Zasjale sve boje, mirisi i okusi Neretve. “Putujuće lubenice i mandarine iz Zlatne doline”, neretvanski OPG-ovci okupljeni pod tim imenom, Splićanima su na zapuštenom dijelu pazarića na Splitu 3, onom ispod stabala odmah pored parkirališta, u subotu ujutro došli ponuditi svoje blago.
I nije im ovo prva subota na ovoj tržnici, veli nam Sanja Kaliterna, bivša kotarska vijećnica, svoje su proizvode nudili Splićanima i prošle subote. Tad je sunčano vrijeme, doduše, izmamilo nešto više svita, no i jučer je rano ujutro među bancima bilo onih koji su pošto-poto htjeli “ugrabiti” svježe i domaće namirnice sa seoskih imanja, piše Slobodna Dalmacija.
– Ovo je drugi putujući sajam OPG-a na pazariću, a odlučili smo se na taj pothvat jer je ovaj dio pazarića bio zapušten i ništa se tu nije događalo. Uz to smo htjeli malo oživiti i cijeli kvart, nekako je u zadnje vrijeme dosta “mrtvo” u kotaru, ljudi samo idu po velikim centrima i marketima, a ekipa iz “Putujućih lubenica” stvarno nudi izvrsne proizvode i mušterije im se stalno vraćaju po još. Stoga smo ih u suradnji s “Parkovima i nasadima” pozvali da nam dođu izložiti svoje proizvode – prepričava Sanja kako je došlo do ideje da “povuku” poljoprivrednike iz doline Neretve sve do Splita.
Plan je, inače, da se ovaj putujući sajam održava na pazariću svake druge subote, a Sanja za ovaj neiskorišteni prostor ima još ideja. Primjerice, organizirati kakav otvoreni “street-art” festival koji bi privukao više mladoga svita, no polako, važno je da prvo ovaj sjajan domaći sajam zaživi kako “Bog zapovida”.
Osoba koja je zaslužna za okupljanje OPG-ova u ekipu “Putujućih lubenice i mandarina iz Zlatne doline” jest Dorotea Nikolić, rodom Slavonka koja se udala u Metković. Njezina poljoprivredna štorija započela je tako da su ona i suprug najprije kupili zemlju s mandarinama, onda su pomalo počeli uzgajati i batat, a zatim su biznis proširili diljem zemlje.
– “Putujuće lubenice” pokrenuli smo još prije tri godine, a kako smo imali nekoliko zadovoljnih kupaca ovdje iz kotara Split 3, oni su nas pozvali da oživimo ovaj zapušteni dio pazarića. I uspjeli smo. Privukli smo i mlade i stare!
No ovo vam nije posao, ovo je čista ljubav. Mi se na zemlju zapravo dođemo odmoriti nakon regularnoga posla. Provedemo nekoliko sati u polju, ovisi o dobu godine, zimi manje, a u proljeće i ljeto znamo po cijeli dan biti u polju. Nema izleta okolo, nama je rad na zemlji izlet! – dobacuje nam vrijedna Dorotea, koja je “Putujuće lubenice” proslavila i po rodnom joj kraju, pa tako posluju od Vukovara, preko Valpova sve do Našica.
– Došla sam po svojih 30 naručenih jaja, već mi je treći put da ih kupujem i fenomenalna su – iskreno će anonimna gospođa.
Ni za što na svijetu ovaj posao ne bi mijenjala ni Branka iz Metkovića. Vrijedna ruka iza OPG-a Barišić.
– Donijeli smo sve ovo iz Neretve, paštetu od cipla, masline, balancane, tikvice, domaći ajvar, ukiseljene paprike i ukiseljene mrkve s aromatičnim biljem, sušene pome, zeleni i crveni ajvar, ušećerene bajame. Žao nam je da se naši proizvodi ne iskoriste.
A posao? Radim po cijeli dan, više stvari odjednom. Primjera radi, kada krenem raditi ajvar, pa dok čekam da paprika prokuha, započnem nešto drugo. I tako prođe cijeli dan, no volim ovo što radim i ne bih mijenjala ovaj posao ni za jedan drugi. Baš mi je ovo gušt – pomalo nam sramežljivo, ali opet samouvjereno Branka prenosi ljubav koju osjeća prema ovom iznimnom, ali i vrlo zahtjevnom poslu.
Piše: Antea Burazin / Slobodna Dalmacija
Foto: Saša Burić
