-

Škrapa Momići na Šikljadi u Sisku

Dana 6.9.2015., s početkom u 16 sati, u organizaciji Udruge lađara Sisak, te Turističke Zajednice Grada Siska i Grada Siska održati će se “Šikljada – veslački dvoboj kupskih čamaca” u sklopu trodnevne manifestacije “Kupske noći“.

Ono što je lađa za Neretvu, šiklja je u prošlosti bila za Sisak. Spajala je vojni i civilni dio grada, a za prijevoz ljudi s jedne obale na drugu se koristila čak i kada su izgrađeni i mostovi i prometnice. U prošlosti se gradila iz komada hrastovog debla koje se obrađivalo dok nije zaprimilo oblik šiklje. Razvojem i modernizacijom tehnologije, šiklje se počinju proizvoditi i od umjetnih materijala, ali zadržavaju karakterističan oblik.

Trenirajući veslanje, članovi Udruge lađara primijetili su kako je šiklji na vezovima sve manje i manje. Želeći popularizirati život s Kupom, veslanje i šiklju odlučili su se za organizaciju ovakve utrke.

Šikljada – velački dvoboj kupskih čamaca, utrka je u veslanju autohtonih čamaca, karakterističnih za područje Siska. Utrka se održava na stazi duljine 200 metara s okretom oko bove na 100 metara. Natjecanje se odvija po kup sistemu natjecanja, dakle na ispadanje, gdje se dvije ekipe izravno, dakle jedna protiv druge, bore za prolazak u drugi krug natjecanja. Za sve natjecatelje organizatori su osigurali i čamce za nastup, te čamce za zagrijavanje. Natjecanje u muškoj i ženskoj konkurenciji je razdvojeno, a za prva tri mjesta u obje konkurencije osigurane su bogate nagrade.

Od neretvanskih ekipa nastupit će Škrapa Momići i to u sastavu Edo Čavrlj, Leo Ilić, Tonci Jerković i Damir Jakić.

Sretno momci!

 

Od danas operateri moraju navesti točne cijene usluga i tarifa

Operateri elektroničkih komunikacija od danas moraju prikazati sve naknade i ukupni iznos fiksnih troškova na zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa, objavila je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM).

Kako se navodi u priopćenju HAKOM-a, u petak stupa na snagu odredba Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga o obvezi navođenja osnovnih cijena i svih pripadajućih naknada na samom zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa za uslugu i tarifu koju je korisnik odabrao, prema važećem cjeniku operatora s kojim korisnik želi zasnovati pretplatnički odnos.

Na taj način će svi korisnici, bez provjere cjenika, na samom zahtjevu biti upućeni u sve fiksne mjesečne troškove usluge i tarifnog modela koje će plaćati na mjesečnom računu, prije stavljanja svojeg potpisa, kojim potvrđuju da su upoznati s općim uvjetima poslovanja, uvjetima korištenja izabranog tarifnog modela ili paketa te cijenom, navodi se u priopćenju.

Ta mjera donesena je zbog prigovora korisnika, koji su smatrali da im cijena i uvjeti korištenja usluga nisu na jasan i transparentan način pojašnjeni prilikom sklapanja ugovora, odnosno da nisu dobili sve potrebne informacije. U HAKOM-u se nadaju da će se ovime izbjeći situacije u kojima su korisnici bili iznenađeni ukupnim troškom na mjesečnom računu.

Najveći učinak ove mjere očekuje se pri prodaji elektroničkih komunikacijskih usluga izvan poslovnih prostora operatora ili takozvanoj prodaji “od vrata do vrata”, gdje su i uočeni najveći problemi u jasnom i nedvosmislenom predočavanju troška usluge za korisnike, navode iz te regulatorne agencije.

HAKOM poziva korisnike da na samom zahtjevu, prije potpisa, provjere piše li doista ista cijena koja im je i usmeno predstavljena, a sve moguće nepravilnosti u primjeni odredbe od strane operatora ili njihovih prodajnih predstavnika prijave toj agenciji.

liderpress.hr

Odlazak u mirovinu ravnatelja OŠ Don Mihovil Pavlinović

U petak, 28. kolovoza 2015. godine održano je druženje s prigodnim domjenkom djelatnika naše škole s ravnateljem Petrom Jakićem koji nakon osam godina ravnateljskoga staža odlazi u zasluženu mirovinu.

Na sjednici Učiteljskoga vijeća,  posljednjoj koju je vodio kao ravnatelj, prigodne riječi uputila mu je nova  ravnateljica Žana Dodig. U ime svih djelatnika zaželjela mu je sretne umirovljeničke dane, da u mirovini uživa što duže te da nađe novu zanimaciju koja će ga  ispunjavati i veseliti. Istaknula je da će nam biti drago ako nas bude posjećivao jer vrata naše škole bit će mu uvijek otvorena. Zatim mu je, popraćena gromoglasnim pljeskom svih djelatnika, uručila prigodni poklon.

Nakon toga, druženje se nastavilo na veselom domjenku u holu škole. Svi djelatnici zahvalili su ravnatelju na dosadašnjem radu, požrtvovnosti i sveukupnom doprinosu našoj Školi i općenito odgoju i obrazovanju.

os-mpavlinovica.skola.hr

Rafo: “Prijelomni trenutak mog obraćenja je prijatelj Nikola Družijanić..”

Rafael Dropulić Rafo javnosti je ostao poznat kroz reality show, te po pjesmi Ja sam Rafo. Nakon glazbene karijere i stečene slave, Rafo se okrenuo Bogu. Danas radi kao viši stručni referent u Odjelu za turizam, a uskoro ćemo ga moći vidjeti na Laudato televiziji u emisiji „Blagoslovljen tek“.

Kako je započeo put do tvoga obraćenja, što je bilo ključno da se okreneš Bogu?

Sve je počelo u trećem razredu srednje škole. Nisam bio posebno zadovoljan i sretan svojim životom. Splet nesretnih okolnosti i događaja (koji su se gomilali nekoliko godina), ali i moje senzibilne naravi  doveli su do stanja neizdržive boli, tjeskobe, manjka samopouzdanja  i polu-depresije koje je bilo preteško za izdržati, što me na kraju natjeralo da počnem tražiti izlaz i rješenje. Ne radi se o ničem posebno zapravo, klasični pubertetski problemi. No tada,  za mene je to bio veći problem nego ratovi, bolesti i druga zla koja pogađaju svijet i ljude. Mislim da odrasli jako griješe kad podcjenjuju „dječje“ probleme jer u tim godinama i na tom stupnju duševnog razvoja, to uistinu znaju biti ozbiljne stvari. U Boga sam uvijek vjerovao. Vjerovao sam i da je Isus velika faca, ali u moru raznih filozofija i religija koje su se nudile (a nude se i danas, nažalost) nisam znao kojim putem krenuti. Počeo sam jednostavno gutati raznu literaturu na temu duhovnosti ostavljajući otvorena vrata za sve što bi me eventualno moglo oduševiti i natjerati da zagrizem malo dublje. Srećom, klica Duha Svetoga je uvijek bila u meni jer sam rođen i odgajan kao vjernik (ali više tradicionalno nego praktično) što je poslije odigralo veliku ulogu. Prijelomni trenutak dogodio se na prvoj godini fakulteta. Tada sam živio u stanu s jednim od nekoliko najboljih prijatelja koje i danas imam u životu. Zove se Nikola Družijanić i živi u Metkoviću. Ako postoji moderni laik svetac, onda je Nikola savršen primjer za tu „kategoriju“. Bavili smo se rock glazbom, svirali u istim bendovima, izlazili van, družili se i živjeli studentski život punim plućima. No, za razliku od većine, iako „lud“ i otkačen, Nikola se svaku večer molio prije spavanja, čitao katoličku literaturu i razne molitvene knjižice te svaku nedjelju išao na svetu misu. Kakva kombinacija! Nikad mi nije bio jasan. Joj, kad se sjetim svega lako se razbrbljam pa ću sad malo skratiti priču. Uglavnom, Nikola mi je počeo svaku večer prije spavanja pričati razne anegdote iz života katoličkih svetaca, pa razne priče o ukazanjima i porukama koje je Bog davao raznim vidjelicama i slično. Sve me to jako zanimalo pa sam ga stalno ispitivao, a on mi je neumorno i s radošću pričao. Malo pomalo počeo me zvati da idem s njim na misu pa bih ponekad i otišao s njim, a s vremenom sve češće. Polako sam počeo uviđati da je katolička vjera jedini, ispravni put za mene. Sve je kulminiralo mojim odlaskom na seminar šutnje, posta i molitve u Međugorju. Tamo sam obavio životnu ispovijed te prvi put u životu doživio živoga Boga i snagu Duha Svetoga! To iskustvo mi je promijenilo život. I da, mislim da je to bila prekretnica u mom životu koja me obilježila do danas.

U tim danima, kada si odlučio ići putem Isusa Krista, što ti je na tome putu bilo najveći poticaj?

Spoznaja da me Bog voli iako sam odvratan i da ima snagu promijeniti sve aspekte moga života nabolje, te dovesti moj život u stanje radosti, sreće, zadovoljstva i punine, mislim da je to bio najveći poticaj. Mislio sam da ću umrijeti nesretan, a na kraju se pojavi frajer (Isus) koji mi kaže da me voli iako sam glup kao točak, te da prestanem gubiti vrijeme na ispraznosti jer on ima rješenje za sve. Tada je moja jedina preokupacija bila saznati što Bog želi od mene.

Na Festivalu mladih u Međugorju rekao si da si kao dječak mislio da je tvoj put biti glazbenik. Nakon svjetovne glazbe, odabrao si put duhovne i izdao jedan album. Možeš li nam reći o kojem se albumu radi i da li si ti autor tekstova i glazbe? Razmišljaš li o većem angažmanu na polju duhovne glazbe?

Izdao sam jedan album svjetovne glazbe naziva „Mangipe“, što znači „Božja milost“ na romskom. Iako je moja ideja bila da to bude svjetovni album s duhovnim porukama, to se na kraju nije ostvarilo. Taj album nije nešto iza čega stojim jer nije odrađen kako sam htio i zamislio. Ruke su mi bile svezane i morao sam raditi više po nalogu nego po volji. Bio sam previše istrošen da bih se svađao s nekim je li ta pjesma valja ili ne valja, je li to dobro snimljeno ili nije i slično. Pustio sam neka se odradi, oprao ruke od svega, digao sidro i zaplovio drugim vodama. Ne preporučam nikome niti da iz radoznalosti nabavi taj album. U međuvremenu, duhovnom glazbom se nisam stigao ozbiljnije baviti osim dva snimljena dueta s vrlo talentiranim glazbenikom Zvonkom Palićem Jonathanom. Riječ je o pjesmama „Dođite i vidite“ te pjesmi „S Petrom naših dana“. Na ovoj zadnjoj su gostovali Adrijana Baković (vrlo talentirana i draga osoba), Zorica Kondža (svaka riječ je suvišna) te vrlo drag i poseban kolektiv „Apostoli mira“. Jonathan (Zvonko) je nadnaravno dobra i iskrena duša te kao takav nepresušno vrelo kvalitetnih duhovnih skladbi i velika mi je čast što sam snimio ove dvije pjesme s njim. Postali smo i jako dobri prijatelji, zapravo više braća. Toplo preporučam da preslušate Zvonkove pjesme (ima ih na internetu)
.
Ti si sada oženjen i imaš svoju obitelj, a kao glava obitelji pozvan si ju prehranjivati. Čime sa baviš danas kako bi zaradio za kruh svagdašnji?

Danas radim kao viši stručni referent u Odjelu za turizam i sretan sam da mogu pridonositi našem kućanstvu i biti hranitelj. To je ono što određuje muškarca i ako nije u mogućnosti ispuniti tu ulogu može postati nezadovoljan. Mislim da muškarac u obitelji ima ulogu analognu onoj kakvu ima Isus u Crkvi. On je vodi, čuva i hrani fizički i duhovno. Muškarac se brine za materijalno dobro obitelji, ali ne smije zaboraviti i duhovnu komponentu. On je u obitelji na neki način i duhovni voditelj. A da bi to mogao raditi kako treba potrebno je poznavati Isusov život te učiti na njegovom primjeru. Također, jako je važno i komunicirati s članovima svoje obitelji, biti upoznat s njihovim problemima i svime što je njima važno te ih uvažavati pri donošenju bilo kakvih odluka. I naravno, sve to činiti s puno ljubavi. Sretan sam što imam dobru i mudru suprugu koja razumije sve ovo pa mi dopušta da budem glava obitelji unatoč svim mojim manama i nesavršenostima.

Jesi li i koliko ostao kontaktu sa starim prijateljima sa glazbene scene?

Ne baš. Davno sam izašao iz tog miljea. Ne izlazim vani po klubovima, ne posjećujem nikakve evente, čak ne izlazim vikendima u grad i sl. Tako da ih nemam gdje ni sresti. A kako u Zagrebu vrijeme brzo leti imam taman vremena da se družim s obitelji i prijateljima koji se kreću u istim krugovima kao i ja. Za neke ljude mi je žao jer su zaista kvalitetni, ali to su dva različita svijeta i jednostavno se nemamo kad ni gdje sresti. Eto npr., neke sam zadnji put vidio na svojoj svadbi. Šteta, ali to je tako. Ma, dobro ajde, ima tu malo i moje lijenosti.

U određeno vrijeme bio si vrlo popularan glazbenik, što bi savjetovao današnjim mladim ljudima koji također žele steći takvu slavu?

Baviti se glazbom zbog slave nema smisla. To vodi u nesreću. Baviti se glazbom jer ju voliš i uživaš u njoj, e to je nešto drugo. Zato, dokle god uživaš u tome sviraj brate. A ako se slava slučajno dogodi ne zaboravi da si ti nitko i ništa i da slava pripada jedino Bogu! Usput se moli da ti se to ne dogodi – ha ha. I oprezno, jer slava je varljiva.

Može li ta popularnost ispuniti mladog čovjeka? Koliko je tebe ispunjavao taj život i na koji način?

A čuješ, sve je to fino i krasno, pogotovo u tim godinama, ali ako nisi spreman može ti se obiti o glavu. Mislim da je važno ostati na zemlji, trenirati poniznost i biti svjestan da je sve prolazno. Meni se dogodilo da sam imao više „slave“ u životu nego glazbe pa mi je postalo zamorno, jer me slava nikad nije zanimala. Ja sam prije svega strastveno volio glazbu i htio sam se profesionalno baviti s njom. Htio sam živjeti od hobija koji će me ujedno i hraniti. Slava je nažalost, eto, kako bih rekao, gorko-slatki davež koji je neizbježan u tom poslu. Ima svojih prednosti (dobiješ bolje voće i povrće na placu), ali te i dosta ograniči u provođenju normalnog života. Ma baš kako sam rekao, gorko-slatki davež.

Kada čovjek doživi obraćanje, kako se postaviti prema onim danima kada je živio bez vjere?

Pa mislim da ne treba bježati od svoje prošlosti, skrivati ju i slično. To je dio nas, dio našeg puta i na kraju ako je Bog sve to dozvolio (a dozvolio je), tko sam ja da pljujem po tome. U isto vrijeme, ne treba se ponositi lošim potezima. Mislim da prošlost treba predati Bogu i ne razmišljati puno o njoj jer tako krademo dragocjeno vrijeme sadašnjosti i budućnosti.

Možeš li nam usporediti život prije obraćenja i ovaj život u kome si odlučio ići Kristovim putem?

Razlika je u tome što sam prije živio sebi i za sebe. Sve sam podređivao vlastitim željama. To mi je donosilo samo nesreću. Danas živim za Boga i sve podređujem Njegovim željama. Naravno, to nije lako. Često (čitaj svakodnevno) iznevjerim Boga, ali ne posustajem i trudim se uvijek dignuti i nastaviti dalje. To je doživotna borba, al upravo to i jest kršćanstvo, boriti se za Isusa do kraja života, ustrajno i strpljivo ljubiti bližnje i nadati se bar Čistilištu.

Što misliš što je ono što neke mlade ljude danas sputava da krenu putem vjere u Boga?

Gubitak povjerenja te laž i obmana. Bog i Crkva su uvijek imali i imat će neprijatelje. Ti neprijatelji su stvarni, živi i svim silama se trude preko medija, politike, obrazovnog sustava i dr. lagati i zavesti ljude na krivi put. Mladi su im glavna meta jer preko njih manipuliraju odraslima. Zato se trude svim silama blatiti Crkvu, Boga, obitelj, običaje, domovinu i sve što čini stup i oslonac u moralnom i duhovnom životu jedne zdrave osobe. U isto vrijeme hvale i slave lažne idole, blud, nemoral, užitke, opasne politike i ideje i sve što pojedinca vodi u smrt. Zato smatram da su Crkva, obitelj i domovina tri najsvetija i najvažnija stupa svakog zdravog društva.

Kako danas svoju vjeru održavaš živom?

Supruga i ja smo od početka našeg braka uključeni u Neokatekumenski put. To je itinerarij kršćanske formacije u katoličkoj crkvi, što znači kršćanski odgoj za suvremenog čovjeka. Tu dobivamo sav „alat“ potreban za održavanje žive vjere. To uključuje redovitu ispovijed, Euharistiju, čitanje i razmatranje Riječi Božje, zajedničke susrete, osobnu molitvu i dr.

Nedostaje li Hrvatskoj upravo jedan medij kao što će biti Laudato obiteljska televizija s kršćanskim vrijednostima, hoće li „ona“ biti jedno pravo osvježenje na malim ekranima?

Apsolutno! TO je baš ono što nam treba, mladima pogotovo.

I ti ćeš voditi jednu emisiju koja će se zvati Blagoslovljen tek. Reci našim čitateljima i svojim budućim gledateljima što mogu očekivati od emisije?

Srećom, Bog me blagoslovio s timom jako dobrih, vrijednih i dragih ljudi pa vjerujem da će emisija biti zabavna, opuštena i puna ljudske topline. Jednostavna, bez maski i lažnog glamura, i naravno puna dobrih recepata i dobre klope, njam-njamac!

Hvaljen Isus i blagoslovljen tek!

laudato.hr

Pismo budućoj majci – piše: Ivo Rastočić

Buduća majko ti koja si rođena i živiš!

“Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.” ( bl. Majka Terezija)

Svi smo mi djeca istoga Oca. Kako to danas gordo zvuči! Ovo djeca istoga Oca nekako kao da je posvećeno, s istinskim usmjerenjem, prema svim onim bespomoćnim ljudima, koje su ljudi, nekom slučajnošću ili namjerom, za trenutak ili više od toga odbacili i tako ih pretvorili u bespomoćne. Ovo gore posvećeno je onima, barem u ovome pismu, koji nisu dobili priliku niti izreći svoju prvu riječ, niti uputiti svoj prvi osmjeh… Puno je takvih nerođenih koji su zaista mogli biti veliki te bi mogli podnijeti život, a da za to nisu dobili priliku. Svi oni nisu niti dobili priliku na život. Ustvari nije važno jesu li mogli podnijeti, ali važno je da oni nisu bili važni za one koji su izabrali smrt umjesto života. Tako su oni pretvoreni u one koji odlučuju tko može podnijeti breme života, a život djeteta su pretvorili samo u simbol, djeca koja su začećem postala samo simboli i primila iskru života bila su pogubljena.

Zanimljivo da nikada niti jedan muškarac ili žena neće upoznati nekoga od tih bespomoćnih onakvim kakav je trebao biti. I zato tebi buduća majko pišem ovo pismo. Taj bespomoćni, nikada neće biti ono što je mogao biti čovjek, suprug ili supruga, otac ili majka, građanin ili građanka, domoljub. Nasilno jednim medicinskim zahvatom oduzet mu je život običnoga čovjeka među nama običnim ljudima, a taj gubitak je nenadoknadiv kako za tebe majko, kako za njegovoga oca, tako za cjelokupno društvo i našu domovinu.

Možemo misliti kako je taj bespomoćni mogao biti ovakav ili onakav, ovaj ili onaj ili čak kao oni koje poznajemo, a baš to draga buduća majko ne možemo reći. Ali ono što možemo reći jest to da je i taj bespomoćni kao svi ljudi, kao ja i ti. Ako se i razlikujemo u početku, te razlike nestaju kada je u pitanju život. Ta sličnost koja ne postoji samo u boji lica, već postoji u srcima gdje se, barem se tako nadam, javlja isto ogorčenje, nezavisno od toga koliko je naš život trajao dugo ili kratko, ogorčenje prema tome jesmo li voljeli život ili smo ga prezreli. Buduća majko na tebi je hoćeš li biti ogorčena ili ćeš sudjelovat u stvaranju novoga života.

kristocentrik.wordpress.com

Nikica Jelavić u West Hamu kod Slavena Bilića!

Nikica Jelavić odlučio je napustiti Hull City čim su ispali u drugu ligu, ali nije želio požurivati odlazak jer nadao se ostanku u Engleskoj, koja mu je draža od Turske iz koje su stizale brojne ponude. Želja mu se ostvarila na bolji način nego se mogao nadati, odlazi u West Ham kod Slavena Bilića!

Nekadašnji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije prvi je dao priliku Jelaviću, koji nakon odlaska Bilića više nije dobio pravu priliku pa se u eri Nike Kovača oprostio od reprezentacije. Sad će ponovno surađivati s njemu mu dragim trenerom i sigurno je oduševljen. Ali prvenstveno osjeća zadovoljstvo zbog činjenice da neće igrati u drugoj ligi.

Još samo mora proći liječnički pregled, potom će biti službeno predstavljanje u klubu i nakon toga otkrit će se financijski detalji transfera, koji može biti realiziran najkasnije do danas (1. rujna) u 19 sati, koliko traje prijelazni rok u Engleskoj.

Prvi klub Nikice Jelavića je bio GOŠK iz rodne Gabele, zatim je došao u Neretvu kod trenera Branka Gutića, da bi onda na preporuku Ante Prce, Ivana Gudelja, Dražena Mužinića i Vilsona Džonija završio s 15 godina u pomlatku splitskoga Hajduka.

 

Prva medalja za BK Metković!

U subotu je u organizaciji BK Mostar i Sportskog Saveza Grada Mostara održana utrka ”SPARK Herzegovina” MTB Liga, na kojoj je sudjelovalo 50 natjecatelja svih dobnih uzrasta, koji su na Gorance stigli iz svih dijelova Hercegovine, uz podršku kolega iz Hrvatske, točnije iz Metkovića (BK Metković), piše službena stranica BK Mostar.

”Posebno smo sretni i uzbuđeni što je naša dugoočekivana Liga startala. Napomenimo, utrke lige se organiziraju radi afirmacije biciklizma, radom sa mlađim dobnim skupinama i okretanju istih prema biciklizmu kao sportu, no ne zaboravimo i bolje upoznavanje, i druženje svih sudionika lige”, istaknuo je Toni Zorić, predsjednik BK Mostar.

”Mi smo izuzetno zadovoljni današnjim odazivom, euforija je na nivou, već se među vozačima osjeti onaj natjecateljski duh i svi željno očekuju iduće kolo koje će se održati u Drinovcima. Utrke Lige su iz godine u godinu jače i masovnije, što znači da smo na dobrom putu”, dodao je Zorić.

Vozilo se u kategorijama Juniori Hobby, Seniori Hobby, Veterani Hobby, Žene, Sport, te najmlađi uzrast kategorije Početnici i Početnice.

U najjačoj kategoriji Sport, najbrži je bio  Filip Kovačić (BK Široki), dok je na drugom mjestu završio Pejić Stipe (BK Mostar), a na trećem Toni Odak (BK Široki). Inače Filip Kovačić je bio najbrži vozač kruga, koji je sa vremenom od 21:09 min postavio rekord staze na Gorancima.

U kategoriji Seniora kao zlatni slavio je Robert Glavaš (HBK Drinovci), drugo mjesto je pripalo Ivanu Cigiću (BK Široki), a treće Ivanu Matkoviću (BK Široki).

U kategoriji Žena slavila je Biljana Krtalić (BK Mostar), koja je pobjedom odbranila svoj prošlogodišnji naslov. Na drugo mjestu završila je Marija Škobić (BK Mostar), dok je treće mjesto pripalo Ana-Mariji Grgić (BK Ljubuški).

Kategorija Veterani obilježila je utrku kao najvatrenija kategorija. Na prvom mjesto kao zlatni zasjao je Vedran Vučina (BK Mostar), drugo mjesto pripalo je Danijel Bulić (BK Brotnjo), dok je treće mjesto pripalo Boris Dodig (BK Mostar).

U kategoriji Juniori na prvom mjestu slavio je David Šušak (BK Široki), drugo mjesto zauzeo je Ivan Cvitković (BK Mostar), dok je treće mjesto pripalo Žarku Miličeviću (BK Metković).

Najmlađa i najzanimljivija kategorija Početnici i Početnice koja okuplja najmlađe uzraste startala je po završetku starijih kategorija. U Početnicima najbrži je bio Žarko Soldo (BK Široki), na drugom mjestu završio je Grgić Filip (BK Ljubuški), dok je treće mjesto pripalo Niko Odak (BK Mostar).

U Početnicama kao zlatna slavila je Lana Soldo (BK Široki), na drugo mjesto stala je Jana Odak (BK Široki), dok je treće mjesto pripalo Katja Zorić (BK Mostar).

Sljedeće 2. kolo ”SPARK Herzegovina” MTB Lige održat će se 13. rujna 2015. godine u Drinovcima, gdje je ujedno i planirana rekreativna biciklijada u dužini 18 kilometara iz Gruda do Drinovaca.

grude.info

“Otpisani” pokorili Prijedor

Metkovska veteranska rukometna ekipa “Otpisani” osvojila je međunarodni turnir rukometnih veterana “Prijedor 2015.” Turnir je odigran ovaj vikend u Prijedoru dvanaestu godinu zaredom, a “Otpisani” su turnir osvojili i prošle godine. Nastupilo je 18 ekipa iz Srbije, Makedonije, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske, Republike Srpske i Federacije BiH. Nakon razigravanja po skupinama, pobjednici su međusobno odmjerili snage među kojima su najboli bili naši. Tako da je poredak prva tri na kraju: 1.’’Otpisani’’, 2.”Škofja lokaž”, 3.”Prijedor“. Najbolji strijelac turnira je “otpisani” Darko Družijanić.

foto: facebook

Borovnica, jagoda, aronija… Evo što se isplati uzgajati!

Nezadovoljstvo seljaka otkupnom cijenom pšenice uskoro će kulminirati svađama i oko kukuruza, dok nam s druge strane uvoznu bilancu i dalje “popravljaju” grašak iz Moldavije, tikvice iz Albanije, paprike i rajčice iz Jordana, mrkva i limun iz Turske, jagode, maline i kupine iz Tanzanije i Urugvaja, bademi iz Salvadora, lješnjaci iz Gruzije… Apsurdu do apsurda očito nema kraja, što stručnjaci pripisuju vječnom nepostojanju hrvatske poljoprivredne strategije, što ćemo i koliko toga svake godine zasaditi i zasijati, ali i needuciranosti, siromaštvu, pa i lijenosti hrvatskog agrara. Vanjskotrgovinski deficit u razmjeni poljoprivredno-prehrambenih proizvoda lani smo povećali 6,4%, na 982 milijuna eura. No treba li samo kukati kako se u Hrvatskoj doista ništa ne isplati proizvoditi i oko milijun hektara neobrađenih površina jednog dana prepustiti strancima? Primjeri iz prakse, pogotovo kad su u pitanju proizvođači jagodičastog i bobičastog te egzotičnog voća, drvenastih kultura, ali i orašastih plodova, ljekovitoga bilja, čak i mrkve, graška ili rajčice, srećom, govore drukčije, iako je većina poljoprivrednika i dalje prepuštena vlastitom snalaženju na tržištu.

U ratarstvu zbog potpora

Udruženi bi, slaže se s time i naš poznati voćar Frane Ivković, poljoprivrednici postigli puno više i lakše konkurirali uvoznoj robi koja ih baca u očaj. A sudeći po najnovijim kalkulacijama isplativosti proizvodnje u Hrvatskoj, koje smo na temelju lanjskih otkupnih cijena ekskluzivno dobili od Savjetodavne službe za djelatnosti u poljoprivredi, ruralnom razvoju i ribarstvu, u voćarskim i povrtnim kulturama puno je više potencijala od pšenice ili kukuruza oko kojih se svake godine lome koplja. Ali i puno više posla! Ne računajući poticaje, seljak je lani na pšenici, kad se odbiju svi varijabilni troškovi i troškovi vlastite mehanizacije, s prosječnom cijenom od 1,20 kuna za kilogram, ostvario samo 342,50 kuna bruto dohotka, a onaj kojemu je aronija, koju je posadio prije nekoliko godina, lani dala puni rod od 16 tona po hektaru i prodao ga je za 20 kuna za kilogram, ostvario je čak 191,9 tisuća kuna. Tome, naravno, ide u prilog činjenica što u nas još mnogi ne znaju za dobrobiti te voćke pa “pojedinačni strijelci” na njoj zarađuju velike novce. Dokad će, ovisi o tržištu i udruživanju, kako bi svom proizvodu dali dodanu vrijednost brendirajući od nje sokove, džemove i slično, inače bi ih mogla zadesiti sudbina Poljaka gdje je kilogram aronije danas daleko ispod eura.

Siniša Hrgović iz Savjetodavne službe, koji je i sam ratar, kaže kako bipoljoprivrednicima puno više otvorila oči petogodišnja analiza jer cijene i otkupa i repromaterijala variraju iz godine u godinu. U tvornici pod vedrim nebom puno toga ovisi i o vremenskim prilikama, dok seljaci obično siju stihijski – ako se nešto lani dobro prodavalo, sjetva u sljedećoj godini skoči i 30%, poput soje u ovoj godini, za koju su vezana i “zelena” plaćanja. No treba znati kako ratarstvo OPG-u s četiri zaposlena člana nije rentabilno obrađuje li manje od 50 hektara, pogotovo u vrijeme kad imputi višestruko rastu.

– Ići u ratarski biznis samo zbog potpora, kako rade neki seljaci, nije ni dobro ni pametno. Dohodak im mora osiguravati proizvodnja, a potpore su samo šlag na tortu – objašnjava Hrgović, ističući kako bogomdana zemlja, kvaliteta i znanje, nekima ipak osiguravaju dobru zaradu i u ratarstvu. Kao jedna od zanimljivijih kultura nameće se ikamilica, ali za nju trebaju i sušare. Povrće i voće pak svakako su dohodovniji, ali je puno teže organizirati proizvodnju i dočekati da neke voćke dođu u rod. Jagodičaste voćne vrste zato su, prema riječima voćara Ivkovića, najisplativije. Maline, koje susjednoj Srbiji podebljavaju izvoznu bilancu za više od 100 mil. dolara godišnje, u nas su tražena roba koja se trži i za 40 kuna za kilogram, a i uz prosječnu cijenu od 12 kuna lako se dođe do bruto dohotka od 99,7 tisuća kuna po hektaru.

Voćarstvo treba ulaganja

Na kupini se po prosječnoj cijeni od 10 kuna za kilogram i prinos od 15 tona pohektaru, kad se odbiju svi troškovi, može dobiti i 72 tisuće kuna, a kao kraljice među bobičastim voćem, prema Savjetodavnoj službi, slove borovnica i jagoda. Uz prosječnu cijenu od 35 kuna za kilogram, na hektaru borovnice ubere se i 525.000 kuna slatkih plodova, a jagoda 480.000 koji proizvođaču u konačnici donesu 373 tisuće, odnosno 236 tisuća kuna bruto dohotka. Isplati se i kruška, s kojom Hrvatska ne pokriva ni 40% vlastitih potreba, a donosi oko 28.000 kuna po hektaru, a breskva u priobalju i 57 tisuća. Oko oraha i lješnjaka nema puno posla, lani je kilogram oljuštenih u trgovini dosezao i 200 kuna, a otkup u ljusci 30 kuna, što je poljoprivredniku značilo bruto dohodak od 35 tisuća u orahu i 20 tisuća kuna za lješnjak. Ivković kaže kako još nije kasno da se uz dobru i pametnu poljoprivrednu politiku s novcem EU za ruralni razvoj u dizanje voćarske proizvodnje uloži oko milijarda eura, koja bi RH brzo dovela do izvoznice nekoliko sorti voća za oko 350 mil. eura, čime bi se zaposlilo najmanje 20.000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Zagrebački povrćar Stjepan Horvat nedavno je za Večernji kazao da Hrvatska bez problema može izvoziti i salatu i kupusnjače. U Savjetodavnoj službi su izračunali da rani kupus donosi i 31 tisuća kuna bruto dohotka, salata 47 tisuća, a rajčica i celer na otvorenom više od 53 tisuće kuna.

Najprofitabilnije poljoprivredne kulture u 2014.

1. Lješnjak u ljusci

2. Kupina

3. Malina

4. Kruška

5. Trešnja

6. Borovnica

7. Jagoda

8. Aronija

9. Breskva

10. Celer

11. Salata kristalka

12. Cvjetača

13. Kupus rani

14. Rajčica

S ratarskim kulturama nema zadovoljstva

Šećerna repa

Prinos od 60 tona i cijena od 0,24 kn/kg, kad se oduzmu varijabilni troškovi te troškovi vlastite mehanizacije, donijeli su 1137,01 kunu bruto dohotka po hektaru.

Pšenica

Oko nje se stalno ratuje i najvažnija je krušarica, a seljaci se stalno tuže da su s njome posljednjih godina stalno u gubitku. Lani im je ostalo 342,40 kn/ha.

Raž

Cijena od 1,15 kn/kg i prinos od 4 t/ha nisu se isplatili. Doduše, ratarske kulture zahtijevaju samo od 12 do 18 sati rada godišnje, a raž mu je donijela minus od 74 lipe.

Kukuruz

S prinosom od 8 tona po hektaru i cijenom od 0,85 kuna za kilogram, seljak je lani, ne računamo li dobivene poticaje, na njemu i izgubio 1119 kuna.

Suncokret

Gubitak od 812,56 kuna po hektaru sve je što je ostalo seljaku lani (ne računajući poticaje) kad je podvukao crtu pod prihode i rashode oko te ratarske kulture.

vecernji.hr

Foto: Ivica Galovic/PIXSEL

Jure Rastočić i Paulo Sršen iz Neretve odabrani za reprezentaciju talenata Dalmacije!

U Metkoviću je od 21. – 23. kolovoza održan nacionalni razvojni kamp Hrvatskog nogometnog saveza za mlađe uzrasne kategorije i to za dječake U – 11(2004.) i U – 12(2005.), te djevojčice U – 12(2003.) godište, gdje je osnovni cilj bio ujednačavanje metodologije rada, stvaranje baze podataka za svakog polaznika klampa i praktično uključivanje trenera mlađih uzrasnih kategorija u rad kampa. U samom programu kampa posebna pažnja se posvetila igri s naglaskom na poticanje kreativnosti samih polaznika kampa. Prvi kamp županijskog nogometnog saveza održan je u Nogometnom centru Blato na Korčuli 21., 22. i 23. lipnja ove godine, a predviđeno je održavanje kampova 6 puta tijekom svake kalendarske godine i uvijek u drugom nogometnom centru županijskog nogometnog saveza. Treći kamp za županijski nogometni savez održati će se u nogometnom centru Dubrovnik i to 7., 8. i 9. rujna ove godine.

Kampu su bili prisutni glavni instruktor HNS-a gospodin Martin Novoselac, područni instruktor za nogometno središte Split prof. Ivan Gudelj i područni instruktor za ženski nogomet Radoslav Tomas.

Ispred županijskog nogometnog saveza dubrovačko-neretvanskog, kampu su prisustvovali instruktor ŽNS-a prof. Jozo Bebić, koordinator NC Blato na Korčuli gospodin Igor Gudelj, koordinator NC Dubrovnik Dubravko Zrilić, Srđan Vrtikapa tajnik ŽNS dubrovačko-neretvanbske treneri Darko Cvijanović, Mario Zmijarević (Jadran LP), Mate Borovac (Neretva), Jozo Ćužić (Metković)) Marino Komazin (Neretvanac) polaznik Akademije HNS-a, Lukša Veraja polaznik Akademije HNS-a, Ante Volarević polaznik Akademije HNS-a, trener Josip Radić (ŽNK Metković), trener Neven Majić (ŽNK Metković) zadužen za ženski nogomet, te Martin Sprčić fizioterapeut (Neretva).

Kroz trodnevni program kampa prošlo je ukupno 59 polaznika kampa, od toga 39 dječaka i 20 djevojčica.

Instruktor HNS-a Martin Novoselac i područni instruktor HNS-a prof. Ivan Gudelj su istakli da su polaznici kampa u potpunosti ispunili predviđeni plan i program rada, da su svojim pristupom i talentom skrenuli pozornost. Ujedno ovo je izuzetno nadarena generacija koja bi sa pravilnim radom i usmjeravanjem sigurno iznjedrila igrača koji bi mogao doći i do nacionalne vrste.

Na kraju provedenog programa odigrana je utakmica za dječake rođene 2000. godine između izabranih sa cijelog područja županije što je poslužilo instruktorima da izaberu najveće talente koji će nastupiti za reprezentaciju Središta Split (Dalmacija) 4. i 5. rujna na međunarodnom nogometnom turniru Sv.Duje u Splitu.

Izabrani su Vicko Ševelj i Antonio Smrdelj (GOŠK Dubrovnik), Jure Rastočić i Paulo Sršen (Neretva) i Mislav Glavinić (Dubrovnik 1919)

Svim trenerima polaznicima Akademije HNS-a koji su bili prisutni kampu dobili su potvrde o sudjelovanju u stručno-selekcijskoj aktivnosti.

Polaznici kampa U -11 su bili: Tin Obradović, Nikola Čopo, Ante Jurković, Luka Jarak, Marko Sušak, Josip Bebić(Neretva), Mario Vukanović, Karlo Međugorac, Petar Žderić, Lovre Tomašević, Marko Barbir, Marcel Jevdić, Mate Antunović, Karlo Antunović, Marko Burđelez, Mateo Soče, Ante Bartulović (Jadran LP)

Polaznici kampa U -12 su bili: Josip Blažević, Marko Roglić, Antonio Perić, Karlo Gustin, Karlo Obradović, Stipe Batinović, Slaven Pavlović, Andrej Previšić, Marko Jurković (Neretva), Duje Lovrić, Hrvoje Grgurinović, Ante Ostojić, Duje Žderić, Ivan Herceg, Luka Čuzpić (Jadran LP), Frane Ajduk, Lovre Kešina, Mario Tutavac, Josip Curić (Neretvanac), Mladen Oršulić (Gusar), Marin Vučković, Nikola Volarević (Metković)

Polaznice kampa U – 12  bile su: Vesna Batinović, Dora Šprlje, Lucija Crnčević, Lea Brajković, Ivana Marić, Ana Jurković, Dora Galov, Martina Brkić, Gabrijela Markota, Maja Markota, Hana Rodin, Ana Brkić (ŽNK Neretva), Lucija Rožić (NK Jadran LP), Ena Medak, Marijeta Medak, Mara Dugadžić, Nora Medak, Katica Dugadžić, Mia Oršulić (NK Gusar).

glasgrada.hr

foto: facebook Grad Metkovic

Zadnje objavljeno