Velika subota dan je Kristova boravka u grobu i drugi dan vazmenog trodnevlja.

U nas se na taj dan u nekim krajevima uobičajeno i posti, iako to Crkva ne zapovijeda. U crkvama se priređuje “Božji grob”, kod kojega vjernici tijekom dana u tišini mole. Oltar je gol, na njemu se ne slavi misa.

Navečer u crkvama počinje Vazmeno bdijenje, vrhunac liturgijske godine, izuzetno bogato obredima. Bdijenje počinje službom svjetla.

Prije početka službe izvan crkve priredi se oganj, na kojem svećenik nakon molitve pali uskrsnu svijeću. Upaljena svijeća unosi se u zatamnjenu crkvu te je svećenik najavljuje poklikom: “Svjetlo Kristovo!”, na što vjernici odgovaraju s: “Bogu hvala!”. Potom vjernici na uskrsnoj svijeći pripaljuju svoje svijeće te se pjeva svečani Exsultet, odnosno Hvalospjev uskrsnoj svijeći, simbolu Krista koji je svojim svjetlom  od nas odagnao tamu grijeha i smrti.

Na Službu svjetla nastavlja se Služba riječi, najbogatija svetopisamskim tekstovima u cijeloj godini, koja pred nas iznosi povijest spasenja ljudskoga roda, od stvaranja do Isusa Krista. Kroz starozavjetne i novozavjetne ulomke sjećamo se svega što je Bog kroz vjekove učinio i čini za nas. Nakon starozavjetnih čitanja pjeva se Slava, a sva zvona u crkvi za to vrijeme zvone. Slijede poslanica Evanđelje. Svećenik potom drži homiliju.

Poslije službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlja se voda te svi prisutni vjernici obnavljaju svoja krsna obećanja. Gdje ih ima, krste se katekumeni, to jest odrasli kandidati za krštenje. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.

Ako danas ne možemo pribivati Vazmenom bdijenju, čitajmo u svojim domovima Sveto pismo, prisjećajući se kako je Bog i u najvećim teškoćama uvijek spašavao svoj narod. Upalimo svijeću da svojim svjetlom iz naših srca istjera strah, sumnje i grijeh, a u njega unese svjetlo uskrsloga Krista. Obnovimo svoja krsna obećanja i sjetimo se da nas je Bog stvorio za život, a ne za smrt.

Piše: Ivan Barbarić / Hrvatska katolička mreža