-

Još dobrih vijesti za naše veslače

Veslačkom klubu stigao je još jedan čamac, dvojac na pariće njemačkog proizvođača „Empachera“. Ovaj čamac doniran je od strane HVK Gusar, na inicijativu gđe Željane Musulin, tajnice Veslačkog saveza Dalmacije, ujedno i člana VK Neretvanski gusar. Iako polovan čamac, u dobrom je stanju i jako će dobro poslužiti za natjecateljski pogon. Stoga, veslači i uprava kluba zahvalni su za ovu donaciju.
Također, može se primijetiti da se sada stvaraju normalni uvjeti za trening, te da se natjecateljski pogon polako povećava i da u klubu vlada izrazito pozitivna i motivirajuća atmosfera, a tome svakako doprinose i ovakvi događaji. Kao što je već najavljeno, klub uskoro namjerava kupiti novi natjecateljski skif , što iziskiva velika novčana sredstva, od kojih je jedan veći dio osiguran, međutim za ostvarenje kupnje nedostaje jedan manji dio sredstava. Stoga, veslači i uprava mole sve one koji žele doprinijeti kupnji ovog čamca da se obrate predsjedniku ili tajniku kluba.
Ovaj vikend očekuje nas regata u Makarskoj, nadamo se da će nas poslužiti lijepo vrijeme. U Makarsku odlazimo sa punom prikolicom čamaca. Također, regatu će moći gledati i oni najmlađi koji pohađaju školu veslanja kako bi bili podrška našem natjecateljskom pogonu ali i vidjeli što iz zapravo očekuje u budućnosti.

izvor /VK NERETVANSKI GUSAR/

Prvo ukazanje gospe Fatimske: “Molite krunicu svaki dan…

Prvo ukazanje – 13. svibnja 1917. godine.

Prvo su opazili dva svijetla, poput bljeska,a zatim Gospu. Lucija je ovako opisala: “Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana zlatnim zrakama sunca. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.”

Gospa je razgovarala s Lucijom. Prvo je poručila, da se ne boje i da im ništa neće napraviti. Zamolila ih je, da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog u mjesecu u isto to vrijeme šest mjeseci zaredom. Gospa: “Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćenje grešnika?” Lucija: “Da,hoćemo.”

Gospa je pomacima ruku rasula prema njima jako svjetlo, koje im je prodrlo do najskrovitijih dijelova duša, pa su vidjeli sebe u Bogu, jasnije nego da su se promatrali u najboljem ogledalu.

Nakon par trenutaka Gospa je nadodala: “Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.”

izvor: zupa-sveti-juraj.hr

Jama u Predolcu

Metkovsko bogatstvo i atrakciju Jamu u Predolcu o kojoj nam je sve rekao gospodin Marko Vuica. Jama u Predolcu dugo je vremena bila poznata samo malom krugu stanovnika grada Metkovića. Prva istraživanja jame poduzeli su slovenski biospeleolozi u kolovozu 1965. Oni su u podzemnom jezeru na dnu jame pronašli veliku koloniju rijetkog špiljskog školjkaša Congeria kusceri. Bilo je to važno otkriće, jer se radilo o prvom nalazištu živih školjkaša roda Congeria u Hrvatskoj.

U razdobljima od 1993. do 1995.. godine te od 2008. do 2011. godine od strane Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba, Hrvatskog biospeleološkog društva te SP Špiljar iz Splita opet oživljava zanimanje za jamu.

 

Položaj
Jama u Predolcu smjestila se na rubu brijega zvanog Predolac i prostranog neretvanskog polja, podno brda Šibanica, blizu stare ceste za Dubrovnik, danas gotovo u samom središtu grada Metkovića.

 

Geologija i postanak jame
Jama u predolcu maleni je speleološki objekt duljine 56 m i dubine 20 m. Nastala je u paleocenskim i eocenskim vapnencima s algama i puževima koji su vidljivi i na samom ulazu. Podzemni je prostor nastao djelovanjem vode koja je otapanjem širila uske pukotine u stijeni tisućama godina. Te su pukotine odraz tektonske aktivnosti područja, a i danas su vidljive u unutrašnjosti jame. Ulaz je nastao znatno kasnije urušavanjem stropa. Jama je bogatas sigastim, špiljskim ukrasima koji ne nastaju pod vodom. Kako sige nalazimo i u jezerima, znamo da u nekim razdobljima u prošlosti u jami nije bilo jezera.
Iako je jama smještena neposredno uz Neretvu i njezinu poplavnu ravnicu, dio vode u nju stiže iz dvadesetak kilometara udaljenog zapadnog dijela Popova polja u Bosni i Hercegovini. Bojenjem vode potvrđeno je da brojni izvori uz lijevu obalu Neretve, uzvodno i nizvodno od Jame u Predolcu, svoju vodu dobivaju iz rijeke ponornice Trebišnjice. Prije izgradnje brane i drugih zahvata na Trebišnjici, voda u jami znala je dosezati čak 4 m ispod ulaza, što je znatno više nego danas.

 

Opis jame
Ulaz u jamu širok je 3 m i visok 2,7 m. Odmah s ulaza se vidi prostrana ulazna dvorana, na dnu koje se nalazi podzemno jezero. Do jezera se treba spustiti desetak metara uz pomoć užeta ili ljestava. Po sredini jezera uzdignut je greben koji ga razdvaja na dva jezera, nazvana Plitko i Duboko jezero. Dno Plitkog jezera od grebena se postupno spušta do 7 m dubine. Bokovi Dubokog jezera se pak strmo spuštaju na dubinu do 10 m, pa ono nalikuje bunaru. Dubina vode u jezerima varira tijekom godine, ali svega par metara.
Na južnoj strani Dubokog jezera, pet metara iznad površine vode, nalazi se ulaz u Zasigani kanal.
Dugačak je 10 m, a ime je dobio po brojnim sigastim ukrasima, koji ga cijelog prekrivaju. Ovdje nalazimo impozantan sigasti saljev koji se uzdiže do stropa, brojne stalagmite i stalaktite te impresivan stalagnat, nastao rastom te spajanjem stalaktita i stalagmita u jedan stup. Na kraju Zasiganog kanala nalazi se vertikalni skok od 5 m kojim se dolazi do Vodenog kanala.
Kao što mu ime govori, u Vodenom kanalu se voda pojavljuje na više mjesta u obliku manjih lokvica.
Kanal je malen, ali također bogat sigastim ukrasima. Njime se dolazi do, površinom najmanjeg, Trećeg jezera, a time i do kraja jame.

 

Životinjski svijet jame
Najveću važnost Jame u Predolcu svakako predstavlja dinarski špiljski školjkaš Congeria kusceri, koja je jedini špiljski školjkaš na svijetu i endem Dinarida. Tercijarni je relikt, odnosno ostatak faune koja je živjela u tercijaru, a preživjela je do današnjih dana spustivši se u podzemlje. Tako je odoljela promjenama na površini, zbog kojih su druge vrste roda Congeria izumrle.
Dinarski špiljski školjkaš veličine je do 20mm. U špiljama provodi čitav život, za što je razvio posebne prilagodbe. U potpunosti je izgubio pogment, a receptori za svjetlo su mu zakržljali. I jedno i drugo je posljedica života u potpunom mraku podzemlja.
Osim dinarskog špiljskog školjkaša u jezerima Jame u Predolcu obitava i niz drugih podzemnih životinja, kao dinarski špiljski cjevaš Marifugia cavatica, špiljska kozica Troglocaris neglecta, spužva Ephydatia fluviatilis, jegulja Anguila anguila…
Špiljska staništa i sva podzemna fauna strogo su zaštićeni prema zakonima Republike Hrvatske.

[mapsmarker marker=”41″]

Učitelju, gdje ostaješ? – piše: fra Mate Kolak

Učitelju, gdje ostaješ?
Na prvi pogled ovo pitanje prvih I-učenika
(nadam se da me ona jabučarska tvrtka neće tužit za povredu patenata glede naziva njihovih uređaja, kao što ni ja neću tužiti njih da su za svoj tehnološki logo upotrijebili simbol iz mračnog i konzervativnog kršćanskog srednjeg vijeka – odgriženu jabuku, samo zato što im je zvučalo dobro i uz to dobro izgledalo… isprika na osobnoj digresiji!)
svugdje paše bolje osim na mjestu gdje se nalazi. O tome nam svjedoči i naš hr prijevod: “Učitelju, gdje stanuješ?”, jer to bi trebao navodono biti smisao glagola “ostajati” u kontekstu prvog susreta s učiteljem! Zaista, zvuči malo “čudno”, zar ne? Ta i u grčkom postoji glagol za “stanovati”!
(=“oikeo”, doslovno znači “kućiti”… što je vjerojatno još jedan pokazatelj da je u antičkoj Grčkoj nekad bilo više kuća, za razliku od suvremene Hrvatske koja je puna “stanova”… isprika broj 2… zbog još jedne nebitne digresije… ali ovakve stvari nekad stvarno prolaze i učine te slavnim, pa evo i ja pokušavam… da budem iskren, na kraju se uvijek pokaže da slušatelj/odnosno čitatelj bolje zapamti ove “trice” nego ono što sam htio reć, izustit ili iz-prstit (budući da tipkam prstima)
Uglavnom, da se vratimo na ono evanđeosko
(uz put rečeno i prehistorijsko = pred-jugoslavensko pitanje, jer povijest počinje kada smo mi došli tu di jesmo i to onako kako nam kažu oni koji imaju vlast i novce i ništa više (ako već moraju imati 3 stvari)
pitanje “gdje ostaješ”? U tom tamo kontekstu ono jednostavno strši i Bogu hvala da je tako, jer to “stršanje” koje, iako slično zvuči kao i “strašenje” nije isto! Znam, znam strši i straši zvuči skoro isto, ali i nije isto… baš mi je žao! Ali unatoč tome jednako tretiramo i ono što nas u životu strši i ono što nam plaši
(joooj… ma jesam li to ovaj nepismeni fratar sad i padeže pobrkao – ovo je, samo da se zna, opaska tipkovnice koja mora durati sve ove “nečije” (ili ničije) ispade!).
Strši tamo, ali ima i gdje ne strši! Naime, ako se stavimo u poziciju ljudi iz te pretpovijesti naše, kada su se na kršćanskim sastancima “krijumčarili” papyrusi da se na njih napiše i pokoja uspomena na I-Učitelja (sorry apple, siri nemoj me tužit), a ne da se smota žiža ili u nešto zamota pokoji čikćić & popratno bilje, drugim riječima, kada tog I-velikana više “tehnički govoreći” više nije bilo, postavljalo se među tim “nadobudnim” kršćanskim umovima ovakvo pitanje: “pa dobro… ali kad se sve uzme i zbroji, kad je sve to “prošlo” što zapravo ostaje od svega toga što je taj I-čovik I-Bog radio ili govorio? Gdje ostaje?” I slikovito je to izraženo kao da ga učenici nakon svega toga ponovno traže i pitaju njega samoga: Učitelju, ta gdje ostaješ? Priče prolaze, lica se mijenjaju, situacije dolaze i odlaze, nastaju i prolaze nove ideologije, pokreti, a “svi vele da te znaju” kao da su s tobom, Učitelju, ovce pasli, a ne znaju da Ti paseš uvijek sam i nikad to ne prepuštaš drugima, jer Ti svoje ovce ne zoveš ovcama, nego imenom, jer ovce se mogu brojati, ali imena samo poznavati, razumijevati i susretati! A možda se i mi to nekim čudom i danas pitamo: ta gdje si sad? Znamo da si došao tamo negdje, tamo nekad, ali gdje ostaješ sada?
(NB pitanje je postavljeno u sadašnjem vremenu, te iako je napisano nekad davno i danas isto zvuči, kao i neke druge laži, koje danas postaju nekim čudom istinitije, samo zato što smo danas u 2015 (godini Gospodnjoj))
Evo, ako ništa drugo, nadam se da sam te, dragi, stoput mi zdrav, čio i čitav bio, čita-telju ovim ponavljanjem već i iznervirao, a ako nisam, evo još jednom
(ovo je za one stvarno uporne, jer normalan čovjek ni ne čita danas više ništa osim naslova, i to onih velikih, i na naslovnicama i to onih šarenih… jer ako nsalov nije u boji… hmm da…):
gdje taj naš I-učitelj ostaje?
Ako si jučer bio na Misi, mogao si već i čuti odgovor. On sam (ne ja, nego On sam) veli da ostaje, kao i svaki drugi učitelj, u svome nauku, u onome što je naučavao, tj. u ovom (=tvom i mom) u zapovijedi ljubavi!
Želiš li da počne ostajati i u tebi?
Ljubi
+

Ruđin osvrt na maraton

Metković,11.5.2015.-U nedjelju 10.5.2015.godine, sa startom u 10 sati, sa dubrovačkog Straduna startao je prvi međunarodni Dubrovnik Halfmaraton – 21km . Natjecalo se 400 sudionika iz 30 zemalja svijeta, a trčalo se sa Straduna preko Pila, Boninova, Gruža, Sustjepana, Komolca sve do Mokošice i nazad u dužini 21,097 m. Staza je verificirana od IAAF-svjetske atletske organizacije.
Vruć i sparan dan te vjetar u prsa, tokom cijele dionice, malo je otežavao natjecanje, a svi sudionici nisu imali zamjerki, te su sa lijepim dojmovima otišli iz Dubrovnika… Na utrci je sudjelovalo i troje Metkovaca, a Ruđer Bošković je svoju dionicu istrčao za 1h:26 min:32sec što ga je smjestilo na 6. mjesto u ukupnom poretku, a 2. mjesto od hrvatskih atletičara, te Ante Živković koji je u svom prvom polumaratonu osvojio 7. mjesto 1:29:09; treće mjesto od Hrvata odmah iza Ruđe… Biljana Taslak jedina je žena iz Metkovića koja je sudjelovala, te uz ozljedu na 17-om kilometru, ipak došla do cilja za 2:01:06 te tako zauzela 129 mjesto ukupno, a 33. od žena, 8. mjesto od Hrvatica.

Ruđo: “Bila je to strašna utrka, od samog starta Miloš Dragović iz Srbije povukao je utrku, znao sam da on to može držati, trčeći prvih 10 km za nešto manje od 37 min. Borba se vodila za drugo i treće mjesto, a ja sam konstantno bio treći. Međutim, iskusniji trkači iz Podgorice i Vancouvera iskorištavali su moju visinu trčeći mi točno iza leđa, koristeći mene kao zaklon od vjetra… Do 17. kilometra uspijevao sam se boriti i sa njima i sa vjetrom, međutim, tada sam popustio i u ludoj završnici na zadnjih 1500 metara do cilja na Stradunu, prokockao sam pobjedničko postolje završivši utrku kao 6-ti ukupno, a drugi u poretku hrvatskih atletičara… Žao mi je iskreno, ali ne doživljavam ovo kao poraz nego kao lekciju, jer su mi i iza utrke svi rekli kako sam neiskusan i mlad, te da nekada bez obzira što si i brži, odlučuje taktika i inteligencija u rasporedu snage, pogotovo za završne kilometre ovakvih natjecanja…. Sve u svemu ,trebao bih biti zadovoljan, vremenom kojeg sam istrčao baš i ne, ali plasmanom da; ipak je ovo prvi put da sam šesti na nekom polumaratonu uopće i to me raduje… “

Muškarci:
1.Zdravko Mišović Srbija 1:22:36

2.Miloš Dragović Crna Gora 1:24:18

3.Dušan Milošević TkPodgorica 1:25:01

6.Ruđer Bošković Metković Croatia 1:26:32

Žene:
1.Ljubica Tonković Ak Sinj Croatia 1:33:20

2.Aleksandra Marinković Team Friends Srbija 1:37:55

3.Marija Kanacki Team Friends Srbija 1:41:40

Valja izdvojiti da je na dubrovačkom polumaratonu curica Anastazia Hallai (11 god.) istrčala cijeli polumaraton u vremenu 2h:11min…

unnamed (1) unnamed (2) unnamed (3) unnamed (4) unnamed

ZASTOR SE SPUSTIO NA JOŠ JEDNU SEZONU

U posljednjem susretu u ovoj sezoni, očekivana pobjeda domaćeg sastava. U rezultatski nevažnoj utakmici domaći su u vrlo efikasnoj utakmici pobjedili goste iz Zadra rezultatom 40:30.

Jedinu draž ovom susretu davala je pobjeda i potvrda trećeg mjesta na tablici. Osim uvodnog vodstva 0:1, sve ostalo ide na stranu domaćih. Pa je tako gol razlika samo povećavana, s 10 razlike na poluvremenu (23:13), do vrlo uvjerljivih 14 (30:16). Osim Andija koji nije ulazio u igru, svi igrači su postigli barem po jedan zgoditak, a trojica vratara su imali kombinirano 17 obrana. Ligaška sezona je za nama, a sad se okrećemo nastupu na završnici kupa, koja slijedi sljedeći vikend.

RK METKOVIĆ 1963 – RK ZADAR 40:30 (23:13)

Vinko Kaleb

BK Hidroelektrana Dubrovnik – BK Metković 8:14

Metković,10.5.2015.- U 11. kolu 2.HBL JUG naši boćari ostvarili su gostujuću pobjedu kod BK Hidroelektrana Dubrovnik u Boćarskom domu Srebreno rezultatom 8:14. Ovom pobjedom naši su boćari osigurali sebi mirnu završnicu prvenstva.

ONK Metković – NK Hajduk 1932 (Vela Luka) danas u 16.30sati

Metković, 10.5.2015.- Danas u 16.30 nas igralištu ONK Metković domaćin dočekuje Hajduk 1932 iz Vela Luke u 21. kolu 1.ŽNL Dubrovačko-neretvanske županije. Utakmici prethodi “Kids day” sa početkom u 15:30 kada će mlađe kategorije U10 odigrati susret.

Neka lijepa vremena…

O lijepa naša mladosti
Ti si bila puna radosti.
I neka nas ova pjesma posjeti
Kol’ko nam malo treba
Da budemo sretni mi.

(Ivo Nuić)

‘Tribute’ pjevačima refrena pjesama sa ‘Metkovske Trilogije’, uz prigodnu selekciju slika iz davnina.

Hat-trickom Brečića Neretva potopila Zagoru!

Metković, 9.5.2015.- Neretva je danas na svom terenu pobijedila Zagoru u 30. kolu 3.HNL JUG rezultatom 3:0. Trostruki strijelac za Neretvu bio je Dragan Brečić!

Zadnje objavljeno