-

Brojna publika sa zanimanjem pratila tribinu fra Marija Knezovića

Zajednica žena Katarina Zrinski iz Metkovića sinoć je u GKS-u organizirala tribinu na kojoj je fra Mario Knezović govorio na temu „Nisam šutio“, što je i naziv njegove knjige koja je usput promovirana.

Fra Mario se dotaknuo mnogih aktualnih tema iz svakodnevnoga života, uključujući politiku i Crkvu, koje je kritički obradio u svojim kolumnama sabranima u knjizi „Nisam šutio“. Šutnju smatra izdajom, a ne zlatom. Gdje god dođemo svi sve znaju, ali kada treba hrabro progovoriti o mnogom anomalijama u društvu većina šuti. Uzrok tome vidi u poltronstvu, naročito kada je u pitanju politika i političari. Plodno je to tlo za razvoj tzv. hobotnica u kojima su pojedinci i skupine povezani raznim interesima.

Jedna od tema bila je i medijska manipulacija. U pozadini naoko potpuno točne vijesti može biti manipulacija, ako se uz iznesene točne činjenice neke važne prešute pa se stvara kriva slika. Danas je u modi biti korektan, politički ili na koji drugi način, a time se zapravo sprječava ljude da progovore o važnim stvarima.

Fra Marijevo izlaganje s vidnim je zanimanjem pratila mnogobrojna publika, koju bi on, tu i tamo, zaskočio kakvom duhovitom misli.

U programu je s nekoliko pjesama nastupila Ženska klapa „Lira“ iz Trebižata, koja djeluje u sklopu HKUD „Seljačka sloga“.|metković.hr|

Svjetski je dan osoba s Downovim sindromom: Obucite šarene čarape!

Down Syndrome International (DSI) je službeno odredio 21. ožujak kao Svjetski dan osoba s Down sindromom (WDSD). Datum je bio izabran kako bi označio jedinstvenost Downova sindroma u potrostručenju (trisomiji) 21. kromosoma i podjednako se rabi sa sinonimom Down sindrom, piše znanostblog.com.

Svjetskim danom syndroma Down (WDSD) prvi put je obilježen u Singapuru 2006. godine, a mnoge organizacije širom svijeta će se pridružiti ovoj proslavi kroz razne događaje i aktivnosti, tako da se današnji datum obilježava u cijelom svijetu.

Downov sindrom je genetski poremećaj koji je uzrokovan prisutnošću jednog kromosoma viška. Nastaje u trenutku začeća. Kromosomi su sićušne nakupine bjelančevina u svakoj stanici ljudskog organizma.

Oni prenose sve nasljedne karakteristike. Na svakom kromosomu nalaze se tisuće gena u kojima su zapisane sve naše nasljedne osobine u obliku DNA. Kromosomi dolaze u paru i u svakoj se stanici nalaze 23 para (46 kromosoma ukupno). U svakom paru jedan kromosom potječe od majke, a jedan od oca. Uzrok Downova sindroma otkrio je 1959. godine francuski genetičar, prof. Jerome Lejeune. Na 21. paru kromosoma otkrio je još jedan kromosom viška, umjesto 2, tu su se nalazila 3 kromosoma, a u cijeloj stanici umjesto 46, ukupno 47 kromosoma.

Takav poremećaj nalazi se u svakog čovjeka s Downovim sindromom. Nije ga moguće izmijeniti, niti liječiti. ”Sindrom” je naziv za skup zajedničkih znakova i karakteristika, a ime ”Down” potječe od imena engleskog liječnika Johna Langdona Downa koji je 1866. prvi opisao sindrom, gotovo 100 godina prije nego što je pronađen uzrok poremećaju. Ljudi s Downovim sindromom imaju određeni stupanj poremećaja u razvoju (mentalni hendikep).

Stupanj poremećaja varira od osobe do osobe i nemoguće je odmah poslije porođaja ustanoviti koji će stupanj poremećaja dijete imati.

Zašto obilježavamo Svjetski dan sindroma Down?

Ciljevi obilježavanja ovog dana su buđenje svijesti i razumijevanja te međunarodna podrška kako bi se poštovala prava ljudi sa DS-om i poboljšao njihov položaj, a samim tim i kvaliteta života, kao i promoviranje svijesti i razumijevanje Down sindroma uz mobiliziranje podrške i priznavanja, dostojanstva, prava i dobrobiti za osobe sa Down sindromom. Prosječno se jedno od 650 novorođene djece rađa s Downovim sindromom. Taj poremećaj sprječava normalan tjelesni i mentalni razvoj djeteta. Down sindrom smatra se jednim od najčešćih genetskih odstupanja pri kojem postoji višak jednog ili dijela jednog kromosoma što uzrokuje različite probleme u psihofizičkom razvoju djeteta.

Znanstveno je također dokazano da postoje preko pedeset karakterističnih obilježja, Down-sindroma. Njihov intenzitet se razlikuje od osobe do osobe.

Zdravstvene teškoće koje imaju osobe s Downovim sindromom vrlo su varijabilne. 30-60 posto osoba ima srčane greške, 20 posto osoba ima endokrinološke probleme (najčešće poremećaji u radu štitne žlijezde). Osim toga, djeca s Downovim sindromom mogu imati neurološke, hematološke poremećaje, poremećaje lokomotornog sustava, gastroinstestinalnog sustava, bolesti oka, bolesti usne šupljine.

Bez obzira koliki je postotak oboljenja ili poremećaja prisutno, ova djeca i mladi trebaju posebnu pažnju, tijekom odrastanja različite medicinske i rehabilitacijske postupke te posebne metode učenja. Ovaj poremećaj je vrlo kompleksan te zahtijeva veliku angažiranost cijele obitelji oboljelog djeteta.

Karakteristike djece s Down sindromom

Topli, dobrodušni, vedri, veseli; komuniciraju sa svojom okolinom; vjerno kopiraju ponašanja svoje sredine, mogu biti kreativni, u fazi djetinjstva im je potrebna obitelj, a zatim je potrebno osamostaliti ih za samostalan život. Cijeli život im je potrebna tuđa njega i pomoć.

Pokaži podršku!

Simbol Dana sindroma Down su šarene čarape jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti. Nošenjem šarenih čarapa pokazuje se podrška borbi osoba s Down sindromom da se integriraju u naše društvo, da im se osigura mjesto u vrtiću i školi, posao. Zašto danas nositi rasparene šarene čarape? Zato da se priča o problemima osoba s Down sindromom. Kada vas upitaju: zašto nosiš šarene (različite) čarape? Progovorit ćete o problemima osoba s Downom i pokazati podršku.

[FOTO] U Arheološkom muzeju “Narona” u Vidu otvorena izložba “BRAČKE STINE”

Izložba Bračke stine je zamišljena kao edukativna izložba koja donosi prikaz bračkih kamenoloma, alata, tehnike vađenja i obrade kamena te dva filma. Prvi put je postavljena pod naslovom Marmore Lavdata Brattia, 2015. g. u Muzeju grada Splita, povodom svjetskog kongresa ASMOSIA, koji se bavi proučavanjem mramora i drugih vrsta kamena korištenog u antičko doba. Pošto je Republika Hrvatska bila domaćin ove svjetske manifestacije želja nam je bila upoznati svjetsku elitu, koja se bavi kamenom, s jednim relativno malim otokom, tako bogatim kvalitetnim i raznovrsnim kamenom, a to je naš otok Brač.

Na izložbi je prikazano oko 20 kamenoloma. Neki su poznati još iz antičkog doba, kao što su PlateRasohe i Stražišć. Iz tih se „kava“ vadio ili kako Bračani kažu „brao“ kamen za Dioklecijanovu palaču. U srednjem vijeku poznat je kamenolom iz Pučišća. Od tog su kamena renesansni kipari kao što je Juraj Dalmatinac, Nikola Firentinac, Andrija Aleši i drugi vrsni majstori gradili šibensku i trogirsku katedralu. Tako kvalitetan kamen poznat po nazivu Veselje uspoređuju s mramorom. Danas su otvoreni novi kamenolomi iz kojih se crpe različite vrste kamena kako po boji, šarama i kvaliteti. Uglavnom služe kao građevinski materijal, a oni nešto kvalitetniji za izradu kamene plastike, oltara, skulptura, nadgrobnih spomenika i sl.

Izložba je bogato ilustrirana crtežima na kojima je dočaran rad u kamenolomu. Prikazane su tehnike i alati koji su se onda upotrebljavali. Na jednoj maketi prikazana je organizacija posla oko transporta kamenih blokova u antičkoj luci. Donosimo karakteristične alate koji su se koristili prilikom vađenja i obrade kamena. Vidjet ćemo da se alat tijekom stoljeća nije promijenio, jer se i danas kamenoklesari s takvim koriste.

Na izložbi se prikazuju dva filma. Animirani film Od kamenoloma do palače, prikazuje sve faze vađenja kamena u jednom od bračkih kamenoloma, transport do broda, lučku infrastrukturu, izgled broda, plovidbu, iskrcavanje te ugradnju. Drugi film našeg Neretvanina Vlatka Filipovića pod naslovom Hop Jan iz 1967. g. prikazuje svu muku vađenja kamenih blokova iz pučiškog kamenoloma na otoku Braču.

Reakcije posjetitelja izložbe u Splitu su bile odlične. Osim onih koji se profesionalno bave ovim zanatima veliko zanimanje su pokazala školska djeca te šira publika, koju je zanimala primjena i vrste bračkog kamena te nabava alata za klesarske radove.

Zašto mi je drago da je ova izložba postavljena u Arheološkom muzeju Narona? Ako pogledamo naronitanske bedeme, Augusteum sa svojim skulpturama, ostatke zidova antičke arhitekture, ranokršćanske bazilike ili obližnji rimski kastrum na lokalitetu Mogorjelo vidjet ćemo da se u velikim količinama koristio kamen i to kvalitetan kamen. Siguran sam da to nije kamen iz uvoza, da nije dolazio iz dalekih kamenoloma, već poznavajući antičku ekonomiju, siguran sam da je negdje u okolici današnjeg Vida postojao jedan veliki kamenolom ili više njih, samo ih treba pronaći.

Autor izložbe: Ivo Donelli

[FOTO] Osman Junuzović i Josipa Jurković pobjednici III. Metkovske skalinade!

Pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović uz potporu Grada Metković, Turističke zajednice Grada Metkovića i Dubrovačko – neretvanske županije jučer je održana III. Metkovska skalinada. Nakon Dječje skalinade, koja se trčala od 10:30 sati, oko 12:15 započela je i glavna utrka po metkovskim skalinima.

U odličnoj organizaciji Sportske udruge Neretva run 96 trkača iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore natjecalo se u više kategorija.

Ukupni pobjednik Metkovske skalinade je Osman Junuzović iz AK Doboj istok, koji je svoj prošlogodišnji rekord oborio za 15 sekunda. U ženskoj konkurenciji najbolja je bila nogometašica ŽNK Neretva naša Metkovka Josipa Jurković.

Uoči dodjele medalja trkačima i gledateljima se obratio izaslanik Predsjednice RH Davorko Obuljen, koji je čestitao natjecateljima i pohvalivši organizaciju izrazio nedu da će se dogodine okupiti još više trkača.

Medalje najboljima podijelila je metkovska gradonačelnica Katarina Ujdur, a na samom kraju u ime organizatora svima je zahvalio Ruđer Bošković. Program su vodili Vinko Vuković Liska i Jadranka Bulić.

Sve rezultate možete vidjeti na stotinka.hr.

Juniori

1. Belmin Mrkanović AK Doboj istok 5:28.133

2. Kristijan Volarević UL Crni Put Metković 6:07.782

3. Marin Talajić UL Crni Put Metkovic 6:08.887

Juniorke

1. Antonia Cvitković RK Jerkovac 8:09.274

2. Iva Markić RK Jerkovac 8:14.476

3. Ana Taslak RK Jerkovac 8:37.564

M 19-30

1. Osman Junuzović AK Doboj istok 5:01.851

2. Ante Živković AK Dubrovnik 5:29.175

3. Ivan Zec Neretva Run Metković 5:42.924

Ž 19-30

1. Josipa Jurković ŽNK Neretva 7:56.148

2. Nikolina Bošković Neretva Run Metković 11:05.273

3. Ivana Sršen 11:43.726

M 31-40

1. Ersan Bijedić Moje trčanje BIH 7:01.682

2. Franjo Lovrić Tim Kinezis BIH 7:01.716

3. Zdenko Radaljac Stablina 7:04.445

Ž 31-40

1. Sanja Vlastelica Rugby club Nada 7:59.228

2. Dragana Marinković AK Kosovo Polje SRB 8:31.821

3. Sanda Dodig 11:01.375

M 41-50

1. Mirzet Halilović ARK Rekreativci Tuzla 7:03.933

2. Stanimir Vuković 7:15.557

3. Mensur Husić ARK Rekreativci Tuzla 8:07.576

Ž 41-50

1. Nela Madeško AK Dubrovnik 8:07.648

2. Biljana Taslak AK Dubrovnik 8:11.974

3. Beti Lozić Neretva Run Metković 11:43.708

M 51+

1. Pero Mijatović IND BIH 9:15.545

Ukupno žene

1. Josipa Jurković ŽNK Neretva 7:56.148

2. Sanja Vlastelica Rugby club Nada 7:59.228

3. Nela Madeško AK Dubrovnik 8:07.648

4. Antonia Cvitković RK Jerkovac 8:09.274

Ukupni poredak

1. Osman Junuzović AK Doboj istok 5:01.851

2. Belmin Mrkanović AK Doboj istok 5:28.133

3. Ante Živković AK Dubrovnik 5:29.175

4. Ivan Zec Neretva Run Metković 5:42.924

Ujdur među gradonačelnicima s najnižom plaćom u RH, metkovska Gradska uprava najštedljivija u Dalmaciji

Među četvero gradonačelnika s najmanjom plaćom u Hrvatskoj čak dva su sa platforme Mosta nezavisnih lista – najmanju gradonačelničku plaću ima Ante Pranić iz Nezavisne liste mladih u Vrgorcu, a na četvrtom mjestu je Katarina Ujdur, gradonačelnica Metkovića. U vrhu te ljestvice najštedljivijih je i nezavisni gradonačelnik Omiša s platforme Mosta nezavisnih lista, Ivo Tomasović. Ovu istraživanje proveo je portal gradonacelnik.hr

U usporedbi s ostalim gradonačelnicima u našoj županiji i dolini Neretve gradonačelnica Metkovića iz redova Mosta daleko je najlošije plaćena čak i u usporedbi sa puno manjim gradovima poput Opuzena i Korčule.

Katarina Ujdur mjesečno prima 8087,68 kuna,  HDZ-ovac Andrija Farbris, gradonačelnik Korčule radi za 12260,58 kuna mjesečno,  Ivo Mihaljević, HDZ-ov gradonačelnik Opuzena ima  plaću od 11812,64 kuna , plaća gradonačelnika Ploča Krešimira Vejića iz HDZ-a je 12684,92 kune.

Osim toga, metkovska gradska uprava po plaćama je među 10 najštedljivijih u Republici Hrvatskoj i najštedljivija u Dalmaciji. Metković je također i jedini grad te veličine u kojem gradski vijećnici, članovi Nadzornih odbora i Upravnih vijeća ne primaju nikakvu naknadu.

17 zlatnih, 14 srebrenih i 13 brončanih medalja za Karate klub Metković

Karate klub Metković u nedjelju je nastupio na Prvenstvu Dubrovačko-Neretvanske županije u Pločama na kojem je nastupilo 5 klubova sa 161 natjecateljem.

Karate klub Metković nastupio je sa 63 natjecatelja, od čega 16 u katama i 47 u borbama. Tom prilikom je ukupno osvojeno 17 zlata, 13 srebra i 13 bronci.

U borbama je sljedećih 17 natjecatelja osvojivši zlata, postalo prvaci/kinje županije:

  • kategorija mlađi učenici/ce
    Ante Leontić, Nino Volarević, Frane Oršulić, Katja Jerković, Laura Bebić, Dora Galov
  • kategorija učenici/ce
    Laura Ćulum, Lucija Utovac, Mišo Draženović
  • kategorija mlađi kadeti/kinje
    Ante Utovac, Ante Krstičević, Matea Bebić
  • kategorija kadeti/kinje
    Iva Vučić, Ante Juračić, Vinko Falak
  • kategorija juniori
    Ivan Batinović
  • kategorija seniroke
    Ivana Galić

U borbama je sljedećih 11 natjecatelja osvojilo srebrene medalje:

  • kategorija mlađi učenici/ce
    Duje Mihaljević, Ivan Bebić, Klara Volarević, Ivan Babić, Nera Grljušić, Josip Ćerlek
  • kategorija učenici/ce
    Ema Oršulić, Mario Bartulović, Karla Pezić
  • kategorija mlađi kadeti
    Leon Dodik
  • kategorija kadeti
    Petar Borovac
  • kategorija juniorke
    Matea Goluža

U borbama je sljedećih 12 natjecatelja osvojilo brončane medalje:

  • kategorija mlađi učenici/ce
    Duje Žderić, Josip Obradović, Gabrijel Primorac, Petar Medak, Anja Pokrajac, Mia Romić
  • kategorija mlađi kadeti
    Sara Đukić, Roko Bartulović, Ljubo Knežić i Petra Grgić
  • kategorija kadeti
    Ante Dugandžić
  • kategorija seniorke
    Antonela Perić

U katama srebrene medalje osvojili su:

  • kategorija učenice
    Sara Volarević
  • kategorija seniorke
    Ivana Galić

U katama brončanu medalju je osvojio;

  • kategoriji učenici
    Sandro Jurković​​​​​​​​

[FOTO] Josip Kežić i Sara Šiljeg najbrži limači III. Metkovske skalinade

Danas uoči glavne utrke III. Metkovske skalinade s početkom u 10:30 održala se Dječja skalinada koja je okupila ukupno 174 limača i limačica. Najuspješniji među njima na kraju su bili Josip Kežić (RK Jerkovac) ispred Ante Vidovića (NK Neretva) i Nadira Hrnjića (ARK Rekreativci Tuzla) u muškoj konkurenciji te Sara Šiljeg (RK Jerkovac) ispred Karle Šiljeg (RK Jerkovac) i Josipe Bebić (RK Jerkovac) u ženskoj konkurenciji. Nagrade pobjednicima u muškoj konkurenciji uručio je Denis Pavlović, član SU Neretva run, dok je Ana Skočibušić, supruga preminulog Marija Skočibušića uručila nagrade u ženskoj konkurenciji.

Rezultate čitave utrke Dječje skalinade možete vidjeti na linku OVDJE.

Limači

1 Josip Kežić RK Jerkovac

2 Ante Vidović NK Neretva

3 Nadir Hrnjić ARK Rekreativci Tuzla

Limačice

1 Sara Šiljeg RK Jerkovac

2 Karla Šiljeg RK Jerkovac

3 Josipa Bebić RK Jerkovac

Kako je bilo ma Dječjoj skalinadi pogledajte u našoj fotogaleriji..

Domagoj Vidović predstavio svoju knjigu „O rodu jezikom i pokoja fraška“ u Dubrovniku

Znanstveno-humorističnim predstavljanjem knjige „O rodu jezikom i pokoja fraška“ dr. sc. Domagoja Vidovića, voditelja Podružnice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Metkoviću, u četvrtak, 16. ožujka, nastavljen je program obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika u Dubrovačkim knjižnicama.

Uz autora o knjizi su govorili i dr. sc. Ivana Lovrić Jović, voditeljica Podružnice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Dubrovniku te Boris Njavro, književnik, novinar i predsjednik Društva dubrovačkih pisaca.

Za Domagoja Vidovića Lovrić Jović ističe kako je „prvenstveno onomastičar, to znači da istražuje imena luda što se nalaze posvuda. Prije svega istražuje sve što je ikad na ovim prostorima nazvano imenom koje se danas piše velikim početnim slovom. (…) Onomastika se dijeli na podgrane antroponomastiku koja proučava imena ljudi te toponomastiku koja istražuje imena mjesta“.

Knjiga „O rodu jezikom i pokoja fraška“ sastavljena je od dvjestotinjak članaka objavljenih u kulturnome tjedniku Hrvatsko slovo u period od 2011. do 2015., a tiskana je u autorovoj nakladi. “Relativno slobodarstvo u izboru tjedne teme ovu knjigu čini raspojasanom i raznolikom, visoko obavijesnom i ne redundantnom. Za svaki naslov dobijemu njegovu redukciju, u kulinarskome smislu riječi. Pritom Domagojeva rečenica ne nagomilava takozvana učene riječi već se čitatelju nudi pitomo i pošteno” zaključila je Lovrić Jović.

Posljednje predavanje u okviru programa Mjeseca hrvatskoga jezika odžat će dr. sc. Ivana Lovrić Jović na temu „Hoće li svetkovnik istisnuti festanjula? Filološke bilješke o dubrovačkome vokabularu“ u petak, 17. ožujak, u 18 sati u Čitaonici Narodne knjižnice Grad.

Faroski kantaduri ponovno oduševili Metkovce

Nakon godinu dana Faroski kantaduri iz Staroga Grada na Hvaru ponovno su gostovali u Metkoviću, ovaj put u crkvi sv. Nikole biskupa.
Pred brojnom publikom Starograđani su nakon večernje mise izveli svoj koncert Za križem, koji se sastoji od pučkih napjeva Staroga Grada i Vrbanja na Hvaru što se pjevaju u korizmeno vrijeme te tijekom Velikoga tjedna.
Župnik don Davor Bilandžić publiku je pred koncert upoznao s tom poznatom pjevačkom skupinom, koja u svome imenu nosi grčki naziv naselja što je u antici bilo na mjestu današnjega Staroga Grada. Od svojih početaka 1965. nastupali su u svome Starome Gradu te po Hrvatskoj i inozemstvu, a snimili su i tri nosača zvuka, sačuvavši tako zauvijek stare napjeve svoga kraja i promičući svoju kulturnu baštinu.
Budući da i Metković čuva svoje tradicionalne pučke napjeve te one koji su doseljavanjem u nj stigli iz okolnih mjesta, možemo slobodno reći da su Hvarani večeras nastupili pred publikom koja je znala prepoznati njihovo izvrsno pjevanje te ih je nakon završne Tebe Boga hvalimo nagradila velikim pljeskom. Župnik don Davor zahvalio im je na dolasku u Metković, isto kao Milanu Kapoviću, tj. Ustanovi za kulturu i sport, u čijoj je suorganizaciji priređen taj vrhunski koncert s kojega bismo atmosferu najbolje opisali parafrazirajući sv. Augustina: „Tko pjeva (i pjevanje sluša), dvostruko moli“.
Ivica Puljan – metkovic.hr

50 godina od “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika”

Danas je 50. obljetnica glasovite “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika”, izjave kojom su hrvatske kulturne i znanstvene ustanove zahtijevale jednakopravan položaj hrvatskoga jezika u komunističkoj Jugoslaviji te njegovo slobodno oblikovanje u skladu s hrvatskom tradicijom i punu afirmacija hrvatskoga jezika u svim područjima života.

Jugoslavenski komunistički režim Deklaraciju je osudio, a mnoge njezine potpisnike različitim šikaniranjem i progonom sankcionirao.

Deklaracija je sastavljena 9. ožujka 1967. u Matici hrvatskoj, a nju je potom prihvatila većina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova i potpisao veći broj javnih i kulturnih djelatnika.

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967.  Potpisalo ju je osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova.

Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana prije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika – Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić i Vlatko Pavletić, a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje.

Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove.

Deklaracija polazi od stava da načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti naroda obuhvaća i pravo svakog od naroda da čuva sve atribute nacionalnog postojanja i da razvija ne samo privrednu nego i kulturnu djelatnost.

“Među tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične varijante ili čak u cijelosti pripada i nekom drugom narodu”, stajalo je u Deklaraciji.

U njoj se konstatira i da su stanovite nepreciznosti u formulacijama novosadskog “dogovora” omogućile da u praksi budu zaobilažena, iskrivljavana i kršena osnovna načela tog dogovora; pojavila se i koncepcija jedinstvenoga “državnog jezika”, pri čemu je ta uloga u praksi bila namijenjena srpskom književnom jeziku, što je ostvarivano preko sredstava javne i masovne komunikacije, jezičnom praksom u JNA, saveznoj upravi, zakonodavstvu, diplomaciji i političkim organizacijama.

Time se hrvatski književni jezik potiskuje u neravnopravan položaj lokalnog narječja. Stoga su hrvatske kulturne i znanstvene ustanove zahtijevale da se Ustavom utvrdi javna i nedvojbena jednakost i jednakpravnost četiriju književnih jezika u SFRJ – slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga, te da se adekvatnom formulacijom osiguraju i prava jezika narodnosti.

Kao drugi zahtjev navedeno je osiguravanje dosljedne primjene hrvatskoga književnog jezika u školstvu, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji, kad god se radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira na to otkud potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u kojoj djeluju.

Jedan od sastavljača Deklaracije prof. Dalibor Brozović u jednom je svom tekstu (Glasnik, 16. ožujka 1992., str. 35-36) ocijenio kako je prije pojave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika moralo doći do promjena u svjetskoj lingvistici i općoj slavistici, ali i kod nas u hrvatskoj filologiji.

Naime, kako je u poratnom razdoblju vodeću ulogu u hrvatskoj jezikoslovnoj znanosti preuzeo Ljudevit Jonke, on je izvršio temeljitu reviziju znanstvenih jezičnih pogleda na sredinu i osobitu drugu polovicu 19. stoljeća – od Preporoda do 1900., podsjetio je Brozović dodavši kako je to bio preduvjet da se može krenuti dalje.

U šezdesetim su se godinama, naglasio je, svagdje u svijetu raširile sociolingvističke ideje potekle iz američkih, čeških, njemačkih i ruskih izvora u pedesetim godinama, istaknuo je dodavši kako je sljedeći naraštaj hrvatskih lingvista prihvatio te teorije i okupljen oko Zagrebačkoga lingvističkog kruga i časopisa “Jezik”, u kojem Jonkea na uredničkom mjestu nasljeđuje Stjepan Babić, izgrađuje teorijsko obrazloženje za hrvatsku jezičnu individualnost i što se tiče književnog jezika i što se tiče jezika uopće.

“Za to je bilo potrebno dvoje: dokazati da je za jezični standard bitniji ljudski kolektiv (u našem slučaju hrvatski narod) koji ne izgrađuje normu same jezične činjenice na kojima se ta norma gradi i drugo: dokazati da suvremeno štokavsko narječje nije po podrijetlu jedinstveno, nego da je stara zapadna štokavština bila na razvojnom startu jedinicom ravnopravnom s kajkavštinom, čakavštinom i istočnom štokavštinom. Sa znanstvene je strane problem bio time riješen, ostalo je samo da se to rješenje prihvati u hrvatskom društvu i međunarodnoj znanosti”, napisao je Brozović.

Podsjetio je kako to nije išlo lako jer je unitaristički i velikosrpski pritisak, pomognut dogmatskim snagama, bio vrlo snažan pa je prijetila ozbiljna opasnost da vlast u uvjetima pune kontrole izolira hrvatske intelektualce i od masa i od svijeta te se u tišini izvrši jezična asimilacija hrvatskoga naroda s pomoću škola i svih mogućih medija.

Kad bi to jednom bio svršen čin, bilo bi strahovito otežano hrvatsko jezično osamostaljenje čak i u slučaju političkoga oslobođenja, ocijenio je dodavši kako je sve što se događalo nakon takozvanoga novosadskog “dogovora” i po izlasku novosadskoga pravopisa davalo nade jugounitarizmu.

Deklaracija je onemogućila takav razvoj i to je njezina bitna jezična zasluga, ocijenio je.

Smatra kako sama Deklaracija ima još mnoge druge društvene, političke, kulturne pa i jezične aspekte, ali ovaj što ga je iznio “u čisto jezičnom pogledu je najvažniji”. Upravo se on bitno odrazio u najširim hrvatskim masama, izvanredno je podigao njihovu svijest i samosvijest i ništa više nije moglo biti kao prije, naglasio je.

Deklaraciju su odmah napale unitarističke snage u političkom rukovodstvu Hrvatske, okupljene oko Miloša Žanka, koje su zahtijevale oštre mjere protiv institucija i pojedinaca potpisnika Deklaracije. O njoj je raspravljalo i partijsko rukovodstvo SFRJ, a tamo je prevladalo mišljenje da svi potpisnici Deklaracije moraju biti kažnjeni jer je jugoslavenska Partija Deklaraciju ocijenila “politički štetnim nacionalističkim činom”.

Deklaraciju su potpisale najvažnije hrvatske kulturne i znanstvene institucije: Matica hrvatska, Društvo književnika Hrvatske, PEN-klub, Hrvatsko filološko društvo, Odjel za filologiju JAZU, Odjel za suvremenu književnost JAZU, Institut za jezik JAZU, Institut za književnost i teatrologiju JAZU, Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zadru, Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru, Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Institut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Institut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Staroslavenski institut u Zagrebu i Društvo književnih prevodilaca Hrvatske.

Zadnje objavljeno