-

Google objavio kome će, kada i zašto brisati dokumente s Gmaila, Photosa i Drivea

Koristite li za sada još besplatni servis za pohranu neograničenog broja fotografija (pod uvjetom da su do rezolucije od 16 megapiksela) Google Photos, vjerojatno već znate da pogodnost neograničene besplatne pohrane nećete imati nakon 1. lipnja 2021. godine. Google je, izvještavali smo nedavno o tome, odlučio ukinuti besplatan prostor za fotografije, i počet će ga nakon navedenog datuma oduzimati od 15 GB koje njihovi korisnici dobivaju kao besplatan prostor na Google Driveu. Taj prostor dijelit će s drugim dokumentima na Google Driveu i poštom s Gmaila, a sada znamo i koja će biti politika kompanije kad je riječ o onima koji će imati pohranjeno više od besplatnih 15 GB podataka.

Brisanje viška dokumenata

Google je ažurirao svoja pravila za kvote pohrane, u kojima navodi da će ubuduće svaki račun imati samo 15 GB prostora dijeljenog među servisima Gmail, Google Drive i Google Photos. Oni koji do 1. lipnja “natrpaju” na njihove servere više od toga bit će u opasnosti da dio svojih dokumenata izgube. Korisnici koji u takvom “prekršaju” ostanu dulje od dvije godine, ostat će bez viška pohranjenih dokumenata. Google će, dakle, 1. lipnja 2023. godine pobrisati sve što nadilazi besplatan prostor dodijeljen svakom korisniku.

Brisanje podataka neaktivnim korisnicima

Druga situacija u kojoj bi netko mogao ostati bez dijela dokumenata, mailova i fotografija tiče se neaktivnih računa. Korisnici, dakle, koji svoje račune ne budu koristili dvije godine, nakon tog će im razdoblja biti izbrisan sav sadržaj koji su na Googleovim cloud uslugama pohranili. Definicija (ne)aktivnosti obuhvaća sve servise – Gmail, Google Drive, Google Docs, Sheets, Slides, Drawings, Forms, Jamboard i Sites – i svi podaci s tih servisa mogli bi nestati onima koji se dvije godine na njih ne prijave.

Bitno je napomenuti da korisnici koji dvije godine ne budu aktivni na, primjerice, servisu Google Photos, ostat će samo bez fotografija. Drugim riječima, podaci s usluga koje se koriste neće biti brisani, već će u opasnost doći samo dokumenti u sklopu one usluge na kojoj dvije godine nije bilo aktivnosti.

I u slučaju premašivanja kvote i u slučaju neaktivnosti korisnici će biti na vrijeme obaviješteni o eventualnom brisanju dokumenata kako bi ih mogli sačuvati na nekom drugom mjestu ili dokupiti dodatni prostor za pohranu izravno od Googlea.

Kako ostati aktivan?

Jednostavno, kaže Google. Potrebno je samo redovno posjećivati Gmail, Google Drive i Google Photos, putem mobilnih aplikacija i desktopa, s onim korisničkim računom za koji želite da ostane aktivan.

Božićna pšenica: U pet koraka do najljepšeg blagdanskog ukrasa

Božićna pšenica jedan je od najljepših blagdanskih ukrasa, a sije se na Svetu Luciju. Kako bi vaša božićna pšenica bila što ljepša, bogatija i gušća i tako vam osigurala dobru 2021., donosimo pet savjeta koji će vam pomoći u tome.

1. Prije sijanja pšenicu je potrebno dobro namočiti u mlakoj vodi te je ostaviti preko noći da odstoji. Nakon toga osušite je na papirnatom ubrusu te posijte jer će tako bolje proklijati.

2. Pšenicu je najbolje sijati na tanjuriću ili u manjoj lončanici. Nemojte štedjeti na sjemenu i prekrijte njime dno posude tako da ne ostane praznog mjesta – čak je poželjno da se sjeme mjestimično preklapa. Zatim je prekrijte još jednim slojem zemlje.

Umjesto zemlje možete upotrijebiti i sloj pamučne vate natopljene vodom i po njoj poslagati zrna pšenice. Vata je praktična jer upija višak tekućine.

3. Pšenicu nemojte držati na mjestu koje je previše blizu grijanja jer bi se mogla posušiti. Najbolje ju je staviti pored prozora, na umjereno toplo i svijetlo mjesto.

4. Prvih nekoliko dana, prije nego što pšenica počne nicati, prekrijte je aluminijskom folijom koja čuva vlagu.
Čim počne puštati zelene izdanke, uklonite foliju i zalijevajte pšenicu umjereno svaki dan. Za zalijevanje tanjurića pšenice potrebna vam je otprilike jedna žlica vode, a da bi se tekućina ravnomjerno rasporedila, dobro je upotrijebiti plastičnu bocu s raspršivačem.

5. Kada pšenica naraste, odrežite vrhove tako da budu podjednake visine. Običaj je i vezanje ukrasne trobojne vrpce oko pšenice. Pazite da vrpcu ne stegnete prečvrsto, nego tek toliko da ostane na mjestu.

Jeguljama i žabama ‘korona’ je dobrodošla

Korona-kriza i lockdown posljednjih deset mjeseci usporili su sve, nema turista, ugostitelji dišu na škrge boreći se za goli opstanak, potrošnja svega je smanjena. No, svako zlo za neko dobro – rekli bi stariji ljudi, piše Slobodna Dalmacija

Lockdown je uništio mnoge ali je nešto i spasio – neretvanske jegulje i žabe koje se ne love jer se nemaju kome prodati. Godinama slušamo priče da su i jegulja i žaba ugrožene vrste kojima je zbog prekomjernog i nekontroliranog izlova ugrožen opstanak, sada ih definitivno spašava lockdown, pa se njihova populacija u rijeci Neretvi, riječnim pritokama i rukavcima itekako može obnoviti. Također nema ni ilegalnog izlova i krijumčarenja mlađi jegulje na europskom tržištu, što bi u konačnici trebalo povoljno utjecati na obnovu ove riblje vrste.

Devastirana staništa

Broj jegulja drastično se smanjio u cijeloj Europi pa tako ni Neretva nije iznimka. Obnovi populacije nisu puno pridonosili ni lovostaji na jegulju koji su u pravilu trajali po tri mjeseca, od lipnja do rujna. Međutim, više od ijednog lovostaja lockdown spašava neretvansku jegulju. Zbog izostanka turističke sezone, zatvorenih restorana te općenito besparice, potražnja za jeguljom rapidno je opala, što nikako ne ide na ruku jeguljolovcima ali itekako je dobro za obnovu jegulje u prirodnim staništima. Drugim riječima, jegulja “jesenka” koja se ne izlovi, ići će na mriještenje u Sargaško more, na putovanje duže od 5000 kilometara, otkuda će se u Neretvu vratiti mlade jedinke.

Više smo puta pisali da će, ako se nešto ne promijeni na terenu, jegulja potpuno izumrijeti u delti Neretve. Razloge za to treba tražiti u isušivanju močvara, upotrebi pesticida, globalnim klimatskim promjenama, nekontroliranom izlovu, a u novije doba i pojavi plavog raka, koji je, čini se, počeo tamaniti ono što je od jegulje ostalo. Slaba je utjeha neretvanskim jeguljarima da se populacija jegulje dramatično smanjuje i u čitavoj Europi, zbog čega se zabrinula i Europska komisija, koja je formirala radnu skupinu koja se brine o obnavljanju populacije jegulja, ali do sada bez značajnijeg uspjeha. Nema dvojbe, jegulja je tako najugroženija riba na svijetu.

Jegulja je godinama bila hraniteljica Neretvana, mnogi su je lovili i na njoj zarađivali, ali to je davna prošlost jer je više nema. Brojni ribari koji su živjeli od lova i prodaje jegulja odustaju od ribolova. Sve je to alarm koji zvoni na uzbunu za spas jegulje u Neretvi, koja na svom razvojnom putu prođe pola svijeta dok se skrasi u laguni Parila na ušću Neretve ili Baćinskim jezerima i Hutovu blatu.

Hoće li manji izlov jegulja i žaba zbog korona-krize i lockdowna pridonijeti tome da se poveća populacija jegulje i žaba? – pitali smo Neretvanina Marija Sršena, koji je odrastao uz žabe i jegulje, a danas se nedaleko od Ušća Neretve bavi uzgojem kamenica, piše Slobodna Dalmacija

– Naravno – rezolutan je on.

Ukupni ulov jegulje je u značajnom padu, posebice što se tiče ulova jegulje “jesenke”, u razdoblju legalnog lova koncesionara. Osim činjenice da ih je sve manje, i one jegulje koje se ulove jako su loše, posebno jegulje ulovljene u laguni Parila i na Baćinskim jezerima. Uglavnom su težine oko 50 grama i dužine do 45 centimetara. Drugim riječima, jegulje su u vrlo lošoj kondiciji, mršave su, što je posljedica nedostatka hrane u staništu.

Potočna žaba - Projekti - BHHUTRA

Nikakva korist

Cijena kilograma jegulje kreće se, inače, oko 150 kuna. Ribari koji je love, a koji su iz razumljivih razloga željeli ostati anonimni jer nemaju valjane koncesije za izlov, kažu da je nemaju kome prodati. Jedino darovati. Neki se, pak, odluče za zamrzavanje ulova, iščekujući tako prestanak korona-krize, ali tako ostavljena jegulja mora se potrošiti za nekoliko mjeseci.

– Posao je previše zahtjevan za nikakvu korist – kaže nam jedan neretvanski ribar koji je zapeo trate, iako se jegulja slabo prodaje.

– Ma otkako je ova nesretna korona došla ljudi se više i ne druže, nema zajedničkih večera, obiteljskih okupljanja, restorani su pozatvarani. Jednostavno, slaba je potražnja za jeguljom – kazuje nam.

Tako su mnogi jeguljari prisiljeni samoinicijativno proglasiti COVID-lovostaj na jegulje dok ne prođe ili barem malo popusti korona-kriza. A do tada jegulja, inače zaštićena vrsta kojoj je zbog nekontroliranog izlova u dolini Neretve prijetilo izumiranje, ima šansu da se oporavi i da joj se broj poveća, kako bi i generacije koje dolaze mogle uživati u tradicionalnom neretvanskom brudetu.

Piše: Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija

Kakvo će vrijeme biti sljedeći tjedan? Meteorolozi najavljuju puno sunca, ali bit će i minusa, stoga ne spremajte jakete

Sudeći prema trenutačno najvjerojatnijim prognozama za sljedeće tjedne – velike hladnoće neće biti ni u nastavku godine, a ni početkom sljedeće, pri čemu je veća vjerojatnost za ponovno više oborina u “božićnom” tjednu, što znači da ni ove godine neće “razočarati” “božićna” ciklona, navode meteorolozi za HRT.

Prema prognozi DHMZ-a, u ponedjeljak u cijeloj Hrvatskoj će biti pretežno sunčano, osobito na Jadranu, a u unutrašnjosti u prvom dijelu dana lokalno s maglom i niskim oblacima koji se mogu i dulje zadržavati, osobito na istoku.

Vjetar slab, na istoku do umjeren sjeverozapadni. Na Jadranu će umjerena, još u početku i jaka bura okrenuti na sjeverozapadnjak. Najniža temperatura zraka uglavnom od -3 do 1, na Jadranu od 4 do 9 °C. Najviša između 4 i 7, na Jadranu i u unutrašnjosti Dalmacije od 11 do 15 °C.

A kakvo će vrijeme biti u Dalmaciji i u unutrašnjosti sljedeći tjedan? Prohladno, sunčano i s jako malo padalina.

DRAGOVIJA Održana misa na Materice, stari običaj vezan uz 3. nedjelju došašća

Danas je treća nedjelja došašća, u narodu poznata kao Materice, kada je uobičajeno slaviti misu na Dragoviji ispred crkve svetog Ivana.

Misu je predvodio vidonjski župnik don Milivoj Čalo, a zbog epidemije koronavirusa vjernika je bilo manje nego ranijih godina.

Veliku fotogaleriju s Dragovije možete pogledati na portalu vidonjac.com.

Stari običaj vezan uz 3. nedjelju došašća

Materice su stari narodni i crkveni običaj vezan uz 3. nedjelju došašća, a sačuvane je u nekim krajevima, kao npr. među bunjevačkim Hrvatima, u posavini, srednjoj Bosni, Dalmatinskoj zagori te u nekim dijelovima Hercegovine.

Običaji su različiti! Tako npr. mladići, muškarci i djeca čestitaju taj dan djevojkama, punicama, ženama, majkama, tetkama… a onda one čestititare daruju sitnim darovima, primjerice narančama, orasima, bademima, lješnjacima, jabukama, suhim smokvama ili slatkišima, a ponekad i nešto vrijednim darovima (vunenim čarapama…).

Ponegdje se djeca ustaju rano zorom, prije nego se majka ustanu, a onda je iznenade i svežu, te traže ‘otkupninu’. Da bi povratila ‘slobodu’, majka im mora nešto darovati, a sve prolazi uz radost i smijeh.

Kod bunjevačkih Hrvata sačuvan je običaj da nakon čestitanja majke djecu i ostale čestitare daruju posebno ukrašenom jabukom u koju se zabadaju kovanice, orasi, rupčići i slične sitnice.

Također, toga bi dana muškarci obavezno odlazili svojim punicama u čestitare, te bi i od njih izmamili kakav dar.

Materice su lijepi stari običaji koji pokazuju nekadašnje povezanosti i prisnosti ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima, pa je dobor barem sačuvati spomen na ta bogata vremena. Također, valja spomenuti uz Materice i slične običaje na Djetinjce (2. nedjelja došašća), kada se vežu djeca i kada se, zbog tobožnje prijetnje starijih, moraju otkupiti darujući roditelje, te Očiće ( 4. nedjelja došašća), kada otkupninu moraju platiti očevi.

Osim što bi se Materice obilježavale po selima, valja istaknuti da su se redovito obilježavale i u crkvama, i to tako što bi se na svetim misama za majke. To pokazuje lijepu povezanost liturgijskog i narodnog života.

Piše: Snježana Majdančić-Gladić /Vjera i život

KINESKI MASTER PLAN ZA HRVATSKU: Tri naša grada su im u fokusu, upravo su posrnuli na željeznici, ali dobro znaju što žele i kako to postići

Zašto su Kinezi probali stopirati izgradnju pruge Leskovac – Karlovac i što zapravo žele u Hrvatskoj?

Pruga Hrvatski Leskovac – Karlovac, duga 44 kilometra, dio je ključne željezničke pruge u Hrvatskoj M202, koja povezuje najvažniju luku na Jadranu Rijeku i zagrebački Glavni kolodvor. Natječaj za radove na ovoj dionici vrijedan je 2,04 milijarde kuna bez PDV-a, a oko cijelog se posla ovog tjedna odvijala prava drama.

Naime, prvo je kineska tvrtka koja gradi Pelješki most, Kineska korporacija za ceste i mostove (CRBC), podnijela žalbu na ovaj natječaj. Tako su, barem nakratko odgodili rok za otvaranje ponuda na ovom natječaju, koji je bio 22. prosinca.

Stručnjacima CRBC-a je zbog pandemije koronavirusa bio onemogućen ulazak u Hrvatsku i uvid u glavni projekt za tu prugu na licu mjesta, argumentirali su iz kineskog giganta, prema pisanju Večernjeg lista koji se poziva na dobro upućene izvore.

Odbijena žalba Kineza

Isti su izvori ovu žalbu doveli u kontekst koncesije u luci Rijeka – naime, tamo se za kontejnerski terminal poznat kao Zagrebačka obala natječu upravo Kinezi, među kojima je s manjim udjelom i CRBC, dali su i najbolju ponudu, no ta je odluka odgođena do kraja godine. Prema ovoj teoriji, dakle, Kinezi kupuju vrijeme.

No, plan im nije uspio. Naime, Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave ekspresno je odbila ovu žalbu, par dana nakon što je pristigla. Kinezi su žalbu podnijeli 4. prosinca, a Dkom je odluku donio 8. prosinca da bi je objavio dan kasnije. Uspjeli su tek prolongirati rok za dostavu ponudu za dva dana, pa je tako sada taj rok 24. prosinca. Žalba je odbačena jer je bila nepravodobna. Naime, Dkom smatra kako su Kinezi imali rok od deset dana za žalbu, a taj je dio natječajne dokumentacije objavljen još 7. prosinca.

Ako i ovaj plan Kineza nije uspio, ne treba dvojiti kako će predano nastaviti raditi na svojoj velikoj strategiji – Novom putu pojasa i svile na kojem važnu ulogu igra i Hrvatska. Ideja je to kineskog predsjednika i partijskog šefa Xija Jingpinga o velikoj trgovinskoj mreži između Azije, Afrike i Europe. Ideja je jednostavna – Kina u stranim zemljama financira gradnju luka, željeznica i stalih velikih infrastrukturalnih projekata. Ako ne financira, kao u slučaju Pelješkog mosta, zainteresirana je i za gradnju. Od svega toga koristi imaju kineska građevinska industrija i industrija željeza, a onda kada se jednom infrastruktura sagradi i put uspostavi i transportna poduzeća i cijela Kina koja svoj rast godinama temelji na izvozu.

Podignute obrve u Bruxellesu

Na sve ovo u Bruxellesu i, posebice, Washingtonu, ne gledaju blagonaklono. Pelješki most bio je slučaj u kojem je odluka donesena posljednji dan, a ovaj model, čini se, ponavlja se i u spomenutoj Zagrebačkoj obali u Rijeci. Logika EU-a je jasna – nisu baš skloni da nešto što financiraju porezni obveznici zemalja članica, poput Pelješkog mosta, grade Kinezi.

Peking ne brza, i od velikih najavljenih ulaganja u ovoj regiji, nije se mnogo toga zasad realiziralo. Taktiziranje sa žalbom za projekt Hrvatski Leskovac – Karlovac pokazuje model kojim žele raditi – ili će preuzeti sve i zatvoriti svoj transportni krug, kojim bi robu mogli preko hrvatskih luka željeznicom plasirati dalje u Europu, ili neće imati ništa.

Svoje su ideje jasno i prezentirali na samitu 16 zemalja srednje i istočne Europe (CEEC) i Kine 2017. godine. Na rubu tog sastanka na vrhu, premijer Plenković i njegov kineski kolega Li Keqianga dogovarali su suradnju, kineska ulaganja u pomorske luke.

– Hrvatska je zainteresirana i da Rijeka, Split, Zadar i Ploče budu one europske luke u koje će gravitirati kineski izvoz, kao i za ulaganja u riječku infrastrukturu na čemu kontinuirano radimo, kazao je tada Plenković, a u kabinetima Bruxellesa na cijeli su ovaj samit gledali s podignutim obrvama. Strahuju, naime, da bi velikim ulaganjima i preuzimanjem infrastrukture ojačao i politički utjecaj Pekinga.

Tri grada u fokusu

Tri su hrvatska grada, odnosno luke u fokusu Kineza – Rijeka, Zadar i Ploče. U Rijeci je njihova ponuda predana i najpovoljnija, zainteresirani su i za dionicu pruge do Zagreba. Predana kineska ponuda u Rijeci je znatno bolja, ali i brža od konkurencije, u smislu da predviđa kraći rok za dodatnu izgradnju terminala. Radi se o koncesiji za 50-godišnje upravljanje kontejnerskim terminalom Zagrebačka obala. Izgradnjom dionice pruge Hrvatski – Leskovac – Karlovac, Kinezi bi zaokružili ovu investiciju. Taj je pravac dio pruge Zagreb – Rijeka, ali i Mediteranskog TEN-T koridora Rijeka – Zagreb – Budimpešta te europskog koridora 6 za željeznički teretni prijevoz u mediteranskoj regiji. Prodor u Europu preko Luke Rijeka i ovog pravca, tko god ga kontrolirao, otvoren je i siguran.

U Zadru se situacija godinama komplicira, pa svaki put kada Kinezi obećaju ulaganja i novac, nešto se tome ispriječi. No, Kinezi su već prisutni u vlasništvu s manji udjelom, a zainteresirani su i za veća ulaganja, barem deklarativno.

Gledaju Kinezi i na Ploče, pa je tako COSCO, najveća kineska brodarska tvrtka, prije koju godinu izrazila interes za uspostavom redovitih brodskih veza za izvoz i uvoz robe. Ova je kompanija većinski vlasnik grčke luke Pirej, ključnog mediteranskog čvorišta tvrtke za prijevoz tereta. Sva su ova tri grada, neki bliže, a neki dalje od realizacije, ali svakako u planovima Kineza.

Pelješki most je tek početak?

Kineska televizija CGTN, kontrolirana od tamošnje partije, već se lani pitala može li Hrvatska biti most koji će povezivati Kinu i Europu. Pekingu smo zanimljivi zbog dvije ključne stvari. Prvo, Hrvatska je pomorska zemlja, na dobrom položaju, pa tako luke Ploče, Zadar i Rijeka mogu biti idealno odredište za kontejnere pune kineske robe, koja bi se onda mogla distribuirati dalje u Europu. Drugo, Hrvatska je članica Europske unije, pa jednom kada bi roba stigla ovdje, nestaje dobar dio administrativnih barijera za izvoz dalje po Starom kontinentu i najbogatijim državama Zapada.

Dobru ulaznicu već imaju. Pelješki most se gradi punom parom, a bio je ovo prvi put u povijest da se bilo koja kineska kompanija javila na natječaj u zemlji članici Europske unije. Na natječaju su odmah i pobijedili i dobili ovaj veliki posao – njihova je ponuda bila daleko povoljnija od talijanske i turske konkurencije.

1. HRL JUG: U utakmici s puno prevrata nije slavio Metković, već Trogir

RK Metković Mehanika je u 11. kolu 1. HRL jug gostovao u Trogiru. Domaćin je slavio 25:22, ali tijek utakmice nije bio takav kako sugerira konačni rezultat.

Prvih desetak minuta susreta domaćin je poveo da bi Metkovci izjednačili u 13. minuti (6:6) a potom držali i minimalnu prednost. Na odmor se otišlo pri rezultatu (12:13). Čvrsta i neizvijena borba se nastavila i u drugom poluvremenu. Od 39. minute domaćin je preuzeo vodstvo i stvarao rezultatsku prednost od čak četiri po pogotka. Metkovci su uspjeli se približiti na gol zaostatka u 56.minuti. Međutim, na kraju je u utakmici punoj prevrata slavio Trogir 25:22.

Kod Trogirana najefikasniji strijelac je bio Marin Babić s 10, a kod Metkovaca Nedjeljko Jurković sa 6 pogodaka.

S ovim kolom je završio prvi dio sezone. Zbog epidemioloških razloga Metković Mehanika nije odigrala čak tri utakmice (s Karlovcem, Hrvatskim dragovoljcem i Senjom). Drugi dio sezone bi Metković bi trebao otvoriti 20. veljače 2021. gostovanjem kod Buzeta.

STOŽER: U Županiji 36 novih slučajeva zaraze

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je 36 novih slučajeva zaraze koronavirusom (od toga 14 slučajeva utvrđeno brzim antigenskim testom). U posljednja 24 sata obrađeno je 278 uzoraka.

Radi se o 20 osoba iz Dubrovnika, sedam iz Župe dubrovačke, tri iz Konavala, dvije iz Slivna te po jednoj osobi iz Blata, Korčule, Metkovića i Zažablja.

Izliječena je 61 osoba: 21 iz Dubrovnika, 13 iz Metkovića, pet iz Župe dubrovačke, četiri iz Konavala, po tri iz Opuzena i Ploča, po dvije iz Dubrovačkog primorja i Kule Norinske, po jedna iz Korčule, Lumbarde, Orebića, Smokvice, Stona i s Mljeta, te dvije osobe koje nemaju prebivalište na području naše županije.

U OB Dubrovnik hospitalizirano je 66 osoba pozitivnih na koronavirus. Sedam pacijenata zahtijeva intenzivnu skrb, pet pacijenta je na invanzivnoj ventilaciji, jedan pacijent je na neinvanzivnoj ventilaciji, a jedan na kisiku.

U samoizolaciji je 2140 osoba, a u posljednja 24 sata nije zabilježeno kršenje mjere samoizolacije.

Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite RH.

Treba li prijaviti susjeda koji primjerice organizira druženje s petnaestak ljudi u stanu od 60 četvornih metara?

Učili su nas, vjerojatno i mi svoju djecu, da odgovorni i zreli ljudi poštuju zakone, ne varaju i ne lažu da bi stigli do nekog željenog cilja, spremni su pomoći ugroženima i slabima, nastoje koliko mogu čuvati svoje, ali i tuđe zdravlje, trude se komunicirati s neistomišljenicima bez vrijeđanja…. Ako se ponašamo u skladu s navedenim, možemo li se uistinu smatrati odgovornim građanima? Ako pak okrećemo glavu kada se izrečeno ne poštuje, jesmo li lažno solidarni i zapravo puni razumijevanja za svoju okolinu koja je takva kakva je, pa ljudi smo?

Kada na cesti vidimo policijsku kontrolu, najčešće ćemo automobilima koji nam dolaze ususret iz suprotnog smjera signalizirati da uspore, kako ih cestovna kontrola ne bi uhvatila u prekoračenju brzine. Je li to vozačka solidarnost? Ako to ne učinimo, jer vjerujemo da je opasno voziti prebrzo te da treba kažnjavati one koji ne poštuju prometna pravila, je li to odgovorno ponašanje ili izdaja, gaženje solidarnosti s ostalim vozačima?

Ako na nekom važnom ispitu u školi, na fakultetu ili nekoj drugoj prigodi jedan kandidat zahvaljujući spretnom prepisivanju osvoji nagradu ili stipendiju ili nešto drugo vrijedno, trebaju li ga oni koji su to vidjeli prijaviti ili šutjeti? Što je odgovorno ponašanje, a što cinkanje?

(NE)OTKRIVANJE KONTAKATA

U ovo vrijeme pandemije, u ovom drugom valu, epidemiolozi često spominju da mnogi građani koji su pozitivni na testu za koronu ne žele otkriti svoje kontakte. Vjerojatno su uvjereni da je to dobro i znak solidarnosti. A je li baš tako? Kažu li ipak imena osoba s kojima su nedavno bili u kontaktu, jesu li izdajnici, cinkeri ili odgovorni građani koji žele zaštititi druge od moguće zaraze?

Sada se spominje da bi građani trebali izvijestiti policiju ako čuju i vide da se u stanu u njihovu susjedstvu okuplja veći broj ljudi od dopuštenog prema epidemiološkim mjerilima.

“Jedan od najznačajnijih socijalnih virusa što je iz laboratorija zla pušten unutar zadnjih stotinu godina počivao je, naime, upravo na tom i takvom postulatu: svatko je potencijalni neprijatelj zemlje i poretka, zbog čega svi morate motriti na svoje susjede, rodbinu i prijatelje. I odmah ih prijaviti uočite li anomalije u misli, riječi ili dijelu. Autor mu je bio sovjetski političar Josif Visarionovič Staljin”, rekoše neki dan u Saboru. Je li to baš primjenjivo na sadašnju situaciju?

Ako moj susjed organizira druženje s petnaestak ljudi u stanu od 60 četvornih metara, u zimsko doba, kada je jasno da nitko neće biti na balkonu te da će prozori biti zatvoreni, predstavlja li to opasnost za sve u stanu? Ali i za susjede i poznanike ne samo vlasnika stana, nego i svih prisutnih? Nakon zabave oni će se razići kojekuda i možda sijati zarazu u svojoj obitelji, na radnome mjestu…

Naravno, susjeda je moguće upozoriti da radi nešto neprimjereno i opasno, ali ako se on na to samo nasmije, što treba učiniti? Nije li okretanje glave od tog kršenja epidemiološke preporuke zapravo sudjelovanje u širenju potencijalne opasnosti? Nije li to isto kao kada zatvaramo oči i uši pred zapomaganjem žene ili djeteta koje se čuje iz stana susjeda? Treba li intervenirati? Je li prijavljivanje nasilnika odgovorno ponašanje ili cinkanje?

I još nešto vrlo aktualno. Očito se naši znanstvenici koji se gotovo svakodnevno oglašavaju vezano uz pandemiju, daju preporuke, ocjenu sadašnjeg stanja, prognoze i slično, ne slažu u mnogim pitanjima.

Bi li oni svoje dileme i neslaganja trebali rješavati međusobnom komunikacijom ili javno, preko društvenih mreža i drugih medija? Pridonose li njihove polemike, čak i svađe i omalovažavanja, općem stanju povjerenja u djelovanje Vlade i Stožera? Pridonose li osobnoj sigurnosti građana ili pak samo unose nemir i nepovjerenje? A toga već imamo u izobilju. Je li njihovo ponašanje odgovorno? Je li odgovorno izreći javno svoj stav ili je odgovorno javno komunicirati ono u čemu se svi oni slažu, a između sebe rješavati neslaganja i sumnje? Govoriti protiv svojih kolega, iskazujući sumnju u njihovu stručnost, je li to izdaja solidarnosti ili ipak pokazatelj odgovornosti prema znanstvenoj istini i vlastitim stavovima?

Očito nije uvijek lako, a niti moguće, crno-bijelom logikom razumjeti i opravdati svako ponašanje.

Je li baš svatko potencijalni Staljinov poslušnik ako je spreman prijaviti kršenje određenih pravila, zakona i preporuka, kada grijeh propusta može rezultirati vrlo ozbiljnim i teškim posljedicama?

Čujemo i čitamo svakog dana da je slobodnih kreveta u bolnicama sve manje, da umire mnogo ljudi, da liječnici, sestre, tehničari i drugo osoblje jedva izdržavaju fizičke, ali i psihičke napore kojima su izloženi već devet mjeseci.

Treba li s njima biti solidaran i pomoći im na način na koji mi jedino možemo – pridržavanjem epidemioloških mjera? Ili ćemo ih izdati pravdajući se solidarnošću i čudno shvaćenom slobodom?

 

Dr. Ivo Mrčić, nekadašnji učenik Gimnazije Metković, proveo godišnji volontirajući u KB Dubrava

Doktor Ivo Mrčić iz Orebića, liječnik opće medicine, svoj godišnji odmor umjesto odmarajući proveo u KB Dubrava, gdje je tri tjedna radio sa zaraženima koronavirusom, prenosi HRT.

Nešto stariji bi trebali znati da je dr. Marčić nekadašnji naš sugrađanin i potomak poznate obitelji Mrčić koja se u Metkoviću između dva rata bavila trgovinom i špedicijom. UG Metković 600 je objavila fotografiju učenika prvog razreda Gimnazije Metković na kojoj su tri buduća liječnika dr. Ivo Mrčić, dr. Saša Gopčević i dr. Leonardo Bukmir.

Radio sam vizite uz kolege, dok se nisam uveo u sustav. Počeo sam i dežurati. Dnevno ima više teških, zahtjevnih situacija, gdje je život u pitanju, kazao je doktor Mrčić za HRT.

Na pitanje je li ga bilo strah, negativno odgovara i dodaje da “on tako i inače funkcionira jer je cijeli život u praksi”, a radio je i u Hitnoj službi te na ostalim odjelima. Oko 1000 svojih pacijenata u Orebiću ostavio je, kaže, u sigurnim rukama. Mijenja ga kolega s Hitne pomoći u Orebiću. Ne buni se što nije išao na godišnji odmor i ističe da mu je u KB Dubrava izuzetno interesantno. Dodaje da je samo liječnik koji radi svoj posao.

Medicina je univerzalna, samo je pristup posve drugačiji. Jedna je stvar na terenu, a druga na klinici. Međutim to nije nikakav problem i smatram, da svi mogu pomoći, dodaje doktor Mrčić.

Više na HRT-u.

Zadnje objavljeno