Prije skoro 50 godina, u Iranskom gradu Ramsaru, potpisana je tzv. Ramsarska konvencija, s ciljem očuvanja vlažnih staništa. Jedan od lokaliteta, uvršten na međunarodni ramsarski popis je i Delta rijeke Neretve, koja stoji uz bok svjetskim močvarnim područjima te predstavlja bogat dio prirodne baštine.
Tema Dana vlažnih staništa svake godine je drugačija, a ovogodišnja glasi: Vlažna staništa i bioraznolikost, s ciljem podizanja svijesti o značenju navedenih staništa kao važnih područja za opstanak prirode (očuvanja brojnih biljnih i životinjskih vrsta) i čovječanstva.
U spomen na potpisivanje Ramsarske konvencije, u cijelom svijetu 02. veljače obilježava se Svjetski dan vlažnih (močvarnih) staništa, koji je 03. veljače 2020. godine, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, u suradnji s Ornitološkim društvom Brkata sjenica iz Metkovića, iskoristila za izlet djece osnovnoškolskog uzrasta na ušće rijeke Neretve s ciljem upoznavanja bogate bioraznolikosti navedenog područja.
Učenici Osnovne škole Opuzen naučili su da najveće bogatstvo i raznolikost faune u delti Neretve predstavljaju ptice, gdje ih je ukupno zabilježeno preko 300 vrsta. Osim za ptice gnjezdarice, stanarice i zimovalice, područje delte Neretve naročito je važno kao odmorište za ptice selice tijekom njihove seobe prema Africi. Radom u grupama, učenici su savladali tehniku prepoznavanja raznolikosti ptica na ušću Neretve, te su imali prilike naučiti uočavati i opisivati sličnosti kao i razlike među različitim vrstama ptica. Korištenjem dalekozora, promatrali su ptice i učili nazive promatranih vrsta.
Budući je ove godine naglasak na očuvanju bioraznolikosti, upravo se skreće pozornost na izniman značaj močvarnih područja kako za mnogobrojne vrste biljaka i životinja, tako i za ljude. Naime, koristi močvara su brojne – njena vegetacija doprinosi boljoj kvaliteti vode i djeluje kao filter s umanjenim utjecajem različitih izvora onečišćenja, tresetišta pohranjuju 30% kopnenog CO2, učvršćuju obale i štite obalna područja od vremenskih nepogoda, zadržavaju hranjive tvari i sedimente, ublažavaju klimatske promjene zbog velike sposobnosti pohrane ugljikova dioksida iz atmosfere te omogućavaju zaštitu od poplava.
Smatra se da je čak 40% svih vrsta na zemlji vezano uz vlažna staništa koja nestaju velikom brzinom uslijed zagađenja, isušivanja i pretvaranja u poljoprivredne površine. Na globalnoj razini, u posljednjih 300 godina, nestalo je čak 87% vlažnih staništa.
