Sinoć je na košarkaškom igralištu Gimnazije Metković održan tradicionalni MTK Summer Jam na kojem su nastupili metkovske grupe Njih dvoje, Prima vista i Orgazam, Obala 5 iz Ploča te na kraju Justin’s Johnson iz Splita.
Požar u Vidonjama – Goračićima
Danas oko 12 sati Jvp Metković dobio dojavu o požaru otvorenog prostora u Vidonjama-Goračićima.
Požar lokaliziran oko 14:45 sati, a ugađšen oko 15:15 sati.
Izgorilo oko 8 hektara niskog raslinja.
U gašenju sudjelovalo šest vatrogasaca, tri vozila iz Jvp Metković i jedan kanader.
Knjiga dr. sc. Domagoja Vidovića “O rodu jezikom i pokoja fraška” – predgovor
Knjiga O rodu jezikom i pokoja fraška sastavljena je od dvjestotinjak štiva objavljenih u kulturnome tjedniku Hrvatsko slovo od 1. travnja 2011. do 24. srpnja 2015. te razvrstanih u četiri cjeline.
Prvu cjelinu, koja nosi naslov O rodu jezikom i pokoja fraška i po kojoj je i knjiga nazvana, čine štiva koja su se počela objavljivati u travnju 2012., isprva u obliku povremenoga priloga naslovljenoga Jezik naš hrvatski koji je u rujnu iste godine postao stalnom kolumnom. U toj se cjelini obrađuju različiti aktualne jezične teme. Jedna je od njih pitanje samobitnosti hrvatskoga jezika ponajprije u odnosu prema susjednim južnoslavenskim jezicima. Na temelju različitih jezikoslovnih kriterija nastojao sam odgovoriti na pitanje po čemu je hrvatski zaseban jezik uz potpitanje, koje se samo nameće, zašto se to pitanje uopće postavlja u samostalnoj hrvatskoj državi. Dio je pak članaka okrenut jezičnoj prošlosti te se u njima nastoji rekonstruirati hrvatski povijesni prostor. Ujedno se nastoji uputiti čitatelje na neke razmjerno slabo poznate jezične podatke koji pokazuju da su sličnosti čak i među govornicima različitih hrvatskih narječja znatno veće nego što se na prvi pogled čini. Velik je dio štiva posvećen službenoj i neslužbenoj javnoj raspravi o Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Nastojao sam rasvijetliti događaje iz suvremene hrvatske jezične povijesti jer su se mnogi sudionici navedene rasprave razbacivali pojmovima poput Bečkoga i Novosadskoga dogovora ne uputivši javnost u njihove potpisnike, političku pozadinu i sadržaj. Upravo se taj dio članaka pokazao najspornijim te sam zbog vjerojatnoga pritiska na uredništvo Hrvatskoga slova i onoga kojega sam osobno ćutio prekinuo desetogodišnju (što povremenu, što stalnu) suradnju s tim časopisom. U člancima sam se pak u kojima se jezikoslovna problematika postavlja u širi društveni kontekst bavio stranim posezanjima za hrvatskom književnošću i jezikom (posezanja za hrvatskom dubrovačkom književnošću, određivanje pripadnosti pojedinih pisaca koji pripadaju različitim književnostima poput Mirka Kovača), a dotaknuo sam se i školstva (državna matura). Kako bih složenu jezikoslovnu problematiku približio prosječnomu čitatelju, nastojao sam prožimati publicistički, znanstveni i književnoumjetnički funkcionalni stil, čime sam čitatelja nastojao zainteresirati za temu te mu zadržati pozornost, a katkad ga i posve iznenaditi. U tu su svrhu uvodni tekstovi počesto bili književni te se uglavnom mogu podijeliti na one koje se mogu svrstati u brački ciklus te na tzv. roman vrtijeljku, svojevrsni roman u nastavcima.
Druga cjelina nosi naslov Što me hrđa svjetovaše. U njoj se obrađuju neki opći jezični problemi (primjerice, pisanje službenih i neslužbenih imena država, odnos standardnojezičnih i nestandardnojezičnih likova etnika i ktetika, odnos prema tuđicama i posuđenicama i sl.), terminološka problematika (željezničko i košarkaško nazivlje) te neka aktualna jezična pitanja (odnos naziva futsal i mali nogomet).
Na antroponomastičke se teme odnosi cjelina Nomina odiosa sunt. Pri njihovoj sam obradbi nastojao razbiti neka uvriježena mnijenja. Poseban je naglasak stavljen na odnos između osobnih imena latinskoga i grčkoga postanja koja se neutemeljeno povezuju isključivo s katoličanstvom ili pravoslavljem.
Četvrta cjelina nosi naslov Budnice i davorije te obrađuje „preporodne” teme poput neutemeljenih predaja o podrijetlu hrvatskoga znanstvenika Ruđera Boškovića te se u njoj hrvatsku javnost upućuje na djelovanje jedinoga hrvatskog pravopisca u iseljeništvu Petra Tutavca Bilića. Također se nastoje orisati granice neretvanskoga kulturnog prostora i smjestiti ga unutar hrvatskoga narodnog bića.
Na koncu bih zahvalio svima koji su pridonijeli objavljivanju ove knjige: uredništvu Hrvatskoga slova na čelu s glavnim urednikom Stjepanom Šešeljem koji mi je otvorio medijski prostor, neimenovanim kolegama koji su čitali štiva prije njihove objave i tako ih učinili boljima, urednici knjige Lani Hudeček te ocjenjivačima Kristianu Lewisu i Milici Mihaljević, grafičkim oblikovatelju Davoru Milašinčiću, izdavaču te na koncu članovima Boćarskoga kluba „Neretva” i uredniku mrežnih stranica kluba Anti Čarapini koji su me „usvojili” u trenutku kad sam se našao izvan medijskih tijekova. Hvala, na koncu, i svim čitateljima bez kojih je svako stvaralaštvo besmisleno i koji su me pohvalama i pokudama poticali na iscrpnija istraživanja i razmišljanja.
Drago Veraja nakon sudskog ročišta ponovno izašao u javnost
Na adresu naše redakcije stiglo je priopćenje Drage Veraje koje prenosimo u cjelosti kako je napisan:
“Zovem se Drago Veraja, dragovoljac sam Domovinskog rata, jedan od 100 Dragovoljaca u Metkoviću, otac 5-ero maloljetne djece, poljoprivrednik. Državnu zemlju obrađujem (4 table, 8 hektara) od 1995.godine, bila je najprije šikara, od koje se napravila oranica. Prije 10 godina smo posadili nasade vinove loze. Od Ministarstva poljoprivrede imam verifikaciju za zemljopisno podrijetlo za 4 sorte vrhunskog vina. Natječaj za dodjelu državne zemlje proveden je prošle godine u 6-om mjesecu, gdje je Državna Agencija za poljoprivredu, pod palicom tadašnjeg gradonačelnika Metkovića Bože Petrova. Prvi rezultati natječaja oduzete su mi sve 4 table. Nakon naše reakcije u medijima, gradonačelnik je pozvao mene i brata na nagodbu(?), do podne ( ovi su ultimatumi puno puta ponavljani zadnjih mjeseci-poznato vam je to zar ne?) bolje rečeno ili nazvano pravim imenom, na ucjenu. Tražili smo hitan sastanak u Agenciji u Zagrebu, ali ga nismo mogli dobiti, nego tek nakon par dana. Ucjena je bila: ili ćeš uzeti 2 table, a ostaviti 2 drugima; ili nećeš dobiti ništa. S tim smo izašli u javnost, nakon čega je tražio javnu ispriku, gdje je moj brat pod pritiskom popustio i demantirao. Gradonačelnik je vrijeđao mene i brata, govoreći da smo rastrojeni i da se s nama ne može razgovarati, da će nas uništiti! Kako to jedan gradonačelnik može svome sugrađaninu reći? Kako jedan psihijatar može za nekoga reći da je rastrojen, a da s njim nije niti razgovarao ili želi koristiti igru riječi, da druge ljude može proglasiti rastrojenim i manipulirati? Mi se borimo za naš kruh svagdašnji, koji nam se otima iz usta! Tko je On i čije to dijeli? Kakve nagodbe i ucjene? A službeno je Agencija provodila natječaj? Po čijem nalogu? Nakon ovih događaja, prošle godine u emisiji „Nedjeljom u 2“ na pitanje voditelja g. Stankovića „Kako se može pomoći tim obiteljima s 18 članova (moja i bratova obitelj)?G. Petrov je rekao „Oni su slučaj države?“ Pitam se čije države? Gdje je on bio kad se stvarala i branila ova država Hrvatska, tko može Dragovoljcu pričati od državi, koju je svojim vlastitim životom branio i čuvao svoj dom i domove svih nas? Tko to ima pravo? Nisam dobio stan? Nemam braniteljsku mirovinu? Moja djeca nemaju besplatne udžbenike? Nemaju besplatnu školsku kartu za bus? Moja djeca ne mogu dobiti braniteljsku stipendiju? Moja žena ne može dobiti posao? Imam 4 đaka. Slučaj smo države! Sram ga bilo! Da nije bilo Dragovoljaca, ne bi bilo ni Hrvatske , ni Metkovića. Prije 3 godine sam imao 2 teške operacije u 7 dana, kemoterapije, dugo sam se oporavljao u bolnici i kod kuće. Nitko iz Grada Metkovića, niti iz Agencije nije došao mojoj ženi ni meni, niti pitao da li nam nešto treba u takvoj situaciji. Ne, ali sad svi znaju za mene i digli su se da otmu kruh meni i mojoj djeci! Neviđeno i strašno!! Da bi vinova loza došla na rod treba 5 godina mukotrpnog rada, ulaganja, odricanja, od oranja, frezanja, sadnje, nabava sadnica, gnjojidbe, zaštite, betonskih kolaca i puno kilometara žice, goriva, prerade i nebrojeno odrađenih dnevnica. I TO BEZ IJEDNE KUNE POTPORE OD DRŽAVE! Ima nepravilnosti i u radu Državne Agencije, koja je u svom izvješću napisala kako su te 4 table oranice, a ne višegodišnji nasadi vinove loze! I prije natječaja je sve snimano. Uostalom imaju snimke na Googlu! Znači da su podaci lažirani , to su znali u Agenciji! I za to nitko nije odgovarao? Pitam se zašto? Ovdje ima posla i za USKOK i Za DORH! Nalog je da se 2 table ne smiju dirati, znači ne smije se dirati loza! Kod njih je to oranica! Ako se to oduzima ,zar ne bi to po zakonu trebalo vratiti u prvobitno stanje, znači treba biti oranica? Kome treba gotova i odgojena loza? Kako se može i zašto dodijeliti zemlja nekome tko nema uvjete, nekome tko ne zna raditi o lozi? Kako dati lozu koje nema? A za koju je Ministarstvo dalo verifikaciju zemljopisnog porijekla vinove loze – za vrhunska vine? Ili je to netko već prodao i debelo naplatio? Ljudi se u Metkoviću boje; neki koji su dobili na natječaju su svoje table dali većim igračima ili su ih iznajmili. Vjerujem da je sve to poznato i Dorhu, ali bez akcije i reakcije odgovornih. Puno pitanja bez odgovora, puno nelogičnosti. Prošle godine sam tražio zabranu ulaska u posjed za ove 2 table osobama kojima su dodijeljene, vodi se sudski spor. Sve ovo treba raščistiti? Sve nepravilnosti na vidjelo? Javno, da se zna šta je ko i kako mutio i radio? Ako će netko oduzeti od mene ove dvije table , može samo uz jedan jedini uvjet, a to je da namiri sve troškove i sva ulaganja kroz ovih 7 godina; od goriva, sadnica, oranja, frezanja, trakotora, gnjojiva, zaštitnih sredstava, dnevnica, betonskih kolaca, žice, TO BI BILO JEDINO PRAVEDNO! Bez nadoknade u punom iznosu, prepustiti 2 gotove table (4 hektara) odgojene vinove loze ne dolazi u obzir! Treba vratiti uloženo i ono što je zaduženo vratiti. Mi ostajemo bez kruha. Ogorčen sam i ustajem u zaštitu svoje obitelji, svojih 5 sinova i neću posustati u borbi za zaštitu dostojanstva svoje djece! Obratit ću se svim javnim državnim i međunarodnim institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava. Molim sve Dragovoljce Domovinskog rata i sve one koji vole svoju domovinu Hrvatsku da stanu u obranu dostojanstva ljudskih prava, treba stati uz poštene obitelji koji žive od svoga poštenog rada i zaštiti ih, a ne dopustiti da ih se uništava materijalno, fizički i psihički! Prestrašno!!! Da se ovo događa u „Lijepoj našoj“ za koju smo baš mi bili u prvim obrambenim redovima!!! Izlazimo s ovim ponovno u javnost, jer želim da javnost zna istinu šta se događa, jer smo ovih dana imali ročište na sudu zbog traženje zabrane u ulazak u moj posjed, ništa nije riješeno. Želimo da se ova agonija što prije završi. PRAVEDNO!”
Za komentar smo zamolili zamjenika gradonačelnice Nikolu Grmoju koji nam je odgovorio:
“Grad Metković sa navedenim nema nikakve veze. Natječaj za dodjelu zemlje je provela Agencija za poljoprivredno zemljište prema važećem zakonu i bodovanjem i to upravo na poziv Grada Metkovića. Očito je da se bliže izbori. Žao mi je da se drugi ljudi koriste za političke obračune.”
Gimnazija Metković jedna od najpoželjnijih srednjih škola za odlikaše u županiji!
Na popisu deset škola dubrovačko neretvanske – županije koje upisuju najbolji studenti na drugom mjestu našla se Gimnazija Metković. U prirodoslovno-matematički smjer Gimnazije Metković učenici su se prosječno upisivali sa 78,80, a u isti smjer Gimnazije Dubrovnik sa 78,49 bodova.
Saznajte za kojih je deset školskih programa Dubrovačke-neretvanske županije bila najveća konkurencija pri upisima u prošloj školskoj godini.
Prema podacima o minimalnom, maksimalnom i prosječnom broju bodova potrebnih za upis u pojedinu srednju školu, najviše učenika s 5.0 prosjekom upisalo je Biskupijsku klasičnu gimnaziju Ruđera Boškovića. Za nju je bilo potrebno minimalno 79,91 bod, a prosječno čak 80,30.
U Gimnaziju Metković u prirodoslovno-matematički smjer moglo se ‘upasti’ s više od 75 bodova, a prosjek je bio 78,80, dok se u prirodoslovno-matematički smjer Gimnazije Dubrovnik upisivalo uglavnom sa 78,49 bodova.
U popisu ispod provjerite 10 najpopularnijih škola i smjerova među odlikašima Dubrovačko-neretvanske županije. Prvo je navedeno ime škole i naziv upisnog programa. Potom slijedi prosječni broj bodova upisanih u program, a u (zagradi) se nalazi najmanji broj bodova upisanog u program.
1. Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s pravom javnosti Dubrovnik – klasična gimnazija 80,30 (79,91)
2. Gimnazija Metković – prirodoslovno-matematička gimnazija 78,80 (75,09)
3. Gimnazija Dubrovnik – prirodoslovno-matematička gimnazija 78,49 (73,80)
4. Gimnazija Dubrovnik – opća gimnazija 77,27 (70,38)
5. Gimnazija Dubrovnik – jezična gimnazija 75,95 (70,20)
6. Gimnazija Metković – opća gimnazija 75,77 (72,77)
7. Srednja škola Petra Šegedina Korčula – opća gimnazija 75,30 (70,45)
8. Pomorsko-tehnička škola Dubrovnik – elektrotehničar 72,85 (66,37)
9. Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik – hotelijersko-turistički tehničar 71,86 (64,64)
10. Gimnazija Metković – jezična gimnazija 70,53 (64,75)
Naglasimo da na ljestvicu nisu ušli obrazovni programi za koje je potrebno proći neku vrstu prijemnog ispita ili smjerovi za koje su obvezni dodatni bodovi za upis. Primjerice za medijskog tehničara u Grafičkoj školi u Zagrebu, prosjek bodova upisanih đaka je 176,45.
FOTO Poučni lutkarski mjuzikl razveselio mnoštvo djece u Gradskom parku
Sinoć je u Gradskom parku splitska kazališna kuća “Produkcija Z” obradovala mnoštvo djece i članova njihovih obitelji poučnim lutkarskim mjuziklom “Dobro je činiti dobro”.
Lutkarski je to mjuzikl o dobrim djelima koje od malena trebamo činiti jedni drugima, jer se svako dobro djelo dobrim djelom vraća.
Priča se događa u Jadranskom moru među ribicama, što mjuziklu daje dodatnu atraktivnost, ali se mogla dogoditi bilo gdje i bilo kome. Naime, kada se hobotnica, stari neprijatelj malih ribica, nađe u životnoj opasnosti, one joj svejedno priskaču u pomoć.
U tom trenutku među njih dolazi bakalar, riba koju nitko nije poznavao i prema kojoj svi u početku iskazuju nepovjerenje, samo zato što je drukčija od njih. No, čim zaprijeti nova opasnost, pokaže se da se u muci poznaju junaci.
Oni što su u početku izgledali drugačiji od nas postanu pravi iskreni prijatelji, pa na kraju tolerancija i međusobno poštovanje pobjedi sve predrasude, a svako dobro djelo dobrim se djelom vrati.
Djeca su izvrsno reagirala na ovaj mjuzikl koji su vjerojatno svojim roditeljima navečer prepričavali sve dok nisu utonuli u san.
Održan sastanak RK “Metković 1963” i RK “Škole rukometa” – nastavljaju se dogovori
Sportska zajednica grada Metkovića nedavno je uputila prijedlog integracije prema oba metkovska rukometna kluba i rok je bio utorak, 5. srpnja, u podne da se očituju.
Prema riječima Ante Zovke, predsjednika Sportske zajednice grada Metkovića, oba kluba dala su svoja očitovanja i dogovoren je sastanak za danas u 10:30 sati koji je i održan te se u pozitivnom ozračju krenulo u daljnje dogovore i konzultacije.
Isto tako, sutra će biti upućen dopis Hrvatskom rukometnom savezu da izda svoj stav o nekim stvarima u kojima je Savez mjerodavan.
Inače, ovo je period u kojem klubovi prijavljuju svoje ekipe za buduća natjecanja.
Dogovori dvaju klubova se nastavljaju u nadi u bolje rukometno sutra našega grada.
KUD „Metković“ sudjelovao na jubilarnim 50. Đakovačkim vezovima
KUD „Metković“ prošlog je vikenda sudjelovao na jubilarnim 50. Đakovačkim vezovima.
Društvo je predstavljalo Dubrovačko-neretvansku županiju. U okviru svečanih priredbi, društvo je pokazalo svoje tradicijske pjesme i plesove te zajedno sa još 65 društava u svečanoj povorci ulicama grada Đakova predstavilo ljepotu svoje tradicijske baštine kroz nošnju, pjesmu i glazbu.
Domaćin KUD-u „Metković“ bilo je Kulturno umjetničko društvo „Zora“ Piškorevci koje je na 32. Smotri „Na Neretvu misečina pala“ bilo predstavnik smotre „Đakovački vezovi“.
50. Đakovački vezovi su još jednom pokazali Đakovu i Đakovštini neprocjenjivo narodno blago i ljepotu izvornog folklora što su ih u Đakovo donijele mnogobrojne izvorne skupine iz Hrvatske i susjednih država. Među njima svakako treba spomenuti grupe koje njeguju hrvatsku tradiciju u inozemstvu.
Svojim nastupima KUD „Metković“ je kao i dosada opravdao naziv čuvara tradicijske baštine Donje Neretve.
FOTO Teška prometna nesreća u Kleku
Danas oko 14 sati na Jadranskoj magistrali u Kleku se desila teška prometna nesreća u kojoj su kako nmeslužbeno doznajemo teško ozlijeđene 4 osobe od kojih jedno dijete i sve su prevezene u Opću bolnicu Dubrovnik. U nesreći je sudjelovalo još jedno dijete koje je lakše ozlijeđeno.
Na lice mjesta su izašli pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Metković, Hitna medicinska služba i policija.
FOTO Tadija Roso pobijedio na IV. Metkovskoj ciplijadi
Jučer se u organizaciji Grada Metkovića, Turističke zajednice Grada Metkovića te ove godine u suradnji sa ugostiteljima iz Sportske ulice održala IV. Metkovske cipolijada.
Za razliku od prijašnjih godina kada se Cipolijada održavala na Trgu ove je godine ona održana u Sportskoj ulici.
Sama manifestacija počela je još ujutro kada su metkovski ribiči počeli loviti cipole koji će kasnije završiti na gradelama, istovremeno se boreći i za najveći ulov i nagradu “Zlatnoga cipola”.
Nakon vaganja prvo je mjesto osvojio Tadija Roso, drugi je bio Ivan Hrstić, a treći Mate Mandić Manistra.
U zaista ugodnoj ljetnoj večeri uz miris ribe sa gradela brojne posjetitelje zabavljala je grupa Narona.
