“Mama, hoće li sveti Nikola nama dogodine vratiti našeg anđela Gabrijela? On je naš najveći anđeo”, upitao me je moj sin Mihael kad smo nekoliko dana nakon pogreba otišli na groblje kako bismo s Gabrijelova groba uklonili vijence i cvijeće koje je uvenulo…
Rekla nam je to Ivana Bebić iz Metkovića, majka nedavno preminulog Gabrijela Bebića (9).
Dječak je, kako smo već pisali, preminuo 11. prosinca 2018. zbog višeorganskog zatajenja uvjetovanog virusom H1N1 (gripa) i bakterijom streptokok koja je napala dječaka, a čije teško zdravstveno stanje nisu prepoznali liječnici u Domu zdravlja u Metkoviću, odnosno na Hitnoj pomoći.
Razgovor s Ivanom i Mišom Bebićem, roditeljima malog Gabrijela, obavili smo u četvrtak u jednom od splitskih kafića. Razgovor nabijen emocijama i suzama, zasigurno jedan od najtežih u svojoj novinarskoj karijeri, obavio sam s knedlom u grlu, jednostavno ne znajući što upitati ljude koji su prije 20-ak dana na pravdi Boga izgubili dijete.
– Ja djeci, kćerkici Gabrijeli (ime joj je dao sam Gabrijel), koja ima šest godina i koja od svoje druge godine boluje od juvinalnog reumatoidnog artritisa, i sinu Mihaelu, koji ima četiri godine, pokušavam sve ovo vrijeme od njegove smrti objasniti kako više nikada nećemo vidjeti našeg Gabrijela i kako je on sada među anđelima. Koliko u tome uspijevam, ni sama ne znam. Samo znam da je, kad smo došli na Gabrijelov grob, Mihael udarao nogicom po grobu kako bi ga brat čuo. Morala sam mu objasniti kako će ga Gabrijel čuti, ali mu neće moći odgovoriti – rekla nam je Ivana Bebić.
Drama obitelji Bebić koja je na noge digla cijelu Hrvatsku i koja je još jednom, po tko zna koji put, pokazala da u hrvatskom zdravstvenom sustavu hitno treba nešto mijenjati, počela je 7. prosinca 2018. godine.
– Tada sam prvi put odvela Gabrijela i drugo dvoje djece k njihovoj pedijatrici jer su malo kašljali. Bio je petak i liječnica nas je primila, pogledala svima ždrijelo i poslušala pluća. Rekla je da je sve u redu i preventivno nam je dala Sumamed, ako nekome od djece skoči temperatura preko vikenda. Otišli smo kući – govori majka Ivana Bebić.
U subotu poslijepodne Gabrijelu je temperatura skočila na više od 39 stupnjeva.
– Počeo je povraćati pa sam mu dala sredstvo protiv dehidracije i Sumamed. Čim sam mu dala antibiotik, povratio ga je. Dobio je proljev i zbog toga sam mu davala malo juhice, odnosno dijetalnu hranu. Međutim, nastavio je povraćati, a uz to je i dalje imao proljev. Cijelu noć je bilo tako. I ostalo dvoje djece imalo je proljev i povraćalo je, ali u puno manjoj mjeri – kazuje Ivana.
Situacija s Gabrijelom pogoršala se u nedjelju.
– Gabrijelu je jezik skroz pobijelio, što je znak dehidracije, dok je kod druge dvoje djece bio normalne boje. To nam je bio znak da ponovno moramo hitno otići k liječniku. Uputila sam Gabrijela s tatom na Hitnu pomoć i tamo su došli oko 11 sati prijepodne. Imali su taman dovoljno vremena da u ljekarni, koja je radila do 12 sati, uzmu neki novi lijek ako im ga liječnica s Hitne pomoći prepiše – govori Ivana.
Otac je na Hitnoj pomoći rekao liječnici da je Gabrijelu loše i zamolio je da ga pregleda i da mu pomogne.
– Liječnica mu je pogledala ždrijelo i poslušala pluća, a ja sam joj rekao koje mu sve lijekove dajemo. Rekla je da je s njim sve u redu i da mu ne treba druga terapija. U jednom trenutku mi je medicinski tehničar s Hitne pomoći u Metkoviću rekao kako je tog jutra kod njih bilo dvadesetak djece s virozom i da ne zna tko će uopće u ponedjeljak moći u školu – kazao je Mišo Bebić.
Tijekom te nedjelje temperatura mu se popela preko 39 Celzijevih stupnjeva.
– Nastavili smo je skidati. Gabrijel je bio jako malaksao i počeo mi je govoriti da mu je strašno zima nogicama. Ležao je pokriven na kauču i nikako se nije mogao ugrijati. U noći između nedjelje i ponedjeljka, oko 1.15, vidjela sam da otežano diše. Rekao je da ga boli s desne strane u predjelu plućnog krila kad udiše. Odmah sam suprugu rekla da ga treba opet odvesti na Hitnu pomoć, pa su otišli oko dva sata – govori majka Ivana Bebić.
Kad su došli na Hitnu, Mišo je pozvonio na ulaznim vratima. Otvorili su mu medicinska sestra i liječnica.
– Rekao sam im da pogledaju Gabrijela jer mu nije dobro i zamolio ih da mu pomognu. Liječnici sam rekao da njezina kolegica iz jutarnje smjene, kod koje smo bili oko 11 sati, nije ništa pomogla. Ponovno mu je poslušala pluća i pogledala grlo, a ja sam joj rekao koje mu lijekove dajemo. Također sam je zamolio da mu da infuziju, da nešto učini kako bi mu se stanje – koje se pogoršavalo – popravilo.
više pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije
Piše Ivica Marković
Foto Ivica Marković
