Obavještavaju se građani da će 20. siječnja 2020 godine (ponedjeljak) započeti radovi na rekonstrukciji nogostupa i kolnika u djelu Ulice Ante Starčevića (od starog kina do Trga) uključujući križanje s Ulicom oca Ante Gabrića.
Privremena regulacija prometa na snazi je od 20. siječnja 2020. godine pa do završetka radova. Građani se mole za razumijevanje i poštivanje prometne signalizacije
Sinoć je u Metkoviću odigrano 5. kolo Neretvanske regionalne šahovske lige u kojem su nastupile kadetske ekipe HŠK Metković i ŠK Brotnjo iz Čitluka.
Ekipa Metković 1 izgubila je od ekipe Brotnjo 1 (1½ – 6½). Domaćin je nastupio u sastavu Mihael Borna Bjeliš, Dominik Blaž Bakalar, Ante i Jakov Crnjac. Ekipa Metković 2 pobijedila je ekipu Brotnjo 2 (4½-3½). Za Metković su nastupili Luka i Lovre Matoković, Tonći Zvonić, Luka Gašić i Nikola Prce.
U ovom kolu još su se sastali ŠK Zrinjski-ŠK Ploče 6-2, a susret ŠK Čapljina i ŠK Široki Brijeg odgođeno.
Sjećam se Regana još iz doba dok je branio za Neretvanac. Počinjali smo nekako u isto vrijeme, u prvoj polovici devedesetih, on kao mladi nogometni vratar na početku karijere, ja kao dopisnik ‘Slobodne’ iz Sućurca, piše novinar Marko Bilić.
Čuvao je mrežu čak jedanaest klubova, što dalmatinskih, što hercegovačkih, ali mu je baš moj Sućurac ostao urezan u pamćenje.
– Debitirao sam u Kaštel Sućurcu, protiv Jadrana, prvi put branio za seniore. Ušao sam u igru drugo poluvrijeme kod rezultata 1:1, završilo je 2:2. Gol mi je zabio stoper domaćih Nikša Boljat, glavom, bila mi je to prva utakmica, nikad nisam zaboravio.
Drugu sućuračku uspomenu pogotovo neće zaboraviti.
– Ono kad nas je struja drmnila ispod tuševa, čudo je da nitko nije teže nastradao. Pokušao sam pomoći jednom momku što se grčio na podu svlačionice, i mene je dobro streslo.
Prošlo je otada nekih 25 godina, a ja, evo, opet pišem o Reganu. Prošlo je vremena, stigle nas godine, ali su nam se životne staze opet spojile. Dvadeset pet godina poslije. Ovaj put na njegovom terenu, u Opuzenu. I nije dobro. Opet nije dobro. Kao da su nam crne uspomene suđene.
Regan je danas čovjek koji treba pomoć. Svih nas. Čovjek čija će vas životna ispovijest dirnuti, natopiti vam oči. Ovaj životni penal teško će obraniti.
Roland Sršen, naš Regan, koji je nadimak dobio po američkom predsjedniku, bivši nogometaš i hrvatski branitelj, danas je samohrani otac šestero djece. Supruga Andreja preminula je iznenada prije četiri mjeseca i na ovom svijetu “ostavila” Regana sa šestero djece. Od kojih su dva sina s invaliditetom, jedan u kolicima. Svi zbijeni u jedva pedesetak kvadrata opuzenskog stana koji nije njihov i iz kojega, da sudbina bude još gora, a teško da može biti gora pomislit ćete, sudskom odlukom moraju iseliti.
On, Regan, i šestero djece, dva sina invalida, jedan u kolicima, moraju na ulicu. On, Regan, Paulo (19), Lucija (17), Ivan (14), Duje (14), Nina (12) i najmlađi Luka (6). Nemaju gdje.
Da vam kažem pošteno, još nisam ni svjestan ove situacije. Ali, moram biti jak, zbog dice, zbog njih šestero, moram misliti na njih. Oni su mi sve. Dogodilo se to šta se dogodilo, život ide dalje… Moram dalje.
I prije smrti supruge i majke život je Sršenove držao na kušnji. Falilo je i kuna i kvadrata, samo vedrog duha nije. To ih je i održalo. Njih osmero skučenih u jednosobnom stanu.
– A šta da vam kažem – prigušenim basom kroz zube cijedi Regan, pogleda zarinutog u dubinu kuhinjskog stola pred nama, i nastavlja:
– Krpili smo se nekako. Petero dice u toj jedinoj sobi, a najmlađi samnom i suprugom na kauču u dnevnom boravku. Snalazili smo se nekako, mučili…
Balun mu nije donio pare, ali jest nešto puno važnije, prijatelje, ljude.
– Ma, kakve pare… Dotukla me bolest djece prijatelju, jedan sin tri operacije glave, drugi dvije. Proša san sve moguće bolnice od Dubrovnika do Zagreba, iscidilo me totalno.
Ivan i Duje su blizanci, rodili su se dva i po mjeseca prije vremena.
– Dali su im deset posto izgleda da ostanu živi. Iz rodilišta u Dubrovniku helikopterom su hitno prebačeni u Split gdje su im obavljene dvije operacije hidrocefalusa. No, Duji su stavili krivu pumpicu, stvar se iskomplicirala pa smo ga prebacili u Zagreb, u bolnicu u Klaićevoj, tamo je treći put operiran. Preživio je, hvala Bogu, u kolicima je…
Bolne su Reganove uspomene. Priča pogleda zakucanog u stol za kojim sjedimo, nije lako prebirati po njima.
Nije im bilo lako ni prije, a sad je otišlo, kako se kaže, s lošeg na gore. Supruga Andreja je držala sva četiri kantuna kuće, ma kakva tri, brojna opuzenska obitelja tek se navikava na svakodnevni život bez majke koja je brinula o svima i svemu.
Starija kći Lucija odnedavno se u Dubrovniku školuje za kuharicu, u domu Sršenovih, još malo njihovom domu, ostala je samo dvanaestogodišnja Nina i njih petorica muških. Fali ženskih ruku. Nina je već, kažu, “mala žena”, život je prisilio na brzo odrastanje.
Ko kuva, pere, pitam.
– Svi! – viču uglas.
– I ćaća je naučija kuvat, dovikuje Paulo, najstariji sin.
Nasmijali smo se svi, hvala Bogu i Regan. Prvi njegov osmijeh danas.
– Prije bi samo sija za stol, nisan zna ni pofrigat jaje. Pokojna supruga je super kuhala, brinula o svemu unutar naša četiri zida. A nije joj bilo lako s nas pet muških. Sad i ja učim kuhati, imam prijatelja koji mi pomaže u tome, pokazuje mi šta i kako, evo sam naučio i gulaš spremiti.
I? Kako ide?
– Ide, ide! Evo neka kažu dica.
Jel ćaća dobro kuva, pitam ja opet.
– Je, je!
– Sila te goni – cijedi kroz zube Regan. Šta ću, moran.
Dobar dio tereta pao je i na leđa najstarijeg sina Paula. On radi u kafiću, a doma pomaže ocu koliko god zna, može i stigne. Ali i, primjećujem, pokušava dosjetkama i sitnim dobacivanjima i dobronamjernim podbadanjima sa strane podići atmosferu. Teška svakodnevica na njemu se teško može iščitati.
– I on je nogometaš, kao što sam i ja bio. Igrač Neretvanca na posudbi u Maestralu, tu u susjednom Krvavcu. Ali, nogometaš koji nema volju kakvu sam ja imao – grinta Regan, dok se Paulo sa strane šeretski smije.
Regan je dragovoljac Domovinskog rata. Hrvatski branitelj. Nije nam on to rekao, već prijatelj Zlatko Mustapić koji je jedan od pokretača humanitarne akcije “Izgradimo dom obitelji Sršen”. Dvije godine ratnog puta Regan nikada neće sam izvući iz rukava kao adut u traženju boljeg sutra za svoju obitelj.
– Od 1991. godine sam u policiji. Potom u Zboru narodne garde, u 126. brigadi Hrvatske vojske. Poslije su me gonili da idem dalje u vojnu školu, ali ja nisan tija, sport je bija jači.
Opuzenac je, Neretvanac je njegov klub.
– Bila je tada loša situacija ovdje u Neretvancu pa san iša branit’ po Hercegovini. U Ljubuški, Stolac, Čapljinu, Grude…
A u Hrvatskoj?
– Neretvanac, Neretva, Gusar iz Komina, Maestral, Metković, Zmaj Makarska i Imotski – u dahu sipa Roland, brže od Boltove startne reakcije na sto metara. Dočim se povede razgovor o nogometu odmah živne.
Regane, još samo na Pelješcu nisi branio?
– Ha, ha, nisam! Ali i dan danas imam pozive od klubova tamo – smije se.
Sve skupa?
– Dvadeset pet godina! Seniorskog staža…
I nakon svih tih godina sad mora – na ulicu. Stan u kojem su do sada živjeli, priznaje, nije njegov, sudska odluka je ispravna i očekivana. Ali, što sad? Kamo sa Sršenima, kamo sa šestero djece, kamo s Dujom u kolicima?
– Dobili smo opravdani nalog da moramo iseliti. Rok za iseljenje već je istekao, ali kako se dogodila ova tragedija sa suprugom još me ne diraju. Imaju razumijevanja za situaciju u kojoj se nalazimo. Samo ne znam koliko još dugo…
Vrijeme curi, dok broji zadnje dane pod krovom obitelj Sršen očajnički traži rješenje.
– Bio sam branitelj od početka. Očekivao sam neku pomoć. Ne tražim ja da mi to daju džabe, tija san otplaćivat, ali me nikad nitko nije zovnuo.
Razočaran?
– Ne znam šta bi vam reka. Očekiva san pomoć. Pisao sam da mi nekako pomognu da otkupim ovaj stan u kojem živimo, ali ništa. Nakon trinaest godina moram iseliti sa šestero dice…
Ali, ipak ima dobrih ljudi u njegovom životu. Spremnih pomoći. Joško Popović i Zlatko Mustapić, njegovi Opuzenci, digli su na noge dolinu Neretve, pokrenuli veliku humanitarnu akciju “Izgradimo dom obitelji Sršen”.
– Skupa igramo nogomet već sedamnaest godina, mi veterani. Svaki ponedjeljak i četvrtak, ljeti na umjetnoj travi, zimi u dvorani. Opuzen protiv Metkovića. Bude žestoko, dok je utakmica “na nož”. Iza nje je “treće poluvrijeme”, druženje i zafrkancija.
U akciju za izgradnju vašeg doma uključili su se ljudi iz cijele Neretve. Ne gleda se tko je odakle, tko je iz Opuzena, a tko iz Metkovića i Ploča, ili iz Hercegovine. Kad je nevolja u pitanju nema mjesta svakodnevnim susjedskim prepucavanjima, Dolina se ujedinila, svi vam žele pomoći u ovom kritičnom trenutku.
– Ma to je samo kroz sport, taj rivalitet. Imam ja jednaki broj prijatelja u Metkoviću i Pločama skoro kao i u mome Opuzenu. I sve su to velika prijateljstva.
Ipak se isplatilo igrat’ balun sve te godine. Dobili ste prijatelje za cijeli život…
-… to nitko ne more platit! Di god dođem po Dalmaciji svi me znaju.
Kakav je osjećaj kad svi ti ljudi, pa i oni koji vas ne poznaju osobno, stanu uz vas? I poznate face poput Darija Srne i Zlatka Dalića, i oni “obični”. Kad svi osjećaju da trebate njihovu pomoć?
– Neopisivo je to. Sve te poruke koje sam primio u ova četiri mjeseca otkako nas je Andreja napustila, poruke prijatelja, klubova… Neopisivo. Pogotovo poznanstva koja sam stekao kroz sport, to je dokaz da si napravio nešto u životu.
A napraviti, valja, i novi dom. Ideja plemenitih ljudi je izgraditi Reganu i djeci malu obiteljsku kuću u Opuzenu.
– Bila bi na dvije etaže, šezdeset kvadrata u prizemlju i još toliko na katu. Dolje bi bila jedana soba za Duju u kolicima, ja ga sad mogu nositi, ali će mi za pet-deset godina to biti jako teško. Dao Bog da se akcija ostvari.
Želja je, kažu organizatori, prikupiti oko 70.000 eura koliko bi, vjeruju, bilo dovoljno za izgraditi dom obitelji Sršen. Humantirani turnir u malom nogometu već je odigran, koncert održan, a sličnih akcija bit će još. Paulo, Lucija, Ivan, Duje, Nina i Luka trebaju dom. I Regan.
Regane, razriješimo misterij nakon dvadeset pet godina. Odakle nadimak?
– Ja sam ti živija u Americi od 1979. do 1984. godine. U to vrime je Reagan bija predsjednik. On Ronald, ja Roland. Kad sam se vratija doma počeli su me iz šale zvati Regan. I ostalo tako.
Zlatko Mustapić je, zajedno s trećim najboljim strijelcem Hrvatske nogometne lige svih vremena Joškom Popovićem, pokretač humanitarne akcije koja za cilj ima izgraditi dom obitelji Sršen. Obojica su Opuzenci, obojica Reganovi prijatelji.
– Kad se dogodilo sve to vidio sam da nešto treba napraviti. Okupio sam par prijatelja i krenuli smo. Prvo je trebalo proći svu proceduru u Državnoj upravi oko humanitarne akcije, to je bio moj dio posla.
I onda se zakotrljalo…
– Jedan naš prijatelj arhitekt je izradio projekt kuće i sad je u tijeku ishođenje građevinske dozvole. Bude li sve išlo kako planiramo kuću bi trebali početi graditi u veljači.
Trebalo bi, procjena je, skupiti oko 70.000 eura.
– Sretan sam da se javio i pomogao naš izbornik Zlatko Dalić čije smo knjige prodali na aukciji, da se javio i podržao akciju i naš Neretljanin Darijo Srna. Javili su se i neki nogometni klubovi, udruge branitelja… Akcija ide dalje, planiramo koncert krajem ovog mjeseca, bit će toga još.
A sve s ciljem da samohrani otac Roland Sršen ne završi na ulici sa šestero djece.
Povodom akcije zajedništva i dobrote otvoren je posebni namjenski račun u Privrednoj banci Zagreb pod nazivom “Izgradimo obitelj dom obitelji Sršen”. Svi koji žele pomoći, donirati, mogu to učiniti na račun:
IBAN: HR1123400093510951600
Organizatori poručuju da su dobrodošle i donacije u građevinskom materijalu kako bi se izgradila kuća obitelji kojoj je hitno potrebna pomoć. Da svi skupa ostvarimo san Regana i njegovo šestero djece.
Piše: Marko Bilić/SD
Foto: Denis Jerković
Jučer su veslači i uprava Kluba zajedničkim snagama očistili zelenu površinu uz šetalište 116. brigade koje je bilo onečišćeno plastičnom ambalažom. 30-ak veslača i članovi Uprave su subotnjeg tijekom jutra prikupili 44 vreće smeća, odnosno 7 kubika plastične ambalaže.
Na dantradicionalnog božićnog domjenka VK Neretvanski gusar naši veslači su očistili zelenu površinu od Kluba do Lučkog mosta koja je bilo znatno manje onečišćena.
– Vjerovatno je dio plastične ambalaže donijela rijeka iz susjedne BiH, ali sigurni smo da dio potječe i od neodgovornih pojedinaca, uvjerili smo se u to prikupljanjem ambalaže. Jedan veći dio smo uspješno pokupili dok je manji dio ostao u šašu, izrazito teško dostupan, kažu naši veslači.
Obala naše rijeke zaslužuje uvijek biti čista i zelena a kako je to bilo pogledajte u galeriji fotografija objavljenoj na stranici VK Neretvanski gusar!
Zanimalo nas se za kojim su naslovima najčešće posezali posjetitelji Gradske knjižnice Metković u 2019. godini. Kao što se moglo i očekivati, najveći interes je bio za beletristiku…
Na prvom mjestu je fikcijski roman Genijalna prijateljica misteriozne Elena Ferrante, talijanske spisateljice koja svoj pravi identitet krije još od objave prvog romana 1992. Riječ je o prvom dijelu tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Drugi izbor je bio debitantski roman slikarice Tisa Kljaković Braić U malu je uša đava o djetinjstvu u Splitu. Potom Ubiti pricu rugalicu, američki dramski roman koji je 1960. napisala i objavila Harper Lee koja je za njega dobila Pulitzerovu nagradu i koji je postao klasik američke književnosti.
Rastanci ili Ljubavna priča veća od života intimistička kronika nedavno preminule hrvatska kritičarke, dramaturginje, teatrologinje i spisateljice Mani Gitovac, bio je četvrti izbor metkovskih čitatelja.
Roman Čovjek zvan Ove, uspješni prvijenac mladog švedskog kolumnista i blogera Fredrika Backmana koji je objavljen 2012., nalazi se na petom mjestu. Slijedi slavni Norvežanin Jo Nesbø i njegova verzija Shakespeareova Macbehta.
Prvi roman Paule Hawkins Djevojka u vlaku, napeti triler koji je srušio sve prodajne rekorde u svijetu i postao pravi književni fenomen, sedmi je izbor metkovskih čitatelja u 2019. godini. Po ovom izvrsnom romanu snimljen je i istoimeni film s Emily Blunt u glavnoj ulozi.
Roman o ljubavi i smrti čija se radnja događa u Njemačkoj u vrijeme II. sv. rata Kradljivica knjiga australskog pisaca Marcusa Zusaka i po kojem je snimljen i veliki filmski hit u režiji Briana Percivala, nalazi se na osmom mjestu.
Nakon Mani Gotovac još jedan hrvatski književnik se nalazi u top 10 najposuđivanih naslova u našoj Gradskoj knjižnici. Riječ je o romanu Nekoliko ptica i jedno nebo, najprevođenijeg hrvatskog književnika M. Gavran koji je posvećen velikom hercegovačkom franjevcu fra Didaku Buntiću.
Mračan i napet roman Svjetioničarka najpoznatije švedske autorice psiholoških romana Camille Lackberg, nalazi se na desetom mjestu, a slijedi Misteriozni Henry Pick francuskog književnika i nesuđenog glazbenika Davida Foenkinosa.
Gregov dnevnik – Kud puklo da puklo (Jeff Kinney) na vrhu je interesa najmlađih čitača koji su u prošloj godini zalazili u metkovsku Gradsku knjižnicu. Slijede popularni stripovi autorice Liz Pichon Tom Gates, dvanaesti nastavak epskog duhovitog romana Kapetan Gaćeša (Div Pilkey), roman Najgora djeca na svijetu 3 jednog od najpopularnijih suvremenih dječjih pisaca Davida Walliamsa te njegova Banditska bakica, slikovnica Mrljek i Prljek Jelene Pervan i stripovi, te legendarni mačak Garfield.
Kineska tvrtka China Road & Bridge Corporation koja je zadužena za izgradnju Pelješkog mosta otpustila je zaštitare koji su čuvali i nadzirali izgradnju Pelješkog mosta.
Kako piše Dubrovački Dnevnik, policija je već napravila inspekcijski nadzor u sigurnosno stanje gradilišta i izdati će svoje stručno mišljenje u što kraćem roku. U ovom trenu nije poznato zašto su otpušteni zaštitari i može li to ugroziti sigurnost Pelješkog mosta koji je najvažniji geostrateški projekt u Republici Hrvatskoj.
Podsjećamo, riječ je o projektu vrijednom 2,08 milijardi kuna (bez PDV-a) koji je sufinanciran dijelom iz europskih fondova, te se njegov završetak očekuje do srpnja 2021. godine.
Još jedan automobil završio je proteklih dana u dvorištu obiteljske kuće koja se nalazi između Struga i Gabele. Mještani koji žive uz cestu R425a Čapljina-Gabela nemaju mira zbog nesmotrenih vozača, a obratili su nam se porukom i naglasili kako strahuju za vlastite živote, piše Čapljinski portal.
”Vozi se jako brzo, ljudi su nesmotreni, evo prije mjesec dana na ovoj dionici je smrtno stradala jedna osoba… Međutim, ni to nije bila opomena drugima”, ističe mještanka koja živi uz ovu cestu.
Povod za poruku bila je nova nesreća, kada je, kako tvrdi, vozač u pijanom stanju sletio u dvorište kuće.
”Non-stop nam auta slijeću u dvorište kuće, ovo je ludnica. Živim u stalnom strahu za naš život i vjerujte da nimalo ne pretjerujem kad to kažem”, istaknula je u poruci naša čitateljica.
U prilogu donosimo fotografije koje nam je poslala kao dokaz i još jednom apeliramo na sve vozače: Budite oprezni, vozite sukladno propisima i ne sjedajte za volan pod utjecajem alkohola!
Nogometaši Širokog Brijega i Metkovića odigrali su utakmicu u sklopu priprema za nastavak sezone koja je završila pobjedom domaćina 3:0, prenosi Jabuka.tv
Utakmica je odigrana u klupskom kampu “Musa- Karačić” Širokobriježana na Blatu pred nekoliko desetaka gledatelja. A zanimljiva atrakcija na tribinama bili su i dobro raspoloženi navijači Metkovića Jajani.
Razlika u kvaliteti ova dva protivnika bila je očigledna od samog početka. Široki je tražio pogodak, ali mreže su mirovale sve do 36. minute, kada su domaći poveli.
Nakon Cipetićeva ubačaja s boka, a glavom je pogodio Stjepan Radeljić, novo pojačanje Širokog Brijega.
U nastavku utakmice trener domaćih Karačić je uveo kompletnu novu momčad, koja je postigla još dva pogotka.
Prvo je silovitim udarcem za 20ak metara u 62. minuti pogodio je Ante Hrkać.
Treći pogodak djelo je dvojice juniora. U 84. minuti nakon asistencije Kristijana Sesara pgoodio je Daniel Lukić.
NK Široki Brijeg: Miškić (od 46. Pehar), Cipetić (od 46. Mašić), Radeljić (od 46. Barišić), Nikić (od 46. Hrkać), Kvesić (od 46. Vištica), Stanić (od 46. Enin), Marić (od 46. Begić), Vukoja (od 46. Sesar), Ćorić (od 46. Knežević), Jurilj (od 46. Jurić), Angelov (od 46. Lukić)
ONK Metković: Batinović (od 75. Šiljeg), Mioč (od 46. Majić), I. Marušić (od 77. M. Dominiković), Boras, Mišanović, Borovac (od 70 Kozina), Popić (od 63. Bebić), Jelavić (od 46. N. Marušić), Sokol (od 46. Brečić), D. Dominiković (od 63. Talajić), Plećeš (od 70. Miletić).
Nakon što su tri godine čekali da Europska unija izmijeni legislativu te vlasnicima obiteljskih kuća dopusti prijavu na sufinanciranje energetske obnove nekretnina, Ministarstvo graditeljstva ovih se dana ipak predomislilo te odlučilo kako će energetsku obnovu obiteljskih kuća, umjesto novcem EU, radije financirati iz državnog proračuna.
Informaciju o toj promjeni Jutarnji je list pronašao u dokumentu “Izmjene i dopune programa energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine” Ministarstva graditeljstva, koji se do 30. siječnja nalazi na javnom savjetovanju, a u kojem se pojašnjava zašto bi obnovu obiteljskih kuća, umjesto iz bogatog Europskog fonda za regionalni razvoj, bilo najbolje financirati iz državne blagajne.
Ukratko, u Ministarstvu graditeljstva zaključili su kako će financiranje državnim novcem, navodno, znatno olakšati složene europske birokratske procedure, ubrzati cijeli proces realizacije programa, a novac će, pišu dalje, osigurati iz značajnog porasta prihoda od prodaje emisijskih dozvola, točnije 142 milijuna kuna koje će preusmjeriti u sektor energetske učinkovitosti za provedbu Programa energetske obnove obiteljskih kuća u 2019. i 2020. godini.
Više možete pročitati na portalu Jutarnji list.
Piše: Dora Koretić/JL
ODBOR za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta nedavno je raspravljao o obavezi uvođenja jedinstvenog punjača za sve mobilne aparate i manje elektroničke uređaje, a hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan (SDP) rekla nam je da su jučer svi klubovi zastupnika izvršili pritisak na Europsku komisiju da u što skorijem roku objavi odluku o tome kako će izgledati novi punjač.
“Mi smo još 2014. potpisali direktivu koja traži da se uvede jedan punjač za sve mobitele i male elektroničke uređaje, a Komisija je tad dala preporuka da industrija to sama regulira. No to nije realno jer tvrtke zarađuju ogromni novac na proizvodnji punjača i tjeraju vas da kupujete baš njihov punjač. Sad smo opet pokrenuli priču da se dogovor postigne”, rekla je za Index Biljana Borzan.
Navodi kako je Komisija raspisala konzultacije oko toga kako punjač treba izgledati i da su završile prije par dana.
Borzan: Ovo će dovesti do značajnih ušteda za građane
“Nismo dobili odluku o tome, tako da smo jučer imali raspravu bez zaključka o tome što se usvaja. Na razini svih klubova zastupnika u parlamentu smo istaknuli da nismo zadovoljni i time smo izvršili pritisak na Komisiju da objavi rezultate tih konzultacija i objavi što prije kako će taj punjač izgledati”, tvrdi Borzan u razgovoru za Index.
Potpredsjednica europskih socijalista Biljana Borzan za Index je rekla da u narednih pola godine očekuju odluku Europske komisije o tome kako bi trebao izgledati i kakve će karakteristike imati punjač za sve vrste mobilnih telefona i drugih malih elektroničkih uređaja,
“Svatko od nas ima nekoliko starih punjača po ladicama, a konstantno skupljamo nove. Neki punjači dižu cijenu uređaja i za 300 kuna, tako da će ova standardizacija kojom bi postojao jedan punjač za sve vrste mobilnih telefona te moguće i drugih malih elektroničkih uređaja, dovesti do značajnih ušteda za građane”, kazala je Biljana Borzan.
Navodi kako će ovo biti i od dobrobiti za zaštitu prirode, ističući kako elektronski otpad raste od tri do pet posto svake godine diljem EU-a te da se u okoliš godišnje odloži 51.000 tona punjača.
“Mjere koje je Komisija do sada poduzimala, a koje su bile na dobrovoljnoj bazi, nisu polučile rezultate. Proizvođači se nisu odazvali jer njima različiti punjači koji se promjene u svakoj generaciji mobitela stvaraju profit. Standardizacijom punjača za polovicu elektroničkih uređaja potrošači će uštedjeti više od pola milijarde eura do 2021.”, istaknula je Borzan.
Navodi kako bi standardizacija punjača trebala biti samo jedan mali korak prema održivijoj potrošnji.
Gajšak: Ovime se koči napredak
Albert Gajšak, direktor startup tvrtke CircuitMess za elektroničke uređaje i idejni tvorac mobitela koji korisnik sastavlja sam, nije toliko oduševljen uvođenjem jedinstvenog punjača za sve mobitele i manje elektroničke uređaje.
Za Index je objasnio zašto se protivi tome. Na početku je naveo kako mu glavni argument da se regulira kakav punjač će imati uređaj nema pretjerano smisla.
“Loša stvar je da se politika EU miješa u napretke u tehnologiji jer se ovime koči napredak. Ako će uvesti taj neki službeni punjač, zbog toga vjerojatno inženjeri diljem svijeta neće htjeti razvijati nove punjače. Jedno vrijeme smo imali mikro USB na svim mobitelima pa su izbacili mikro USB c. Da je ovaj prvi mikro USB tad netko proglasio službenim, vjerojatno se ne bi tako brzo pojavio tip c koji je noviji te ima bolje karakteristike”, rekao je Gajšak za Index.
