Prema programu Ledene bajkedanas je bio Disney hours kada su se klizači družili s nekim od popularnih Disneyjevih likova. Danas je to bila Patka Vlatka (Daisy Duck). Zbog toga su posebno bili veseli oni najmlađi.
1 of 8
Druženje s Disneyjevih likovima bit će još desetak puta do 6. siječnja kada će završiti Ledena bajka na Neretvi. Više u programu…
Slobodna Dalmacija donosi priču o kolekcionarima, Mariju Talajiću i Zlatku Huzeku koji sakupljajući stare razglednice i fotografije čuvaju povijest Metkovića i doline Neretve
Mario je rođen u Metkoviću, ali živi u Zagrebu, dok je Zlatko metkovski zet. Skupljaju prvenstveno stare razglednice i dopisnice, ali i predmete koji ‘pričaju’ zaboravljene, ali zanimljive priče iz prošlosti.
Znate li što je to kartofilija?
Ljubav prema sakupljanju starih razglednica i dopisnica. Upravo je to strast glavnih aktera naše priče, strastvenih kolekcionara starih fotografija i razglednica Marija Talajića i Zlatka Huzeka, koji su svoj bogati fundus objedinili u zbirci Talajić-Huzek, koja je široj javnosti predstavljena pod nazivom Neretvanski krajevi na starim razglednicama i fotografijama u Zagrebu i Metkoviću. Ideja za izložbu je potekla od članova Instituta za promicanje i razvoj doline Neretve, a organizirana je u sklopu akcije “Veliko srce za djecu Neretve”. Sam postav od 150 fotografija odabrao je i uredio mladi metkovski povjesničar, Ivan Vekić.
I dok je Mario Talajić rođeni Metkovac koji živi i radi u Zagrebu, drugi akter ove zanimljive priče je Zagrepčanin, Zlatko Huzek -metkovski zet, koji je zaljubljen u Metković i dolinu Neretve. Uz sakupljanje razglednica i slika, pasionirani je kolekcionar starih predmeta koji imaju bilo kakvu vezu sa Metkovićem. Otkako je oženio Metkovku Anku Dragović nastala je njegova neraskidiva veza sa gradom na Neretvi.
Egzotika odlaska u BiH
Otkuda uopće ljubav prema sakupljanju starih slika i razglednica, pitamo sugovornike:
– To se gradilo kroz život. Kao dijete, imao sam veliki broj crno-bijelih fotografija, a neke danas imaju umjetničku vrijednost. To je vrijeme ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada nije bilo previše fotoaparata. Najljepšu sliku je fotografirao rođak moga oca Ivan Plećaš, na kojoj se nalazim ja, moj otac i naš magarac Kuso. U osnovnoj školi sam išao u fotosekciju u koju me uvukao primarijus dr. Mario Wokaun. Imali smo tada i komoru za razvijanje fotografija u školi. Tako je nastajala moja ljubav prema fotografiji, kazuje Talajić.
– Stare razglednice Metkovića prvi je izdao dr. Ivan Jurić i ja sam mislio da su to sve razglednice koje su objavljene. No nije bilo tako. Tada nisam još razmišljao kao kolekcionar, već kao zaljubljenik u povijest – priča nam. Preseljenjem u Zagreb, Mario je zavolio kolekcionarstvo, a za sve je kriv Zlatko, koji mu je poklonio svoje duplikate starih razglednica Metkovića. I tako je sve krenulo.
– Tada počinjem kupovati stare razglednice od ljudi diljem Hrvatske koji imaju svoje antikvarijate. Najveći broj starih razglednica dolazi iz Beča, Budimpešte, Verone. Interesantno je da ih ima i u Rumunjskoj, Ukrajini odnosno u područjima koja su bila u sastavu Austrougarske monarhije, kazuje nam.
Zlatno doba razglednica je razdoblje od devedesetih godina 19. stoljeća pa do Prvog svjetskog rata. U tom vremenu, kada još nema televizije i kina, razglednica je medij preko kojega ljudi jedni druge upoznaju s raznolikošću krajeva, gdje su bili i što su vidjeli.
– Pogotovo je Bosna i Hercegovina bila interesantna, to je za ondašnje ljude bilo kao da danas idu u Afriku ili Amazonu. Ljudi su dolazili uz Trsta brodom do Metkovića i dalje vlakom u Bosnu. U Metkoviću su čekali vlak i u tom dolasku su uzimali razglednice i slali ih svojim prijateljima i rodbini. Tako je veliki broj razglednica odaslan po svim kontinentima. Ima ih iz Argentine, Australije, SAD-a, govori Talajić.
Posebnu pažnju plijeni razglednica koju je kolekcionar Igor Goleš nabavio na jednoj aukciji, a sada se nalazi u fundusu zbirke Talajić-Huzek. Prikazuje Slivno, odnosno utvrdu Smrden grada, a fotografirao je Monsinger, jedan od najvećih fotografa i izdavača razglednica prije prvog svjetskog rata.
Pozdravi iz logora
– Na toj slici je utvrda Smrden grad sa velikim obrambenim zidom kojega danas više nema. Danas ta razglednica svjedoči kako je izgledao taj lokalitete početkom 20 stoljeća prije rušenja zidova i može poslužiti za njegovu obnovu u izvornom obliku – kazao je Talajić.
– Razglednica ima dvije strane – kazuju naši kolekcionari i zato ju je potrebno okrenuti na drugu stranu i pogledati fenomenalne tekstove koje su ljudi pisali jedni drugima. A tu su i zanimljivi žigovi.
– Tako imamo i žig zarobljeničkog logora u Opuzenu i logora ruskih vojnika koji su bili u Metkoviću 1916., a gradili su sadašnji hotel Naronu, ranije hotel Zagreb, u vlasništvu obitelji Pavlović. Također su gradili poznati ruski put koji ide iznad naselja Momića preko Rujnice – pojasnio nam je Talajić.
Ne treba zanemariti niti tekstove na dopisnicama i razglednicama. Jedan od interesantnijih tekstova je onaj gdje se Duje Oman, veleposjednik iz Opuzena, razglednicom dopisuje sa svojim rođakom Mihom Jeramazom iz Metkovića. Piše mu: Opuzencu starinom Metkovcu te ističe ljepota Metkovića spram Opuzena.
Raritet je i razglednica iz 1900., iz Neuma, na kojoj se vide kupači u moru. To je tada bilo čudo i za Opatiju i Crikvenicu, a fotografiju je potpisao Niko Bjelovučić, poznati metkovski HSS-ovac. Iz 1910. je i razglednica flote ratnih brodova usidrenih u Neumu.
Najranija razglednica Metkovića u fundusu zbirke Talajić-Huzek seže u austrougarsko razdoblje, točnije u daleku 1898. godinu. Imaju oko 400 razglednica do 1918., posebnih izdanja i posebnih motiva. Međuratno razdoblje je obilježeno serijom razglednica Griesbach i Knaus. To je fantastičan izdavač iz Zagreba sa prekrasnim bojama, a drugi izdavač je bio atelje Krišar iz Stare Kanjiže u Vojvodini. On je naime, duž dalmatinske obale napravio više razglednica, pa tako i Metkovića. U to razdoblje seže i serija od 34 razglednice Metkovića na kojima je bilo otisnuto “Pozdrav iz Boke Kotorske“ pa su takve slane po čitavom svijetu. Još jedan nevjerojatan raritet je razglednica metkovskog mosta ispod kojega piše – “Beograd“.
– Upravo ti rariteti daju starim razglednicama jednu posebnu čar – slažu se Talajić i Huzek. Koja je razlika filatelije i kartofilije? – pitamo naše sugovornike.
– Kartofili nikada ne znaju što će novoga pronaći. Nakon otvaranja izložbe u Zagrebu početkom listopada pa do danas našao sam pet razglednica koje nisu uvrštene u izložbu – kazao je Talajić otkrivši nam kako dolazi do podataka o starim razglednicama koje kasnije nabavlja za svoju zbirku.
– Postoje određene domene i tražilice na koje vlasnici postavljaju svoje razglednice. U Hrvatskoj su to najčešće akucije.hr a u svijetu e-bay, kao najveća svjetska tražilica te Delcampe na kojem postoji preko 100 tisuća komada iz svih krajeva Hrvatske, reći će Talajić koji pak naglašava da posjeduju i zbirku pisama iz pretfilatelističkog razdoblja, dakle, iz vremena prije 1850. godine, kada je Austroguarska izdala prvu poštansku marku (do tada su se pisma poništavala sa žigom i potpisom, a interesantno da je žigove mogao udariti konobar u nekom hotelu, kondukter u vlaku ili službenik lučke kapetanije, kapetan broda). U zbirci Zlatka Huzeka nalazi se pismo jednog Ilijića koji je bio mornar na brodu ‘Viribus unitis’, a pismo je slao obitelji u Metković.
Neostvarena želja
– Ideja za izložbu dao im je kolekcionar Igor Goleš koji je tiskao tri monografije razglednica pod nazivom “Pozdrav iz zaboravljene Dalmacije“. Tu je dvije tisuće razglednica iz preko 200 dalmatinskih mjesta. Možete zamisliti, postoji razglednica Bagalovića, sela u općini Kula Norinska koje je odavno izumrlo…
– Fotografije iz zbirke svjedoče o prošlim vremenima u Neretvi, pa tako imamo sliku posjeta Metkovaca župniku na Vidonje, tu je prvi motorist u Metkoviću.
Veliki dio fundusa vezan je za prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegov dolazak u Metković, na kobnom putu za Sarajevo. Uz poznate motive njegova dolaska i ispraćaj njega i supruge nakon atentata u Sarajevu u zbirci imamo desetak fotografija njegovog boravka u Metkoviću . Naime, Mario je gledajući fotografije ispraćaja, primijetio da ima još jedan fotoaparat, danima je tragao da bi došao do tih slika i uspio je. Danas te slike imaju iznimno vrijedan značaj za kartofiliju Dalmacije jer svjedoče o vremenu kada je Metković zbog prijestolonasljednika Ferdinanda bio u centru svjetskog i europskog interesa. Na nekima od tih fotografija Ferdinad se vozi u automobilu, priča nam Zlatko.
Kopanje po Jakuševcu
Osim razglednica, Zlatko Huzek ima i zbirku starog posuđa koje se veže za Metković. Zapravo, on posjeduje zbirku posuđa svih metkovskih hotela. Sve što je vezano za Metković on sakuplja, na sajmovima i aukcijama. Godine 1971., upoznao se sa svojom suprugom Ankom i od tada u Metkoviću kao kod kuće. Zaljubio se u grad i okolinu i svu ljepotu neretvanskog blata. Sebe naziva hobistom.
– Ljubav prema starim stvarima jednaka je i kod hobiste i kod kolekcionara, ističe. Zlatko sakuplja ono što mu dođe pod ruku i čuva to za buduća pokoljenja, da ne bi završilo na smetljištu ili u rukama nekoga tko to ne zna cijeniti. Nije mu nikakav problem otići na Jakuševac i potražiti odbačene predmete, što je njegova velika ljubav i strast.
Suđe iz metkovskih hotela, koje je pronašao izrađeno je od metala, bakra, mesinga i srebra. Da je to došlo u ruke srebrokovinaru to bi bilo istopljeno u nakit.
– Mogao sam i ja to pretopiti jer sam po struci zlatar. Ali nisam, govori nam Zlatko Huzek. Nikada mi na pamet nije pala takva ideja. Od jedne prekrasne čaše na kojoj je ugravirano hotel Austrija u Metkoviću da uzmem brener i istopim je i napravim neki nakit.
Posuđe sakuplja četrdesetak godina. Može proći i pet godina, a da ništa ne pronađe. Ali početkom ove godine je pronašao srebrnu medalju Crvenog križa iz 1914., koju je u povodu pedesete obljetnice Crvenog križa u Austrougarskoj monarhiji dobio trgovac u Metkoviću Mate Šarić. Pronašao je na Jakuševcu u vrlo lošem stanju, da bi je kasnije restaurirao.
– Nisam je pronašao u hrpi smeća, već u hrpi blaga – dodao je Huzek, koji nam otkriva da ponekad zna satima kopati na Jakuševcu kako bi pronašao vrijedne predmete, koji imaju veze sa Metkovićem. On kao zlatar u miru izrađuje i replike starog nakita. Naime, došao je do nakita kojega je Mato Šarić poklonio Jeli Talajić iz Opuzena 1873. i po tom artefaktu izradio je repliku nakita kojega je poklonio Kulturno-umjetničkom društvu Metković.
Fundus zbirke Talajić-Huzek sustavno se nadopunjuje, ali vlasnik ima jednu neostvarenu želju.
– Želja mi je pronaći fotografiju putujućeg fotografa koji je fotografirao brdo Predolac prije izgradnje crkve!, kazat će Talajić. Dakle, nema brige – ova priča će se nastaviti.
U svadbenoj dvorani u Gabela Polju snimljen je video koji zadnjih dana oduševljava pratitelje na društvenim mrežama. Kako javlja Jabuka.tv, riječ je o iznenađenju koje je mladenki priredila njezina sestra koja se pojavila odjevena u kostim dinosaura, zbog čega je ova umalo doživjela šok na podiju.
No ako je suditi prema snimci, čini se da je atmosferu itekako zagrijala.
U Šibeniku je 7. prosinca održan Runesco – prvi šibenski polumaraton u kojem je sudjelovalo oko 420 natjecatelja – na kojem su odlične rezultate ostvarili mladi Metkovci Darijo Tošić i Lukrecija Krstičević.
U programu su bile dvije utrke. Polumaraton koji se trčao uz more s pogledom na znamenitosti grada Šibenika i utrka St. Nicholas run u dužini 2,6 km koja se trčala središtem grada.
Darijo i Lukrecija trčali su St. Nicholas run. Lukrecija (RA Jerkovac) je ostvarila vrijeme 9:37 i u ukupnom poretku osvojila je odlično drugo mjesto. Darijo Tošić je stazu istrčao za 10:11 te je tako u kategoriji od 13 do 18 godina osvojio prvo mjesto.
U Pljevlji se ovoga vikenda održava 6. Međunarodni turnir prijateljstva pod pokroviteljstvom Američke ambasade u Crnoj Gori na kojem isto toliko puta sudjeluje ŽNK Neretva.
U seniorskom dijelu turnira sudjeluje dvanaest ekipa iz Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Bosne i Hercegovine.
Na samom otvaranju turnira organizator je ŽNK Neretvi, odnosno sportskom direktoru Anti Borasu, uručio zahvalnicu za sudjelovanje na svih šest turnira, a Jelena Kešina je Zoranu Vukoviću. predstavniku organizatora turnira ŽFK Breznica, uručila neretvansku lađu.
Neretva je u odličnoj utakmici na otvaranju turnira, golovima Veronike Terzić i Nine Mijoč, pobijedila Lokomotivu iz Brčkog, člana bh. premijer lige i jednog od favorita turnira. U drugoj utakmici Metkovke su pobijedile ŽNK Brotnja iz Čitluk (6:2). Golove su postigle Veronika Terzić, Marija Herceg, Nina Mijoč i Lucija Borovac.
Jutros u 9.30 Neretva će igrati u četvrtfinalu sa Crvenom zvezdom uz direktan prijenos na PV portalu na YouTube.
Ako ste primijetili da vaš mobitel posljednjih dana troši bateriju brže no inače, News.com prenosi da je glavni krivac za to WhatsApp. Posljednja verzija najpopularnije aplikacije za slanje poruka je izašla prije nešto više od tjedan dana. Ustanovilo se da brže troši bateriju na Androidima, a problem je posebno alarmantan na mobitelima OnePlus.
Korisnici su se žalili na forumima, Google Play Storeu, Twitteru i Redditu. Na jednom OnePlus forumu, mnoštvo korisnika se žalilo da im ažuriranje WhatsAppa prazni bateriju, uključujući i korisnike novijih modela, OnePlus 7T Pro, OnePlus 7T i OnePlus 7 Pro, piše Novi list.
“Pitao sam se zašto mi se mobitel danas brže prazni. 16 posto baterije mi je otišlo zbog WhatsAppa kojeg sam aktivno koristio manje od pet minuta”, kaže na Redditu vlasnik modela OnePlus 7T. Drugi je napisao: “WhatsApp mi nevjerojatno troši bateriju. Mislim da mi u statistikama piše da je ukupno potrošio 33 posto”.
Pored vlasnika OnePlus modela i drugi su korisnici primijetili porast potrošnje baterije. “Točno. Vidim da troši više nego inače na mom Pixelu 3” i “Isti problem s Galaxyjem S10e…nakon nekoliko ažuriranja i ponovne instalacije, mislim da sam riješio problem”, neki su od ostalih komentara.
Jednake probleme prijavljuju i korisnici Googleovog Pixela 4, Huaweija P20 Pro i nekih modela kineskog Xiaomija. “Isto mi je na mom Mix 3. Izgubio 20 posto baterije u sat vremena, a WhatsApp je najvećih potrošač”.
Žale se i korisnici Samsunga, pogotovo Galaxy Note 10+ i Galaxy S10+. WhatsApp još nije službeno odgovorio na upite o ovom potencijalnom problemu, tako da se trenutno ne zna kada možemo očekivati popravak.
Neslužbeno, vještačenje koje je proveo Medicinski fakultet u Zagrebu po nalogu DORH-a je dovršeno i tereti upravo te liječnike. Doktoricu Kaleb, u kojoj je Liječnička komora pronašla glavnog krivca za smrt djeteta, ovaj nalaz oslobađa odgovornosti, donosi Dnevnik.hr
Za smrt devetogodišnjeg Gabrijela Bebića iz Metkovića uskoro bi mogli kazneno odgovarati liječnici hitne pomoći kao i njegova tadašnja pedijatrica.
– Zašto ti ljudi koji i dan danas rade štetu nisu tamo gdje trebaju biti?, pita se Gabrijelova majka Ivana.
Ivo Matičević iz Inicijative Sinovi i kćeri Neretve se nada da će institucije napraviti sve potrebne korake da obitelj Bebić nađe satisfakciju.
Optužnicu za nesavjesno liječenje sa smrtnom posljedicom očekuje i odvjetnik medicinske sestre. U tom slučaju prijeti im do osam godina zatvora. Iznenađen je što je odgovornost i na njegovoj klijentici.
– Ona je u ambulanti radila kao službenica, administrativni radnik. Nije bila uopće zadužena za liječenje u bilo kojoj fazi, kaže Branko Šerić, odvjetnik medicinske sestre Nikoline Talajić.
Doktorica Ksenija Kaleb, po novom nalazu, nije pogriješila. To je u potpunosti suprotno od ekspresne istrage Liječničke komore koja je prstom uprla upravo u nju. U liječničkoj komori danas su bez komentara, kao i ministar Kujundžić koji nam odgovara da nalaz vještačenja nije vidio niti je obaviješten da je dovršeno.
– Doktorica Kaleb ne može izraziti sada nikakvo zadovoljstvo jer se radi o tragičnom slučaju preminulog djeteta. Ali izražava olakšanje, kaže Antonio Volarević, odvjetnik doktorice Kaleb.
Prije godinu dana, dječak je doveden u Dom zdravlja zbog kašlja. Tijekom vikenda stanje mu se pogoršavalo pa je dva puta doveden na hitnu s koje su ga vraćali kući. Tek četvrti dan doktorica Kaleb ga je hitno uputila u Split, no bilo je kasno. Preminuo je zbog multiorganskog zatajenja i sepse.
Optužnica za sam Dom zdravlja ne bi značila ništa, kaže ravnatelj.
– Mislim da se ovaj nesretni slučaj mogao dogoditi bilo gdje u Hrvatskoj jer ja stalno ponavljam, nije problem opreme, nije problem zgrada, problem su ljudi. Sve teže je naći kadrovska rješenja za postojeće situacije, rekao je Mihovil Štimac, ravnatelj Doma zdravlja Metković.
Od smrti dječaka do danas, nabavljena je tražena oprema, nedostatak pedijatara kratkoročno je riješen posudbom liječnika iz Mostarske bolnice. Za inicijativu Sinovi i kćeri Neretve to je nedovoljno.
– Gospodin Kujundžić nas je ostavio na vojnim helikopterima, dnevna bolnica se nije počela raditi, postoji niz faktora gdje se krše zakoni, smatraju u Inicijativi. Kaže Matičević da 14. siječnja kreće pješke u Zagreb u znak prosvjeda.
Iznenadna, tragična smrt naše sugrađanke Ivane Volarević, koja je jučer ujutro stradala u prometnoj nesreći u Zagreb, mnoge je ostavila bez riječi. Ivana je bila studentica u Zagrebu i aktivni član župne zajednice Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji. Njezina zagrebačka župa joj je preko mrežne stranice uputila posljednji pozdrav koji prenosimo.
U petak 6. prosinca, nešto prije 6 sati ujutro, prilikom dolaska na misu zornicu u našu crkvu, stradala je Ivana Volarević iz Metkovića (Pruda). Mnogi župljani su ju poznavali barem iz viđenja jer je bila praktična vjernica koja je često i običnim danom dolazila u crkvu na svetu misu.
Ivana je rođena 27. studenog 1994. Živjela je u mjestu Prud, kraj Metkovića, s mamom Karmelom i tatom Andrijom. Sestra Mara živi s obitelji u Pločama, a sestra Andrea je u Zagrebu. Bila je studentica pete godine geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Bila je predana u molitvi i osjećala je veliku ljubav prema Gospodinu. Često je spominjala vječni život i zanimalo ju je što ćemo mi to tamo “raditi”. S radošću je govorila da ćemo se tamo družiti sa svim svecima, a posebno sa sv. Josipom kojem se rado utjecala. Njen prvi susret s živim Bogom dogodio se na jednom klanjanju pred Presvetim kada je u srcu osjetila neizmjernu Gospodinovu ljubav. Tu ljubav je nastavila širiti do kraja svoga života na sve ljude oko sebe.
Smrt dobrih ljudi nam je uvijek veliki šok. Vjerniku je teško ne upitati se – Gospodine zašto dozvoljavaš ovakve tragedije? Na ovakva pitanja još je teže tražiti odgovor kada se dogode dobrim ljudima u inače ovako radosnim trenucima kao što su došašće i vrijeme iščekivanja Božića. Dobije se dojam kao da sam đavao želi napakostiti djeci Božjoj. Kao da đavao traži dozvolu da naudi nekome dobrome od naroda Božjega, ne bi li tako uzdrmao i cijelu zajednicu. No, braćo i sestre, žrtva Isusa Krista nam je u ovakvim trenucima posebno svjetlo u tami. Upravo na primjeru njegove muke, smrti i uskrsnuća vidimo veličinu i svemoć Božju. U takvim tragičnim trenucima, pojedinac izgubi život, obitelj izgubi svoju kćer-sestru, momak izgubi djevojku, zajednica izgubi jednu dobru i voljenu vjernicu. No, mi vjerujemo u uskrsnuće. Bog se proslavlja upravo u smrti pravednika. U ovakvim tragedijama, Crkva u stvari dobiva. U petak 6. prosinca, Ivana je išla prema crkvi na Knežiji slaviti misu zornicu, a došla je u Nebo u vječnu slavu Božju. Tu postaje očita nemoć đavolska. Pakost Zloga, Gospodin okreće u proslavu u radosti nebeskoj. Ivana je sada u vječnom zagrljaju svoje najveće ljubavi, Gospodina našeg Isusa.
Ožalošćenim roditeljima, sestrama, rodbini i prijateljima Ivane izražavamo sućut.
Gradska glazba Metković danas je bila domaćin susreta puhačkih orkestara u kojem je još sudjelovala Gradska glazba Herceg Novi, što je nastavak višegodišnje suradnje ovih dvaju orkestara.
Susret je počeo mimohodom ulicama grada koja je završila kratkim predstavljanjem na Trgu kralja Tomislava. Nešto kasnije orkestri su održali koncert u Gradskom parku.
S danom zakašnjenja sv. Nikola je stigao na središnji metkovski Trg gdje su ga čekala vesela i razigrana djeca koju je velikodušno darivao slatkišima i osmjehom.
Tome je prethodio nastup Dječjeg župnog zbora i radionice za djecu, a najuspješniji radovi bili su nagrađeni. Bio je tu i mali sajam rukotovrina i domaćih proizvoda. Sve su to organizirale naše lađarice iz UL Metkovke i Turistička zajednica.
