Prije početka sezone Gorici su mnogi predviđali brzo ispadanje iz HNL-a, ali novi prvoligaš na zimski je odmor otišao sa sjajnog petog mjesta. A kada su nedavno svog najboljeg igrača Atiemwena prodali Dinamu, neki su pomislili da će Gorica sada početi padati na ljestvici. No odmah u prvom kolu nastavka sezone Gorica je priredila još jedan pozitivan šok za navijače, usred Rujevice srušila je Gorica doprvaka Rijeku s uvjerljivih 3:1.
Za takve sjajne rezultate goričkog kluba jedan od najzaslužnijih sigurno je trener Sergej Jakirović (42). Tko je ustvari taj nadareni trener? ‘Crna mačka’ za Rijeku Dok je bio igrač Kamen Ingrada, nakon što je došao na policiju da bi prijavio prebivalište, službenica mu je počela objašnjavati na engleskom misleći da je Rus! Sergej je rođen u Mostaru, tih 70-ih popularno ime dala mu je baka, a otac je bio vratar. Taj 41-godišnji trener još jesenas nam je rekao da ga vlastita momčad nije iznenadila.
– Nije, zato što sam i prije starta prvenstva rekao da ćemo biti konkurentni i atraktivni. Znao sam da imamo potencijal, novi igrači su se adaptirali kao da su tu godinama, što govori kakvi su karakteri.
U pauzi je uz Atiemwena ostao i bez pričuvnog vratara, Rumunja Branescua, no Gorica se opskrbila njegovim sunarodnjakom, samo na drugoj poziciji, Ronaldom Deaconuom. Jakirović bez problema upravlja svlačionicom u kojoj se jezici miješaju kao frankfurtskom aerodromu…
– Nekad znam trening ili sastanak održati na engleskom da bi svi razumjeli. No stranci brzo nauče naše nogometne izraze ‘sam, leđa, okreni stranu’ – rekao nam je jednom prilikom. Prije Gorice vodio je Sesvete. U tom je klubu radio od 2011. i prošao cijelu omladinsku školu te dobro naučio kako funkcionira nogometni klub. Menadžera nema, nije ga imao ni kao igrač. Kad ga je 14. lipnja prošle godine predsjednik Gorice Nenad Črnko nazvao…
– Odmah sam znao o čemu je riječ. Bio sam spreman za iskorak. Pod Jakirovićevim vodstvom Gorica je već dvaput srušila Rijeku. Prvi put je ispratila s klupe najtrofejnijeg trenera u povijesti kluba s Kvarnera Matjaža Keka, a sad je nanijela prvi poraz Igoru Bišćanu. Izgubila je samo na otvaranju na Rujevici, a i tada je Kek rekao Jakiroviću ‘ovo si dobro postavio, samo tako dalje’. Tijekom igračke karijere nosio je dres prvoligaša Kamen Ingrada, Zagreba, Istre, Rijeke… S nekim je trenerima koji danas također rade u HNL-u dijelio i svlačionicu.
– Zekić i Bjelica su mi prijatelji, imao sam sreću i kad je Neno vodio Kärnten gledati njegove treninge i utakmice, ondje je udario velik pečat. Svaki smo dan u Klagenfurtu pili kavu i razgovarali. Već se tada vidjelo da ima osobnost. Zekić radi čuda u Osijeku, nije lako mijenjati mentalitet i svijest igrača. Razina trenerske struke u HNL-u je visoka.
U sadržajnoj karijeri prošao je puno toga. U Rijeci ga je vodio Dalić, u Zagreb ga je doveo Prosinečki, u reprezentaciju BiH uveo ga je Slišković…
– S Dalićem mi je bilo odlično, čestitao mi je na pobjedi u Puli, sve prati. Nasmijao sam se kad je rekao: ‘Mi smo kolege’. Što se BiH tiče, imao sam sreću što je Baka bio trener Hajduka pa je imao uvida u HNL, a te sam sezone igrao odlično u Zagrebu. Ali ipak mi je poziv stigao kao grom iz vedra neba, nisam tada imao ni putovnicu BiH iako sam imao uvjete. Super iskustvo, kad vidite igrače poput Barbareza kako pristupaju zagrijavanju, treninzima, onda je to vrh. Baka je znao ujediniti svlačionicu, što nije lako jer su tri naroda u njoj. Poziv Prosinečkog u Zagreb puno mi je značio jer, kad on kaže za nekoga ‘taj je’, onda ste ponosni. Posebno jer sam naslijedio njegovu osmicu – ispričao nam je Jakirović koji iz vremena Kamen Ingrada posebno pamti one legendarne utakmice sa Schalkeom u Kupu Uefe kad je taj mali, i nažalost iščezli klub iz Velike došao na uzvrat u Gelsenkirchen s 0:0, a trebao je prvu dobiti dva razlike po prilikama.
– Gledalo nas je 65 tisuća ljudi, a njih je vodio Heynckes. Sjećam se zagrijavanja, nikoga na stadionu, ali Nijemci tada piju i jedu kobasice. Uđemo u svlačionicu i kažemo: “Odlično, bit će možda pet tisuća ljudi.” Vratimo se na teren, kad ono pun stadion! Krov ide gore-dolje, čudo… Naučio na suspenziji Jedna je anegdota vezana za Lučko i utakmicu protiv Ponikvi.
– Ostali smo bez vratara minutu prije kraja, a utakmica je otišla u jedanaesterce. Obranio sam tri penala, kao Subašić! Dražen Biškup je bio trener, kažem mu: ‘Ajmo u pivo da ću skinuti dva.’ Kasnije mi je rekao: ‘Ipak si izgubio, nisi rekao tri.’ Obranio sam i onom koji je zabio u regularnom dijelu. Žao mi je samo što to nije snimljeno. Jesenas su ga ‘disciplinci’ saveza zbog prigovaranja u Osijeku suspendirali na dvije utakmice. Nije se više ponovilo, sada puno mirnije prati kraj utakmica.
Piše: Mladen Miletić/VL
