Slobodana Praljka Nike Pintar koju je dala RTL-u prije tri dana:
– Moram reći da nismo imali potporu hrvatske vlade u prikupljanju dokumenata, u pronalaženju vrsnih vještaka, i prezentaciji, jedino je ministar Šprlje pokazao interes za slučaj, ali to je već bilo kasno.
Vidimo da danas mnogi žale, iznenađeni su, neki prekidaju službena putovanja, neki bezobrazno ustraju u svojim stavovima o hrvatskoj agresiji na BiH, a u vrijeme sudskog procesa vršili su najviše političke dužnosti u Hrvatskoj…
Pita li se itko što će biti s Hrvatima u BiH koji su ovom presudom dovedeni u položaj agresora u vlastitoj zemlji?
Dubravko, koji je ove sezone iz svojih Hodilja na Pelješcu došao u drugoligaša BK Metković, najprije je u četvrtfinalu bio bolji od Antonia Vojvodić (Donji Brgat). U polufinalu je savladao klupskog kolegu Juru Krstičevića, a u samom finalu bio je bolji od Mile Boras (BK Prud). U završnici nije nastupio Stanko Matković (BK Župa Dubrovačka) koji je bio izborio plasman među 8 najboljih.
