U proteklom tjednu na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zabilježena je 21 prometna nesreća u kojima je 6 osoba teže, a 13 ih je lakše ozlijeđeno. S materijalnom štetom zabilježeno je 7 prometnih nesreća, objavila je PU dubrovačko-neretvanska.
Provodeći mjere kontrole prometa policijski službenici su protiv počinitelja prometnih prekršaja poduzeli 1057 represivnih mjera od kojih izdvajamo mjere poduzete prema osobama, počiniteljima prekršaja koji su najčešći uzročnici težih prometnih nesreća tzv. „četiri ubojice u prometu“ te je tako 661 osoba sankcionirana zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja, 114 mjera poduzeto je prema osobama koje nisu koristile sigurnosni pojas, 11 osoba prekršajno je sankcionirano zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, a 22 osobe su sankcionirane zbog nepropisne uporabe mobitela tijekom vožnje.
Od ostalih prekršaja izdvajamo 46 mjera koje su poduzete zbog nepropisnog pretjecanja i 56 mjera poduzetih zbog nepropisnog zaustavljanja i parkiranja.
Najveća koncentracija alkohola od 2,57 g/kg zabilježena je u Orebiću
Najveća koncentracija alkohola od 2,57 g/kg izmjerena je u četvrtak, 29. kolovoza u Orebiću 50-godišnjaku koji je izazvao prometnu nesreću s ozlijeđenim osobama.
Naime, on je upravljao osobnim vozilom dubrovačkih registarskih oznaka te je, izlaskom iz zavoja, izgubio nadzor nad vozilom, prešao u suprotnu kolničku traku i udario u teretno vozilo kojim je upravljao 55-godišnjak. Obojica vozača su zadobila lakše tjelesne ozlijede. Zbog počinjenih prometnih prekršaja protiv 50-godišnjaka slijedi optužni prijedlog.
Najveća novčana kazna izrečena je 20-godišnjaku iz Župe dubrovačke
Najveća novčana kazna u iznosu od 10 tisuća kuna izrečena je 20-godišnjaku koji je jučer, 1. rujna, u Dubrovniku, upravljao mopedom prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom.
Još danas će u dolini Neretve prevladavati vruće vrijeme s nešto više oblaka koji će navijestiti sutrašnju promjenu vremena. Puhat će slabi južni vjetar a najviša dnevna temperatura zraka bit će oko 31 °C.
Tijekom noći na utorak oblaka će biti sve više. U utorak prije podne puhat se slab istočni vjetar i možemo očekivati lokalne pljuskove s grmljavinom. Vjetar će poslijepodne okrenuti na buru i dalje će biti oblačno ali bez padalina. Najviša dnevna temperatura zraka bit će 27°C.
U srijedu će biti vedro i sunčano uz umjerenu buru. Temperatura zraka će porasti za stupanj-dva. Ovakvi vremenski uvjeti će biti do vikenda kada će najviša dnevna temperatuta biti oko 30°C.
Tijekom nadolazećeg vikenda očekuje nas značajnija promjena vremena s obilnijim oborinama, ponegdje i s grmljavinskim nevremenom, i za desetak stupnjeva nižim temperaturama zraka.
I mi imamo svog kovača. Nije oni u Sinju Kotromanović jedini u Dalmaciji. To vam je Bruno Medak u Borovcima. I još nešto, naš Bruno vam je i kovač, i puškar a to vam je velika razlika od samoga kovača.
Tako su nam pojašnjavali Neretvani trudeći se dokazati da i oni imaju svoga kovača iako odavno nema konja za potkivanje a i kovačke usluge se sve manje traže. Istina, obrađuje se zemlja i treba motika i dikela ali danas toga ima kupiti u svakoj većoj trgovinu pa se ljudi snalaze tako a o kovačkom zanatu koji je pred izumiranjem nitko ne vodi puno računa. Bruno je kovački zanat preuzeo od svoga oca a on od svoga, tako da se kovačija u ovoj obitelji prenosi generacijama. No, pedesettrogodišnji Bruno je definitivno zadnji kovač budući da za ovaj zanat nema interesa u dolini Neretve pa ni šire.
Naš sugovornik je samozatajan lik ali genij što se tiče kovanja, puškarstva i još tako nekih majstorijama i sitnih popravaka tako da ga poznaje pola doline Neretve. Živi u naselju Borovci u općini Kula Norinska, malom mjestu u neretvanskoj zagori u kojem stalno prebiva tridesetak stanovnika. Nije ga baš lako ni pronaći. Do njegove kuće se dolazi uskim makadamskim putem i već pri samom dolasku u oko upada objekt u kojem se nalazi kovačija.
Zapravo to mu je hobi jer od kovačkog zanata se ne može živjeti.
Njegova radionica puna je starih alata, starih im preko stotinu godina od kojih su neki i danas u dobroj funkciji poput stare kovačke stege koja je napravljena od izdržljivog materijala da i danas dobro podnosi udarce čekića.
Bruno je radio je na obližnjoj farmi koka dok ona nije propala. Sada je na zavodu za zapošljavanje na posebnoj skrbi do mirovine.
Usput se bavi kovačkim zanatom premda se od njega baš i ne može živjeti.
– Ma nema vam tu neke zarade. Radim isključivo po narudžbi. Ako netko dođe da mu treba motika onda mu je iskujem-govori nam Bruno pokazujući preko 150 godina star kovački stroj, mjeh za upuhavanje zraka kojim vješto rasplamsava vatru.
Dok je Brune u Borovcima, kovački zanat neće izumrijeti u ovom dijelu Dalmacije. A kovački zanat uz fizičku snagu, kondiciju i izdržljivost zahtijeva određeno znanje i vještine poglavito oko vrsta materijala, kakav je materijal, da li se lako obrađivati može li se kaliti. Bruno je jake volje i u njegovoj kovačnici na samom kraju naselja Borovci i u ovim vrućim ljetnim danima odjekuje ritam nakovnja i čekića, u što smo se i sami uvjerili.
– Jeste li vi došli da vam iskujem motiku-pita nas zagonetno dok potpiruje vatru koja sve hoće neće. Ipak, drveni ugalj je uhvatio i vatra u kovačnici već plamti.
– Nismo, spremno dogovaramo a Bruno vješto hvata kliještima komad čelika koji će pod udarcima njegova čekića postati motika. I za samo nekoliko trenutaka počeli su odjekivati udarci čekića i nakovnja. A da bi bila dobra motiku na kraju valja i zakaliti i tek tada se sa njom može poći u polje.
Na velikim vrućinama od 38 Celzijevih stupnjeva, temperatura uz kovačku vatru penje se i do 55 stupnjeva, ali Bruno se ne žali. Navinuo je na ovakvu vrućinu a osim morika izrađuje i kosore, i kose za košnju trave. Iako su u modi trimeri kojima se kose obrve u polju i trava po voćnjacima ljudi traže i obične starinske kose. One su dobre za kositi pod vodom i velika je potražnja za njima- govori nam Bruno, koji se još od djetinjstva, otkako je prohodao, vrti oko nakovnja i mjehova. Faktički je samouk u ovom zanatu no ni stariji ni iskusniji kovači ne bi mu mogli parirati u poslu.
– Znate kako je to bilo na selu. Kako dite sam se tuda igrao. Uvik nešto kovao uz oca i tako se rodila ljubav prema kovačiji-otkriva nam. A Bruno će vam u tili čas klepatii i iskovati kosire, špice, motike, sjekire, lemiše, mesarske noževe, škare, baglame., naravno ako vam i kad vam nešto od toga zatreba.
Kažu da su lovački i kovački najstariji zanati. Bruno je kovač nije lovac ali sa lovcima se često susreće. Manje je poznato da je on i puškar, čovjek koji popravlja uglavnom lovačke puške i karabine. Jedini u ovom dijelu Dalmacije i Hercegovine. Također samouk i u ovom poslu sa istančanim osjećajem za preciznost koji mu je zapisan u genima. Zanimljivo je spomenuti, premda nema izravne veze sa ovom pričom da je Ministarstvo obrazovanja ukinulo smjer puškar u srednjim školama budući nije bilo zainteresiranih učenika koji bi ga pohađali. No, Brunu to ne zabrinjava jer on je na usluzi svima kojima je potrebno popraviti ili reparirati pušku.
A kako je otkrio da se razumije i u oružje-pitamo ga.
– Bilo je to u Domovinskom ratu, kad je bio mobiliziran u Hrvatsku vojsku, kazuje nam.
Na terenu se tako znalo dogoditi da puška zakaže, da se zakoči i onda bi je Bruno strpljivo rastavljao i popravljao. Jednom je popravio i mitraljez koji se bio zakočio. Kad su zapovjednici vidjeli da zna popravljati oružje više nije išao na teren već mu je glavno zadužene bilo popravak pušaka. I tako je to krenulo. No tako je bilo u ratu ali ljubav prema oružju Bruno je nastavio i u miru popravljajući lovačko oružje i eventualno neko trofejno.
Popravljao je i optički nišanski mehanizam a u slučaju potrebe u svojoj kovačnici znade izraditi i novi dio i zamijeniti ga. Rezervne predmete za puške izrađuje od čelika, koji obrađuju zagrijavanjem i drugim potrebnim alatima.
Puške mu na popravak donose iz čitave doline Neretve pa i preko granice iz Hercegovine. Često izađe u susret i policiji kad im oružje zašteka i treba ga brzo popraviti. No, naglašava da za to nema posebna ovlaštenja niti certifikat te da zapravo na taj način pomaže ljudima a u slučaju većeg kvara na oružju moraju potegnuti do Zagreba ili Splita.
Kovački zanat, kao i mnogi drugi zanati, danas polako posustaje u trci sa novim tehnologijama. I ovaj zanat bez kojeg se do prije pedesetak godina nije mogao zamisliti život čovjeka, posebno na selu, polako izumire. Ali dok je entuzijasta i zaljubljenika u starinu poput Brune Medaka naseljem Borovci i neretvanskom dolinom odjekivati će udarci čekića i nakovnja.
Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM se najoštrije suprotstavlja prijedlogu ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak u kojem ona traži da se – zbog povećanog broja izostanka učenika s nastave – ukine dosadašnja mogućnost da roditelj sam do tri dana može opravdati izostanak svog djeteta, te traži da baš svaki izostanak opravdava liječnik obiteljske medicine, navodi se u priopćenju.
Ocjenjuju da je prijedlog ministrice povratak na staro stanje koje se u praksi pokazalo izrazito lošim te je zbog toga – i mijenjamo.
“Ministrica Divjak želi onemogućiti roditelje da opravdaju jednodnevni ili dvodnevni izostanak svom djetetu iako je jasno da zbog nekih samolimitirajućih stanja (npr. blažeg prolijeva, mučnine, blaže temperature i viroze…) nije nužan odlazak liječniku. Osim što se time stvaraju nepotrebne gužve u, ionako pretrpanim ordinacijama, djecu se dovodi u situaciju da se u čekaonicama, pogotovo u zimskim vremenima, dodatno zaraze kakvim virusom i ozbiljnije razbole”, naglašavaju iz KoHOM-a.
Ostat će povijesni raritet, koristan onima koji prave pitanja za kvizove, da je u dugoj vatikanskoj povijesti smo jedna papa zaglavio u liftu. Znate li o kome je riječ?
Jutros smo dobili mail, uputio nam ga je jedan čitatelj koji je ostao neugodno iznenađen, zatekavši se pred zaključanim vratima Gradskog groblja sv. Ivana Nepomuka.
– Sad sam bio na našem groblju čija su vrata zaključana i ne znam zbog kojeg razloga… Naravno, nisam bio sam, u groblje smo ušli preko zida. Ako misle da se ulazi samo s druge strane, onda je to nerazumno jer ne može svatko skalinima na groblje, stoji u mailu.
Nakon prve objave, javili su nam se iz komunalnog poduzeća Čistoća d.o.o., koje upravlja Gradskim grobljem, s napomenom da se vrata nikada ne zaključavaju, ali da se zna dogoditi da se zaglave i da se tada teže otvaraju.
U boćarskoj dvorani u Metkoviću odigrana je završnica Prvenstva Županije u disciplini precizno izbijanje u kojoj je prvo mjesto zauzeo Jure Krstičević (BK Metković) i tako je zajedno s drugoplasiranim Brunom Juricom izborio nastup na završnici prvenstva Hrvatske
Nakon odigravanja kvalifikacijskih natjecanja u grupama Neretva/Pelješac, Dubrovnik, Župa Dubrovačka i Konavle, plasman u završnicu osiguralo je 8 najboljih u ovoj disciplini: Stijepo Violić (Hajduk), Srećko Bajo (Komolac), Luko Kelez (Postranje), Bruno Jurica (Omladinac), Branimir Mastilica (Gornja Vrućica), Velinko Taslak (Prud), Jure Krstičević (Metković) i Pavo Matković (Torcida Osojnik) koji nije nastupio na završnici.
Prvak Županije za 2019. godinu postao je Jure Krstičević član prvoligaša Metkovića, drugo mjesto osvojio je Bruno Jurica član trećeligaša Omladinca iz Vodovđe, 3. mjesto pripalo je Stijepu Violiću članu drugoligaša Hajduka, dok je 4. mjesto osvojio Branimir Mastilica iz trećeligaša Gornje Vrućice.
Stijepo Violić je sa najboljim rezultatom ušao u finalnu seriju, drugi rezultat imao je Branimir Mastilica, ali je finalna serija bila bolja za Juru Krstičevića i Bruna Juricu i donijela im slavlje.
Jure Krstičević i Bruno Jurica izborili su nastup na završnici prvenstva Hrvatske među 16 najboljih koja će se održati 20.listopada 2019. u Umagu.
Metković nije imao svoju crkvu sve do kraja 17. stoljeća. Izaslanik cara Karla V. Kornelije Duplica Šeper na svom putovanju prolazio je svojom lađom pored Čitluka (danas Gabela) početkom svibnja 1533. i poviše rijeke, na brdu, vidio crkvu. Makarski biskup Bartol Kačić Žarković (biskup 1615.-1645.) navodi 1630. da su crkvu u Čitluku srušili Turci oko 1540. godine. Unutar temelja stare crkve napravljena je u prvoj polovici 17. stoljeću nova, znatno manje površine.
U svome izvještaju Svetoj Stolici iz 1626. biskup fra Bartul Kačić Žarković navodi da u toj franjevačkoj župi ima oko 100 kuća ne objašnjavajući područje koje je župa obuhvaćala. Makarski biskup Marijan Lišnjić (biskup 1664.-1686.) pak 1672. godine izvještava Rim da je 1668. i 1670. pohodio župu Čitluk koju po sredini dijeli rijeka Neretva (što znači da se prostire i na lijevoj strani Neretve) te da se u toj župi kao četvrta nalazi crkva Navještenja u Doljanima (dakle, s lijeve strane). U svom izvještaju biskup Lišnjić navodi da ovom dijelu Makarske biskupije pripadaju još sela: Tasovčići, Počitelj, Lukovac, Dubrave, Buna, Bunica, Blagaj, Stolac, Jelež, Podveležje, Bijelo Polje, Jasenice, Lipete, Sajmište poviše planine Velež do Kenčića u kojima žive, osim u Neretvi, rijetki katolici jer na tom prostoru postoje tri manastira pravoslavnih kaluđera i nijedan katolik. To potvrđuje da je makarski biskup barem držao da to područje Trebinjske biskupije pripada Makarskoj biskupiji.
Sama crkva Navještenja najvjerojatnije se nalazila na mjestu današnje crkve Male Gospe sagrađene 1861. godine. Crkva Navještenja u Doljanima nalazila se na sredini, između triju sela koja su administrativno izravno pripadala Čitluku nakon oslobođenja 1694. godine. Nije se nalazila u samome selu, nego dosta podalje, blizu Neretve, jer je selo bilo smješteno na južnim obroncima obližnjega brda, tako da se crkva otprilike nalazila na sredini između Metkovića, Doljana i Dračeva, pristupačna svim vjernicima podjednako.
Upitno je vrijeme nastanka ove crkve. Ona se ne spominje među starim crkvama u Čitluku niti u njenoj okolici prije osmanlijskih osvajanja. Njenu gradnju na pogodnom terenu, s već obiljem postojećega građevinskoga materijala s obližnje rimske vile, treba datirati negdje u prva desetljeća 17. stoljeća kada su se stvorile povoljne prilike za izgradnju prvih crkava pod Osmanlijama i kada su sagrađene crkve u Dobranjama i Vidonjama. Moguće da je stradala u doba Kandijskoga rata (1645.-1669.) Naravno, radi se o pretpostavkama uslijed nepostojanja izvora. Svakako, u nju su dolazili vjernici iz Metkovića.
Kakve su bile opće crkvene prilike u Metkoviću na granici dviju biskupija, pročitajte u trećem nastavku…
