Teatar Rugantino na scenu GKS-a u petak, 3. lipnja s početkom u 20 sati donosi predstavu Uvijek će nam ostati ljubav.
Duhovit, ciničan i pronicljiv tekst Miloša Radovića istovremeno je smiješna i tužna priča o braku, a propituje zajedništvo dvoje ljudi koje u trenutcima krize i nerazumijevanja te razdvajanja i mirenja, može održati samo ljubav
Uloge u predstavi tumače Jelena Miholjević i Dražen Čuček, a režiju potpisuje Dario Harjaček.
Organizator je Ustanova za kulturu i sport Metković, a predstava se održava po pokroviteljstvom Grada Metkovića. Ulaz je 40 kuna.
Metkovsko amatersko kazalište protekloga je vikenda sudjelovalo na 62. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama.
MAK-ovci su na ovogodišnjem Festivalu sudjelovali s predstavom Drug lovac, čija je premijera bila u Gradskome kulturnom središtu Metković u ožujku. Riječ je o adaptaciji predstave “Gospon lovac” francuskog komediografa Georgesa Feydeaua. U MAK-ovoj verziji on postaje ‘Drug lovac’, a radnja je premještena u Metković, u stan partijskog sekretara – druga Vladimira Šetke. Pod redateljskom palicom Radovana Marčića, uloge u predstavi tumače Željka Bulić, Jasna Vrdoljak, Elza Glučina, Damir Kozarić, Toni Krilić, Josip Talajić, Dino Čolaković i Rade Vrdoljak. Scenografkinja je Vesna Režić, a tekst je lokalizirala i prilagodila Ivana Čarapina, prenosi metkovic.hr.
Predstavu su metkovski glumci amateri odigrali u Vodicama po šesti put, a pred publikom i pred tročlanim prosudbenim povjerenstvom, stručnim žirijem festivala. Na okruglom stolu nakon predstave, glumica i teatrologinja Dubravka Crnojević te kazališni kritičari Gordana Ostović i Igor Ružić u superlativima su komentirali metkovskog Feydeaua. Stoga je za očekivati kako će u sljedeću nedjelju, kada se održava Smotra najboljih predstava iz svake županije, jedna od nagrada biti dodijeljena i našim kazalištarcima.
Važno je naglasiti kako su na službenom otvorenju Smotre upravo glumcima amaterima MAK-a, kao jednom od najstarijih službenih družina, dodijeljene diplome za dugogodišnji rad u kazalištu. Diploma za trideset godina kontinuiranog rada u kazalištu uručena je glumici i sadašnjoj predsjednici MAK-a Željki Bulić, za dvadeset godina rada diplome su dobili Gorki Dumanić, Josip Talajić, Damir Kozarić, i Nikolina Romić, a za deset godina Jure Talajić.
Navik on živi, ki zgine pošteno! poznati su stihovi slavnog hrvatskog plemića i vojskovođe Frana Krste Frankopana koji je umro mučeničkom smrću u društvu drugog velikana bana Petra Zrinskog 1661. u Novom Bečkom Mjestu.
Upravo ovi stihovi najprimjerenije opisuju ljude koji su svoj život, u cvijetu mladosti, položili na oltar domovine koje ne smijemo zaboraviti. Mi se ovih dana sjećamo četvorice Neretvana koji su prije točno 30 godina položili svoje živote za Domovinu: Eugena Erjauca, Marija Bebića, Ivana Jelinića i Ivice Prusca – Jume.
Eugen Erjauc, rođen je 12.listopada 1967. godine u Metkoviću. Hrvatskoj vojsci pristupio je u rujnu 1991. godine. Bio je pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske.
Poginuo je 24. svibnja 1992. godine na Južnom bojištu u neprijateljskom minskom polju prilikom izvršenja borbenog zadatka. Pokopan je na groblju u Doljanima. Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Redom Frana Krste Frankopana.
IvanJelinić rodio se 5. rujna 1955. u Hardomilju kod Ljubuškog, a živio je u Metkoviću gdje je preminuo 23. svibnja 1992. od posljedica teškog ranjavanja u neprijateljskom minskom polju na Južnom ratištu, prilikom izvršavanja borbenih zadataka.
Bio je pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te činom narednika.
MarioBebić rodio se u Metkoviću 11. veljače 1967. i poginuo je na Južnom bojištu 30. svibnja 1992. Bio je pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske.
Posmrtno je dobio čin časničkog namjesnika.
Ivica Prusac-Juma rodom iz Podrujnice poginuo je časno braneći domovinu 30. svibnja 1992. godine na posavskom ratištu u okolici Modriče kao pripadnik 3. mehanizirane gardijske brigade Kune. Ivica se od prvih dana uključio u obranu domovine kao dobrovoljac. Njegovi prijatelji i suborci pamte ga kao izuzetno časnog, ponosnog čovjeka, istinskog viteza i heroja. Pamte ga i kao čovjeka izuzetno vedrog duha i gospodina što svjedoče i fotografije s rozom kravatom i leptir mašnom na uniformi u samom paklu rata.
Neka vam je laka hrvatska zemlja, neretvanski vitezovi! Počivali u miru Božjem!
Članovi HPD Gledavac iz Metkovića od 20 do 22. svibnja su boravili na Dinari, kamp im je bio planinarski dom Bukovac koji se nalazi u idiličnom okruženju bukove šume na oko 1000 metara nadmorske visine.
S hrvatskog planinarskoga motrišta uspon na krov Hrvatske, vrh Sinal (1831 m/nv) je posebno emotivan doživljaj i nije toliko zahtjevan kada se krene s Bukovca.
Riječ o najvišem planinskom vrhu u Hrvatskoj s kojega puca pogled u svim smjerovima: sjeveroistočno na vrhove Troglav (najviši vrh Dinare koji se nalazi na području BiH) i Konj, jugoistočno na Perućko jezero, južno na Kijevski Kozjak i Svilaju, a zapadno na Prominu.
Prva faza je počela, za sav promet na četiri dana zatvorena je dionica Ploče – Karamatići…
Dionica autoceste A1 od čvora Ploče do čvora Karamatići jučer od ponoći zatvorena je za sav promet radi uvođenja novog prometno-informacijskog sustava na ovoj autocesti, čime je počeo proces digitalizacije mreže autocesta kojom upravljaju Hrvatske autoceste, piše Jutarnji list.
Dionica će za promet biti zatvorena četiri dana, a u tom razdoblju instalirat će se nova digitalna oprema za videonadzor i detekciju te novi sustav za koordinirano upravljanje prometom.
Kako doznaje Jutarnji u Hrvatskim autocestama, do kraja godine nova digitalna oprema bit će ugrađena na cijeloj mreži njihovih autocesta. To znači da će 1727 analognih kamera biti zamijenjeno digitalnima te će se uvesti potpuno nov prometno-informacijski sustav.
U sklopu njega u sjedištu HAC-a u Zagrebu formirat će se središnji Centar za upravljanje i nadzor prometom, u koji će u stvarnom vremenu stizati informacije o stanju u prometu na svim autocestama u Hrvatskoj, dakle na onima kojima upravlja HAC, ali i s Istarskog ipsilona te s autoceste Zagreb – Macelj. Ti podaci, također u stvarnom vremenu, prosljeđivat će se u središnji državni Centar za nadzor prometa u Karlovcu.
U sklopu projekta na pojedinim lokacijama autocesta ugradit će se i nove meteorološke postaje, nekoliko novih infoportala te nov komunikacijski sustav za komunikaciju s interventnim službama. Nove digitalne kamere koristit će se za nadzor prometa i detekciju, ali i za nadzor brzine na autocestama.
U HAC-u ističu da će se ovim projektom zamijeniti zastarjela informacijska oprema. Nove kamere moći će brže i sigurnije detektirati potencijalno opasne situacije – vožnju u suprotnom smjeru, zaustavljeno vozilo, pješaka na cesti, sudare, požar u tunelu, zastoje i drugo.
Kako bi realizirali ovaj iznimno zahtjevan i skup projekt, Hrvatska, Italija, Slovenija, Mađarska i Austrija zajednički su aplicirale za sredstva EU u programu Crocodile te je Hrvatska dobila 85 posto bespovratnih sredstava, odnosno oko 100 milijuna kuna.
Jednom sam zgodom pobrojio različita imena na koja sam naišao u literaturi (bacite oko na natuknicu Neretvanska krajina na e-adresi http://hrvatski.hr/etnici-i-ktetici/), pa ih ponovimo uz malu ogradu kako ih vjerojatno još ima: Dolina/dolina Neretve, Donjoneretvanski kraj, Neretvanski kraj, Neretvanska krajina, Neretvanska dolina, Južno Poneretavlje, Hrvatsko Poneretvlje, Delta/delta Neretve, Donja/donja Neretva, Neretva, Donjoneretvanska delta itd.
Uza svako od tih imena postoji određeni problem. U puku najpotvrđenije ime Neretva istoznačno je s imenom rijeke te povijesnim imenom Gabele. Lik Donja Neretva katkad se poistovjećuje s užim zavičajem Donjana, tj. s tokom Neretve južno od Opuzena, a likovi Dolina Neretve i Neretvanska dolina problematični su stoga što se mogu odnositi na više zemljopisnih objekata, tj. osim na naš zavičaj odnose se na cjelokupno područje uz Neretvu južno od Počitelja, u širemu smislu na područje uz srednji i donji tok Neretve južno od Mostara, a u najširemu čak na cjelokupan Neretvin slijev. Problem je imena Dolina Neretve i u tome što nas jezični savjetnici poučavaju kako je svezu imenica u nominativu + imenica u genitivu bolje zamijeniti svezom pridjev + imenica.
Likovi koji sadržavaju sastavnicuponeret(a)vlje nisu terenski potvrđeni, njima se služe ili su se služili pojedini autori (npr. Ivan Jurić, Trpimir Macan i Jakša Raguž) te su umjetno skovani po uzoru na Pokuplje i Posavlje. Toponime Delta Neretve,Donjoneretvanska delta i (Donjo)neretvanski kraj također bismo mogli ubrojiti u skupinu učenih toponima jer ni oni do objave pojedinih publikacija nisu bili u općoj uporabi. Nekoć najpotvrđeniji lik Neretvanska krajina, koji, primjerice, upotrebljavaju naš susjed iz Brista fra Andrija Kačić Miošić i domaći čovjek fra Luka Vladmirović te koji i ja danas upotrebljavam, polako iščezava iz opće uporabe još od druge polovice XIX. stoljeća, poglavito nakon Hercegovačkoga ustanka 1875. – 1878. kad naš zavičaj, nakon pripojenja Bosne i Hercegovine Habsburškoj Monarhiji, napokon prestaje biti krajinom, tj. rubnim područjem uz nesigurnu granicu. Imenica je krajina u Domovinskome ratu dobila i negativnu konotaciju, pa je mnogi danas nerado izgovaraju iako teško da bismo Cetinsku, Imotsku i Vrgorsku krajinu mogli povezati s privremenom tvorevinom Mile Martića sa sjedištem u Kninu.
Osim izbora samoga imena, pojavljuje se i problem pisanja velikoga i maloga početnog slova. Budući da se svi navedeni likovi odnose na točno određeno područje od Metkovića do Ušća, jasno je da je riječ o točno određenome zemljopisnom objektu za koje vrijede točno određena pravopisna pravila. Stoga je pogrešno pisatidolina Neretve, deltaNeretve i donja Neretva jer su imenica dolina i delta te pridjev donja prvi članovi dvorječnoga imena. Dakle, piše se Dolina Neretve, Donja Neretva i Delta Neretve jer su imenice dolina i delta te pridjev donja prvi članovi navedenih dvorječnih imena.
Ujedno je sporno pisanje riječiponeret(a)vlje velikim slovom jer se ta riječ odnosi na slijev, a imena se sljevova pišu malim slovom. Dakle, treba pisati Donje poneretavlje, Južno poneretavlje ili Hrvatsko poneretvlje ako se upotrebljavaju ta imena.
Pisanje likova Donjoneretvanski kraj, Neretvanski kraj, Neretvanska krajina, Neretvanska dolina, Neretva i Donjoneretvanska delta, barem po korpusu tekstova koje sam pregledao, nije prijeporno. Likovi Dolina Neretve i Neretvanska krajina uneseni su u nedavno objavljeni Rječnik velikoga i maloga početnog slova kojemu je jedna od autorica Perina Vukša Nahod, a kojemu je pisac ovih redaka savjetnikom za zemljopisna imena.
Na koncu ovoga odjeljka valja reći da su, što mjesno, što u literaturi, najpotvrđeniji likovi Dolina Neretve, Donja Neretva, Neretva i Neretvanska krajina te bi se nekom zgodom moralo dogovoriti koje od tih imena izabrati jer iz više razloga nije dobro da je za isti zemljopisni objekt u uporabi desetak različitih imena. Možda čak ne bi bilo loše odraditi anketu na vašemu i mojemu omiljenom portalu kako bismo vidjeli kako Neretvani dišu. Veliko i malo slovo struka će lako riješiti.
Kako su Metkovci postali građani 200 godina nakon što je Metković postao općinsko središte?
Drugi je problem koji se svako malo pojavi pisanje imenice grad uz ime Metković. Tu višeznačnost stvara probleme. Imenica grad, naime, u hrvatskome jeziku može označivati vrstu naselja te čak tri vrste administrativne jedinice: grad koji nije županijsko središte (osim Pule) jedinica je lokalne samouprave (Grad Metković administrativna je jedinica koja obuhvaća naselja Dubravica, Glušci, Metković, Prud i Vid), grad koji je županijsko središte (i Pula) istodobno je jedinica lokalne i područne samouprave, a u slučaju Grada Zagreba imenica grad označuje jedinicu područne samouprave istovrijednu županiji (oni koji žele znati više, mogu poviriti na e-adresu https://hrcak.srce.hr/clanak/397915). U prvome slučaju imenica se grad piše malim početnim slovom, a u svim drugima velikim.
U skladu s gore navedenim, kad je riječ o naselju Metković, piše se grad Metković s tim da je imenica grad najčešće višak i bilo bi je bolje izbjegavati kako nekome ne bi palo napamet da treba pisati selo Glušci, zaselak Dželetin i slično.
Dakle, ove godine slavimo 600. obljetnicu prvoga spomena (grada) Metkovića, a ne Grada Metkovića jer se ostala naselja u sastavu Grada Metkovića kao jedinice lokalne samouprave ne spominju prvi put te godine niti su dijelom naselja Metković.
Stanovnici, građani ili jednostavno Metkovke i Metkovci!?
Nadalje, u obraćanju stanovništvu Grada Metkovića nije uputno upotrebljavati višerječnu svezu građani Grada Metkovića (S obzirom na to da Dugo Selo i Stari Grad imaju status grada, nije li smiješno govoriti o građanima Grada Dugoga Sela ili građanima grada Staroga Grada?), koju su svi naši političari pokupili od pokojnoga zagrebačkoga gradonačelnika koji je sebe nazivao gradonačelnikom Grada Zagreba.
Kad se obraćamo stanovnicima Grada Metkovića, ni etnik Metkovci nije prikladan jer su u sastavu Grada Metkovića i Dubravičani, i Gluščani, i Pruđani, i Vidonjci (a ne seljani sela Dubravica, Glušci, Prud i Vid kako bi trebalo pisati i govoriti kad bi se preuzeo obrazac građani grada Metkovića). Kad se piše ili govori o „građanima Grada Metkovića“, tj. o žiteljima administrativne jedinice nazvane Grad Metković, trebalo bi upotrebljavati višerječni izraz stanovnici Grada Metkovića jer smo imenicu građanin počeli upotrebljavati po uzoru na englesku riječ citizen koja označuje i građanina i državljanina, a kad pišemo ili govorimo o gradu Metkoviću kao naselju, valja nam upotrijebiti etnike, tj. obratiti se Metkovcima i Metkovkama, a ne građanima i građankama grada Metkovića jer to ne samo da je podugačko i nepotrebno, nego i potire mjesni govor.
U spomen na tridesetu godišnjicu pogibelji našeg branitelja Ivice Prusca-Jume BK Relaks organizira 28. svibnja (subota) biciklistički maraton koji će startati u 9:15 na Trgu kralja Tomislava u Metkoviću.
Jedan od ciljeva je dolazak na Spomenik poginulim braniteljima u Bagalovićima. Ondje će u 10:00 zajedno s predstavnicima branitelja i lokalne vlasti odati počast pok. Ivici, ali i svim ostalima iz doline Neretve koji su položili svoj život za Lijepu našu. Nakon počasti, slijedi ostatak vožnje po Dolini i zaokruživanje ovog memorijalnog maratona.
U sklopu projekta Aglomeracija Metkovića u srijedu, 25. svibnja započinju radovi u Ulici Slatine.
Radovi će započeti na dionici od kućnog broja 31 do kućnog broja 52. S obzirom da se radi o slijepoj ulici, promet stanarima neće biti moguć unutar zahvata radova. Iz tvrtke Comsa, izvođača radova apeliraju na stanare da svoja vozila ostave izvan zahvata radova.
U nastavku je grafički prilog zahvata u kojem će se izvoditi radovi.
Od ponoći nas očekuju nove cijene goriva na benzinskim postajama. Vozači benzinaca morat će još malo dublje posegnuti u džep, dok vlasnici dizelaša mogu ovaj put odahnuti.
Kako piše tportal, litra benzina trebala bi poskupjeti za 46 lipa, pa će nova cijena Eurosupera 95 iznositi 13 kuna i 83 lipe.
Cijena dizela past će za 10 lipe, pa će se jedna litra prodavati za 12 kuna i 92 lipe.
Od ponoći će plavi dizel pojeftiniti za 11 lipa, pa ćemo ga plaćati 9 kuna i 3 lipe po litri.
Učenici i učitelji Gimnazije Metković boravili su u Grčkoj u sklopu Erasmus projekta Lecker und Gesund. Evo što su o tome napisali:
Jedna od glavnih sastavnica našega putovanja bilo je upoznavanje prirode i kulture
Kastorije, grčkoga grada čiju baštinu čini više od 60 bizantskih crkava, čije smo prikaze
imali priliku vidjeti u Tsaitsai Mansionu, a zatim i uživo u obilasku grada s našim učeničkim
grupama. Imali smo priliku slušati o povijesti grada i upoznati kulturnu baštinu koju
dodatno nadopunjuje i priroda s jezerom Orestiada uklopljenim u cjelinu čudesnog
kastorijskog pejzaža.
Našemu iskustvu pridonijeli su i odlazak u prerađivačku tvornicu mahunarki, gdje smo i dobili prikladne poklone, i slušali o cijelom tijeku proizvodnje, i odlazak u mljekaru, gdje smo imali priliku probati jedinstveni grčki jogurt, puding i sir.
Sve spomenute ljepote grada su nas oduševile i urezale se u naša pamćenja svojim
posebnostima. Kastorijski pejzaž, gospodarstvo, kultura i ljudi za nas su činili, a i dalje čine
jednu cjelinu koja nosi jedno nezaboravno iskustvo.
Imali smo priliku upoznati sjajne ljude, učenike i profesore. Zbog iznimne gostoljubivosti
Grka, od prvog dana smo se osjećali kao kod kuće. Stvorili smo mnogo prelijepih
prijateljstava i stekli nezaboravne doživotne uspomene. S Fincima i Nijemcima bilo se
zanimljivo upoznavati i dijeliti međusobne dojmove o putovanju. Osim glazbe i plesa,
sport je bio još jedan način međusobnog povezivanja.
Poseban dojam ipak su na nas ostavili Grci. Svatko od njih na svoj je način obilježio naše putovanje koje bez njih ne bi bilo isto. O svakome možemo pisati samo riječi hvale. Snažna prijateljstva i bliski odnosi otežali su već dovoljno emotivan rastanak. S nestrpljenjem očekujemo dolazak svih naših prijatelja u Hrvatsku kako bismo nastavili ovu prelijepu priču započetu još 2020.
Glazba i ples jednim dijelom obilježili su naše putovanje. Mnoštvu naših grčkih prijatelja
glazba je važan dio svakodnevnice kojim se nastoje baviti. Svoju ljubav prema glazbi i
plesu prenijeli su na nas tako što smo cijelo popodne plesali tradicionalne grčke plesove
uz prekrasan zvuk bouzoukia koji je prodirao u naša srca. Ples i glazba obuzeli su nas
srećom, zabavom i zadovoljstvom, a posebno zajedništvom koje je udružilo nas i naše
kulture . Uživali smo u svakom trenutku provedenom plešući, pjevajući i svirajući ,
a posebno družeći se s novim prijateljima. Glazba nas je nosila cijelim putem našega
druženja prepunog užitka i sreće. Svaka odsvirana nota, otpjevana riječ i otplesani korak
pridonijeli su nezaboravnom provodu.
Tijekom našega putovanja u grad Kastoriju u Grčku, omogućenog Lecker und Gesund
projektom, upoznali smo brojne prirodne i tradicijonalne znamenitosti tog dijela grčke,
a osim toga i sklopili brojna prijateljstva s našim vršnjacima iz Grčke, Finske i Njemačke
te stvorili predivne uspomene.
Na ovom putovanju naučili smo mnogo toga o zdravoj prehrani sto je i glavna tema nasega
projekta lecker und gesund, upoznali smo se s kulturom prekrasnog grckog gradica kroz
njegove znamenitosti, ples i pjesmu. Stekli smo nova i dugorocna prijateljstva u tako malo
vremena na kojima smo beskrajno zahvalni. Ovo putovanje zauvijek ce ostati urezano u
nasa pamcenja, a Kastoria ce uvijek imati posebno mjesto u nasim srcima.
Sudjelovali: Ivana Šutalo, Marija Žderić, Marieta Erceg, Klara Pivac, Lea Tomas, Ana Njavro,
Leon Dodik, Jakov Šaravanja, profesorica njemačkog jezika Svjetlana Bebić,
profesorica njemačkog jezika i koordinatorica projekta Ana Bebić.
Projekt je sufinanciran iz sredstava Europske Unije.
Eugen Erjauc, rođen je 12.listopada 1967. godine u Metkoviću. Hrvatskoj vojsci pristupio je u rujnu 1991. godine. Bio je pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske.
Ivan Jelinić rodio se 5. rujna 1955. u Hardomilju kod Ljubuškog, a živio je u Metkoviću gdje je preminuo 23. svibnja 1992. od posljedica teškog ranjavanja u neprijateljskom minskom polju na Južnom ratištu, prilikom izvršavanja borbenih zadataka.
Mario Bebić rodio se u Metkoviću 11. veljače 1967. i poginuo je na Južnom bojištu 30. svibnja 1992. Bio je pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske.
