U protekla 24 sata na području Doline Neretve je pala obilna količina kiše. U Pločama su pale 133 litre,a u Metkoviću oko 100 litara kiše po četvornom metru.
Najkritičnije je bilo u Pločama gdje su čitave ulice bile pod vodom zbog čega nije bilo moguće prometovanje vozilima i gdje su morali intervenirati vatrogasci da voda ne bi ušla u zgrade.
– U Dalmaciji oblačno s kišom koja može lokalno biti obilnija, uglavnom na otocima praćena i grmljavinom. U unutrašnjosti ponegdje je moguć snijeg i oborina na granici snijega i kiše koja se smrzava u dodiru s tlom stvarajući poledicu pa će biti potreban dodatan oprez u prometu. Puhat će jaka bura s olujnim udarima, a prema jugu i jugo te južni vjetar. Temperatura zraka na sjeveru i u unutrašnjosti uglavnom od 2 do 7 °C, a na jugu i na otocima od 9 do 14 °C, prognozira za utorak (6. siječnja) Izidor Pelajić (DHMZ).
– Na krajnjem jugu Hrvatske opet može biti obilnije kiše, povremeno i uz grmljavinu, pri čemu će biti i vjetrovito, uz većinom vrlo jako jugo i južni vjetar zbog kojega će ostati podjednako toplo kao u ponedjeljak. More i dalje većinom umjereno valovito i valovito, zaključuje Pelajić.
Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) izvijestio je da se do četvrtka, 8. siječnja, očekuju vrlo nepovoljni vremenski uvjeti zbog čega su izdana upozorenja na snijeg u unutrašnjosti, na Jadranu obilnu kišu i jaku buru, u Dalmaciji obilnu kišu, a moguće su i bujične i urbane poplave.
– Na Jadranu vrlo vjetrovito uz jaku i olujnu buru, na jugu i jugo te južni vjetar. U Dalmaciji lokalno obilna kiša, moguće su i bujične te urbane poplave. U unutrašnjosti često snijeg, osobito u Gorskoj Hrvatskoj i na istoku zemlje i deblji snježni pokrivač, upozorio je u ponedjeljak DHMZ.
Kažu da će do sredine tjedna na Jadranu biti vrlo nestabilno uz kišu, u Dalmaciji mjestimice i obilnu, praćenu grmljavinom. Lokalno će pasti i više od 100 litara kiše po četvornom metru, uz mogućnost bujičnih i urbanih poplava.
U unutrašnjosti će većinom padati snijeg, stvarat će se snježni pokrivač, osobito u Gorskoj Hrvatskoj i na istoku zemlje, gdje se do kraja srijede očekuje od 20 do, lokalno u Lici, 50 centimetara akumuliranog snijega.
U gorskim krajevima puhat će i jak vjetar, pa su vrlo vjerojatni i snježni zapusi te mećava. Napominju da će uz pad temperature kiša i u unutrašnjosti Dalmacije i Istre prelaziti u susnježicu i snijeg.
Snježnih oborina može biti i ponegdje na obali, osobito na sjevernom Jadranu u utorak. Na jugu Like, u planinskim predjelima Dalmacije, u ponedjeljak 5. siječnja, i na krajnjem istoku moguća je pojava kiše koja se smrzava u dodiru s hladnim tlom i predmetima.
Na Jadranu vrlo vjetrovito
Na sjevernom i dijelu srednjeg Jadrana puhat će jaka bura, u utorak i srijedu, 6. i 7. siječnja, i olujna s orkanskim udarima, zbog čega će zasigurno biti ograničenja u cestovnom i pomorskom prometu. Udari bure lokalno će biti i oko 130 km/h. Na jugu zemlje pak povremeno jak jugozapadni i južni vjetar te jugo.
Slabljenje bure očekuje se tijekom četvrtka, 8. siječnja.U DHMZ-u upozoravaju da će u većini unutrašnjosti do 8. siječnja dani biti studeni, odnosno temperatura zraka ni tijekom dana neće prelaziti 0 °C. Temperatura zraka bit će i na Jadranu u postupnom padu, osobito na sjevernom dijelu, a pritom će jaka i olujna bura dodatno pojačavati osjet hladnoće, stoga će osjet ugode ponegdje biti u kategoriji iznimno hladno.
U četvrtak, 8. siječnja sa sjeverozapada postupan prestanak oborine i smanjenje naoblake, pa će jutro biti još hladnije nego prethodnih dana. Najniža jutarnja temperatura u unutrašnjosti će često biti oko -5 °C, mjestimice i oko 10 °C, a negativnih vrijednosti temperature bit će lokalno i na obali, osobito na sjevernom Jadranu.
Tijekom ponedjeljka, 5. siječnja, dolina s hladnim zrakom će se produbiti prema Pirenejskom poluotoku, a na njezinoj će prednjoj strani s jugozapada nad naše krajeve pritjecati i dalje vlagom bogat zrak. Istovremeno će se sa sjevera spuštati hladan zrak koji će do kraja srijede zahvatiti i jug zemlje.
Prizemno se nad Sredozemljem zadržava polje sniženog tlaka zraka s pripadnim frontalnim poremećajima, a sa zapada kontinenta pak jača ogranak anticiklone podržavajući razlike u tlaku zraka između spomenute anticiklone i ciklonalnih centara južnije što dovodi do vjetrovitog vremena na Jadranu i u unutrašnjosti Dalmacije.
Nakon ostavke dosadašnjeg trenera Josipa Tošića, do koje je došlo zbog nepostignutog dogovora s Upravom, NK Neretvanac brzo je reagirao i imenovao novog šefa stručnog stožera. Klupu kluba preuzima Marko Lukač, iskusni nogometni trener s dugogodišnjim stažem.
Lukač iza sebe ima 12 godina rada u HNK Orašje, gdje je vodio mlađe uzraste, obnašao dužnost voditelja škole nogometa te bio glavni trener seniorske momčadi u 1. ligi Federacije BiH. U seniorskom nogometu bilježi i angažmane u HNK Mladost Domaljevac i NK Odžak 102 u 2. ligi Federacije BiH, kao i u više klubova 1. Županijske lige.
Uprava dolaskom novog trenera želi stabilizirati momčad i podići razinu rada u nastavku sezone. Pripreme za novu sezonu započinju 26. siječnja 2026., kada će Lukač i službeno krenuti s radom, a u klubu vjeruju da će njegovo iskustvo donijeti željeni iskorak i ostvarenje sportskih ciljeva.
Hrvatska medicinska javnost 11. prosinca 2025. godine bila je svjedokom iznimnog priznanja – Akademija medicinskih znanosti Hrvatske (AMZH) u svoje je članstvo primila dvije ugledne liječnice i znanstvenice, sestre Katarinu Dodig-Ćurković i Josipu Radić, rodom iz Metkovića, prenosi metkovic.hr.
Prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković postala je članica Kolegija psihijatrije, dok je izv. prof. prim. dr. sc. Josipa Radić primljena u Kolegij internističkih znanosti. Ulazak u AMZH smatra se jednim od najviših stručnih i znanstvenih priznanja u području medicine te je potvrda dugogodišnjeg rada, izvrsnosti i značajnog doprinosa razvoju struke.
Iako su profesionalne putove gradile u različitim dijelovima zemlje, obje su ostvarile zavidne karijere u kliničkom i akademskom okruženju. Profesorica Dodig-Ćurković djeluje u Kliničkom bolničkom centru Osijek i na osječkom Sveučilištu, gdje je prepoznata kao jedna od vodećih stručnjakinja u području psihijatrije. Izv. profesorica Radić svoj rad nastavlja u KBC-u Split i na Sveučilištu u Splitu, gdje daje snažan doprinos razvoju internističkih znanosti.
Posebnu vrijednost ovom događaju daje činjenica da su dvije sestre istoga dana primljene u Akademiju, što predstavlja rijetkost i presedan u hrvatskoj medicinskoj zajednici.
Ovo priznanje nadilazi osobni uspjeh dviju znanstvenica – ono je i snažna promocija Metkovića te cijele doline Neretve, koja se s ponosom može pohvaliti iznimnim doprinosom svojih sugrađanki hrvatskoj medicini i znanosti.
U Metkoviću je na prvu subotu u siječnju 2026. godine održana prva javna molitva Gospine krunice na Trgu kralja Tomislava. Program je započeo u 8 sati svetom misom u crkvi sv. Ilije, koju je predvodio župnik fra Denis Šimunović uz đakona fra Josipa Brandejsa, dok je misno slavlje glazbeno obogatio fra Tomislav Kiridžija. Na kraju mise blagoslovljeni su križ, nove slike, Gospin kip i barjak.
Nakon mise vjernici su se u povorci uputili na gradski trg gdje je u 9 sati započela javna pobožnost molitve Gospine krunice. Inicijativu su pokrenuli sami župljani, a već na prvom susretu okupilo se više od 40 muškaraca te oko 80 žena i djece. Molitva je bila prikazana za mir u svijetu i domovini, obraćenje grešnika, zadovoljštinu za uvrede Blaženoj Djevici Mariji, za duše u čistilištu i osobne nakane.
Istoga dana javna molitva krunice održana je i u brojnim drugim hrvatskim gradovima, među kojima su Zagreb, Split, Dubrovnik, Osijek i Rijeka…
Iz Metkovića je stigao na Harvard, jedno od najprestižnijih sveučilišta na svijetu, i lansirao se među najbolje studente.
Nikola Jurković izvrsnost je brusio na dječačkim natjecanjima iz fizike, ljeti dok su drugi odmarali, a još je kao gimnazijalac sanjao o tome kako bi mogao svijet učiniti boljim.
Danas je u San Franciscu, u svojevrsnom „trustu mozgova“ – nekoliko stotina ljudi iz cijelog svijeta koji promišljaju o pitanju od kojeg mnoge hvata jeza već na samu pomisao: kako zaštititi čovječanstvo od umjetne inteligencije ako nešto krene po zlu?
Katarina Dimitrijević Hrnjkaš, novinarka portala Danas.hr, s njim o ovom velikom pitanju baš u trenutku neposredno prije nego što je tvrtka OpenAI, tvorac popularnog ChatGPT-a, objavila oglas za posao voditelja pripravnosti. Zadatak te osobe – uz plaću i do 555.000 dolara godišnje – bio bi pripremati se za najgore moguće scenarije povezane s umjetnom inteligencijom i nositi se s mogućnošću da se ona počne sama obučavati i „krene protiv nas“. U tom strahu OpenAI nije sam: Mustafa Suleyman, izvršni direktor Microsoft AI-ja, izjavio je za BBC: „Iskreno mislim da ako se u ovom trenutku ne bojite barem malo, onda ne obraćate pažnju.“
Slično razmišlja i Demis Hassabis, dobitnik Nobelove nagrade i suosnivač Google DeepMinda, koji je ovog mjeseca upozorio na rizik da umjetna inteligencija „izmakne kontroli na način koji šteti čovječanstvu“.
O tim teškim pitanjima razgovarali smo s mladim Hrvatom. Otkrio nam je kako je ušao u „klub“ ljudi koji se time bave – i zašto vjeruje da je ovo jedno od najvažnijih pitanja naše budućnosti.
Na Harvardu dobio prestižnu nagradu
Nikola, otkrijte nam nešto o sebi: kako ste dospjeli na Harvard?
Išao sam u osnovnu školu i gimnaziju u Metkoviću. Kao gimnazijalac često sam išao na natjecanja i na ljetne škole znanosti na kojima sam sreo puno ljudi koji su studirali u inozemstvu. Pomislio sam da bih i ja mogao probati. Već u gimnaziji razmišljao sam kako mogu ostvariti najbolji pozitivni utjecaj na svijet. Skoro svaki plan koji mi je pao na pamet uključio je jedan od prvih koraka: studirati na jednom od najboljih fakulteta na svijetu. Prijavljivao sam se i na fakultete u Velikoj Britaniji i na fakultete u Americi. Jedan od njih bio je Harvard.
Tamo sam diplomirao u smjeru umjetne inteligencije i društva, a potom počeo raditi kao istraživač sigurnosti i umjetne inteligencije u San Franciscu.
Na Harvardu ste dobili nagradu koju dobiju najuspješniji studenati, kakav je osjećaj?
Da, potom je uslijedio poziv u društvo Phi Beta Kappa, svojevrsno društvo uspješnih, u koje ulazi tek mali broj studenata.
Kakav je osjećaj biti u društvu najuspješnijih? Iskreno, ne znam, nisam baš razmišljao o tim stvarima. Meni je bilo najvažnije da sam diplomirao i da mogu početi raditi.
Kako ste se našli u svijetu umjetne inteligencije?
Od osnovne škole razmišljam o tome kako mogu poboljšati svijet. To mi je glavni cilj u životu.
Dio tog procesa je shvatiti koji su najvažniji problemi na svijetu i pitao sam se kako mogu pridonijeti da ih riješimo. U tom procesu sam pronašao problem sigurnosti umjetne inteligencije – to jest, problem kako ćemo oblikovati razvoj umjetne inteligencije tako da ona ima pozitivan utjecaj na budućnost čovječanstva.
To mi je sada glavni fokus u životu: pronaći načine da umjetna inteligencija nema negativan utjecaj na svijet, ili da ne prouzrokuje izumiranje čovječanstva (ili nešto još gore od toga), i da pronađemo neku budućnost u kojoj ljudi i umjetna inteligencija mogu imati nekakav suživot u kojem su oboje “sretni”.
‘Umjetna inteligencija je najveća opasnost za čovječanstvo’
Otvorili ste jako velika pitanja, rekla bih i filozofska. U glavi mi bruji glavno pitanje: postoji li realna opasnost da umjetna inteligencija “riješi” čovječanstvo?
Postoji. Ja bih rekao da je umjetna inteligencija najveća opasnost na globalnoj razini zato što ubrzo, možda u sljedećem desetljeću, možemo doći do razine umjetne inteligencije na kojoj je ona sposobnija od bilo kojeg čovjeka.
I ako takva superinteligencija ne bude u potpunom slaganju s našim interesima, ili bude imala nekakav konflikt s ljudima, mislim da postoji šansa u kojoj bi ona pobijedila čovječanstvo.
Opasnost je ogromna i trebamo kao civilizacija puno više uložiti u pronalaženje načina da spriječimo taj konflikt.
Jesmo li već došli do točke u kojoj umjetna inteligencija ima samosvijest? Je li trenutačno svjesna svog postojanja?
Sve ovisi o definicijama svjesnosti, ali važno je imati na umu da glavno pitanje nije je li umjetna inteligencija svjesna sama sebe. Važnije pitanje od samosvijesti jest pitanje sposobnosti umjetne inteligencije.
Meni je bitnije je li umjetna inteligencija sposobna, recimo, napraviti novo biološko oružje, ili hakirati nečiji bankovni račun, ili pronaći neku strategiju da izbjegne kontrole.
I koji su odgovori na ta pitanja?
Odgovor na većinu pitanja u vezi opasnih sposobnosti umjetne inteligencije je da umjetna inteligencija trenutačno nije sposobna učiniti stvari koje su potrebne da bi ona zauzela svijet ili izbjegla našoj kontroli. Ali postaje sve sposobnija i ako se ekstrapoliraju trendovi njezine sposobnosti, jako je realistično da će unutar pet ili deset godina biti dovoljno sposobna da izbjegne ljudsku kontrolu.
‘Trebamo riješiti oba problema da bismo preživjeli kao vrsta’
Razgovarajući s vašim kolegama, oni kažu da se ne boje umjetne inteligencije, nego ljudi s lošim namjerama. Bojite li se vi takvih ljudi?
Da, i to je problem. Postoji opasnost i od ljudi s lošim namjerama koji koriste umjetnu inteligenciju, i od same umjetne inteligencije koja bi mogla imati svoje ciljeve odvojene od ljudskih ciljeva. Trebamo riješiti oba problema da bismo preživjeli kao vrsta. Jedan od najvećih izvora opasnosti je mogućnost da umjetna inteligencija pomogne stvarati nova oružja za masovna uništenja.
Približite nam: može li umjetna inteligencija u nekom trenutku „odlučiti“ i krenuti prema izradi biološkog oružja? Ili – može li pokrenuti fizički svijet u kojem se to oružje počinje stvarati samo od sebe?
Puno ljudi radi na sigurnosti umjetne inteligencije i na tome kako spriječiti da umjetna inteligencija stvori nova biološka oružja. Biološka oružja poput nekakvih supervirusa ili superbakterija – jedinstvena su po tome što bi potencijalno mogla ubiti svakog čovjeka na svijetu. Čak i nuklearni rat vjerojatno ne bi ubio svakog čovjeka – preživjelo bi barem nekoliko milijuna ljudi. Ali ako netko stvori jako sposobno biološko oružje, mogao bi ubiti doslovno svakoga.
Dakle, veća je opasnost biološkog oružja od nuklearnog?
Da, to je veća opasnost za ljudsko izumiranje.
Kontrola umjetne inteligencije
Mogu li se napraviti osigurači koji bi spriječili da se to događa i radi li se na tome?
Da, postoji znanstveno polje sigurnosti umjetne inteligencije. Postoji nas nekoliko stotina istraživača koji radimo na raznim načinima kako osigurati umjetnu inteligenciju.
Nekoliko je pristupa. Recimo, jedan pristup je Mehanistička interpretabilnost, koja se temelji na tome da pronalazimo načine razumjeti unutarnje mehanizme umjetne inteligencije – zašto radi odluke koje radi.
Danas nemamo to razumijevanje: ona je kao crna kutija, ogromna masa brojeva gdje mi dajemo ulazne podatke, ona daje izlazne podatke, i nemamo pojma što se događa između. To je jedan pristup.
Cijeli intervju s Nikolom Jurkovićem možete porčitati na portalu Danas.hr.
Klaudia Kežić Mrkonjić, urednica i voditeljica emisije “Priče iz Hrvatske”, koja slavi 25 godina rada na HTV-u, u razgovoru za Gloriju otkriva što se događa iza kamere, kako joj je ponekad teško odlučiti koji prilog ne objaviti te kakvom se poklonu najviše veseli.
Što je kruna vaše 25 godina duge karijere na HTV-u?
-Nakon što sam prošla gotovo sve televizijske forme i formate – od “Dnevnika”, “Hrvatske uživo”, “Dobro jutro Hrvatska”, “Kod nas doma” te projekt “Škola na trećem”, ljetos je stigao poziv glavne urednice Rahele Štefanović da vodim i uređujem emisiju “Priče iz Hrvatske”, koja je već u prvoj sezoni stekla simpatije brojnih gledatelja.
Koje su vas priče iz emisije najviše oduševile?
– Toliko je dobrih priča da mi je ponekad teže odlučiti koju priču ne objaviti. Oduševio me barba Mario koji u 85. godini s mrežom u ruci i dalje ide u ribe. Izvrsna je priča o obitelji Rossini Blaće koja ima vrt pokraj mora, a ne žele ga prodati unatoč pritisku agencije. Tu je i jedan od posljednjih kovača Dalmatinske zagore i mistični zvuk nakovnja od kojeg zastaje dah. Zadnja emisija u ovoj godini podsjetnik je na najzanimljivije ljude i priloge.
Jeste li ikad improvizirali u javljanjima uživo?
– Javljanje uživo je kao bombonijera – nikada ne znaš što ćeš dobiti. Pamtim javljanje s Cest is the best za emisiju “Hrvatska uživo”. Pada kiša, ekipa zapela u prometu, gostiju nema, ja sama samcata s kišobranom na Trgu bana Jelačića, a javljanje samo što nije počelo. Trenutak u kojem pomisliš – što je meni ovo trebalo. I onda sve krene, ekipa se probije, jedan gost doluta, stane kiša, brzo dogovorimo izvođačicu da izvede svoj performans, skupila se i hrpica gledatelja. Minutu prije javljanja došetao je i klaun, pa na kraju svi spontano pjevamo: “Singing in the rain”. Za ne vjerovati – a na ekranu je izgledalo sve kao da je režirano.
O kojem ste pozivu sanjali kao djevojčica?
– Htjela sam biti glumica, pa novinarka. Eto, ostvarila sam neke snove.
Koje se TV emisije iz djetinjstva najradije sjetite?
– Definitivno “Jelenka”. Nekad pomislim da bih ga trebalo opet pogledati, ali se bojim da mi možda neće biti onako dobar kao što mi je ostao u sjećanju. Bolje je da i ne pokušavam.
Kakav program najradije birate u svom domu?
– Na HTV-u je mnogo kvalitetne produkcije, i domaće i strane, posebice kroz zanimljive dokumentarce i serije. Rado pogledam dobru seriju i volim kad me baš neka obuzme da jedva čekam nastavak. Tako je, primjerice, bilo sa serijama “Na putu prema dolje”, “Igra prijestolja” ili prve dvije sezone “Domovine”.
Koliko su vas puta povezivali s vašom prezimenjakinjom, legendarnom novinarkom Linom Kežić?
– Mnogi misle da mi je Lina majka. Čak smo se i nas dvije u šali počele tako oslovljavati kad bismo se srele. Ipak, nismo rodbinski povezane. Lina je stvarno vrhunska i draga kolegica.
Jeste li stroga mama?
– Moja djeca Duje (12) i Mia (10) kažu da je muž Marijan “Vojko V.” – koji često citira pjesmu “Ne može”, a da sam ja “Vojko Da”. Iako nismo strogi, granice se znaju. Trudim se biti dosljedna, ali klinci znaju kako me kupiti. Najsmješniji su kada stanu ispred mene, s najstarijom taktikom, i krenu treptati okicama pa dobiju ono što žele. Nekada treba uživati u tome što su tako mali i što znaju živjeti u sadašnjosti, što nama odraslima često nije tako lako.
Kako održavate svježinu i mladolik izgled?
– U mom slučaju “krivac” je genetika. Pokušavam naći vremena za sebe, koliko je to moguće u rasporedu pretrpanom obvezama, te redovno odlazim u teretanu. Isprva mi je bila grozna, no sad je postala dio rutine. Nekada je najvažnije, ali i najteže, samo se dobro odmoriti.
Kako provodite blagdane?
– Obiteljska je tradicija da za Božić ostajemo kod kuće, a u posjet nam dolaze bake Ika i Zora iz Metkovića i Zmijavaca. Za blagdane se nastojimo okružiti dragim ljudima. Božićno popodne najradije provodim umotana u dekicu, lampice svjetlucaju na boru, a svi zajedno gledamo prigodni film. To je blagdanski zen u kojem najradije guštam.
Koji vam je najdraži dar?
– Ako me netko želi razveseliti, treba me samo pozvati na putovanje. Svejedno je li kratko ili dulje. Uživam otkrivati nove krajeve, zemlje, gastronomiju, običaje… A onda uspomene ostaju kao darovi, neprocjenjivo.
Kakvu glazbu slušate i koju ste predstavu nedavno pogledali?
– Kad promislim što sam zadnje gledala, čini se kao da sam ljubiteljica mjuzikla i baleta, što baš i nije točno. Moj izbor je glazba osamdesetih i devedesetih, malo više rocka i malo više strane glazbe. Posljednje što sam pogledala u kazalištu su “ženske” predstave “Astroklikeri” te “Iva i Gloria”.
Na Sveta tri kralja, 6. siječnja, od 18 sati u crkvi sv. Nikole u Borovcima održat će se božićni koncert Radujet se narodi. Nastupit će Marija Maja Jerković i Branko Medak. Koncert je humanitarnog karaktera i sav prihod bit će doniran Zajednici Ivan XXIII za obnovu kuće u Orahu.
Ovogodišnji 77. broj otisnut je na A4 formatu na 80 stranica i donosi najvažnije događaje iz naše župe tijekom 2025. godine kao i nekoliko važnijih događaja i tema koji su vezani uz sveopću Crkvu (2025.).
Novi broj župnoga lista možete uzeti u našim crkvama na policama za tisak, cijena je 5 eura.
– Bilo bi lijepo i poželjno da svaka obitelj ima primjerak ISKRE te tako sačuva pisani trag kao uspomenu na važne događaje u našoj župi tijekom ove 2025. godine, objavilja je Župa sv. Ilije – Metković.
Posebnu vrijednost ovom događaju daje činjenica da su dvije sestre istoga dana primljene u Akademiju, što predstavlja rijetkost i presedan u hrvatskoj medicinskoj zajednici.
Od osnovne škole razmišljam o tome kako mogu poboljšati svijet. To mi je glavni cilj u životu.
