Tamo gdje cvate perunika i lopoč; gdje se od antičkih vremena uplovljavalo trijerama i trgovačkim lađama, tamo gdje su Pagani dokinuli poganski kult te se posljednji pokrštavali od IX stoljeća; gdje je stolovao knez Domagoj sa svojim strijelcima kontrolirajući sve strane ondašnjeg svijeta na razmeđu civilizacija, svoje je plodno mjesto pod suncem, tom deltom Mediterana pronašla neukrotiva rijeka Neretva, vjekovna žila kucavica donjeg Poneretavlja.
Kada jednom dođete u taj mitski ambijent tihih virova Norina, desanskih korita ili živopisnog pritoka Crne rike, osluhnete šum maestrala među jablanovima koji se došaptavaju u gluho doba poslijepodneva čiji mir poremeti tek pokoji lavež psa ili pijetla kukurik, znat će te da ste pristigli na posebno tlo koje vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnima.
Sve do novijeg ciklusa, delta Neretve više je bila poznata po izreci o Božjem prokletstvu i malariji, nego po svojoj plodnosti i ljepoti, žuljevitom radu i značaju domicilnog življa. Mnogo se nadničilo, iseljavalo i rano umiralo… Jendečilo u sapetim težačkim odnosima borbe za opstanak, sinergije s močvarom koja se otimala majci zemlji…
Boljem prosperitetu mogao se nadati samo onaj koji je imao teretno prijevozno plovilo – lađu, neraskidivu poveznicu gotovo svih aktivnosti neretvanskog težaka kojem su životni ritam određivala godišnja doba i crkveni kalendar. S njom su prevozili urode i stoku, travu i pijesak, građevni materijal kao i drvenu građu za pokućstvo; vraćali se s posla i prosidbi, prevozili preminule u lijesu ili plahti; u njoj se vjenčavali okićenoj cvijećem i milom trobojnicom.
Jedan od zazoritih prizora gdje žene pognuto povlače lađu konopom prebačenim preko ramena i natovarenu uzvodno vuku, okarakteriziralo je tzv. lancanje. Kako je Obrad Glušćević i pokazao u svojim dokumentarcima, lađu se bez korištenja kormila veslalo na pariće, ponekad s malim jedrom, običnim jednostavnim latinskim ili oglavnim na kratkom jarbolu. Budući da joj je oblikovna forma neznatno mijenjana tijekom stoljeća, doima se kao živi brodograđevni fosil.
Ono što je do danas sačuvalo i revaloriziralo tradicijsko plovilo jedine hrvatske delte, prenamijenilo ga u sportsko-turističke svrhe, svakako je Maraton lađa na Neretvi koji se održava svake druge subote u kolovozu.
Najavljivan za centralni spektakl godine u kojem koherira cijela dolina, isprva patriotski pronikut 1998. godine kao eksperimentalni lokalni događaj na dionici dugoj 22,5 km od Metkovića do Ploča, održao se i nadišao svoje granice vrijednosti pa time postao državna tvorevina natjecateljskog duha u kojoj svi žele sudjelovati.
Maraton lađa pasionska je igra, emotivna utrka s vremenom nametnutog globalnom užurbanošću civilizacijskog ritma; ekspresija nadmetanja i prolaznosti, ali prije svega druženja kako bi se iz zaborava u dokolici i sportu izgradilo bratstvo i ljubav prema nasljeđu, folkloru, kulturi, spomeničkoj baštini…
Uz glavne aktere tradicionalne maratonske dionice, svoje zvijezde dana prate mnoge druge lađe i plovila, sjedinjeni u ritmu zanosa, bodrenja i podrške. Dogodi se tu i pokoja psovka, odmjeravanje vokabularnim dobacivanjem od plovila do plovila, samo Neretvanima svojstveno, temperamentnim protagonistima najslavnije epopeje za koju se živi i gine, za koju se priprema cijelu godinu a čiji antagonizam pretežno završi pomirbenom simulacijom upućenom palcem ili srednjim prstom.
Međutim, naša priča ovdje biva okončana epilogom kada prvi i zadnji lađari grčevito izveslaju svoju epsku završnicu do pločanske rive; kada ih okupljena masa hvalospjevno dočeka uz brojno prisustvo medija. Kada se slavi dugo u ljetnu noć, jer sutra slijedi zasluženi odmor za sve aktere iscrpljujućeg scenarija. Kada i Neretva usporava svoj tok i miruje; kada nastavlja da erozivno djeluje mijenjajući izgled donjeg Poneretavlja…
Hoće li tajne njenih aluvijalnih nanosa znati samo mulj? Ptice močvarice i korijeni lopoča? Što nam to prešućuje prošlost a da bi oblikovala budućnost? Koliko li će puta svoju vizuru mijenjati do sada?
Cjelovita fotogalerija s mogućnošću narudžbe bit će objavljena u petak, 14. kolovoza, na Facebook profilu Nikše Margete.
