U proteklom tjednu na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zabilježeno je 18 prometnih nesreća u kojima su tri osobe teže, a devet ih je lakše ozlijeđeno. S materijalnom štetom zabilježeno je osam prometnih nesreća.
Provodeći mjere kontrole prometa policijski službenici su protiv počinitelja prometnih prekršaja poduzeli 580 represivnih mjera od kojih izdvajamo mjere poduzete prema osobama, počiniteljima prekršaja koji su najčešći uzročnici težih prometnih nesreća tzv. „četiri ubojice u prometu“ . 254 osobe su sankcionirane zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja, 80 mjera poduzeto je prema osobama koje nisu koristile sigurnosni pojas, 12 osoba je prekršajno sankcionirano zbog vožnje u alkoholiziranom stanju i 30 osoba koje su sankcionirane zbog nepropisne uporabe mobitela tijekom vožnje.
Od ostalih prekršaja izdvajamo 26 mjera poduzetih zbog nepropisnog zaustavljanja i parkiranja i 40 mjera poduzetih zbog nepropisnog pretjecanja, stoji u tjednom izvješću za promet PU dubrovačko-neretvanske.
Voda je u Hrvatskoj jedan od najvažnijih nacionalnih resursa. Slovenija je već u tekst Ustava unijela ljudsko pravo na vodu, no kako sada stvari stoje, hrvatska Vlada smatra da je pravo na pitku vodu zajamčeno nekim drugim člancima Ustava. Sada su još u hrvatskim rukama, ali kako izvori pitke vode ne bi nikada dospjeli u pogrešne ruke i kako bi ostali svima jednako dostupni, Most će u Saboru u ponedjeljak predložiti izmjenu Ustava.
”Njome ćemo pitku vodu staviti u Ustav kao ljudsko pravo i javno dobro, čime želimo zaštititi vode kojima je Hrvatska bogata, ali nažalost prema tome važnom resursu koji je strateški bitan za ljudski život i opstanak ljudi na ovom području, ne odnosimo se odgovorno”, kazao je Nikola Grmoja, saborski zastupnik Mosta.
Voda je u Hrvatskoj jedan od najvažnijih nacionalnih resursa, među vodećim smo europskim zemljama po količini vode za piće po stanovniku. Ističe to jedna od najvećih stručnjakinja za ovu temu, autorica knjige “Ljudsko pravo na vodu” Desanka Servan, viša savjetnica za pravne poslove Istarske županije.
”Opasnost uvijek postoji od privatizacije vodnih resursa, od mogućnosti davanja većeg, nekontroliranog broja koncesija, zbog pritiska međunarodnih korporacija koje su jako zainteresirane za korištenje kvalitetnih vodnih resursa”, kaže Sarvan.
Ako je suditi po prošlotjednoj saborskoj raspravi o paketu vodnih zakona, Most neće biti usamljen. Naime, kazao je i HSS-ov zastupnik u Saboru Davor Vlaović da je ”voda osnovno ljudsko pravo i da bi po njima trebala biti i ustavno pravo, kao što je to regulirala Slovenija, i svakako da bude jednako dostupna svim građanima”.
Iz odgovora nadležnoga Ministarstva zaštite okoliša može se zaključiti da izmjena Ustava zasad nije izgledna: ”S obzirom na to da bez vode nema života, pravo na vodu u hrvatskom pravnom poretku je Ustavom već zajamčeno ljudsko pravo s obzirom na to da je isto inherentno Ustavom zajamčenom pravu na život i pravu na zdrav život”.
Više od pola godine prije ove inicijative Mosta, pučka pravobraniteljica Lora Vidovićo rganizirala je okrugli stol upravo s pitanjem – je li stiglo vrijeme da se voda zaštiti Ustavom: ”Sasvim sigurno je došlo vrijeme da se razgovara i dobro razmotri treba li pravo na vodu povezati s pravom na zdrav život u Ustavu, povrh onoga što sada Ustavom jest predviđeno, iz perspektive toga što šest posto građana u RH nema uopće mogućnost priključenja na vodoopskrbni sustav. Mnogi koji imaju tu mogućnost, ne čine to zato što im je ta voda preskupa”.
Bez obzira na to uđe li voda u Ustav ili ne, i UN i Europska komisija do kraja ovog desetljeća traže investicije kako bi se poboljšao pristup pitkoj vodi po pristupačnoj cijeni, posebno ranjivim i marginalnim skupinama.
Jučer, na svetkovinu Presvetog Trojstva u prepunoj crkvi u Rogotinu održana je sveta misa koju je slavio nadbiskup mons. Marin Barišić u koncelebraciji s don Gabrijelom Kamberom, don Mladenom Margetom, don Antom Žderićem, bivši župnik Rogotina don Darkom Jerkovićem te domaćinom don Ivicom Barišićem.
Slavlje je započelo svečanom procesijom. Nadbiskup Barišić je u svojoj propovijedi, uz čestitku za 100. obljetnicu osnutka župe i svetkovinu Presvetog Trojstva, istaknuo veličinu Rogotina, tj. naših starih koji su baš odlučili crkvu posvetiti Presvetom Trojstvu, a ne kako su ljudi većinom običavali po nekom svecu), što svjedoči o velikoj duhovnosti naših predaka.
Za 50 godina pjevanja u crkvi, Anti Šunjiću Tarzi, nadbiskup je dodijelio zahvalnicu i čestitao mu uz želju da tako nastavi još mnogo godina.
Mještanka Linda Markota, zahvalila se u ime svih mještana, nadbiskupu, svećenicima i svim župljanima koji su sudjelovali u organizaciji.
Zatim se svećenik don Ivica neizmjerno zahvalio nadbiskupu Marinu što je svojim prisustvom uveličao slavlje. Dorotea Damić i Luka Žderić nadbiskupu su uručili prigodne darove. Na kraju je nadbiskup Marin Barišić udijelio svečani blagoslov puku i mjestu.
Fotogaleriju s jučerašnje proslave velikog jubileja u Rogotinu možete pogledati na Rogotinskom portalu.
Poznati američki turistički časopis Conde Nast Traveller uvrstio je vodopad Kravica kod Ljubuškog među dvadeset najljepših mjesta u Europi.
– Sigurno ste čuli za vodopade iz Nacionalnog parka Krka u Hrvatskoj, ovi vodopadi su toliko popularni da je ograničen broj posjetitelja. Ali na sreću, u BiH ima mnogo prelijepih vodopada u kojima također možete uživati. Posjetite smaragdne vodopade koji su skriveni u predivnim zelenim šumama, stoji u opisu na stranici ovog poznatog časopisa.
Laskava titula koju su Njujorčani udijelili Kravicama rezultat je prirodnih ljepota i dugogodišnjeg rada na jačanju potencijala ovih vodopada. Deseci tisuća turista se svake godine sliju na Kravice, a očekivano, ljetni mjeseci su najjači.
Visina vodopada je od 26 do 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod slapa promjera 120 metara. Nekada su uz slap bili aktivni mnogobrojni mlinovi koji su ostavili lijepe prirodne tragove. Dobra gastronomska i ugostiteljska ponuda te pristupačna šetnica ono su što privlači ljude u ovu oazu koja može poslužiti kao dobar osvježivač u vrućim ljetnim danima.
Osim Hercegovine i Kravica, iz časopisa za posjet preporučuju i druge europske turističke destinacije poput Istočnih Karpata u Rumunjskoj, španjolskog Las Medulasa, Zlatnog Rata na Braču, slovenske rijeke Soče…
Rijetko je tko ostao ravnodušan ove subote na Lidl Glow Run Split – utrci koja je startala u zalazak sunca na sredini splitske rive. Trasa od rive do Marjana i natrag puna je vizura koje oduzimaju dah, a posebnu atmosferu pod uličnom rasvjetom dodatno su stvorile i fluorescentne boje kojima su se ukrašavali natjecatelji na startu.
Pobjednici Lidl Glow Run na 5 km su Metkovka Lukrecija Krstičević (vrijeme 21:42) u ženskoj i Britanac Kieran Barnes u muškoj konkurenciji. U ovoj utrci zapažen rezultat je napravio Pločanin Emil Tomašević koji je na kraju bio četvrti.
U utrci na 10 km pobjednici su Pločanin Nikola Oršulić u muškoj (vrijeme 35:07) i Nikolina Šustić Stanković (vrijeme 34:55)u ženskoj konkurenciji, koja je ujedno i ukupna pobjednica. Nikolina često nastupa na utrkama u Metkoviću koje organizira SU Neretva Run a njezina sestra Nataša vesla za VK Neretvanski gusar.
Čak 9 milijuna i 600 tisuća nevažećih novčanica kuna i dalje je u optjecaju, a moguće je da je da takvih imate i vi u novčaniku.
Riječ je o novčanicama od 5, 10, 20, 50, 100 i 200 kuna koje nose datume izdanja 31. listopada 1993. i 15. siječnja 1995. godine.
Ako slučajno imate takvu novčanicu možete je slobodno zamijeniti u HNB-u. U godinu dana, od 31. svibnja 2018. do 31. svibnja ove godine, zaprimili su 38.500 takvih nevažećih novčanica u raznim apoenima.
Novčanice od 10 kuna koje nose datum izdanja 31. listopada 1993. prestale su biti zakonsko sredstvo plaćanja 1. travnja 2001. Na dan 31. svibnja 2019. godine u izvan trezora HNB-a i dalje ih ima 699.153. Onih s datumom izdavanja 15. siječnja 1995. godine ima pak 2.353.407.
Novčanice od 20 kuna koje nose datum izdanja 31. listopada 1993. prestale su biti zakonsko sredstvo plaćanja 1. travnja 2007. U optjecaju ima još 1.735.062 takvih novčanica iako one više ne vrijede.
Slična je situacija i s ostalim novčanicama pa ako vidite da je na njima datum izdanja 31. listopada 1993., neka vam ne bude teško promijeniti ih, piše Večernji list.
Nevažeće novčanice mogu se dostaviti na zamjenu poštom na adresu: Hrvatska narodna banka, Direkcija trezora, Trg hrvatskih velikana 3, 10002 Zagreb ili se mogu dostaviti osobno na blagajnu HNB-a na adresu Franje Račkog 5, Zagreb.
U ljetnom razdoblju povećan je promet na graničnim prijelazima na rubu Metkovića. Iz toga razloga je zabranjeno prometovanje turističkim autobusima u ljetnom periodu preko navednih MGP-a, osim ako im Metković nije jedno od odredišta. Svi drugi se preusmjeravaju na Prud i Nova Sela.
Gužve se ne stvaraju toliko na izlazu iz Hrvatske, već suprotno na ulazu. Lokalno stanovništvo muku muči sa svakodnevni prijelazima. Ne mogu predvidjeti što će ih dočekati, a HAK-ova kamera koja je donedavno snimala prometa iz tog kritičnog smjera je izgašena pa se ne može putem interneta provjeriti trenutno stanje na granici.
Nama sve češće dolaze fotografije čitatelja koji upozoravaju na ovaj problem. Ove, snimljene na MGP Metković-Doljani, dobili smo jutros uz pitanje: Čemu služe tri ulazne trake kada radi samo jedna?
Naime, ovaj granični prijelaz ima četiri trake, po dvije za ulaz i izlaz iz države, s tim da je pri otvaranju prijelaza rečeno da je u slučaju velike gužve u jednom pravcu moguća preraspodjela, odnosno da se otvore tri trake iz smjera povećanog prometa. Ljudi se pitaju zašto se to ne prakticira.
Slučaj koji je jutros zapanjio vozače u Kaštelima, podsjetio nas je na jednu fotografiju našega Miroslava Trgovčevića koju je nedavno snimio u Tirani tijekom biciklijade u čast o. Ante Gabrića i Majke Tereze. Samo što nije riječ o kravi, već o konju…
Naime, netko je, najvjerojatnije, konja trebao prebaciti na drugu lokaciju pa mu je, umjesto da osigura posebno vozilo za njegov prijevoz, bilo lakše i jeftinije životinju zavezati za vlastiti automobil. I goni…
A to što je tako ugrozio ostale sudionike u prometu, koga briga…
U Neretvi se uzgajaju kamenice i mušule. Ne, nije šala. Ako ste mislili da kamenice mogu roditi samo u Malostonskom zaljevu, grdno ste se prevarili. Dokazuje to primjer braniteljske zadruge Sveti Ivan u općini Slivno, koja već desetak godina uspješno uzgaja kamenice i mušule nedaleko od otočića Osinja, piše Slobodna Dalmacija.
Oni su prvi koji su počeli s kamenicama u neretvanskom priobalju i dugo su godina bili jedini, no sada je dana još jedna koncesija pa su dobili susjeda u svom uzgojnom polju. Riječ je o površini od jednoga hektara, na kojem se godišnje ubere nekih petnaestak tona mušula i kamenica. Zanimljivost je to veća što se za dolinu Neretve vežu zemljoradnja, voćarstvo, mandarine, povrtlarstvo, dok uzgoj kamenica samo rijetkima može pasti na pamet.
A svega se dosjetio Mario Sršen, profesor tjelesnog odgoja, koji je svoju dugogodišnju ideju pretočio u djelo – kvalitetno uzgojno polje kamenica nedaleko od naselja Blace.
Na početku su ga čudno gledali. Pa gdje će kamenice u dolinu Neretve, zar nisu kamenice oko Stona? Ali on se nije dao smesti. Otkriva da je na ideju za uzgoj kamenica došao čitajući baš Slobodnu Dalmaciju, koja je tada donijela tekst o braniteljskoj zadruzi koja uzgaja školjke na Maslenici.
Velika papirologija
– Pa kad mogu oni zašto ne bismo i mi? – otkrio nam je Mario Sršen, ponosan na svoj projekt, koji bi se uskoro mogao i proširiti na površinu veću od jednoga hektara. Ali. Uvijek je kod nas prisutno jedno veliko Ali… reći će Mario, dok nam pokazuje hrpu papira koje je morao prikupiti da bi zaživjela koncesija za uzgoj kamenica kod otočića Osinja. Naime, županija im ne dopušta da prošire svoje uzgojno polje već se inzistira da idu na potpuno novi natječaj za koji opet moraju prikupiti hrpu dokumentacije koja košta, lokacijska dozvola, studija utjecaja na okoliš i još puno toga.
– To vam je više od dvadeset tisuća kuna same papirologije. Ne može se dobiti lokacijska dozvola bez idejnog projekta – kaže Mario, navodeći primjere gdje se puno lakše može doći do koncesije za uzgoj kamenica i mušula.
– Možete misliti koliko je Primorsko-goranska županija naprednija od naše Dubrovačko-neretvanske. Oni svima koji žele proširiti svoja uzgojna polja to bezuvjetno odobravaju samo ako podnesu zahtjev, ali to je kod nas nemoguće – govori nam Mario.
Stoga su tu malo zakočeni u proširenju proizvodnje, ali to ih previše ne zabrinjava. Na obali su napravili i jedan mali otpremni centar za školjke, koji je dobio sve dozvole za rad od Ministarstva poljoprivrede i uprave za veterinarstvo.
Školjke iz doline Neretve dobile su i svoj evidencijski broj, tako da se po njemu mogu pratiti od proizvođača do krajnjeg potrošača.
Godišnje plaćaju pet tisuća kuna za koncesiju. Više negoli njihove kolege iz Stona, koji plaćaju dvije tisuće kuna po hektaru. Stoga su malo ljuti, ali ne žale se.
Vade se po narudžbi
– Školjke se vade isključivo po narudžbi. Nije bilo nikakvih zagađenja niti onečišćenja. Uzgojno polje je manje pa je više hranjivih tvari za školjke koje brzo rastu – prepričava nam Mario.
Čim se izvade iz mora, školjke se pakiraju u vreće i otpremaju hladnjačom. Nema potrebe za purifikacijom i pročišćavanjem jer su zdrave i čiste – kazuje Mario.
Svaki je početak težak, pa tako i ovaj. Da bi kamenica završila na stolu, potrebno je puno rada i truda. Nakon što su dobili koncesiju trebalo se pobrinuti za mlađ školjaka, koju je Mario zajedno sa svojim kolegama sakupljao po okolnim stijenama i prenosio ih na pergolare. Sve se radilo ručno, kao u 19. stoljeću, bez ikakve mehanizacije, pa je stoga ovo ekološka proizvodnja kamenica i mušula u pravom smislu te riječi.
Svaka jedinka godišnje otpusti tri, četiri milijuna mlađi i tako je posao krenuo. Kad već imate kamenice, onda se one brzo razmnožavaju ali trebalo je osigurati matični stok, što je bio mukotrpan posao i tražio je puno truda i rada, otkriva Mario.
Kada se mlađ kamenice uhvati za pergolar, treba je razrjeđivati. Slično kao breskvu na grani da ne ostane sitna, prepričava nam dio proizvodnog procesa.
Veliki problem neretvanskim školjkarima stvaraju komarče, koje jedu mlađ kamenice i uništavaju stokove. Komarča udara u pergolar i tako sve kamenice istrese na dno te postaju hrana predatorima.
Za ovu bolest nema lijeka. Uzaludni su bili pokušaji da se školjkari odupru komarčama. Na pergolar su stavljali mreže (navuče se kao čarapa) koje štite kamenice, ali to se nije pokazalo kao dobro rješenje. Naime, rupice na mreži se začepe pa kamenica ne može dobivati dovoljnu količinu hranjivih tvari i ostane sitna.
– Za godinu dana dođe tek na pola svoje veličine – pojašnjava Mario, koji smatra da su se komarče u Jadranu namnožile jer imaju obilje hrane i može ih iskorijeniti samo predator – riba strijelka, koja je aktivna u toplijem dijelu godine, a budući da se komarče mrijeste zimi, teško im može nauditi. Tako bi strijelka jedino mogla čuvati uzgajališta kamenica.
“U uzgajalištu radimo i kupamo se”
Za dobru berbu kamenica potrebno je kvalitetno i čisto more. Braniteljska zadruga “Sveti Ivan” proizvede doslovno ručnim radom do petnaestak tona godišnje. Proizvodnja bi bila i veća kada bi se u posao uvela mehanizacija, ali to sve košta i u ovom trenutku za dodatne investicije nemaju novca. Na sredstva iz EU fondova se ne natječu jer su dobili koncesiju samo na deset godina, a to je prekratak rok da bi mogli povući europski novac. Ipak, ne žale se.
Mario kaže da je uzgoj kamenica njemu i još sedmorici branitelja iz općine Slivno zapravo rekreacija, kvalitetno utrošeno slobodno vrijeme, jer nitko od njih ne živi isključivo od kamenica. Zaposleni su ili se bave poljoprivredom, a ovo im je dodatni izvor prihoda.
– Umjesto da idemo po plažama, mi smo s kamenicama i mušulama. U uzgajalištu radimo i kupamo se. Spajamo ugodno i korisno – zaključio je Mario.
Metkovac Ivan Vidović je nakon dueta s Ninom Badrić otišao direktno u finale RTL-ova showa Zvijezde ljetni hit. Otpjevali su njezinu pjesmu Čarobno jutro te dobili ovacije publike i žirija. – Ovo je bilo fenomenalno i naježio sam se od vaše interpretacije, rekao je Đuro. Ivan je dobio maksimalan broj bodova te se tako plasirao direktno u finale.
Prije toga Ivan je otpjevao pjesmu Šuti Damira Kedže, a Tonči je rekao da je u malo tonova puno toga pokazao te mu je dao pet bodova. – Ja vidim već kako curice lijepe tvoje postere po zidu, rekla mu je Andrea i dala pet bodova, baš kao i Đuro, Grašo te Nina. Ivan je dobio maksimalnih 25 bodova.
U večerašnjoj emisiji nastupa sedam mladih pjevača od kojih će jedan imati priliku pjevati Huljićev ljetni hit i nastupiti na Splitskom festivalu. Ivan je večaras još jednom pokazao da ima velike izglede biti pobjednik ovoga showa.
Finale showa Zvijezde – ljetni hit pratite u sljedeću subotu od 20.15 na RTL-u!
Za 50 godina pjevanja u crkvi, Anti Šunjiću Tarzi, nadbiskup je dodijelio zahvalnicu i čestitao mu uz želju da tako nastavi još mnogo godina.
U utrci na 10 km pobjednici su Pločanin Nikola Oršulić u muškoj (vrijeme 35:07) i Nikolina Šustić Stanković (vrijeme 34:55)u ženskoj konkurenciji, koja je ujedno i ukupna pobjednica. Nikolina često nastupa na utrkama u Metkoviću koje organizira SU Neretva Run a njezina sestra Nataša vesla za VK Neretvanski gusar.
