Od spajanja vodovoda i formiranja jednoga velikoga vodovodnog poduzeća na regionalnom principu što su mnogi nazivali reformom vodnoga gospodarstva za sada nema ništa. Na terenu do daljnjega ostaje postojeće stanje, pa tako i u Dolini Neretve gradovima Metkoviću, Opuzenu i Pločama ostaju na upravljanje lokalna komunalna poduzeća, piše Dubrovački vjesnik.
Ustavni sud je ukinuo Uredbu Vlade koja je određivala formiranje 41 komunalnog poduzeća u čitavoj Hrvatskoj dok bi se njih dvjestotinjak ugasilo. Tako je dvadesetak gradova i općina, podnositelja ustavne tužbe, pobijedilo državu pa su i dalje vlasnici komunalnih poduzeća. Kako smo već pisali za dolinu Neretve je bilo predviđeno jedno “veliko” komunalno poduzeće u Pločama koje je trebalo gospodariti sa svim vodovodima uključujući i Vrgorac.
Iako je Ustavni sud ukinuo spornu Uredbu o uslužnim područjima kojom se lokalni vodovodi pripajaju jednom većem pružatelju komunalnih usluga, tu pravnoj zavrzlami nije kraj, već je čini se sve vraćeno na početak. Naime, temeljni Zakon o vodnim uslugama, koji regulira pitanje vodoopskrbe i odvodnje za ustavne suce nije sporan pa će Ministarstvo gospodarstva vrlo brzo opet krenuti u donošenje nove Uredbe o uslužnim područjima i vodovodima. Reformu vodnoga gospodarstva “gurao” je sada već bivši ministar gospodarstva Tomislav Ćorić pa će to najvjerojatnije nastaviti i njegov nasljednik Davor Filipović.
Međutim, valja podsjetiti da je Ustavni sud najprije donio rješenje prema kojem je Zakon o vodnim uslugama u skladu s Ustavom RH odnosno odbacio je tužbe gradova i općina kao nedopuštene. Dakle, kada se činilo da je sve gotovo i da spajanje vodovoda, kome pravo kome krivo ide dalje uslijedio je kopernikanski obrat iz Ustavnog suda. Ukinuta je Uredba o formiranju uslužnih područja i sve je vraćeno na početak, zapravo država je izgubila ustavni spor s općinama i gradovima. Drugim riječima, Uredba više nije na snazi, a razlozi za njezino ukidanje u najmanju ruku čudni – nije objavljeno izvješće o e-savjetovanju. Zapravo, brojni gradovi i općine, među njima i Grad Metković te komunalno poduzeće Metković d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju otpadnih voda kasnije tužitelji pred Ustavnim sudom iznosili su svoje primjedbe i prijedloge, a izvješće o tome objavljeno je nakon što je Uredba stupila na snagu što je za Ustavni sud bilo dovoljno da je obori.
Iz detaljnijeg obrazloženja odluke o ukidanju uslužnih područja dade se iščitati da je Ustavni sud išao na ruku “pobunjenim” gradovima i općinama kontra Vlade RH, koja je Uredbu i donijela na temelju Zakona koji je Ustavni sud nedavno proglasio pravno valjanim.
“Vlada je svjesno i namjerno “čekala” protek roka za objavu izvješća o provedenom e-savjetovanju što se nikako ne može smatrati dobrom praksom i postupanjem u skladu i sa svrhom zbog kojih je obvezno savjetovanje propisano člankom 11. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama”- ocjena je ustavnih sudaca.
Iako su gradovi i općine pobijedili državu za gradonačelnika Knina, Marija Ćaćića koji je među prvima podignuo ustavnu tužbu zbog Zakona o vodnim uslugama, puno je nejasnoća.
– Mišljenja sam da je Ustavni sud još jednom pokazao da svoje odluke donosi politički, odnosno da podilazi predlagateljima zakona i podzakonskih akata, često i u suprotnosti s Ustavom. Ovu odluku možemo smatrati jednom vrlo malom pobjedom malih gradova i općina koji praktično nisu imali nikakvog prava glasa u postupku donošenja kompletne zakonske regulative vezane uz vodno gospodarstvo. Međutim, bojim se da bi na ovako formuliranu odluku Ustavnog suda predlagatelj, nadležno Ministarstvo, mogao reagirati ispunjavanjem samo formalnih preduvjeta i odmah donijeti Uredbu u istom obliku u kojem ju je sad Ustavni sud proglasio neustavnom – ističe Ćaćić.
– Jednako besmislenu odluku je Ustavni sud donio i po pitanju ustavnosti Zakona o vodnim uslugama krajem prošle godine, kad je bez propitivanja stvarne ustavnosti osporenih zakonskih određenja, u svom objašnjenju samo citirao argumentaciju iz očitovanja nadležnog Ministarstva, ponavljajući njihovo pojašnjenje da su takve odredbe odabrane kako bi se postigao primarni legitimni cilj osiguranja priuštivosti cijene vode te kvantitativna i kvalitativna dostupnost vode i usluga odvodnje. Dakle, Ustavni sud uopće nije propitivao ustavnost tog Zakona. Bitno je naglasiti da sam Zakon o vodnim uslugama ničim ne garantira priuštivost cijene vodnih usluga, a posebno treba naglasiti i da ovakav koncept konsolidacije gospodarenja vodnim uslugama u cijeloj Europi nije postigao planirane efekte, o čemu je objavljeno jako puno stručnih i znanstvenih članaka, naglašava. Preostaje nam samo nadati se da će nadležnom Ministarstvu ova odluka Ustavnog suda biti poticaj da ipak sjedne s lokalnim dionicima, da sasluša informacije s terena i uvaži vrlo kredibilne argumente, te da u konačnici zajednički napravimo zaista svrsishodnu reformu našega vodnoga gospodarstva, koje vapi za stvarnom reformom – zaključio je Ćaćić.
Ne treba zaboraviti da je samo mali propust formalno pravne naravi spasio “male” vodovode i vodovodna poduzeća. Ali do kada. Zakon o vodnim uslugama je i dalje na snazi, a valja pretpostaviti da će već do ljeta Vlada morati donijeti novu Uredbu o uslužnim područjima. Kakva će ona biti, hoće li ići na ruku gradovima i općinama te izmijeniti uvjete pripajanja i formiranja novog trgovačkog društva preuzimatelja ili će Uredba biti identična samo bez formalno-pravnih propusta u elektronskom savjetovanju, vrijeme će pokazati. Na postavljena pitanja nismo dobili odgovore iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, koje će prilikom donošenja nove Uredbe morati dobro obrazložiti hoće li cijena vode nakon provedene reforme na terenu, gašenja malih i formiranja velikih poduzeća biti priuštiva stanovništvu i poslovnim korisnicima.
Piše: Stanislav Soldo / Dubrovački vjesnik
