U posljednje vrijeme sve češće čujemo vijest da je netko tražio hitnu medicinsku pomoć u Ispostavi u Metkoviću ali je naišao na zaključana vrata jer je jedini tim u pripravnosti izašao na intervenciju.
Prema Mreži hitne medicine u Republici Hrvatskoj koju donosi ministar zdravlja u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i prijedlogom Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, na nivou županija postoje Zavodi za hitnu medicinu koji u svom sastavu imaju ispostave.
Tako na području Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije postoji devet ispostava od kojih u dolini Neretve dvije, u Metkoviću i Pločama s vlastitim područjem. HMP Metković pokriva područje bivše općine Metković, a HPM područje Grada Ploča. U skladu s propisima na području ovih ispostava postoji po pet timova T1 (liječnik, med. tehničar i vozač) od koji je samo jedan u pripravnosti.
Postavlja se pitanje: što kada tim u pripravnosti mora izaći na teren? Tko tada ostaje u zgradi Ispostave? Što ako u istom trenutku bude druga dojava o hitnoj intervenciji ili ako netko dovede pacijenta pred vrata Ispostave koja su zaključana jer je tim na intervenciji?
Događa se, primjerice, da tim u pripravnosti mora voziti (pratiti) pacijenta do bolnica u Dubrovniku, Splitu ili da mora izaći na intervenciju na području koje nije maleno, tada vrata HMP Metković ili Ploče ostaju zaključana. Jedino što našim liječnicima ostaje jest da na vrata zalijepe obavijest da u hitnom slučaju nazovete 194.
Naši liječnici, medicinski tehničari i vozači rade uistinu težak i stresan posao. Oni nikada ne znaju što će ih zadesitit tijekom dežurstva. Pravila koja postoje oni ne donose već ih moraju poštivati.
Pitamo se, je li Mreža hitne medicine nešto što treba biti u službi građana ili je svrha samoj sebi? Treba li je mijenjati dok se, ne daj Bože, ne dogodi neko zlo?
Ove se školske godine škole u Hrvatskoj pohađa 45.328 učenika manje u odnosu na 2013./2014 što je broj ukupnog stanovništva grada veličine Varaždina.
U posljednjih pet godina broj učenika u osnovnim i srednjim školama smanjio se za 45.328, odnosno za 8,9 posto. U školskoj godini 2013./2014. tako smo imali preko pola milijuna učenika – njih 509.216, a ove školske godine upisano je njih 463.888, pokazuju podaci Ministrarstva obrazovanja, točnije njihove nove aplikacije Školski e-rudnik, predstavljene u utorak. Aplikacija je javno dostupna i iz nje istraživači, mediji i javnost mogu saznati statističke podatke iz e-matica svih škola u Hrvatskoj.
Graf koji pokazuje pad broja učenika u posljednjih pet godina
Sve naše županije bilježe pad, a najmanji je u Gradu Zagrebu (-0,85% onosno 828 učenika) i Istarskoj županiji (-2,97% odnosno 634 učenika manje).
Gotovo 32 tisuće učenika manje u srednjim školama
Ove je godine upisano 8.460 učenika manje u odnosnu na lani, a najizraženiji pad u posljednjih pet godina bio je 2014./2015. kada je upisano čak 11.968 učenika manje u odnosu na godinu prije.
Statistike pokazuju kako je ove godine u odnosu na 2013. upisano 13.451 učenik manje u osnovne škole te 31.877 učenika manje u srednje škole.
Smanjenje broja učenika u razdoblju od 2013./2014. do ove školske godine po županijama.
Drastičan pad dogodio se u strukovnim školama. Tako se u razdoblju od pet godina broj upisanih učenika u trogodišnje strukovne škole smanjio se za gotovo 30 posto, odnosno za 11.539 učenika.
Danas slavimo blagdan sv. Franje Asiškoga koji se rodio se početkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest.
Kralj gozba i zabava
Mališan je u župnoj školi sv. Jurja naučio čitati i pisati. Kao dječak i mladić bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Uz posao živahni je mladić u sebi osjećao vatrenu želju da bude prvi, da prednjači, da se na neki način odlikuje. Volio je svečanosti, raskoš, bio prilično lakomislen.
Asiz (Italija)
Uz te manje savršene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankoćutnu osjećajnost, samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i ćudoredno neporočan. Bio je tako upadan i osebujan da je bio vođa vesele mladenačke asiške družbe, “kralj gozba i zabava”, u kojima je znao potrošiti dosta očeva novca. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oružanim razmiricama između Asiza i Peruggie, između naroda i feudalaca. Već je u tom razdoblju njegova života nazrijevati neke klice Božjega poziva.
Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, iako se nešto u duši bijaše već promijenio, pokušao je ipak poći za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oružja, od junaštva u oružanoj viteškoj borbi. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijaše tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu.
“Franjo, pođi i popravi mi crkvu!”
Franjo se tada vratio u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim društvom te započeo život revnog razmišljanja i pobožnosti. Da svlada ono što mu po naravi bijaše odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodočašće u Rim, u baziliku sv. Petra, na grob apostolskog prvaka.
Asiz: crkva sv. Damjana
U jesen god. 1205. bijaše opet u rodnom Asizu. Tada je u crkvici San Damiano triput čuo zov Raspetoga: “Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!” Obnovio je crkvicu sv. Damjana te ondje povučen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako će izbjeći očevu gnjevu koji je bio nad njim razočaran. Razočaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda, planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim ponašanjem palo u vodu.
Potpuno u srcu obraćen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobožnim asiškim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na očinsku baštinu. Time se kao pokornik i Bogu posvećena osoba podložio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: “Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja.”
Osnivač Reda manje braće (franjevaca)
Nalazeći se jednog dana u crkvi sv. Marije anđeoske, čuo je kod mise ove evanđeoske riječi: “Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!” (Mt 10,9-10)… Čuvši te riječi, bio je tako snažno zahvaćen ljubavlju prema siromaštvu da je uskliknuo: “To je što tražim, to je što svim srcem želim!” Kasnije mu je svećenik protumačio sav smisao tih riječi, a i onih koje iza njih u Evanđelju sv. Mateja slijede. Iz njih proizlazi apsolutno siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga, obilaženje i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu puku.
Najstariji prikaz Franjina lika
Tako poučen i zahvaćen Božjom riječju iz 10. glave Matejeva evanđelja, Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio “minoritskom” – manje braće, kako će kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom. Na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. I tada je u svojoj župnoj crkvi sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokorničku i moralnu propovijed: “jednostavnom riječju ali velikodušnim srcem, pobuđujući i izgrađujući svoje slušatelje”. Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu, a te će neobične zaruke genijalni Dante, koji će i sam postati franjevački trećoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesničkim perom.
Franjino je propovijedanje palilo, a još više primjer. Potreseni njima, samo nekoliko dana kasnije pridružiše mu se prvi sudrugovi novoga načina života: bogati trgovac Bernardo da Quintavalle, pravnik Pietro Cattani, zatim ponizni brat Egidije iz Asiza i neki drugi, njih 12 skupa s Franjom na broju. Franjo ih je godinu dana poučavao, a onda počeo slati na propovijedanje. Sakupivši neke evanđeoske tekstove, sastavio je prvu kratku Formulu života ili Prvotno pravilo života manje braće. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. Bilo je to negdje u travnju 1209. ili 1210. god. To je godina kanonskog utemeljenja Reda manje braće, kako ga je svetac nešto kasnije nazvao. A to je ime dao svome redu iz posve evanđeoskih motiva i pobuda. Želio je da sljedbenici i članovi Reda manje braće budu evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Tako to tumače najbolji i najkompetentniji Franjini životopisci Celano i sveti Bonaventura. U naše vrijeme Drugi vatikanski sabor pozvao je redove, družbe i kongregacije da idu na izvore, u prvom redu na izvor Evanđelja, a onda na spise, naputke, pravila, konstitucije, što im namriješe njihovi utemeljitelji.
Potvrdivši franjevačko Pravilo, sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje, a velikom tonzurom, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klerički red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zaređen za đakona, pri čemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svećeničkom ređenju.
Put na Istok: Želio postati misionar i mučenik
Serafski otac sv. Franjo gori sav vatrom za duše. Zato želi postati misionar i mučenik. Nakon što je osnovao i drugi franjevački red – klarise – ili “Siromašne dame od sv. Damjana”, odjenuvši prije toga u redovničko odijelo sv. Klaru, Franjo putuje prema Palestini, zatim prema Španjolskoj i Maroku. Sa svih se tih putovanja zbog bolesti i oluja morao vratiti kući ne došavši do cilja. No nije odustajao od svojih apostolskih namjera pa je god. 1219. uspio ipak doći u Svetu Zemlju, u Siriju i Egipat, gdje je propovijedao u prisutnosti dobrohotnog i razboritog sultana Al-Malik al-Kamila. Na taj je način svojim sinovima otvorio prostrano polje misionarskoga rada na Bliskom istoku.
Vrativši se s Istoka u Asiz sredinom god. 1220. te prepustivši upravu Reda u ruke svojih vikara Pietra Cattanija i famoznog brata Ilije, Franjo se bavio nadasve unutarnjom organizacijom svoga reda održavajući kapitule ili skupštine. U to je vrijeme unutar franjevačke zajednice među Franjinim učenicima nastala rasprava koju su neki životopisci možda i uveličali. No prilično je povijesno utemeljeno da se mnogima savršeno, apsolutno siromaštvo činilo odviše strogim i neostvarivim. Papin je zastupnik tada bio u prilog jedne blaže linije, a Franjo se tome ponizno pokorio. Crkveni povjesničar Lortz piše o tome: “Nikada se u tijeku crkvene povijesti nije pokazala tako sjajno tajanstvena snaga najživotnije poslušnosti kao u Franji.”
Stigme (rane): suobličenost s Kristom
Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u mističnu suobličenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz. Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu sv. Marije anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvečer. Toma Celano piše: “Smrt je pjevajući primio.” U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj “Pjesmi brata Sunca” smrt je nazvao “sestricom”, on ju je kao takvu radosno i dočekao.
Asiz: bazilika u kojoj je Franjo pokopan
Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je god. 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mučnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.
Izvor: KTA | Bitno.net
Molitva sv. Franje Asiškog
Gospodine,
Učini me oruđem mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je uvreda, da donosim praštanje.
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo.
Gdje je zabluda, da donosim istinu.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim svjetlo.
Gdje je žalost, da donosim radost.
Gospodine,
daj da se ne brinem toliko
da budem utješen, nego da tješim;
da budem razumljen, nego da ja druge razumijem;
da budem ljubljen, nego da ja ljubim.
Jer, tko sebe daruje, taj se prima;
tko sebe zaboravlja, taj sebe nalazi;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
tko sebi umire, taj se rađa za vječni život.
Povodom Svjetskog dana turizma, koji se obilježava 27. rujna, učenici 4. c i 4. d razreda Osnovne škole Stjepana Radića iz Metkovića obišli su jezero Kuti.
Organizatorica i voditeljica fotosafarija bila je učiteljica mentorica Aleksandra Lukić-Skelić, a sudjelovala je i učiteljica Marijana Kljusurić sa svojim 4. c razredom.
Ujutro, 27. rujna 2018. učenici su krenuli do jednoga od mnogobrojnih kanala delte Neretve, blizu Opuzena, gdje su se ukrcali na lađe i vozili do jezera Kuti. Vidjeli su i utvrdu Fort Opus koju su sagradili Mlečani u 17. stoljeću te Kulu Norinsku, utvrdu iz 16. stoljeća. Obje su služile za obranu od Turaka.
Dok su se vozili na lađama učenici su ponovili sadržaje Prirode i društva o uvjetima života, važnosti vode, Sunca, zraka i tla za život ljudi, biljaka i životinja.
U tajanstvenim dubinama jezera krije se legendarni potopljeni grad. Narodna predaja kaže da se radi o Gavanovim dvorima, obitavalištu zlog Gavana kojega je snašla pravedna kazna, dok neki istraživači čak vjeruju da se radi o ostatcima drevne Troje!
Istina je da se za vrijeme niskoga vodostaja jezera vide ostatci zidina, što posjetitelje ostavlja bez daha.
Osim u ljepotama jezera, učenici su uživali i u prirodi koja obiluje šašom, lopočima, lokvanjima, a na malim obradivim površinama, koje dijele vodeni kanali, obilje je dozrelih mandarina. Cijelo vrijeme puta čuo se cvrkut ptica i kreket žaba.
Nakon ove živopisne vožnje učenici su došli na ranč Adrija, gdje ih je dočekao ljubazni vlasnik Marko Sršen. Prošetao je s učenicima cijelim rančem i pokazao im životinje koje uzgaja: magarce, koze, patke, fazane, paunove, kokoši… Oko glava njihali su se mirisni plodovi šipaka i mandarina.
Nakon obilaska, učenici su razgovarali i iznosili svoje dojmove o svemu što su vidjeli, a zatim su pisali sastavak Fotosafari.
Na satu likovne kulture slikali su pastelnim bojama krajolik koji su vidjeli i doživjeli.
Poslije slasnoga ručka (koji su svi pojeli) i kratkoga odmora, imali su sat Tjelesne i zdravstvene kulture pa su na obližnjoj livadi, koja pripada ranču, igrali natjecateljske igre.
Na kraju dana učenici su bili oduševljeni i zaključili su da je nastavni dan bio uspješan. Svi su se složili kako se sve ovo mora ponoviti.
Fotogalerija će vam približili djelić ove prirodne divote, koju od 1996. godine posjećuju mnogobrojni turisti.
Grad Metković je objavio poziv građanima da predlože manje komunalne projekte koji bi se prema njihovu mišljenju trebali realizirati iz sredstava Proračuna Grada za 2019. godinu. Poziv prenosimo u cijelosti.
Pozivamo građane Grada Metkovića da podnesu prijedloge za uređenje i održavanje objekata komunalne infrastrukture u svrhu izrade Prijedloga plana komunalnih prioriteta za 2019. godinu.
Predlagati se mogu manji komunalni zahvati kao: izgradnja nogostupa, postavljanje javne rasvjete, izgradnja i uređenje dječjih igrališta, uređenje nerazvrstanih cesta, uređenje šetnica, uređenje parkirališta, uređenje zelenih površina, uređenje prometne signalizacije, postavljanje klupa.
Prijedloge je moguće dostaviti u Gradsku upravu Grada Metkovića elektroničkom poštom na e- mail adresu grad@metkovic.hr te osobno ili poštom na adresu Grada Metkovića, Stjepana Radića 1, 20350 Metković.
Prijedlozi se zaprimaju zaključno s 13. listopada 2018. godine, a prijedlozi moraju sadržavati naziv projekta za koji bi htjeli da se realizira u 2019. godini i kratki opis.
Župan Nikola Dobroslavić donio je odluku o proglašenju elemetarne nepogode za područja općina Orebić i Kula Norinska. Kako stoji u odluci, elementarna nepogoda proglašena je ”zbog požara koji je na navedenom prostoru nanio velike materijalne štete na poljoprivredi i graditeljstvu u razdoblju od 25.09.2018 do 01.10.2018 godine.”
Svi oštečenici s područja Općine Kula Norinska mogu se javiti u zgradu Općine do 10. listopada 2018. kako bi mogli preuzeti odgovarajući obrazac i prijaviti štetu:
ŽNK Neretva je u 2. kolu igrala s ŽNK Katarina Zrinski. Metkovke su iz te utakmice doma ponijele vrijedan bod a posebnu zaslugu za to ima vratarka Jelena Kešina koja i ovoga puta obranila kazneni udarac. Na povratku ih je ugodno iznenadio Metkovac Nikša Martinac.
Evo što su o tome piše na FB stranici ŽNK Neretva:
Na povratku sa utakmice drugog kola 1.HNLŽ na izlazu iz Zagreba naš Nikša Martinac ponovno nas je ugodno iznenadio, ovaj put gospodin Nikša darovao nam je 6 lopti sa Svjetskog prvenstva, a vratarku Jelenu Kešinu nagradio je prigodnim poklonom zbog odličnih partija koje je pružala kroz pripremne utakmice, a sad u zavidnoj formi brani prvenstvene utakmice! Gospodinu Nikši ovim putem u ime svih igračica i Uprave kluba zahvaljujemo!
Župan Nikola Dobroslavić donio je odluku o proglašenju elemetarne nepogode za područja općina Orebić i Kula Norinska. Kako stoji u odluci, elementarna nepogoda proglašena je zbog požara koji je na navedenom prostoru nanio velike materijalne štete na poljoprivredi i graditeljstvu u razdoblju od 25. rujna 2018 do 1. listopada 2018 godine.
Sukladno članku 28. Zakona o zaštiti od elementarnih nepogoda (NN 73/97 i 174/04) obvezuju se Općinska povjerenstva za procjenu šteta od elementarnih nepogoda da odmah ili u najkraćem mogućem roku izrade izvješće – Prvo priopćenje s procjenom ukupne štete, te isto dostave Županijskom povjerenstvu za procjenu štete od elementarnih nepogoda, a procijenjene poljoprivredne štete unesu u Registar šteta u poljoprivredi.
Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije domaćin je ovogodišnjeg Skupa ravnatelja javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i područjima ekološke mreže koji se održava u Metkoviću od 3. do 5. listopada 2018.
Cilj navedenog Skupa je razmjena iskustava u upravljanju sektorom zaštite prirode i područja ekološke mreže, kao i izazovima s kojima se ravnatelji susreću u svakodnevnom poslovanju.
U trodnevnom programu je predviđen obilazak prirodnih znamenitosti doline Neretve i Malostonskog zaljeva te kulturnih znamenitosti grada Dubrovnika.
Kod jednog dijela otkupljivača cijena mandarine je od subote pala na 2,20 kune po kilogramu za kalibar 1,2,3. Proizvođači jasno nisu zadovoljni i traže povratak na 2,5 kune po kilogramu.
Neretvanski OPG-ovi pokušavaju samostalno brendirati vlastiti proizvod
Neki manji proizvođači već nekoliko godina izbjegavaju ovaj sustav plasiranja svojih proizvoda na tržište i okreću se društvenim mrežama. Oni na svojim Facebook stranicama oglašavaju cijene mandarina i drugog sezonskog voća uz dostavu po cijeloj Hrvatskoj. I prema onome što možemo pročitati, dobro im ide.
Tako je OPG Krstičević svoju Neretvansku mandarinu stavio na tržište od 1. listopada uz cijenu od 6 kuna po kilogramu uz naplatu dostave od 30 kuna po paketu koji ne prelazi 18 kilograma.
OPG-ovi Mataga i Kiridžija iz Opuzena su se udružili i pokušavaju stvoriti brend Okusi Neretve. Na tržištu nude široku paletu sezonskog voća (manadrinu, šipak, limun, suhe smokve) i džemove. I oni su stvorili vlastiti lanac prodaje putem Facebooka. Svoju četvrtu sezonu prodaje mandarina su otvorili 25. rujna. Njihova cijene su sljedeće: mandarina – 8 kn/kg (pakiranja 5 i 10 kg), šipak (nar) 3 kg – 45 kn, šipak (nar) 5 kg – 70 kn, suha smokva (400 g) – 25 kn, ekstra džem smokva (220 g) – 25 kn. Oni sovje proizvode dostavljaju na kući prag: minimalni iznos za besplatnu dostavu u gradu Zagrebu je 100 kn, dok je za ostale gradove dostava besplatna za iznose narudžbe od 150 kn.
Eko OPG Krstičević već godinama sudjeluje u sustavu ekoproizvodnje i na taj način pokušava svojim proizvodima dati dodatnu vrijednost. Ovaj OPG ima široku ponudu od sezonskog voća do đžemova i sokova koje redovito izlaže na sajmovima diljem Hrvatske, primjerice, na Sajmu zimnice i autohtonih proizvoda u Zagrebu.
Za jači zamah ovakvog načina plasiranja poljoprivrednih proizvoda na tržište, potrebno je udruživanje koje bi smanjilo cijenu troškova i povećalo kvalitetu ponude. Koliko je to u ovom trenutku realno, ostaje nam vidjeti…
