Don Miroslav Rubić budući župni vikar u Župi svetog Nikole svoji mladu misu proslavio je 19. srpnja, a kako bilo prenosimo u članku sa portala Slobodne Dalmacije.

Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge”, geslo je to pod kojim je u nedjelju u prepunoj crkvi Posrednice svih Milosti u župi Katuni-Kreševo svoju mladu misu rekao mladomisnik don Miroslav Rubić.

Svečana proslava počela je od stare crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije odakle se mladomisnik u pratnji svojih roditelja, članova udruge stražara Kristova groba i brojnog klera u procesiji uputio prema novoj crkvi. Na crkvenom pragu don Miroslav Rubić dobio je blagoslov svojih roditelja.

’Put koji obećava spasenje’

Nakon dolaska pred žrtvenik Gospodnji, mladomisnik je dobio prigodne darove od svojih župljana, a na koncu mu se obratio i mjesni župnik don Mijo Grozdanić, zahvaljujući svevišnjem što je don Miroslav izabrao put spasenja, put istine i nade upravljajući svoje molitve za nove pastire koji će prenositi Kristovu riječ.

– Zahvalimo Bogu što nam je dao ovu milost da danas i ovih dana svjedočimo novom naraštaju svećenika u našoj nadbiskupiji. Izabrali su put koji nije nimalo lak, ali obećava spasenje svima koji slušaju riječ Božju. Stoga, ovo je dar od Boga i kao takav neka obilježi živote svih svećenika – kazao je tijekom propovijedi don Tomislav Bašić.

Blagoslov i čestitke

Zahvalan Presvetom Trojstvu na pozivu i daru svećenstva iz kojeg, kako je kazao, proizlazi sva njegova radost i milost na životnom putu, uputio je blagoslov svim okupljenima posebno svojoj obitelji kao i svima ostalima koji su ga svojim molitvama, primjerom i prijateljstvom pratili na tom putu. U svom govoru prepunom emocija posebnu zahvalu uputio je braći svećenicima, kolegama mladomisnicima koji su uveličali misno slavlje, kao i časnim sestrama. Posebno se osvrnuo na uloženi trud sadašnjeg radobiljskog župnika don Mije Grozdanića kao i njegova prethodnika don Većeslava Šupuka koji je onako u svom stilu čestitao don Miroslavu.

Užežin svečanosti mladomisništva, prethodila je trodnevna duhovna priprava koju su predvodili domaći sinovi don Matislav Vilić, don Ivan Kovačević i don Ivica Babić.

Danima su trajale pripreme za ovaj veliki dan za koji je, osjetilo se to živjela cijela župa Radobilja. Više od stotine volontera sudjelovalo je u organizaciji velikog ručka za oko tisuću uzvanika pokraj obiteljske kuće na Prpuši i nikome nije ničega pofalilo, a za tu prigodu oni su bili konobari, dostavljači, kuhari…, ali u prvom redu iskreni prijatelji.

izvor i foto: slobodnadalmacija.hr, Cropix

Hromi Nimai — tako su ga zvali svi u selu Basto-hara – selu onih koji su izgubili svoj posjed. »Khora Nimai«, »Hromi Nimai«. I jest Nimai tjelesno hrom. Ima iskrivljene noge i ne može se uspraviti. Vuče se na četiri uda, tj. rukama i nogama pomaže si pri hodu. Tjelesno je hrom, no snagom duha i volje pravo je Božje čudo. Nema stvari koje on ne bi izradio od bambusa: stolove i stolice, košare i košarice, kao i tolike druge stvari koje se upotrebljavaju u bengalskom kućanstvu.

Malom sjekirom raspolovi bambus, onda ga posebnim nožem razreže na tanke trake i nakon toga to tako majstorski prevrće. Prsti su mu na rukama iskrivljeni, ali to njega ne smeta — miču se i prekreću takvim ritmom kao da su puni nekog elektriciteta ili pak neke atomske energije.

Ponavljam: pravo Božje čudo! Često sam uz njega sjedio dajući mu vjersku pouku i pritom ujedno učio od Nimaija što znači Božja Providnost, što znači pouzdavati se u svetu Božju volju.

Hromi Nimai vuče se na sve četiri, tj. na ruke i na noge. Nemojte misliti da Nimai prestaje raditi za vrijeme pouke. Njegovi elektronski prsti vrte se, vrte, oči pune sreće i radosti prate rad na košari od vremena do vremena gledaju na mene kao da hoće reći: Nimai sluša, samo nastavi!

Živa istina: i oči i srce puni su sreće. »Bog je meni tako dobar! Doduše, katkad se ne kuha. No onda ja mislim na tolike koji gladuju iz dana u dan pa za njih prikazujem teškoće i žrtve svojega života. I dijeleći boli s drugima, kako je život lijep! Kako je lijep čitav svijet!«

A mi se tužimo, mi sve gledamo kroz crne naočale… Nemirni, nezadovoljni, žurimo se, trčimo, letimo — i ne nalazimo mira ni ljepote. A mir i ljepota tako su nam blizu, u nama su… Nimai ih je našao. Nimai ih ima i čuva. Da, da, manje ludog trčanja, manje lude žurbe, manje besmislena trošenja vremena uz televizor. Više biti radin s hromim Nimaiom u tihu i neumornu radu u Božjoj službi i u službi brata čovjeka. Nimai, moli se za nas da i mi mognemo biti sretni u životu pripravljajući lijepe košarice dobrote i ljubavi!

Ante Gabrić SJ

bitno.net

Sveta Marija Magdalena ili Marija iz Magdale (prema antičkom gradu Magdala na Genezaretskom jezeru), žena je koju je Isus, prema Svetom pismu, izliječio od teške bolesti. Štujemo je kao vjernu Kristovu učenicu, koja ga je pratila i stajala pod križem u času njegove smrti, o čemu govore svi evanđelisti. Nalazimo je među tri Marije, uz njegovu Majku Mariju i Mariju Kleofinu. Svjedočila je i Isusovom pokopu. Ona je prva vidjela Otkupitelja koji je od mrtvih uskrsnuo i postala je blagovjesnicom njegova uskrsnuća. “Kad uskrsnu u prvi dan sedmice, Isus se najprije ukaza Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova. Ona ode i to javi onima koji bijahu njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama” (Mk 16,9-10). Prazan grob te ukazanje Isusa Mariji iz Magdale krasno je opisao sveti Ivan u 20. glavi svoga evanđelja. Njezino se štovanje u zapadnoj Crkvi raširilo posebno u XII. stoljeću.

U srednjem vijeku smatralo se da je bila velika grešnica i da se obratila Gospodinu te postala velikom pokornicom. Slikari su je obično prikazivali kako pere suzama Kristove noge, a kosom ih otire, poistovjećujući je s biblijskom javnom grešnicom. O njezinom životu i sudbini kružile su mnoge legende. Prema grčkoj predaji povukla se u Efez s Blaženom Djevicom Marijom i tamo provela ostatak života. Francuska legenda pak tvrdi da je Marija Magdalena s Lazarom iz Betanije i njegovim sestrama Martom i Marijom (neki čak smatraju da je ona ta Marija) te nekim drugim prijateljima doplovila u Marseille i sudjelovala u evangelizaciji i obraćenju Provanse. Zatim je 30 posljednjih godina živjela kao pustinjakinja i pokajnica u špilji Sainte-Baume, nedaleko Marseillea. Trajno je nadahnuće za umjetnike i omiljena je u puku. Zazivaju je kod tjelesnih napasti, a kao zaštitnicu štuju je žene, pokornice, obraćenici, pokajnici, frizeri, ljekarnici, rukavičari, proizvođači parfema i pomada, vrtlari, vinogradari, vinciliri, kožari, osobe kojima se rugaju zbog vjere te mnogi gradovi, naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva.. Sretan imendan želimo svim našim Magdalenama!

Danas slavimo i spomendan svetog Danijela, starozavjetnog proroka. Jedan od četvorice velikih proroka, rodio se oko godine 619 (po nekima 623) prije Krista, a preminuo oko 536. Ime Danijel znači na hebrejskom “Bog mi je sudac”. Rane dane proveo je u Kraljevstvu Juda. Prema Svetom pismu odveden je godine 605. s drugim izraelskim mladićima (Ananija, Mišael, Azarija) u Babilon, gdje se najprije školovao, a zatim služio na dvoru babilonskih i perzijskih kraljeva kao tumač snova i tajnih znakova. Bio je savjetnik babilonskog vladara Nabukodonozora II. Na Danijelovu molbu kralj Kir je 558. dopustio Izralecima povratak u domovinu. Svojim spisom (“Danijelova knjiga”) pripada poučnim piscima i “velikim prorocima”. Knjiga je u originalu napisna dvojezično, na hebrejskom i aramejskom jeziku. Danijel koristi izraz “Sin čovječji” (Dn 7,13), kojim je kasnije Isus imenovao samoga sebe i time potvrdio, da je obećani Mesija. U govoru na Maslinskoj gori, Isus imenom spominje Danijela (Mt 24,15). Pojedini dijelovi Novoga zavjeta povezani su s Danijelovom knjigom i proširuju viđenja, koja je Bog dao Danijelu.

Uvjeren da Bog određuje tijek povijesti, on događaje tumači kao prolaznu kušnju koju treba izdržati dok ne nastupi trajni mir. Opisao je život na babilonskom i perzijskom dvoru, a epizode iz njegova djela poslužile su kao motiv mnogobrojnim slikarskim djelima (“Danijel u lavljoj jami”, “Tri mladića u užarenoj peći”, “Priča o Suzani”). Posvećene su mu mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Danilo kod Šibenika, Seget Gornji). Svim našim Danicama, Danijelama i Danijelima želimo sretan imendan!