-

Veterani Neretve u završnici međunarodnog turnira u Belišću

S dvije pobjede i dvije neriješene utakmice veterani NK Neretve osvojili su prvo mjesto u vrlo izjednačenoj skupini te osigurali polufinale i ponovnu borbu za medalje na tradicionalnom međunarodnom veteranskom turniru u Belišću.

U polufinalu se sutra, u nedjelju, 8. siječnja u 10:00 sastaju NK Velebit Benkovac – Mijo Automobili Višnjevac, te u 10:30 NK Neretva Metković – Policijska postaja Belišće. Utakmica za brončanu medalju je u 11:20 te finale u 12:00 sati.

NK Neretva: Zoran Bubalo (C), Danijel Leženić, Ivan Galov, Mišo Obradović, Goran Galov, Mile Bebić, Nino Šešelj, Darko Glavan, Frane Jerković i Drago Bezer. Predstavnik momčadi je Boris Galov.

VIDEO | Novi most iznad Neretve izgleda impresivno

Most Počitelj iznad Neretve dug je 980 metara i visok 100 metara. Gradi se u sklopu poddionice Počitelj-Zvirovići na Koridoru 5C.

Poddionica Buna-Počitelj je duga 7.2 kilometra i dio je dionice autoceste na Koridoru 5C Mostar jug-Počitelj.

Gradi ga azerbejdžansko-kineski konzorcij, a trebao je biti gotov u prvoj polovici 2022. godine. Most je trebao biti gotov u ožujku, ali su izvođači od Autocesta Federacije BiH zatražili da rok bude produžen do rujna.

No i taj rok je probijen, a kao novi rok navodi se 29. kolovoza ove godine.

Sve je manje neretvanske jegulje, a bez nje nema pravog brudeta

Populacija jegulje drastično se smanjuje u cijeloj Europi, trenutačno je najugroženija riblja vrsta na svijetu. Jegulje je sve manje i u delti Neretve gdje je ona jedan od ključnih sastojaka poznatog brudeta, objavljeno je u prilogu HRT-a.

Trideset eura za kilogram morat ćete izdvojiti ako želite pojesti jegulju jesenku, najbolju za brudet. Samo rijetki koncesionari love je na tradicionalan način.

– Trudimo se, zadnji smo ostali na vodi. Još naš stari zanat gajimo pa ćemo vidjeti dokle ćemo i kako ćemo, kaže Pero Sršen.

Jegulju love mrežama, tzv. tratama, no ulov je posljednjih godina sve slabiji.

– Pojavilo se dosta invazivnih vrsta, nametnika koji su poremetili ravnotežu. I dalje prave veliku štetu, kaže Renato Drljepan.

Na populaciju jegulje utječu i klimatske promjene, a u Neretvi je davnom melioracijom smanjeno njezino stanište.

– Nemojmo zaboraviti da jegulja dvije godine putuje odavde do Sargaškoga mora. Na tom dijelu puta ona je izložena predatorima, tunama, svi je jedu. Pa kad se vraća, opet je mlađ izložena svim predatorima, objašnjava Branko Glamuzina s Odjela za marikulturu Sveučilišta u Dubrovniku.

Nekada je kvalitetna neretvanska jegulja bila tražena diljem Europe.

– Dolazili su Talijani i Nizozemci po jegulju s hladnjačama, šleperima, s vodom i kisikom, vozilima opremljenim za prijevoz jegulje, prisjeća se Miro Dugandžić.

Današnji ulov zadovoljava tek potrebe neretvanskih gastronoma i njihovih gostiju.

– Od Rijeke, Zagreba, Splita, svake nedjelje netko svrati na ono što bi Bosanci rekli “baksuz”, brudet od jegulje i žaba, kaže ugostitelj Jure Talajić.

A umijeće pripreme tog specijaliteta prošle je godine postalo zaštićeno nematerijalno kulturno dobro. Opstanak jegulje u ovom kraju značit će očuvanje dugogodišnje tradicije jer, kažu pravi Neretvani, bez jegulje nema ni pravog brudeta.

Autor: Mateja Delija/I.B./Dnevnik/HRT

Duje Krstičević i Lara Bokšić među najboljim MTB biciklistima u 2022. godini

Proglašeni su najbolji MTB biciklisti za 2022 godinu. Među najboljima su se našla i naša 2 dragulja Duje Krstičević (U9M) i Lara Bokšić (U15W).

Čestitke našim malim genijalcima, objavio je BK Metković.

BOGOJAVLJENJE – VODOKRŠĆE | Tko su bila sveta tri kralja?

Blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Prema događajima opisanim u Evanđelju po Mateju, tri su kralja ili mudraca s Istoka, prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli u Jeruzalem pokloniti se novorođenom Isusu.

U Matejevu evanđelju čitamo: Kad se Isus rodio u Betlehemu Judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: ‘Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.’ (Mt 2,1-2)

Primijetimo da Matej umjesto kraljevi rabi izraz mudraci. U grčkome se izvorniku navodi višeznačan izraz magos koji može značiti mudrac, učenjak, svećenik, vjerski propovjednik, čarobnjak, zvjezdoznanac ili astrolog. Najvjerojatnije je bila riječ o zvjezdoznancima koji su na neki način došli u dodir sa židovskim mesijanizmom.

Ne zna se točno odakle su dospjeli. Bibličari i povjesničari tumače da su njihove postojbine mogle biti Arabija, Mezopotamija i znatno dalja Indija. Međutim, ono što biva posve jasnim i provjerljivim jest okolnost da ne samo u Mateja nego nigdje u Svetome pismu nisu spomenuti kao kraljevi, niti se tamo kaže da njihova su imena Gašpar, Melkior i Baltazar. Čini se vrlo vjerojatnim da su kraljevima nazvani pod utjecajem proroka Izaije, koji piše: A tebe obasjava Jahve i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. (Iz 60,2-3).

Tri kralja zapravo su predstavnici poganskih naroda koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je objavio rođenje Spasitelja i na taj način naznačuju da je on Spasitelj za sve ljude.

Najčešće se tumači i likovno prikazuje da tri mudraca ili kralja imaju različitu životnu dob (mladić, zreo muškarac i starac) te da su različitih rasa odnosno boje kože. Tako personificiraju razdobljâ čovjekova života te predstavljaju tri tada poznata kontinenta: Melkior Europu, Baltazar Afriku, Gašpar Aziju. Imena im nose snažnu simboliku: najstarijem, Melkioru, ime na hebrejskome znači kralj svjetla; Baltazar dolazi od asirskoga Bel-tus-assar što znači Bog štiti njegov život; a najmlađi nosi ime Gašpar, od perzijskoga Kaspar u značenju čuvar blaga, rizničar.

Pojasnimo i simboliku triju darova: mirta je darovana djetešcu Isusu kao čovjeku; aromatična smola tamjan (od grčkoga naziva thymíana), ili hrvatski rečeno kâd, darovana je Isusu kao Bogu, a zlato je dobio kao Kralj. Ovo simboličko tumačenje njihovih darova pripisuje se Origenu.

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sveta Jelena Križarica. Odande su kasnije odnesene u Milano i napokon u Köln, u veličanstvenu njemačku katedralu, u kojoj se nalaze i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije.

Blagoslov vode – Vodokršće

U našim krajevima svetkovina Bogojavljenja ili Sveta tri kralja obilježena je s nekoliko običaja. Jedan od njih je vezan uz blagoslov vode, odakle i naziv Vodokršće, koji se za ovaj blagdan može čuti na jugu Hrvatske. Dan uoči Sveta tri kralja u crkvi svećenik blagoslivlje vodu. Iz svake kuće jedna od žena dolazila bi u crkvu po blagoslovljenu vodu. Tom bi vodom domaćin kuće poškropio kuću, gospodarske zgrade, polja, voćnjake, vinograde i stoku. Ostatak vode bacio bi se na vatru, jer se sveta voda nije smjela prolijevati. Time je kuća i imanje sljedećih godinu dana bili pod Božjom zaštitom.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj rašireniji je bio križec – tako se nazivao blagoslov kuće od strane svećenika. Za tu bi priliku cijela obitelj bila na okupu, a kuća dobro očišćena kako bi spremno dočekali svećenika. Nakon što bi svećenik blagoslovio kuću i sve ukućane, redovito bi bio počašćen jelom i pićem, te darivan. Prvotno su ti darovi bili u obliku hrane, kolača ili voća, a kasnije, kako se mijenjala ekonomska situacija, taj je dar postao novac.

Badnjak po Julijanskom kalendaru

Za kršćane koji Božić slave prema Julijanskom kalnedaru na danas je Badnjak, odnosno Badnja večer. Tako će većina pravoslavnih Crkava i Ukrajinska grkokatolička Crkva sutra slaviti Porođenje Kristovo, Božić.

“Sve što živi neki ožiljak ima” – u spomen na Lidiju Puljan (1955. – 2022.)

Ne grdite. Tako mora biti! Završni je razred mojega srednjoškolskoga školovanja donio neočekivano mnogo novih lica, a među njima i novu profesoricu hrvatskoga jezika i književnosti o kojoj sam dotad slušao po gimnazijskim hodnicima te koja je zamijenila svojega dotadašnjega kolegu i mojega razrednika. Ne mogu reći da mi je promjena odmah legla jer mi je Mato Mustapić bio znatno više od profesora, bio mi je i nekom vrstom zaštitnika ispod čijega sam se šinjela mogao znatno slobodnije baviti svime što me više zanimalo od školskoga gradiva, pa sam se znao upitati hoće li i dalje biti tako. Nisam se, naravno, bojao, ali sam iščekivao odmjeravanje snaga. Bilo je nešto izazovno, pa čak i pomalo provokativno već u profesoričinim prvim nastupima.

Ona kao da je tražila neku vrstu (ne samo mojega) odgovora iz čega je bilo vidljivo da dolaze zanimljiva vremena (A znate kako je kad vam se poželi da u takvim vremenima živite!). Hod se po jajima nastavio tih prvih mjeseci dok nas nekoliko nije izabrala za natjecanje iz hrvatskoga jezika. Moram priznati da je dotad moje znanje o hrvatskome jeziku bilo gotovo osnovnoškolsko (rado napominjem kako su mi osnove usađene od Radoja Lauša pomogle čak i da položim hrvatski standardni jezik, jedan od najtežih ispita na studiju), što je Lidija Puljan, tako se zove naslovna junakinja ove priče, vrlo brzo uočila i namijenila mi kratak tečaj cjelokupnoga gradiva hrvatskoga jezika od prvoga do četvrtoga razreda gimnazije.

Kako su meni vazda bili draži lopta i trčanje od udžbenika (ne mogu reći knjige jer sam knjigu uvijek ljubio) i sjedenja, i oko natjecanja je krenulo nadmudrivanje jer bih iskoristio svaku prigodu da se iskradem, pa je zadužila i druge profesore da malo pripaze na mene u tjednu uoči županijskoga natjecanja. Na koncu je natjecanje odlično prošlo, bio sam tad drugi u našoj županiji iza svoje drage kolegice Ande Bukvić, a profesorica je uz priopćenje rezultata samo kratko dometnula: „Eh, što ti je sirova inteligencija!“ Vidjevši kako je u čudu gledam, nasmijala se, a nadmudrivanje se i dalje nastavilo.

Grubima – radosti ko hljeba, a nježnim – žalosti do bola

Druga je zgoda koju pamtim ona kad mi je jednoga jutra prišla i pitala me hoću li na Lošinj. Iskreno nisam je ni pitao što ću tamo, svidjela mi se ideja da idem na otok. „Neću ja s vama, sami ćete se morati naučiti plivati“, govorila mi je. Slušao sam i to preko uha te se s momčađu (ajme što volim taj instrumental) uputio prvi i zasad posljednji put na Loši otok (kako sam ga poslije nazivao).

Mislim da joj nikad neću moći dovoljno zahvaliti što me je onamo uputila jer sam se u Govorničkoj školi riješio vlastita ograničenja da govorim samo kad me se pita, jer sam ondje u klapačkim (rekli bi danas tinejdžerskim) godinama konačno prelomio u sebi odluku da odustanem od stalne prilagodbe svijetu u kojemu gubim sebe i jer sam ondje stekao neke prijatelje za cijeli život. „Nije ti bilo loše, a?“, uza smiješak mi je na povratku govorila Lidija, a Nino Erceg i Ivica Puljan gurnuli su nedugo nakon toga Branimira Gabrića i mene u svijet radija te nas konačno oslobodili još jednoga para vlastitih okova stvorivši zato sebi tu i tamo problemčiće zbog povremene prevelike prpošnosti svojih pulena.

Neću se prepasti pogibije

Tek danas možda razumijem kako me je profesorica Puljan počela oslobađati još jednoga para mojega okova – stalne i često destruktivne sumnje u sebe. Očitovalo se to kad sam pošao na prijamni ispit u Zagreb i kad sam u panici čekao rezultate ne spavajući nekoliko noći i infišan u to kako se neću upisati na željeni fakultet. U tim danima kad još nije bilo mobitela uspjela me je umiriti posredno, razgovorom s majkom mi Bračkom i prva mi čestitati na upisu riječima: „Jesam li ti rekla?“ Ne mogu reći da sam se stalne sumnje u vlastite sposobnosti riješio zavazda, ali s njom otad mogu živjeti.

Tako malo je prođenih puta, a toliko mnogo učinjeno pogrešaka!

Isprepleli su se naši životi još mnogo puta iako se i nismo toliko viđali, njezini su mi savjeti pomogli i tijekom studija („Za Lászlóa ti je najviše uza se imati konzerve jer taj ispit traje!“, mudro je zborila), velike su bile Lidijine zasluge za osnivanje metkovske podružnice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, jedine znanstvene ustanove koja djeluje u našemu gradu, svesrdno je pomagala i u organizaciji Neretvanskoga književnog, znanstvenog i kulturnog susreta, razmjerno smo se često znali čuti i oko nekih jezičnih prijepora koji su se rješavali uz pomoć Instituta, s mojim je kolegama godinama sudjelovala u oblikovanju pitanja za natjecanja u poznavanju hrvatskoga jezika, a sa mnom i u nagrađivanju učenika.

Prozebo mjesec svijetli sa visina

Bilo je nešto patničko u njezinu izgledu čak i ako ne poznajete profesoričinu životnu priču, koja je daleko od lagane i zbog koje ju se rijetko moglo vidjeti opuštenu, mnogo se prikrivene boli skrivalo iza osmijeha, no ono što bih istaknuo kao njezinu posebnu vrlinu bilo je to što ni jednoga učenika, pogotovo darovitijega, nije ostavljala ravnodušnim, svakoga bi dostatno izazvala da iskaže svoj stav i emociju i o njoj i o svijetu oko sebe, o svijetu koji danas sam sebe obezobličuje.

Mogli ste je voljeti, mogli ste se na nju ljutiti (a jesam i ja često činio i jedno i drugo), ali je niste mogli zaobići, niste odnos s njom i prema njoj mogli prešutjeti te ste počesto vlastito školovanje i stav određivali u odnosu s njom i prema njoj, a morate znati da mjerom i mjerilom mogu postati tek posebni ljudi. Negdje mi je ovoga ljeta iznebuha poslala dvije fotografije s potpisom „Kad si bio mlađan lovac ti“ na kojoj smo Branko Gabrić, Nidžo Vladimir, Marija Nadilo, Nikša Margeta, Anda Bukvić i ja. Čuvam još tu poruku i slikopise na kojima sam s tim ljudima s kojima sam se, iako sam neke od njih i otprije poznavao, zbližio na Lošem otoku, te ljude koji su uspjeli učiniti nešto od svojih života i u koje je u životni žrvanj gurnula Lidija.

Stoga „obmanjivat sebe neću više“, odsrca joj hvala na tome.

Poznati sudionici Memorijalnog turnira ‘Andrija Anković’ u Gabeli

U Gabeli će i ove godine biti održan Memorijalni turnir Andrija Anković, 33. izdanje turnira koji se igra u čast gabelske nogometne legende koji je igrao za Neretvu, Hajduk, Kaiserslautern…

Iz GOŠK-a su za Čapljinski portal potvrdili kako će se turnir igrati 10. i 11. veljače 2023.

Uz domaćina GOŠK-a, na turniru će nastupiti HŠK ”Zrinjski” Mostar, NK ”Jadran Luka” Ploče, dok se čeka i potvrda FK ”Sutjeska” iz Nikšića.

Ministar Božinović dodijelio iznimno priznanje Službi kriminalističke policije PU dubrovačko-neretvanske

Priznanje je u ime cijele Službe kriminalističke policije primio voditelj Službe Zoran Tikvica koji je istaknuo kako ovo priznanje pripada svim policijskim službenicima Službe kriminalističke policije, posebice Odjela kriminaliteta droga, ali i svim ostalim policijskim službenicima jer se kvalitetni rezultati rada mogu postići jedino ustrajnim radom i međusobnom suradnjom.

Odlikovanje je dodijeljeno za izniman doprinos općenitoj i specijalnoj prevenciji suzbijanja kriminaliteta droga, što je u javnosti proizvelo osobito pozitivan stav i povjerenje u policiju.

Podsjetimo, tijekom posljednje dvije godine Policijska uprava dubrovačko-neretvanska zaplijenila je preko 700 kg kokaina, 240 kg heroina, 250 kg ketamina, oko 200 kg marihuane, oko 1 500 stabljika indijske konoplje.

Spriječeno je više međunarodnih lanaca krijumčarenja kokaina i heroina iz Južne Amerike koja je preko Hrvatske bila namijenjena zapadnoeuropskom tržištu.
Zbog neovlaštene proizvodnje i promet drogama ova Policijska uprava je tijekom posljednje dvije godine uhitila 98 osoba, od kojih 16 stranih državljana.

Tijekom ovih kriminalističkih istraživanja Policijska uprava dubrovačko-neretvanska  usko je i uspješno surađivala s Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Upravom kriminalističke policije, Policijskim nacionalnim uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Carinskom upravom, državnim odvjetništvom i kolegama iz drugih policijskih uprava i susjednih zemalja.

Priznanje je u ime ministra Božinovića predao načelnik Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Ivan Pavličević koji je i ovom prilikom zahvalio policijskim službenicima na predanom radu zahvaljujući kojima danas imamo siguran grad, sigurnu županiju i u konačnici sigurnu Hrvatsku.

Udruga DOBRA | Stručno osposobljavanje u sklopu programa ‘Od obrazovanja do zapošljavanja br. 2’

U tijeku je stručno osposobljavanje u sklopu provedbe treće godine trogodišnjeg programa Od obrazovanja do zapošljavanja br. 2.

Nakon završenog teorijskog dijela nastave, ciljana skupina praktičnu nastavu pohađa u Domu za starije osobe i rehabilitaciju Metković. Cilj programa je smanjenje socijalne isključenosti drugih socijalno osjetljivih skupina kao što su žene starije od 40 godina i/ili nezaposlene žene sa područja doline Neretve, te ruralnih područja Dubrovačko neretvanske županije i Splitsko dalmatinske županije, a kojeg provodi Udruga DOBRA.

Nositelj programa je udruga DOBRA, dok su partneri Centar za socijalnu skrb Metković i Grad Metković.

Program se financira sredstvima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Pomorac završio Poseban program obrazovanja, platio više od 8.700 eura, a završnom ispitu ne može pristupiti!

Pomorac iz okolice Dubrovnika upisao je Posebni program obrazovanja pomoraca, ni ne sluteći da će mu 10 mjeseci i više od 65 tisuća uplaćenih kuna kasnije biti onemogućen pristup završnom ispitu – uz obrazloženje da njegovo srednjoškolsko obrazovanje nije odgovarajućeg smjera.

Poprilično je čudno, složit ćete se, što odgovorne osobe grešku nisu uvidjele prilikom upisivanja pomorca u Posebni program obrazovanja, odnosno prije nego je pomorac uplatio gotovo 8.700 eura i proveo dva godišnja odmora između ukrcaja pohađajući Program na visokoj obrazovnoj instituciji. Priča pak prelazi sve granice apsurda kada shvatite da pomorac iz ove priče na temelju iste svjedodžbe plovi već punih 11 godina, a u Lučkoj kapetaniji koja mu je odbila pristup završnom ispitu zbog neodgovarajućeg srednjoškolskog obrazovanja, tijekom godina redovito je obnavljao sve potrebne brevete i stjecao nove, piše Pomorac.hr.

Kako je moguće da je srednjoškolska svjedodžba, dokument na temelju kojega se ovaj Dubrovčanin još prije više od desetljeća prvi put ukrcao na brod, odjednom postala neodgovarajuća, pitate se?

Pomorac, koji se sa svojom pričom javio u redakciju portala Pomorac.hr, u rujnu 2021. godine upisao je Posebni program obrazovanja pomoraca (PPOP) na Sveučilištu u Dubrovniku, kako bi stekao Svjedodžbu o osposobljenosti za drugog časnika stroja na brodu sa strojem porivne snage do 3000 kW. Nakon upisa, sve je išlo svojim tokom. Pomorac je položio sve ispite u sklopu Programa, uredno uplatio Sveučilištu u Dubrovniku 65 tisuća kuna (8.675 eura), uz dodatne troškove koji su uplaćeni u državni proračun, prikupio svu potrebnu dokumentaciju te što je još važnije – utrošio dva svoja godišnja odmora u trajanju od šest mjeseci na pohađanje Programa. Sve kako bi osigurao napredovanje u struci, a time i bolji život za sebe i svoju obitelj.

Međutim, u srpnju 2022. godine, nakon što mu je po završetku PPOP-a ostalo tek položiti završni ispit, ‘pokupiti’ svjedodžbu i otvoriti novo poglavlje u svojoj karijeri, pomorca je nekoliko dana prije održavanja završnog ispita zatekao telefonski poziv iz Lučke kapetanije Dubrovnik.

Službenik s druge strane telefona usmenim putem objasnio mu je da ne može pristupiti završnom ispitu jer nije završio odgovarajuće srednjoškolsko obrazovanje. Iako je upravo na temelju te iste srednjoškolske svjedodžbe godinama dobivao sve potrebne brevete, ali i ključno uvjerenje – potvrdu o plovidbenoj službi temeljem koje je upisao Posebni program obrazovanja pomoraca (PPOP) na Sveučilištu u Dubrovniku.

Kako to??

Kapetanija je, čini se, upravo tada odlučila ispraviti svoju grešku staru 11 godina.

Veliki propust

Naime, Lučka kapetanija Dubrovnik ovom pomorcu je još 2011. godine odobrila ukrcaj u svojstvu vježbenika stroja na temelju spornog dokumenta – svjedodžbe Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik o završenom obrazovnom programu strojarstvo u trajanju od 4 godine, čime je pomorac stekao zanimanje strojarski tehničar.

Ni to nije sve – jer nakon odrađenog vježbeničkog staža, ovaj pomorac je još 2013. godine položio ispit kojim je stekao Svjedodžbu o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 KW ili jačim, što je također odobrila LK Dubrovnik. U međuvremenu je, kao i svi pomorci, bez problema redovito obnavljao brevete i stjecao nove.

Konačno je ovaj pomorac od iste Lučke kapetanije dobio potvrdu o trajanju plovidbene službe u svojstvu časnika, temeljem koje je u rujnu 2021. upisao Posebni program obrazovanja pomoraca na Sveučilištu u Dubrovniku.

Međutim, Kapetanija je tek u srpnju prošle godine uvidjela da srednjoškolsko obrazovanje koje je pomorac stekao nije u skladu sa Člankom 34. Pravilnika o zvanjima i svjedožbama o osposobljenosti pomoraca (»Narodne novine«, br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19 i 85/21). Punih jedanaest godina prekasno.

– Lučka kapetanija Dubrovnik, koja mi je još 2011. godine odobrila odrađivanje vježbeničkog staža te kroz protekle godine izdala niz propisanih svjedodžbi o osposobljenosti i konačno potvrdu o plovidbenoj službi, sada čini upitnim moje srednjoškolsko obrazovanje. Moj, kako navode, ‘slučaj’ nazivaju presedanom – ispričao je frustrirani pomorac za Pomorac.hr.

Za ovaj ‘propust’ Kapetanije novinari su doznali usmenim putem, svega nekoliko dana prije datuma održavanja završnog ispita. Pismeno rješenje je primio tek sredinom kolovoza, gotovo punih mjesec dana nakon održanog ispita.

Pravnica predložila da mu se oduzmu breveti

Da stvar bude još apsurdnija – rješenje o odbijanju zahtjeva potpisala je ista ovlaštena osoba koja je u veljači 2021. godine potpisala Svjedodžbu o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 KW ili jačim, koja vrijedi do veljače 2026. godine. Ista osoba također je u veljači te godine potpisala spornu Potvrdu o udovoljavanju uvjeta u pogledu plovidbene službe potrebne za pristupanje Posebnom programu obrazovanja za stjecanje Svjedodžbe o osposobljenosti za drugog časnika stroja na brodu sa strojem porivne snage od 3000 kW ili jačim, temeljem koje je konačno izvršen upis na PPOP.

I, pojeo vuk magare!

Pomorac ne može na završni ispit, a odgovorni sliježu ramenima. U međuvremenu je propustio i ukrcaj, gdje je trebao po prvi put ploviti u svojstvu drugog časnika stroja, što je došlo kao dodatno financijsko opterećenje u ovom nezgodnom trenutku.

– Nisam prikazao neistinite podatke, a snosim posljedice propusta nadležnih službi. Pravnica je čak predložila da mi se oduzmu svi dosad stečeni breveti! Do dana današnjeg nitko se od navedenih nije udostojio uopće ni ispričati… – razočaran je pomorac. Sveučilište nije predložilo ni povrat novca, kad vrijeme već nitko ne može vratiti.

Presuda Upravnog suda

Stjeran pred zid, pošto mu je povrh svega još i protuzakonito onemogućena žalba na rješenje, pomorac je bio primoran slučaj dati na rješavanje Upravnom sudu u Splitu.

Presuda je stigla prije koji tjedan, sredinom prosinca. Sud je odlučio poništiti odluku Lučke kapetanije Dubrovnik da se pomorcu onemogući izlazak na završni ispit te je Kapetaniji, a time i Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture naložio da donesu novo rješenje.

– Ovo je zasad samo mala osobna satisfakcija, ali veliko hvala hrvatskom sudstvu na ovoj presudi – ispričao je pomorac za Pomorac.hr.

No, ovoj priči se ipak još ne nazire kraj. Čeka se odgovor i odluka Ministarstva mora, prometa i infrastrukture prema presudi Upravnog suda u Splitu. Na kraju, ne možemo se ne zapitati je li ovo jedini slučaj u Hrvatskoj, kao ni dovodi li ovaj slučaj u pitanje valjanost svih svjedodžbi i uvjerenja koje su izdale Lučke kapetanije, ne samo u Dubrovniku, već i diljem Hrvatske.

Zadnje objavljeno