-

Održana utrka trupa u Krvavcu

U okviru “Krvavčanskog lita” održano je drugo po redu natjecanje u vožnji neretvanskih trupa. Prva vožnja, u parovima, vožena je od Kule Norinske do Krvavca. Vrijeme i maestral te veliki valovi nisu bili naklonjeni veslačima te je bilo i potopljenih trupa. Od pet posada, prvi u cilj, u Krvavac, stigli su veslači Mirko Batinović “Rašo” i Hrvoje Medak. Kao drugi u cilj su uveslali Joko Boras i Andrija Vučković, a kao brončani Andrija Marušić i Hrvoje Volarević. U pojedinačnoj konkurenciji nastupilo je 13 veslača, a kao pobjednik ponovno se zlatnom medaljom i okitio Hrvoje Medak, dok je srebreni veslač Dragan Volarević, a brončana medalja je pripala Mirku Batinoviću.

Uz natjecanje organizator se pobrinuo i za zabavu te jelo i piće. Jedno ugodno poslijepodne uz zabavu i natjecanje te se nadamo da se vidimo i dogodine.

Metkovci Panza, Raguž i Koncul u borbi za Europsko zlato!

Foto: hrs.hr

Prvo veliko natjecanje i odmah su otišli gotovo do kraja, do finala Europskog prvenstva. Hrvatski kadeti spavaju s medaljom, a na putu do zlata stoji im samo Francuska. Nakon slavlja nad Češkom i Islandom te remijem sa Švedskom u grupi, izabranici Metkovca Luke Panze dominirali su u utakmicama protiv Njemačke, Srbije i Slovenije i zasluženo stigli do završnice Prvenstva. Osim izbornika Panze u ekipi je još dva Metkovca Darijo Raguž te kapetan ekipe Ivan Koncul. Iza kadeta je 40 dana priprema, ali ovaj uspjeh nije rezultat samo toga već je plod gotovo trogodišnjeg rada s mladim rukometašima iz cijele Hrvatske. Kroz selekciju prošlo njih 80-ak da bi se došlo do njih 18 koji su Hrvatsku doveli do europske kadetske medalje, prve nakon 2010. godine.

Hrvatska se s europskih kadetskih prvenstava tri puta vraćala s medaljom i dva puta s najboljim igračem turnira. Prva medalja stigla je 2004. godine i to ona srebrnog sjaja kada su hrvatski kadeti u finalu poraženi od Srbije i Crne Gore 20:27 (9:11). Dvije godine kasnije nova generacija popela se na najviše postolje svladavši u finalu Dansku 30:24 (13:9), a te je godine najbolji igrač turnira bio Domagoj Duvnjak. Zlato je stiglo u Hrvatsku i 2010. kada su naši momci u finalu slavili nad Španjolskom 27:26 (11:13) uz pomoć najboljeg igrača turnira Ante Kaleba. Tada je na klupi kao pomoćni trener bio izbornik Luka Panza. Sada, nakon šest godina, ponovno, zajedno s Panzom, imamo novu europsku medalju u kadetskom uzrastu, a samo je pitanje kojeg će ona sjaja biti.

Izabranici Luke Panze marljivo su radili za ovaj uspjeh, isticali su da smo mi Hrvatska i da kao takvi uvijek imamo pravo imati ulogu favorita s kojim nikome neće biti lak. Dokazali su to igrom na Europskom prvenstvu. Rivalitet Hrvatske i Francuske u rukometu se nastavlja očito i od najmlađih uzrasta, a ova generacija rođenih 1998. i mlađe poznaje svoje protivnike. „Treba dati sve do sebe. Biti na svojem gornjem maksimumu. Mislim da ćemo imati razloga za zadovoljstvo nakon utakmice. Dobro smo se pripremili“, rekao je izbornik Luka Panza uoči finalne utakmice. Kadeti su odigrali šest utakmica, a ostala je još samo jedna.

Utakmica počinje u 17:30 sati u Koprivnici.

1. Ivan PANJAN – RK PPD ZAGREB – vratar

2. Mateo RADOČAJ – RK KARLOVAC – vratar

3. Ivan EREŠ – RK IZVIĐAČ – vratar

4. Leon STRBAD – RK PPD ZAGREB – lijevo krilo

5. Tomislav ŠPRUK – RK KARLOVAC – lijevo krilo

6. Filip TURČIĆ – RK PPD ZAGREB – desno krilo

7. Darijo RAGUŽ – RK AKADEMIJA B/M – desno krilo

8. Adrian MILIČEVIĆ – RK PPD ZAGREB – pivot

9. Nikola GRAHOVAC – RK DUBRAVA – pivot

10. Anthony JURMAN – RK PPD ZAGREB – desni vanjski

11. Halil JAGANJAC – RK KOZALA – lijevi vanjski

12. Josip ŠARAC – RK IZVIĐAČ – lijevi vanjski

13. Daniel VUSIĆ – RK PPD ZAGREB – lijevi vanjski

14. Tin LUČIN – RK KOZALA – srednji vanjski

15. Ivan KONCUL – RK METKOVIĆ 1963 – lijevi vanjski

16. Vito BAHTIJAREVIĆ – RK PPD ZAGREB – srednji vanjski

17. Ivan MARTINOVIĆ – HC FIVERS – desni vanjski

18. Filip CURIŠ – RK PPD ZAGREB – desni vanjski

Stručni stožer, uz izbornika Panzu, čine trener Igor Dokmanović, trener vratara Ivan Pavlaković, kondicijski trener Nikola Golub, fizioterapeutkinja Patricija Šimić, psiholog Matej Tomazin. doktor Boris Peršić i tehniko Stipe Smojver.

Hrvatska kadetska rukometna reprezentacija pod vodstvom našega Luke Panze u finalu Eura!

Foto: hrs.hr

Borba za finale Europskog kadetskog prvenstva donijela je sraz sa starim poznanicima, vršnjacima iz Slovenije. Nakon prvog polufinalnog susreta u kojem je Francuska šokirala Njemačku i stigla do finala Prvenstva, u drugom su polufinalu izabranici Metkovca Luke Panze i pod kapetanskom palicom Ivana Koncula, sada već bivšeg igrača RK Metković 1963, pokazali da su spremni za sve i već u prvom dijelu utakmice diktirali tempo. Nošeni glasnom podrškom s tribina hrvatski kadeti s pogodaka prednosti plasirali su se u finale u kojem će igrati protiv Francuske.

Sjajno otvaranje polufinala imali su hrvatski kadeti. Susret su otvorili serijom 3-0 i vrlo rano natjerali protivničkog izbornika da pozove minutu odmora. Prvi gola za Sloveniju stigao je tek u četvrtoj minuti i čvrsta hrvatska obrana nije dopuštala Slovencima da smanje zaostatak. Odličnim kontrama Leon Strbad i Darijo Raguž uz potporu golmana odveli su Hrvatsku na +5 (13:8) u 20. minuti. Tek je uz par obrana Tinea Gartnera i hrvatskih grešaka Slovenija napravila seriju 4-0 i stigla u priključak, ali samo na minus dva (16:18). U posljednjih deset minuta prvog dijela ponovno su naši momci pojačali tempo i vratili se na četiri gola prednosti s kojom su tipli i na odmor (21:17).

Hrvatska je dobro otvorila i drugi dio susreta i preko Lučina ponovno otišla na +5 (23:17). Čvrsta i pokretljiva obrana zadavala je muke Sloveniji koja nikako nije mogla pronaći put do gola. No u 40. minuti stiže pad koncentracije, zaredale su se greške u napadu i Slovenija preko Tilena Kosija smanjuje na 25:28. Bio je to znak za Luku Panzu da pozove minutu odmora koja je očito jako dobro došla našim kadetima. Radočaj je odlučio zaključati svoja vrata, a hrvatski napad svaku je loptu stavljalo iza leđa protivničkog golmana. Tako je u 45. minuti preko Šaraca, Bahtijarevića i Špruka ostavila Sloveniju na minus šest (23:29), a zatim i na minus osam (24:32). Pritisnula je Slovenija i uspjela smanjiti zaostatak na minus četiri (33:37) u posljednjih pet minuta igre, ali naši sjajni kadeti držali su vodstvo do kraja i slavili 40:36.

Hrvatsku je do slavlja vodio Josip Šarac s osam pogodaka, Darijo Raguž dodao je njih sedam, a Ivan Martinović njih pet. Mateo Radočaj sakupio je pet obrana, a Ivan Panjan dvije.

Finale Europskog prvenstva na rasporedu je u nedjelju, 21. kolovoza, u 17:30 sati u Koprivnici, a protivnik Hrvatskoj bit će Francuska.

Europsko kadetsko prvenstvo, polufinale:
HRVATSKA – SLOVENIJA 40:36 (21:17)

Hrvatska: Radočaj 2 obrane, Panjan 5 obrana; Špruk 3, Koncul 2, Martinović 5, Strbad 4, Raguž 7, Lučin 3, Grahovac, Bahtijarević 2, Šarac 8, Jaganjac 1, Vusić1, Miličević 4, Turčić, Curiš
Izbornik: Luka Panza

Slovenija: Dobaj, Horzen, Kunst, Ocvirk, Žabić, Novak, Rožman, Drobež, Makuč, Pipp Matić, Ozmec, Kotar Ma. , Ferjan, Kotar Mi., Gartner, Kosi

Petra Volarević ponijela titulu Kraljice osobnosti te II. Princeze na izboru za Kraljicu Jadrana!

Foto: ludvig foto

Sinoć je na terasi turističkog naselja San Marino-Lopar s početkom u 21:30 sati održan finalni izbor Kraljice Jadrana u kojem je, kako smo i najavili, sudjelovala i naša Petra Volarević.

Finalistice su prošetale pistom u vjenčanicama i svečanim haljinama dizajnerskih kuća „Pronovias“,“San Patrick“, „La Sposa“ te salona vjenčanica „Biba“ iz Pule i Rijeke. Sve finalistice su nagrađene odnim nakitom Ivančice Pahor, dok su nositeljice lenti bile posebno nagrađene, kao i sama Kraljica Jadrana koja je uz sve dobila i unikatnu haljinu.

Naša Petra Volarević je proglašena za Kraljicu osobnosti te je ponijela titulu II. princeze Kraljice Jadrana!

Za nagradu je dobila poklon bon od Europskog centra sporta i ljepote „Dea“ u vrijednosti od 2.500,00 kn te druge vrijedne nagrade.

I. Princeza 2016. je Ivona Brkljačić dok je titulu Kraljice Jadrana ponijela Ivana Volar.

Čestitamo našoj Petri!

Prirodoslovni muzej Metković

Vaga

Bogatstvo životinjskoga svijeta u ovom prostoru još uvijek je, unatoč radikalnim melioracijskim zahvatima, sačuvano u velikoj mjeri. Ipak su, ne samo lokalni nego i globalni procesi bitno osiromašili nekadašnju bujnost. A o tom kakva je ona bila najrječitije govori Ornitološka zbirka u Metkoviću, jedinstven skup preparata ptica ulovljenih isključivo u prostorima delte.Po veličini spada medu najveće zbirke takve vrste u Europi. Sadržava više od 340 preparata medu kojima su primjerci 218 ptičjih vrsta od 310 vrsta do sada zabilježenih na Neretvi. Nastala je u razdoblju od 1948. do 1966. brigom domaćih lovaca-donatora i stručnošću Dragutina Rucnera, jednog od najpoznatijih hrvatskih ornitologa i preparatora. Zanimljivo je da Dragutin Rucner profesionalno nije bio biolog, ornitolog, nego glazbenik. Otud činjenica da nitko nije tako uspješno razlikovao, ne samo ptičje vrste, nego i mužjake, ženke, mlađe od starijih ptica, kao on. Osim kudravog nesita koji je nestao s ovih prostora nakon prvih melioracijskih zahvata, zadivit će vas zlatovrana modrulja, vjerojatno najljepša ptica hrvatskih prostora, a osobita su neobičnost prstenovani primjerci koji su ovdje slučajno doletjeli s dalekog sjevera, iz polarnih krajeva poput male guske, utve morske i gavke. Zbirka je bila smještena u desnom krilu zgrade Gradskog kulturnog središta u Metkoviću, a od 17. srpnja 2015. godine je predstavljena u sklopu Prirodoslovnog muzeja Metković.

Prirodoslovni muzej je radnim danom otvoren od 9 do 17 sati, a subotom i nedjeljom od 9 do 13 sati. Ponedjeljkom te praznicima i blagdanima Muzej je zatvoren.
Redovne cijene ulaznica su 20 kn za pojedinačne posjetitelje, dok učenici, studenti i umirovljenici plaćaju 15 kuna. Obiteljska ulaznica je 30 kn, a skupna (za 10 i više osoba) 10 kn po osobi. Besplatan ulaz imaju djeca do 7 godina, osobe s invaliditetom, članovi ICOM-a, HMD-a i srodnih udruženja.
Stručno vodstvo skupinama predškolske djece, učenika i studenata stoji 50 kn, a odraslima 100 kn po skupini.

GUSARI IZ KOMINA: Čestitamo pobjednicima iz Bjelovara, ali Maraton je na rubu regularnosti!

Foto: Zoran Mateljak

Nezadovoljni netom održanim 19. Maratonom lađa Udruga lađara Gusar Komina jutros je u prostorijama svoje Udruge održala konferenciju na medije na kojoj su u ime Udruge pred okupljene novinare izašli predsjednik Udruge Ante Vuković, kapetan ekipe Stjepan Vlahović i član upravnog odbora i bivši predsjednik UL Gusara Boris Šuman.

Prije svega želimo čestitati svim ekipama koje su nastupile na 19. Maratonu lađa te pobjednicima iz Bjelovara! Druga stvar, zbog načina na koji ja vodim Udrugu ne možemo ostvariti rezultat za koji smo se spremali i ja želim Skupštini udruge ponuditi mandat na raspolaganje. Dalje, budući da nije ispoštivan pravilnik Maratona lađa Udruga lađara Neretve nije dobro organizirala ovogodišnji Maraton i on nije regularan. – na početku je istaknuo Vuković.

U nastavku je predsjednik Udruge nabrojio neke od propusta u ovogodišnjem Maratonu. Za početak je naglasio da su prije Maratona dobili lađu koja je bila probušena i sami su je morali pokrpati. Zatim, sam start Maratona prema rječima g. Vukovića nije bio regularan, jer veličina zastava ekipe pod brojem 18. nije odgovarao pravilniku, a suci Maratona nisu imali metar za mjerenje zastava.

Problem koji se dešava dugi niz godina i nikako da se riješi su razne brodice koje smetaju lađarima što također pridonosi neregularnosti natjecanja naglasio je na kraju g. Vuković te prepustio riječ bivšem predsjedniku UL Gusar Borisu Šumanu:

Kao dugogodišnji predsjednik razočaran sam organizacijom posljednjih Maratona jer su na rubu regularnosti. Uzmimo za primjer prošlu godinu, ne osporavajući prvo mjesto prošlogodišnjim prvacima Stablini i tu smo također bili oštećeni. Čestitam ovogodišnjim prvacima iz Bjelovara i ne želim umanjiti njihovu pobjedu, iskoristili su priliku kao što bismo vjerojatno i mi da smo je imali.

U krovnoj Udruzi moramo napokon uvesti neke regule ili da se svega skupa ostavimo. Nastupamo od samoga početka, imamo rezultate, uvjete smo unaprijedili, imamo trenera sa kojim treniramo, ali dolazimo u iskušenje da sve to skupa ugasimo ako će se ovako stanje nastaviti.

Na kraju svega, protivno svim pravilima, Udruga lađara Neretve želi da mi i Stablina podijelimo drugo mjesto što ni mi ni Stablina nismo željeli prihvatiti. Želimo znati tko je prvi, tko drugi, tko treći, organizator to treba znati!

Nečuveno je da Udruga ne može osigurati da brodice ne smetaju veslačima da se natječu i ako organizator ne može to sve skupa voditi, ima tu ljudi koji su dugo u Maratonu i koji bi to mogli voditi i pozivam ih da daju svoje mandate na raspolaganje i prije Skupštine koja će se uskoro održati.

Na kraju se okupljenim medijima obratio kapetan ekipe Gusara iz Komina Stjepan Vlahović:

Htio bi se osvrrnuti na članak iz statuta da se radi o kulturno-sportsko-turističkoj manifestaciji. Izgleda da se fair-playom i poštenom borbom ne može napraviti rezultat na Maratonu. Nama je cilj ove godine bio prvo mjesto. Želim naglasiti kao i moji sugovornici da ne umanjujem prvo mjesto Bjelovaraca. Oni su iskoristili priliku kao što smo i mi prije dvije godine zabijanjem Crnog puta u bovu. Želim naglasiti da fair-playa više nema i da su nas organizatori doveli do toga da smo postali obični gladijatori. 

Ako smo u ovoj konkretnoj situaciji, prije ulaska u Crnu rijeku imali prednost onda je logično da tu prednost imamo i nakon izlaska iz kanala koji je godinama problem. Isto tako ne mogu shvatiti da organizator ne može osigurati da nema brodica koje smetaju nama lađarima i koje prema pravilniku to ne bi ni smjele činiti.

Također, žalosno je što se nakon Maratona ne zna tko je koja pozicija i na službenoj stranici Maratona lađa stoji da od drugog do trećeg mjesta poredak nije definiran!

Vezano za fotofiniš,osobno sam na posljednjem sastanku Udruge lađara Neretve uoči Maratona upozorio da fotofiniš ništa ne znači bez dvije bove i obećali su mi tada da će biti postavljene dvije bove, a isto sam tražio i prijašnjih godina i ništa nije učinjeno. Njima je očito važnije hoće li predsjednica biti na brodu ili neće. – završio je kapetan.

 

Za Maraton 40 vespaša stiglo na druženje u Metković

Foto: metkovic.hr

Vespa-klub Metković je u sklopu XIX. Maratona lađa organizirao svoj II. Vespa-susret koji je protekao u sjajnoj atmosferi. Na okupljanje u Metkoviću odazvalo se ukupno 40 vespaša koji iz VK Dubrovnik, VKSplit, VK Zadar, VK Zagreb, VK Tuzla i VK Histria.

Susret u Metkoviću započeo je okupljanjem u Coffe & Wine baru Bacchus, nakon čega su vespaši otišli u BiH do slapova Kravica te na zajednički ručak na izletištu Čeveljuša. Praćenje maratona lađa i zajednička vožnja u nepreglednoj koloni prema Pločama bio je poseban doživljaj gostujućim vespašima. Osim druženja, ponovo je promoviran naš grad i dolina Neretve kao turistički potencijal prepun kulturne, povijesne i prirodne baštine.

U Hrvatskoj djeluje 10 Vespa klubova i to iz Dubrovnika, Umaga, Rovinja, Zagreba, Rijeke, Zadra, Splita, Metkovića, Šibenika i Varaždina, udruženih u Vespa-klub Hrvatska koji ukupno broji oko 500 članova. Nacionalni godišnji susretCrovespa uživa velik ugled u svijetu zbog sjajne atmosfere i iznadprosječne posjećenosti koja raste iz godine u godinu. Vespa-klubovi u Hrvatskoj službeno postoje još od 1962. godine i od tada sudjeluju na svim važnim vespa-susretima u svijetu. Vespa-klub Metković trenutno ima 20 registriranih članova koji redovito sudjeluju na susretima ostalih klubova.

Kapela svetog Ante i svetoga Roka na Mliništu

Kapela svetog Ante i svetoga Roka na Mliništu, sagrađena ja 1931. godine za vrijeme župnika don Mate Radoševića. Iste godine uoči blagdana Velike Gospe, 14.kolovoza, kapela je blagoslovljena. Blagdan svetog Roka, 16. kolovoza 1931. godine, bio je svečano proslavljen uz veliko sudjelovanje naroda. Na samoj misi je sudjelovalo preko 800 ljudi.

Kapela je sagrađena od lijepo klesanog kamena, pravilnih dimenzija, a iznutra je ožbukana. Unutarnje dimenzije su : 4,3 m dužina, 2,9 širina i 4,5 visina. Na pročelju se nalazi kameni zvonik sa jednim zvonom. Oltar je od betona s kipovima sv. Ante i sv. Roka u posebnim nišama. Godine 1953. župnik don Špirko Vuković je među narodom naročito širio pobožnost prema Gospi. Uveo je pobožnost prvih subota i osobito preko te pobožnosti je širio pobožnost prema Srcu Marijinu, koju je narod veoma zavolio. Dana 22. kolovoza 1953. godine, kada se po ondašnjem liturgijskom kalendaru slavio blagdan Prečistog Srca Marijina, a pošto je nešto prije i nabavio kip, prvi put je u župi svečano proslavljen taj blagdan uz veliko sudjelovanje naroda. Poslije toga, taj blagdan dobivao je u župi sve veće značenje i pobožnost prema Prečistom Srcu Marijinu sve više je rasla, pa je drugi titular nove župne crkve na Mliništu Prečisto Srce Marijino. Na taj blagdan blagoslovljen je temeljni kamen nove župne crkve i nova župna crkva, na isti blagdan, bila je posvećena.

Pošto je za novu župnu crkvu nabavljen novi kip Srca Marijina, stari kip, što ga je nabavio župnik Vuković, ostao je u kapeli sv. Ante i sv. Roka.

Kako bi se narod za ljetnih mjeseci iz brdskih sela sa svojim blagom preseljavao na Kraj, tako bi se kroz cijelo ljeto nedjeljna misa održavala u ovoj kapeli. A od kada je uz kapelu sagrađena župna kuća, u koju se 1952. godine stalno preselio župnik, kapela sv. Ante i sv. roka postala je središte svega pastoralnog rada i vjerskog života župe. Od tada se u kapeli redovito govori dnevna i nedjeljna misa, osim nedjelje Presvetog sakramenta, obavljaju razne pobožnosti, a od otvaranja nove škole na Mliništu i redovita vjeronaučna pouka.

Godine 1962., župnik Ante Jurić, kupnjom terena, nešto je proširio crkveni prostor prema zapadu. Da bi se narod zaštitio od kiše i nevremena, on je taj prostor natkrio salonitnim pločama, a na samom kraju podigao betonski oltar na kojem se govorila misa od nedjelje i blagdana. Ta improvizacija je uklonjena nakon izgradnje nove župne crkve. Još se mogu vidjeti samo betonski nosači i ostaci oltara. Vrijedno je reći da su na tom improviziranom oltaru dvojica vidonjski svećenika rekli svoje mlade mise. Bili su to don Stanko Vrnoga 1963. i don Duje Perleta 1965. godine.

Pored kapele, 1938. godine, sagrađena je seoska čatrnja od betona.

Potrebno je reći da štovalje sv. Roka u Vidonjama ne potječe od 1931. godine, kada je sagrađena kapela. Ono je znatno starije i potječe još iz 18. stoljeća. Već se 1779. godine slika sv. Roka nalazila u župnoj crkvi na Vidonjama. Na temelju toga podatka možemo reći da je štovanje sv. Roka bilo i prije te godine.

Sveti Roko štuje se kao pomoćnik u kužnim bolestima. Pošto su kužne bolesti u 18. stoljeću u Vidonjama više puta harale, razumljivo je zašto je svečevo štovanje nastalo u to vrijeme.

Također, jedno zvono na župnoj crkvi u Vidonjama bilo je blagoslovljeno u čast sv. Roka 1885. godine.

Blagdani sv. Roka i sv. Ante bili su zavjetni blagdani u župi, pa ih je narod slavio uz veliko sudjelovanje i s procesijo kroz cijelo Mlinište. Poslije Drugog svjetskog rata, kada su procesije od vlasti bile zabranjene, one su se održavale samo simbolično. Naime, kipovi svetaca nosili su se samo oko kapele uz pratnju župnika i pjevača.

MEMOARI BABE IVKE IZ NERETVE Baba Ivka šalje paket unuku Anti u Zagreb

Predstavljamo vam prvo u nizu pisama pod nazivom MEMOARI BABE IVKE IZ NERETVE koje za naš portal potpisuje dr.sc. Perina Vukša Nahod sa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje:

Dragi Ante,

evo baba došla u Metkoviće u abulantu. Nomadne me jopet uštaklo pa san došla po neke tablete. Tute vazda procesija. Ko da se nešto dijeli. Nego kad san već tute reko da ti uputin paket. Dovezo me Drago, od pokonjega Joze, šta su in stare kuće poviše našega vrtla bile, sjećaš ga se ti sigurno, on ti je s đedon išo u lov, a tebi je vazda donosio čikolate. Drago ti je s ovijen šta radi na kolodvoru išo u školu – kare da se neće ništa satrat. Stra me jer oti vozači voze ko ludi. Al ne brini ti ništa, dala san in po dese kuna za kavu pa će ti ga čuvat.

Rekla mi nevjesta da ti ne šaljen ništa, da ti imadeš gore šta jes, al baba te ko Boga moli da ne kupuješ po tijen trgovinama, to ti je sve prskano, otrov sami. Ko zna koliko to drže po tijen ladnjačama i kontenjerima. A unda ka strune stave na akciju. Dobro vas nisu sve potrovali.

A ka se baba sjeti kako smo mi dobro jeli. Sve domaće. U brdu se sadio bob, kapula, ljutika, česan, fažo, sačivica, slanutak, blitva, raštika, kumpir, a pranđed ti je pokojni imo sedan motika loze. Bilo bajama, orasa, maslina i smokava. Danas ova omladina ne radi pod milin Bogon ništa. Bježe od zemlje ko vrag od tamjana. A baba od mali noga svaki dan od jutra do sutra nami sićine i nosaj. Zato danas osjetin svaku promjenu vremena. Ne treba babi Vakula, znadu moje kosti bolje od njega.

Trebaš jes domaće rane, bi ćeš zdrav ko cekin i neš bit nikad debevo ko ovi Amerikanci šta su po serijan. Glava in ko varićak. Zato ti šaljen domaće kapule i česna, balancana, kukumara, fažola. Imade ga dosta, kare đed dese kvinatala da je bilo, a sad je posijo i salatu. A imadeš i paprika. Valjda ti ta cura znade radit punjene paprike. To bi trebala svaka znat ako se misli udavat. Zaledite ih ako ne morete sve pojes. Grijota je bacit. Poslat će ti baba još dvi-tri gajbe za kiselit kad neko bude išo gore. Poslala san ti dosta pomidora pa napravite šalšu. Znadeš da ti je babina najbolja. Znade ti i majka napravit, al nije to to. Treba to dugo kuvat, a majka ti đegod oće nabrzinu, al neću joj ja solit pamet. Neka kuva kako oće. Naj je bolje na maslinovu ulju zafrižit dosta kapule i česna pa metnit zrele, nikako zelene pomidore, soli, papra, malo petrusima, ništa drugo, i mješat dok te ne zabole i ruke i noge.

Nego rekla mi nevjesta da vi prasu i tikve kuvate. U ime Oca i Sina i Duva svetoga. Pa to smo mi samo gudiniman davali. More ti baba i to poslat drugi put, al ne znan šta će ljudi reć.

Napravila san van i malo pekmeza. Od kajsija samo dvi tegle, nisu ove godine rodile, al zato imadeš od prasaka i sliva, a bit će i od smokava domalo.

Šaljen ti i kruva ispo sačure, on ti more stat, a ne ko ovi današnji, ako je prenoćio – ne valja, moš ga bacit. Prija ti je, sine moj, dok je bilo familja, unda se činilo dese-petnes paneta. Obično bi mlade žene to preuzele svekrvi, unda bi pekle, svako osan dana bi se pekla ta peć kruva. Rekle bi – moran ispeć peć kruva. A danas svi u Lidla po kruv.

Šaljen ti curi malo kave i jednu kogulu pa kad baba dođe gori da mi morete skuvat pravu kavu, a ne ove 2–3 u 1 šta reklamiraju. Ja ne znan kome to more bit lijepo. A vidin da su se ove u selu sve pogospodile. Svaki dan to mućkaju.

Evo san se i umorila. Samo još da ti karen da moli baba za vas. Obašla sam zavjet sveton Anti i sveton Liberanu za zdravlje i da svršite te škole. Samo nek je zdravlja. Sve drugo pomalo.

Metla san ti u kuvertu koji dinar (između paprika) da ti takujin ne bude prazan. Javi babi kad predigneš paket. Pozdravlja te đed i cijela familja!

Baba Ivka

Za LIKEmetkovic.hr dr.sc. Perina Vukša-Nahod sa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

FOTO Start 19. Maratona lađa

Završio je još jedan Maraton lađa. Moralo se i to jednom desiti da ekipa izvan doline Neretve osvoji Domagojev štit. Ovogodišnji prvaci su ekipa Argonauti iz Bjelovara, koja je zasluženo slavila ispred Stabline i Komina! Za početak donosimo galeriju fotografija sa starta Maratona u Metkoviću.

Zadnje objavljeno