Danas, u 12. kolu 3. HNL Jug Neretva je doživjela poraz na Lapadu. GOŠK Dubrovnik je pobijedio 2:0. golovima Anela Topuzović i Balde Cicijelja.
Topuzović je potpisao prekrasan potez u 30. minuti. Naciljao u trku s 18, 19 metara. Metkovici su prve dvije izgledne prilike za pogodak promašili, Dalibor Kristić, vratar domaćih, upisao je tri, četiri velike obrane… Nikola Blažević, vratar Neretve, uspio je u 82. minuti, ali ne i u četvrtoj minuti sudačke nadoknade spriječiti Balda Cicijelja da dođe do devetog ovosezonskog pogotka.
Neretva je imala više prilika za pogodak, dominirala je drugo poluvrijeme, ali nije imala igrača koji će poput Topuzovića i na kraju Cicijelja poslati loptu u mrežu.
U Opuzenu u derbiju kola nije bilo pogodaka, Neretvanac – Jadran Luka Ploče, te su Pločani opet vodeći, a hoće li na tom mjestu ostati znat će se nakon što Uskok i Zagora zaključe kolo. Na Klisu se igra pod reflektorima.
Molitveno-slavljeničko bdijenje povodom svetkovine Svih svetih poznatije kao Holywin (Svetost pobjeđuje) održat će se u crkvi svetog Ilije proroka u subotu,31. listopada, u 20 sati. Uz svećenika program će animirati Frama i Bend mladih Župe svetog Ilije.
– Svakako molimo da se svi zajedno pridržavamo aktualnih epidemioloških mjera, poručuju iz Župe.
Na Facebook platformi kruži objava u kojoj vlasnica njemačkog špica (pomeranca), za vrijeme večernje šetnje ispred zgrade, u blizini splitskoga parka Emanuela Vidovića, doživljava šok. S nekih 30 metara udaljenost uočila je stafforda koji je bez povodca trčao put nje i psa te njegovu vlasnicu koja je, kako djevojka kaže, trčala put njih i vikala:
– Neće vam ništa, beba je!
Stafford je zatim zgrabio pomeranca, ugrizao ga za vrat te ga tresao dok se nije prestao trzati – probio mu je pluća. Stafford je zatim skočio na vlasnicu, ali na sreću nije ju ozlijedio. Pomeranac je uginuo na putu do veterinara. Vlasnica stafforda samo je otišla nakon cijelog događaja, ali je zahvaljujući Facebook objavi pronađena, a cijeli slučaj je prosljeđen veterinarskoj inspekciji, prenosi Slobodna Dalmacija.
– Kada sam podijelila ovu objavu nisam očekivala koliko će mi se ljudi javiti da se njima dogodila slična ili ista situacija. Sve se to moglo izbjeći da je pas bio na uzici. Ne krivim psa, on je mlad i vjerojatno mu je to bila neka vrsta igre, bizarne i neprihvatljive igre. Krivim vlasnicu i sve osobe koje imaju psa i ne vode ih povodcem na javnim površinama i na taj način riskiraju ovakve tragedije. Mog psa više nema, ali tražim pravdu za buduće situacije – kazala nam je vlasnica psa koja je željela ostati anonimna.
Do kada će neki vlasnici pasa ignorirati obvezu šetanja psa s povodcem?
Iz Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) su se danas oglasili priopćenjem u kojemu kažu kako im sve više građana šalje upite oko toga što napraviti ako su pozitivni ili ako su kontakt oboljele osobe.
Više od 200 tisuća tona plastike dospije u Sredozemno more svake godine, objavio je Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN), uz oštro upozorenje da će se ta količina do 2040. udvostručiti ako se ne poduzmu značajne mjere.
Novo izvješće IUCN-a, Mediteran: Mare plasticum, temeljeno na terenskim studijama i korištenju metodologije otiska plastičnog materijala u moru, procjenjuje da 33 sredozemne zemlje svake godine u more bace 229.000 tona plastike, što je veća količina od 500 brodskih kontejnera.
Čak 94 posto plastike završi u moru kao posljedica lošeg upravljanja otpadom, te se taloži na dnu mora u obliku mikroplastike, odnosno čestica manjih od pet milimetara. IUCN procjenjuje da se tako u Sredozemnom moru nakupilo možda i 3,5 milijuna tona plastike.
– Plastično onečišćenje može dugoročno naštetiti kopnenim i morskim ekosistemima i biološkoj raznolikosti. Morske životinje mogu se zaplesti u plastični otpad ili ga progutati i na kraju umrijeti od iscrpljenosti i gladi. Uz to, plastični otpad ispušta u okoliš kemijske tvari koje mogu biti štetne za ekosisteme i za ljudsko zdravlje, posebno u poluzatvorenom moru poput Mediterana, izjavila je direktorica IUCN-ovog globalnog pomorskog i polarnog programa Minna Epps.
Najviše plastike u apsolutnim iznosima u more baca Egipat, oko 74 tisuće tona godišnje, zatim Italija 34 tisuće tona i Turska 24 tisuće tona godišnje, uglavnom zbog lošeg upravljanja otpadom i brojnog stanovništva koje živi u priobalju.
Međutim, po glavi stanovnika, najviše otpada baca Crna Gora, osam kilograma godišnje po stanovniku, zatim Albanija, Bosna i Hercegovina te sjeverna Makedonija, svaka po tri kilograma. Svoj obol onečišćenju daje i Hrvatska s pola kilograma po osobi godišnje, čime dijeli 17. i 18. mjesto sa Slovenijom, vidi se u izvješću.
Pored većeg plastičnog otpada, u Sredozemlje godišnje uđe oko 13 tisuća tona sitnih čestica plastike ili mikroplastike.
Polovicu toga čine čestice prašine od guma, trećinu tekstil, oko 12 posto sitne plastične kuglice iz kozmetike, te oko dva posto plastične pelete.
Među pet mjesta koja najviše pojedinačno bace mikroplastike, tri su s područja jugoistoka Europe, stoji u izvješću.
Prema prosječnom scenariju, IUCN predviđa da bi mediteranske zemlje do 2040. godine mogle bacati u more do 500 tisuća tona plastike godišnje.
– Vlade, privatni sektor, istraživačke institucije, industrije i potrošači moraju surađivati na redizajniranju i usvajanju održivih obrazaca potrošnje i poboljšanja gospodarenja otpadom kako bi zatvorili plastičnu slavinu, izjavio je direktor IUCN-ova centar za mediteransku suradnju Antonio Troya.
Najveći potencijal za smanjenje bacanja plastike IUCN vidi u poboljšanju gospodarenja otpadom. Ako bi se upravljanje otpadom poboljšalo prema najboljim praksama za samo prvih sto gradova na popisu stvaranja plastičnog smeća, svake godine bi se u Sredozemno more bacilo 50 tisuća tona plastike manje. Isto toliko bi mogla doprinijeti zabrana upotrebe plastičnih vrećica na području Mediterana, ističe se u izvješću.
Hrvatsko planinarsko društvo Gledavac poziva sve zainteresirane na zajedničku šetnju bajerom koja će biti u nedjelju, 1. studenoga, od 14 do 17 sati.
Okupljanje će biti u 14 sati u Gradskom parku odakle će se automobilima doći do početka bajera u Potkraju. Planirana staza je preko Orepka prema Bijelom Viru i natrag. Povratak je planiran iza 17 sati.
– Meteorološka prognoza je dobra, iskoristite nedjeljno popodne i uhvatite malo vitamina D toliko potrebnog našem organizmu. Ponesite maskice za svaki slučaj jer tako nalažu epidemiološke mjere (zbog okupljanja u Parku). Vidimo se u nedjelju! – poručuju iz HPD Gledavac.
Dva mjeseca će kroz Metković prolaziti dijelovi velikih vjetroagregata koji se sastavljaju u vjetroparku Podveležje. Sinoć su prevezene dvije goleme lopatice (elise), duge oko 55 metara, a ukupno s vozilom i preko 70 metara.
Pravo je umijeće provesti ih kroz gradske ulice, osobito na izlazu iz grada gdje elektrovodovi sijeku zavojite ulice i preko graničnoga prijelaza i kroz uski prolaz sa zavojima između kuća na Đumruku.
Sinoć oko 23 sata smo zabilježili jedan takav izvanredni prijevoz…
Prema informacijama koje su dostupne na HAK-ovoj stranici, radnim danima od 22. rujna do 22 studenoga, u vremenu od 22 do 5 sati ujutro, uz obvezatnu pratnju i regulaciju prometa djelatnika MUP-a, kretat će se izvanredni prijevoz na relaciji od Ploča do Metkovića. U tom vremenu će na gradilište vjetroparka Podveležje biti transportirano 60 dijelova tornjeva i 45 lopatica.
U Čapljini je izvršeno poribljavanje rijeke Neretve mekousnom pastrmkom (pastrvom). Poribljavanje je izvršilo ŠRD Bjelave Čapljina u suradnji sa nadležnim županijskim inspektorima te predstavnicima JP Elektroprivrede HZ HB koja je osigurala mlađ za poribljavanje, prenosi Čapljinski portal.
Poribljavanju su nazočili članovi ribarskog društva, ribočuvari te predstavnici Regionalnog Resursnog Centra /ReReC koji provode projekt Poboljšana zaštita i održivo upravljanje riječnim ekosustavima u delti Neretve, Trebižat i Mostarsko Blato.
Svim zainteresiranim naručiteljima uskoro će biti dostupna jedna knjižarska povijesna senzacija: Misal kneza Novaka iz 1368. godine, jedna od najljepših i najvrjednijih rukopisnih knjiga koja predstavlja najvišu razinu kaligrafskog, iluminatorskog i uopće knjiškog umijeća naših glagoljaša.
Misal je svojom rukom ispisao knez Novak Disislavić, krbavski knez, dvorski vitez i povjerenik kralja Ludovika I. Anžuvinca, nositelj titula kneza šolgovskoga (u Erdelju) i kneza Nina, kojem je, izgleda, pero bilo milo kao i viteški mač.
Namijenio ga je kao zavjetni dar crkvi u kojoj će biti pokopan – “za svoju dušicu”, i riječ je o prvom pouzdano datiranom glagoljskom misalu. U ovom nakladničkom pothvatu sudjelovali su Katedra Čakavskoga sabora Roč, Staroslavenski institut i Mozaik knjiga pripremivši ekskluzivno izdanje 650 godina nakon što je ispisano i ukrašeno. Dostupno će biti najviše dvjesto primjeraka, a svaki će imati i certifikat peteročlane komisije.
O Misalu, njegovu autoru i okolnostima nastanka razgovaramo s dr. sc. Vidom Vukojom, ravnateljicom Staroslavenskog instituta u Zagrebu, koja nam ponajprije razjašnjava kakva je uloga kneza Novaka i njegove obitelji u hrvatskom srednjovjekovlju, piše Slobodna Dalmacija.
– Knez Novak, koji je živio u XIV. stoljeću, pripadnik je hrvatskoga roda Disislavića iz plemena Mogorovića, koji su posjede imali u Lici, a središte im je bilo u negdašnjem kaštelu Ostrovici, negdje na području današnjeg sela Ostrvica pokraj Gospića. Mogorovići su važni za hrvatsku povijest po tomu što imaju udjela u plemstvu “dvanaest plemena hrvatskoga kraljevstva”. To se plemstvo na različite načine pojavljuje u ranoj hrvatskoj povijesti, a u pisanim spomenicima prvi put u poznatoj “Pacta conventa”, tekstu (doduše dvojbene autentičnosti) koji navodi kako je hrvatsko plemstvo 1102. prihvatilo ugarskoga kralja za svoga vladara. Novak je bio i vitez ugarskoga i hrvatskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca i kao takav je dobio još neke posjede, a svoje je imanje proširivao i kupnjom. Pored toga bio je naslovni knez našega Nina, ali i utvrde Salgó u Ugarskoj. Znamo i da je imao dva sina, Petra i Pavla, te da je bio dovoljno značajan da se njegovi sinovi i potomstvo nazivaju Novakovići.
Zbog čega bi knez Novak vlastoručno ispisivao Misal?
– U svojem je Misalu knez ostavio zapis da taj kodeks piše “za svoju dušu i neka se dade onoj crkvi u kojoj ću vječno počivati”. Drugim riječima, Misal ispisan glagoljicom imao je biti zavjetni dar za crkvu u kojoj će knez Novak biti pokopan, a u kojoj se sigurno misilo na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku iz glagoljskih knjiga. Podatak da bi sam knez vlastoručno pisao glagoljski misal važan je, jer zorno pokazuje kako ne može biti točno desetljećima prevladavajuće uvjerenje da su hrvatski glagoljaši bili neuki, dok su “pravu” kulturu njegovali samo oni koji su čitali i pisali latinskim jezikom i latinicom. Izbor tekstova u Misalu, način na koji je ispisan i oslikan i uopće sve u vezi s tim kodeksom, pokazuje da je knez morao biti čovjek obrazovan i naviknut na visoku kulturu svoga doba, a opet je pisao i čitao glagoljicu i htio biti pokopan u glagoljaškoj crkvi.
STADO KRAVA ZA MISAL
Gdje je ovaj plemić učio kaligrafiju?
– Ne možemo točno znati gdje je i od koga učio ovako lijepo pisati glagoljicu, ali iz uvida u njegovu zavidnu pisarsku vještinu možemo izvući više vrijednih zaključaka. Jedan je da je hrvatskim plemićima, pa tako i knezu Novaku, knjiga bila naravno okružje. Drugi je da glagoljaštvo nikako nije bila pojava strogo vezana uz seljaštvo i manje obrazovane redovnike, kako se do relativno nedavno uobičajeno mislilo, nego da su i hrvatski plemići glagoljaštvo držali svojim.
Ako ipak pokušamo dokučiti od koga je i u kakvim okolnostima knez Novak mogao učiti glagoljski lijepopis, treba podsjetiti kako je u Lici glagoljaštvo bilo snažno. Zato se može pretpostaviti da je knez Novak glagoljicu naučio još u ranoj mladosti, vjerojatno još u roditeljskoj kući, a da ga je kaligrafskoj vještini mogao poučiti neki od njegovoj obitelji dostupnih uglednih pisara. Naime, teško je zamisliti da obitelj takvoga značaja ne bi bila u nekoj vrsti kontakta s najboljim pisarima svoga doba i kraja.
U Misalu ima zapisa koji se ne odnose samo na misne obrasce, a neki su čak iz doba nakon nastanka tog kodeksa.
– U srednjovjekovnim se, a naravno i u ranijim rukopisnim kodeksima redovito, najčešće na marginama, nađu različiti zapisi koji posebno raduju povjesničare. Ipak je riječ o izravnom, koliko god malom, prozoru u svijet prošlih vremena.
Pored već spomenutog zapisa kneza, u kojemu se on predstavlja i iznosi nakanu s kojom piše svoj kodeks, još tri zapisa zavrjeđuju pozornost, od kojih je jedan još vezan uz Novakovu Liku. U njemu je zabilježeno da je tridesetak godina nakon očeve smrti, naime 1405. godine, Novakov sin Petar za svotu od 45 zlatnika Misal prodao županima iz ročkoga kraja. Oni su ga u ime svoga puka kupili da bi se iz njega misilo u Nugli i potom u Roču. Ročanima je očito bilo vrlo stalo do toga da imaju glagoljski misal, jer je vrijednost navedene svote koju su među sobom morali prikupiti bila tolika da se za nju moglo kupiti stado krava ili pristojno imanje s kućom.
Ostala dva zapisa već su vezana uz novi, istarski dom Novakova misala. U radosnom zapisu koji počinje usklikom “Vita vita naša štampa gori gre” ili u slobodnom prijevodu: “Živio, živio, naš tisak napreduje!” nepoznati pisar najavljuje objelodanjenje prve hrvatske tiskane knjige “Misal po zakonu rimskoga dvora” iz 1483., otisnute svega 28 godina nakon Gutenbergove Biblije. Naime, Novakov je misal bio jedan od predložaka, možda i glavni, za navedeni hrvatski prvotisak, koji je – ne zaboravimo – također pisan glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Drugim zapisom ročki župnik Šimun Greblo bilježi da je 1512. tim krajem harala kuga.
Zbog čega je Novakov sin Petar prodao očev Misal?
– Ne znamo razlog zbog kojeg je Petar Novaković 1405. godine odlučio prodati kodeks koji je njegov otac pisao s tolikim marom. Nameće se zaključak da je obitelj zapala u novčanu stisku, pri čemu valja imati na umu da su još od 1389. i Kosovske bitke po bosanskim i hrvatskim zemljama, tako i Lici, Osmanlije poduzimali pljačkaške pohode. Novakovići su morali biti u velikim neprilikama kada su odlučili prodati knjigu koja je iz barem dva razloga bila dragocjena. U njezino su stvaranje bila uložena velika sredstva, jer je skupa bila i pergamena i izrada gotovo petsto slikovnih elemenata s priličnom količinom zlata, a i izgubljeni uvez, koji je zacijelo bio bogat. Drugi je činjenica da je riječ o zavjetnom daru crkvi, i to crkvi očeva ukopa. Nameće se pitanje je li i ta crkva stradala u spomenutim turskim provalama. U svakom slučaju, možemo se jedino nadati da se zasigurno teška Petrova odluka pokazala ispravnom i korisnom.
PAPINA POVLASTICA HRVATIMA
Kojim se putem kodeks našao u Beču, gdje je i sada?
– U Beč, u tadašnju Carsku dvorsku knjižnicu, rukopis je dospio 1820. godine, nakon što je bio otkupljen u Trstu kod poznatog antikvara Giovannija Battiste Hattingera. Budući da je fond Dvorske knjižnice ušao u fond Austrijske nacionalne knjižnice, naš se Misal i danas nalazi u Beču. Štoviše, on je – pored jednog doista prelijepog i svog u zlatu evanđelistara, također iz 1368. – najstarija knjiga te velike i važne knjižnice. Danas se Novakov misal zapravo može vidjeti jedino u obliku digitalnih snimki koje su, nasreću, javno dostupne. A kako je Hattinger došao do Misala, koji je nakon prodaje iz Like prešao u Istru, gdje se iz njega desetljećima, po svoj prilici i stoljećima misilo, možemo samo nagađati.
Što tiskanje ovakvog Misala predstavlja za današnju hrvatsku kulturnu javnost?
– Jedno je od osnovnih pitanja današnjega trenutka – identitet, kako zajednice, tako i pojedinca. Objavljivanje faksimila hrvatskoga glagoljskoga Misala kneza Novaka ima mnogo ohrabrujućeg i snažnog u tom kontekstu.
Spomenimo činjenicu da su hrvatska kulturna povijest i identitet na različite načine i u različita vremena kao svoja prepoznavao čak četiri pisma (latinicu, glagoljicu, ćirilicu, pa i arebicu) i tri jezika (hrvatske narodne govore, hrvatski crkvenoslavenski i latinski). Svrativši pogled samo na glagoljicu, istaknimo jedan vrlo moćan detalj iz relativno nedavne povijesti kojeg smo doista premalo svjesni. Naime, svi znamo da je sva liturgija unutar Zapadne crkve sve do 60-ih godina 20. stoljeća i Drugoga vatikanskoga sabora bila na latinskome jeziku. No, koliko nas zna da su Hrvati bili jedini narod unutar Zapadne crkve koji je, pored latinskoga i latinice, imao i liturgiju na jeziku koji je razumio i držao svojim?!
Naime, naši su glagoljaši još od dolaska Ćirilovih i Metodovih učenika na prijelazu iz 9. u 10. stoljeća, pa do u prvu polovinu 20. stoljeća misili na slavenskom jeziku iz glagoljskih knjiga, imajući za tu praksu povlastice izravno od pape. Kada se tijekom Drugog vatikanskog sabora žestoko raspravljalo može li se sveta misa održavati na jeziku koji nije latinski, a da ne dođe do raspada Crkve, za mnoge je saborske oce bio posve nov i vrlo iznenađujuć podatak da preko malog Jadranskog mora postoji narod koji tada već gotovo puno tisućljeće misi na svom jeziku i pismu, ostavši pri tome odan papi i trajno okrenut zapadnoeuropskoj civilizaciji.
To mnogo govori o našem potencijalu da unutar velike, europske zajednice mirno, staloženo i dostojanstveno preispitujemo i čuvamo svoj identitet i samosvojnost, imajući pred očima živo iskustvo da time – ne uvijek na lako spoznatljive načine – pridonosimo nekom budućem, nama nepoznatom dobru.
Tri stada ovaca za pergament
Izrada knjige u ono je vrijeme bila toliko skupa da je knezu Novaku samo za pergament za ispisivanje Misala trebalo pripremiti najmanje 140 koža, što čini tri i pol stada po četrdeset ovaca! Novakov misal napisan je na pergamentu i sadrži 269 lista, veliki broj iluminacija i minijatura, njih ukupno 480. Na tim minijaturnim filigranskim uresima prevladavaju crvena, plava i zlatna boja, a ukrašeni su pleterima, viticama, palmetama, nizovima romba, krugova i kockica, motivima srca, sunca, cvjetova, listova, trolista te sjemenki.
Osim oslikanih inicijala, Misal je obogaćen i sa šest minijatura, od kojih četiri prikazuju portrete evanđelista, a dvije su prikazi Isusa preko cijelih stranica usporedno s velikim marginama i prozračnim razmacima među slovima, redcima i stupcima, odražava svečanu, luksuznu izvedbu kodeksa, gdje se nije štedjelo na pergamentu i skupocjenoj zlatnoj boji.
Iako je riječ o liturgijskoj knjizi, u svojem je kolofonu knez Novak zapisao i prve hrvatske osmeračke stihove pokazujući tako, osim viteške i intelektualne, i svoju lirsku stranu, piše Slobodna Dalmacija.
Uz knjigu – vlasnički list
Svaki primjerak ručno je uvezan u vrhunski obrađenu teleću kožu. Na koricama je grafika koju je dizajnirao Frane Paro, dugogodišnji profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i vrsni poznavatelj tiskarske i grafičke djelatnosti naših glagoljaša, dok je pripadajući etui osmislio akademski slikar Krešimir Ivanček. Svaki će primjerak prije pakiranja pregledati peteročlana komisija. Svaki će kupac zajedno s knjigom primiti i originalni vlasnički list. U ovoj su knjizi obol proučavanju i razjašnjavanju Novakova misala dali akademkinja Anica Nazor, prof. dr. sc. Mateo Žagar, grafičar i slikar Frane Paro, prof. dr. sc. Ivana Prijatelj Pavičić, akademik Kruno Prijatelj, dr. sc. Kristijan Kuhar te dr. sc. Ana Šimić.
Povodom rekordnog rasta novozaraženih od koronavirusa u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, njih 70, predsjednik županijskog stožera Joško Cebalo i ravnatelj županijskog Zavoda za javno zdravstvo DNŽ Mato Lakić na konferenciji za novinare poručili su kako se za liječenje oboljelih uz kapacitete dubrovačke bolnice priprema i sekundarni centar.
– Pripremamo sekundarni objekt OB Dubrovnik ako za to bude potrebno i u kratkom vremenu ga možemo staviti u funkciju. Radi se o objektu tvrtke Valamar koji je stavljen na raspolaganje- poručio je dožupan Cebalo ustvrdivši kako su logističke potrebe Opće bolnice Dubrovnik u kojoj je hospitaliziran 21 pacijent zaražen virusom COVID – 19 povećane te kako će rad na dvije lokacije vjerojatno dodatno otežati situaciju. Najavio je i kako će se od Nacionalnog stožera, ukoliko ne dođe do pada novoobljelih, zatražiti uvođenje strožih mjera u Dubrovačko-neretvanskoj županiji te kako će o njima odlučivati epidemiološka služba.
Dodao je kako se poseban naglasak stavlja na sprečavanje prodora virusa u zdravstvene ustanove.
– Imali smo tri pozitivna djelatnika u Domu za starije u Konavlima, kao što je poznato, no virus se nije proširio na korisnike, svi su testirani – istaknuo je Joško Cebalo dodajući kako škole još uvijek nisu žarišta jer većina učenika zarazila izvan škola
Ravnatelj županijskog Zavoda za javno zdravstvo DNŽ Mato Lakić nada se da će doći do značajnijeg pada za desetak dana.
– No stiže i zima, a vidimo da je pogoršanje vremena dovelo do bržeg širenja virusa. Tijekom ovog ljeta imali smo jednu do dvije novozaražene osobe iz iste obitelji, sad ih je više jer borave u stanovima. Srećom, relativno je još toplo, vidjet ćemo što će biti kad dođe prava zima- poručuje Lakić dodajući kako su između 60 i 70 posto novozaraženih kontakti već poznatih slučajeva te kako se u županiji nije pojavilo žarište.
