Metković se prvotno razvio na dijelu zvanom Krnjesavac, da bi se u 20. stoljeću proširio neretvanskim poljem.Upravo radi toga što je jezgra naselja bila na Predolcu u njegovu podnožju u prvoj polovici 20. stoljeća nalazile su se sve važnije zgrade i ustanove (crkva, škola, autobusni kolodvor, dom zdravlja, dom kulture, tržnica, ljekarna itd.). Osim željezničkog kolodvora, kuća oko luke i elektro-stanice, na desnoj strani Neretve nije bilo značajnih građevina.
Početkom 20. stoljeća desna obala je bila slabo naseljena. Tako je 1910. godine na Jerkovcu je živjelo 45 žitelji. Međutim stanovnici brdskih naselja (Desne, Borovci, Nova Sela) počinju se spuštati prema dolini i graditi kuće. Već 1948. godine broj se udeseterostručio te je tada na desnoj strani Metkovića živjelo 587 stanovnika. Doseljavanja iz brdskih sela su nastavljena te je broj stanovnika i kuća nastavio rasti.
Uvidjevši nagli porast broja vjernika splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić je u rujnu 1969, godine osnovao novu župu sv. Nikole biskupa. On je predvidioda će se doseljavanje naroda u to područje, zbog opće pojave urbanizacije i industrijalizacije, u budućnosti nastaviti.
Civilne vlasti su to prepoznale tek 1979. otvaranjem Osnovne škole Edvard Kardelj, (danas OŠ don Mihovila Pavlinovića). Sportski život počinje nešto ranije, 1975. osnivanjem ONK Metković.
Osnivanjem župe te otvaranjem škole stvorili su se osnovni preduvjeti za daljnji razvoj ovog dijela Metkovića. Zadovoljavanje potrebe stanovništva za pastoralnom skrbi i obrazovanjem učinile su ovaj dio grada još privlačnijim za naseljavanje što je ubrzalo iseljavanje iz brdskih naselja.
Formiranjem druge župe grad Metković je prvi put u svojoj povijesti administrativno podijeljen na dva dijela iako samo na crkvenoj razini. Osnivanje župe i gradnja crkve prvi je čin urbanizacije prigradskog naselja. Druga administrativna podjela i osamostaljenje dogodilo se nekoliko desetljeća poslije te desna strana ima svoj mjesni odbor.
Tijekom pedesetogodišnjeg postojanja župe kroz razne organizacije (pjevački zborovi, tamburaške sekcije, amaterski glumci itd.) obogaćen je život stanovnika. Župa je bila pokretač kulturnog i društvenog života desne strane Metkovića. Izgradnja crkve dala je ovom dijelu Metkovića i vizualno-prostorni identitet koji do 2009. godine nije ni imao. Crkva ima originalno arhitektonsko rješenje što ju je učinilo jednim od prepoznatljivih simbola grada. Crkva i zaštitnik župe postali su identitetski simbol desne strane što pokazuje i naziv gradske četvrti odnosno mjesnog odbora koji nosi ime sv. Nikole.
Iako ne možemo tvrditi da se ovaj dio grada ne bi razvio da nije osnovana župa, ipak možemo zaključiti da je nadbiskup Franić to prvi prepoznao. Trebalo je imati hrabrosti osnovati zasebnu teritorijalnu crkvenu jedinicu usred ničega, u naselju na rubu grada. Crkvene vlasti potpomogle su urbani razvoj te odigrale važnu ulogu u društvenom i kulturnom životu jedne zajednice.
Iako cijela dolina Neretve proživljava ekonomsku i demografsku krizu, župa je zadnjih deset godina doživjela infrastrukturni procvat. Uz pastoralnog centra okončana je i prometna izolacija. Najvažnija prometnica u Hrvatskoj, autocesta A1, došla je do samog praga župe.
Ipak najvažniji zahvat je rješavanja problema obrane od poplava izgradnjom nasipa. Upravo će riješavanje ovog problema potaknutu daljnji urbani razvoj ovog dijela grada jer je dugo godina gradnja kuća na poplavama ugroženim područjima bila nepoželjna. Duboko sam uvjeren da desnu obalu Metkovića čeka svijetla budućnost.
