Sa Županijskog natjecanja iz Matematike koje je nedavno održano u Oš Lapad u Dubrovniku matematičari OŠ don Mihovila Pavlinovića vratili su se s dva županijska prvaka i jednim doprvakom. Odlučili smo im postaviti nekoliko pitanja i bolje vam ih predstaviti. Svi smo ponosni na njih, a osobito njihove mentorice Marija Raič Raguž i Marija Bubalo.          

Nikoli Jurkoviću,  našem  svestranom osmašu  (koji se osim  iz Matematike ove godine natjecao na Županijskom natjecanju iz Engleskog i Njemačkog jezika  te na LIK-u, a priprema se još i za Županijsko natjecanje iz Kemije)  postavili smo nekoliko pitanja kao ovogodišnjem županijskom prvaku iz Matematike za osme razrede.

Nikola, zašto voliš rješavati matematičke zadatke?

Volim matematiku jer je logična i povezana sa svijetom. Volim izazove i osobito su mi zanimljive zagonetke. Zabavljam se  rješavajući zadatke. Matematika ima svoje zakone i formule i sve se temelji na njima.

Kako i koliko  si se pripremao za natjecanje iz matematike?

Pripremao sam se dva mjeseca,  svaki dan prosječno 10 do 15 minuta. Dodatna nastava iz Matematike mi je dosta pomogla. Uglavnom smo ja i moja nastavnica Matematike Marija Bubalo rješavali raznovrsne zadatke sa prošlogodišnjih natjecanja. Također mi je pomogla internetska stranica  Khan Academy. Sve što sam pokazao na natjecanjima, naučio sam.  Nema ništa posebno na meni niti sam se rodio sa znanjem.

Kako si se osjećao kad si ostvario prvo mjesto na županijskoj razini?

Bio sam ponosan i sretan, ali u isto vrijeme i malo razočaran jer sam riješio lošije  nego  što sam mogao ili mislio da mogu.

Vidiš li svoju budućnost vezanu uz matematiku?

Planiram biti znanstvenik, ali još nisam odlučio područje. Svako mi je područje interesantno i privlačno na svoj način. Volio bih imati  mogućnost utjecaja na reformu školstva o kojoj se ovih dana dosta govori, htio bih osigurati da obrazovanje bude što bolje, ali i manje stresno.  

Evo što je rekao Ivan Mijoč, županijski prvak iz Matematike za sedme razrede:

Zašto voliš rješavati matematičke zadatke?

Volim rješavati matematičke zadatke zato što su teški –  to mi je najveći izazov.

Kako i koliko si se pripremao za natjecanje?

Pripremao sam se tijekom cijele školske godine,  ipak,  značajno više  uoči samog  natjecanja. Redovito sam dolazio na sate dodatne nastave koje je vodila moja nastavnica Matematike Marija Raič Raguž. Vježbao sam i dodatno tako što sam tražio zadatke putem interneta i rješavao ih.

Kako si se osjećao kad si pobijedio na županijskom natjecanju iz Matematike?

Osjećao sam olakšanje i sreću, preplavio me osjećaj uspjeha. Najbolji primjer tome  je kada učite i dobijete dobru ocjenu. Tako sam i ja taj uspjeh shvatio kao nagradu za dobro učenje i vježbanje.

Planiraš li u budućnosti studirati ili raditi nešto vezano uz matematiku?

Trenutno ne, ali to se može promijeniti, tek sam u sedmom razredu.

Biti županijski doprvak iz Matematike za sedme razrede nije mala stvar. To je naš samozatajni Roko Volarević iz 7.a razreda. Pitali smo ga…

Zašto voliš rješavati matematičke zadatke?

Zato što su mi matematički zadatci jako zanimljivi i uživam u njihovom rješavanju.

Koliko si se i kako pripremao za natjecanje?

Pripremao sam se od početka zimskih praznika do školskog natjecanja u siječnju. Najviše zahvaljujem svojoj razrednici i učiteljici  matematike Mariji Raič Raguž jer mi je odlično prenijela matematička znanje i sa mnom provježbala mnogo zadataka čime mi je najviše pomogla da ostvarim ovaj rezultat.

Kako si se osjećao kad si vidio da si ostvario 2. županijski rezultat?

Ovo ne smatram baš odličnim rezultatom. Pomalo sam razočaran sam jer bih želio proći na Državno natjecanje iz Matematike.  Nadam se uspjehu sljedeće godine.

 Planiraš li vezati svoju budućnost uz  matematiku?

Planiram  jer je to nekako moje područje. Iako volim sve prirodne znanosti, Matematika mi je posebno zanimljiva.

Nikoli, Ivanu i Roku od srca želimo da budu pozvani na Državno natjecanje iz Matematike i prirede nam još lijepih trenutaka…

Od ukupno 30 osnovnih škola u Dubrovačko-neretvanskoj županiji samo se 18 učenika osmih razreda, iz 5 osnovnih škola, uspjelo plasirati prema ostvarenim rezultatima na županijsku razinu natjecanja. OŠ Stjepana Radića bila je prošli tjedan domaćin natjecanja što nije ni čudno kad se zna da već nekoliko godina gotovo polovicu sudionika čine učenici naše škole. Tako se između 18 natjecatelja našlo naših 7 i to: Christopher Duarte , Roko Kravar, Marija Kompar, Tamara Matuško, Ante Medić, Zvonimir Pažin i Helena Šimić.Predsjednica povjerenstva zaduženog za organizaciju i ispravljanje testova bila je uč. fizike Renata Obradović prof. koja je ujedno i mentorica našoj fantastičnoj sedmorki.

Nakon tri sata rješavanja 5 numeričkih i 2 eksperimentalna zadatka, nastavnica Renata nije krila zadovoljstvo na završetku natjecanja kad su se na prva tri mjesta ustoličila naša tri učenika. Christopher Duarte je s 80 % rješenosti zauzeo prvo mjesto, Roko Kravar je sa 74,7 % drugi, a Marija Kompar je zauzela treće mjesto sa 72% osvojenih bodova. Ovakav rezultat natjecanja govori da su najbolji fizičari učenici OŠ Stjepana Radića, a nastavnica Renata jedna je od najuspješnijih mentora učenika. Odajemo veliko priznanje Christopheru Duarteu koji se osim titule županijskog prvaka iz informatike, viceprvaka iz engleskog jezika okitio i titulom županijskog prvaka iz fizike, pokazavši tako da je ovo za njega jedna vrlo uspješna godina.

Vrlo dobri su bili i ostali učenici OŠ Stjepana Radića. Ante Medić je zauzeo peto mjesto, Tamara Matuško šesto, Zvonimir Pažin deseto, a Helena Šimić jedanaesto mjesto. Ljestvica poretka učenika koji će biti pozvani na državno natjecanje izradit će se na temelju pristiglih rezultata postignutih na županijskom natjecanju nakon što Državno povjerenstvo provjeri ispravljanje i bodovanje listova za odgovore.  Nema sumnje da će Christopher biti jedan od sudionika Državnog natjecanja iz fizike.

1 of 1

Metkovsko amatersko kazalište sinoć je pred rasprodanim kazalištem oduševilo publiku svojom izvedbom predstave Preko reda. Predstava Preko reda satirično je humorističnog karaktera koja ulazi u sve pore ljudskog ponašanja kad je u pitanju izbor nekoga za neku važnu stvar. Pisana je govorom donje Neretve, pomiješano s čakavštinom i talijanštinom. Beatifikacija oca Ante Gabrića glavni je fokus predstave. Kongregacija za kauze svetaca šalje brzojav lokalnom župniku u kojem Prefekt ili predstojnik kongregacije izražava želju da posjeti mjesto u kojem je rođen isusovac Gabrić. Pismo župnika nalazi nespremnog zbog odlaska na operaciju, no on angažira remetu Šimu da preuzme organizaciju dočeka te da odredi jednu osobu koja će pozdraviti Prefekta. Šime postaje glavna meta lokalnih moćnika i bahatih vjernika. Svi oni imaju jedan cilj: preko reda doći do titule onoga koji će pozdravit Prefekta.

Ante Gabrić rođen je u Metkoviću 28. veljače 1915. godine kao deveto dijete u obitelji Katarine i Petra Gabrića. U početku njegova želja bila je postati franjevac, no jednoga dana u Metkoviću dvojica mladih Isusovaca iz Travnika, na putu prema Splitu, zakasnili su na parobrod. Jedan od njih bio je iz Kaštela. U luci Metković na njih je naišao Antin najstariji brat i pozvao ih u njegovu kuću na prenoćište, u razgovoru s Isusovcima, Ante se odlučio i krenuo u Travnik na školovanje. Na upit patera Josipa Vizjaka u Travniku: “Hoće li itko od vas u misije“ nastao je tajac, ali naš Ante je na to rekao „Ja ću“. I to se dogodilo 10. listopada 1938., napustio je rodnu grudu i zamijenio ju nepoznatom i dalekom Indijom. Bošonti je bila prva misijska postaja u kojoj je o. Ante djelovao. Tu  je sagradio bolnicu čime je pridonio smanjenju smrtnosti djece. Posjećivao je sela, krstio ljude, pripremao katekumene, gradio crkve, kapelice, škole, mostove, među prvima je kopao arteške bunare. Poboljšao je kvalitetu škola, nastavio voditi „rižinu banku“. U najtežim trenucima tražio je i dobivao pomoć od Hrvata iz domovine i dijaspore te od različitih svjetskih udruga. Marija Polli u prijevodu Marijino selo, posljednje je ovo zemaljsko mjesto u kojem je o. Ante boravio. Tu uspijeva dovršiti župni stan i podići novu crkvu, te zajedno s Majkom Terezijom surađuje sa tvornicom cipela Bata te otvara prvi pogon u Maria Polliju i  selu Dišu Polli ili Isusovo selo.

1 of 14

Siročadi koje je on krstio davao im je hrvatska imena, pa u Indiji ima Katarina (jer jedna je majka), Mišo, Višnja i dr.. Širokog osmjeha i veselog duha okupljao je oko sebe ljude kojima nitko nije predavao pažnju. Postoji podatak da je hranio 22 600 djece, a u svom džepu ili torbu uvijek se našao po neki slatkiš za sve.[1] 20. listopada 1988.  prestalo je kucati dobro i plemenito srce našeg Ante. Pokopan je po vlastitoj želji pod palmama u Maria Polliu. A ono jedino vrijedno što su mu našli u sobi svjedoči o tome koliko je bio vezan za Hrvatsku, za Neretvu, za Metković. To njegovo žuto zlato bila je bočica Jadranskog mora i gruda rodne zemlje! (Naš otac Ante Gabrić, OŠ Stjepana Radića Metković)

“ Iako je započeo postupak beatifikacije prije godinu dana, u srcima svih nas koji su večeras  tu, a i onih koji više nisu s nama bio si svet, jer slušajući tvoja svjedočanstva, uviđajući tvoju poniznost, čitajući o tvojem požrtvovnom radu ostavio si dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim misionarima. Gori i izgori-to je bila tvoja misija i poanta na ovome svijetu. Nisi dijelio ljude prema boji kože, rasi i vjeroispovijesti, gorio si za njih sve punim žarom i za to si velik u Božjim očima!“[2]

(Naš Ante Neretvanski-recital Goran Matić)

[1] Naš otac Ante Gabrić, OŠ Stjepana Radića Metković

[2] Matić Goran, Naš Ante Neretvanski-recital

Nešto o autoru:

Goran Matić rođen je 3.rujna 1989. godine u Metkoviću. Završio je Ekonomski fakultet u Dubrovniku (smjer Financijski menadžment i Marketing). Svoj glumački talent pokazuje od osnovnoškolskih dana sudjelujući u raznim školskim predstavama i priredbama . Prvi susret s kazališnim daskama imao je 2000. godine u predstavi Demokracija autorice Vanje Gabrić. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja aktivno je angažiran u dramskoj i literarnoj sekciji koje predvodi prof. Danijela Baćilo sudjelujući u školskim i gradskim manifestacijama. Zbog fakultetskih obveza svoje dramski talent usmjerava prema pisanju kazališnih predstava.  Surađuje s Framašima na predstavi Smisao Božića u režiji Vatroslava Markotića. Predstavom Pravo na život  u kojem je i redatelj i scenograf gostuje u Pločama, Stablini, Sinju, Kninu, Hvaru. Autor je i predstave  Preko reda, a trenutno radi i na novoj predstavi radnog naslova  Bez promjene. Autor je i scenograf recitala Naš Ante Neretvanski.

Fotografije: Fotografski studio Ivo Veraja

U OŠ Cavtat u Cavtatu održano je 23. veljače 2016. godine Županijsko natjecanje iz engleskog jezika. Među 15 učenika iz 10 osnovnih škola naše Županije, iz OŠ Stjepana Radića natjecala su se dva učenika, CHRISTOPHER DUARTE i MARIJA KOMPAR, oboje iz 8. d razreda.

Cristopher je osvojio 80 bodova i zauzeo izvrsno 2 mjesto, a Marija je osvojila samo jedan bod manje i zauzela 3. mjesto. Učenici su zadovoljni postignutim rezultatima, a zadovoljstvo nije krila ni njihova nastavnica iz engleskog jezika Kata Senta prof.

Christopher i Marija su i  na drugim natjecanjima u znanju postigli izvrsne rezultate, te im od srca čestitamo na uspjehu koji je rezultat njihovog predanog rada, upornosti i volje za učenjem. Čestitamo i nastavnici Kati što prepoznaje njihov talent!

Županijska izložba LIK 2016. bila je organizirana u Likovnom salonu Opuzen i njeno svečano otvorenje  bilo je 26. veljače 2016. u 12:00 sati. Na izložbu je prispjelo  130 radova iz 19 škola. Prosudbeno povjerenstvo na županijskoj razini  za izložbu je odabralo 43 rada od kojih je 10 predloženo za Državno natjecanje. Bilo je vrlo svečano, a prigodni program su organizirali domaćini izložbe – OŠ Opuzen iz Opuzena.

Svi radovi predloženi za državnu smotru  dobili su po 80 bodova što je maksimalan broj bodova. Radovi učenika OŠ don Mihovila Pavlinovića iz Metkovića su bili izvrsni: dvoje učenika je pohvaljeno, a dvoje predloženo za državnu smotru. Predloženi su radovi učenika osmih razreda  Petre Bebić i Luke Marevića.

Čestitamo učenicima i njihovoj mentorici Dubravki Šešelj  i nadamo se da će biti pozvani i na Državno natjecanje.