Danas je Arheološki muzej Narona zabilježio jubilarnih 150 000 posjetitelja. Ovom prigodom iz Muzeja su posjetitelje iznenadili uručili im prigodne poklone. Djelatnici Muzeja žele se zahvaliti svim posjetiteljima na podršci u svakodnevnom radu, te svima koji sudjeluju u aktivnostima poput izložbi, radionica i cjelokupnom radu ustanove.
U pomorskoj nesreći koja se dogodila u utorak navečer u Koločepskom kanalu poginuli su ugostitelji iz restorana Bowa na otoku Šipanu, neslužbeno doznaje dulist u srijedu.
Prema nepotvrđenim informacijama jedan od dvoje poginulih je muškarac A.P., ujedno i vlasnik jednog ugostiteljskog objekta u Dubrovniku, dok je poginula i ženska osoba J.K, a za pet osoba se još traga dok su dvije ozlijeđene.
U gumenjaku dužine šest metara koji se sudario s službenim brodom Lučke kaptanije ”Danče” bilo je devet osoba. Dvije osobe koje su ozlijeđene, ali su preživjele su muškarci (1959.) i i (1964.) iz Rogotina i Kule Norinske.
– Primljeno je dvoje ljudi, jedan muškarac 1959. godište koji je zadobio lakše ozljede i pušten je na kućno liječnje, a drugi je muškarac, 1964. godište, zadobio prijelom ključne kosti i danas je planirana operacija. Pacijent je stabilno – rekao je Bekić.
Kako su noćas izvijestili iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, dvije osobe smrtno su stradale dok se za pet osoba traga nakon teške pomorske nesreće u kojoj su se sinoć sudarili službeno plovilo Lučke kapetanije Dubrovnik ”Danče” i gumenjak s devet članova posade u utorak oko 21 i 20. Svi unesrećeni na gumenjaku su hrvatski državljani. Pomorska nesreća dogodila se u trenutku dok je brod ”Danče” bio angažiran u akciji hitnog medicinskog transporta prema otoku Mljetu.
U potražnu akciju za nestalima uključena su tri plovila Lučke kapetanije Dubrovnik s liječničkom pratnjom, službeni policijski brod te motorni trajekt Hanibal Lucić. Putem Obalne radio postaje ORP Dubrovnik-radio emitira se poruka pogibli kategorije ”Mayday Relay’ prema svim sudionicima u pomorskom prometu.
Ministar mora, prometa i infrastrukture, Oleg Butković sa suradnicima, državnom tajnicom za more, Majom Markovčić Kostelac i pomoćnikom ministra ispred Uprave sigurnosti plovidbe, kap. Sinišom Orlićem, danas će se u Dubrovniku sastati sa voditeljima potražnih timova.
foto: Grgo Jelavić/PIXSELL
Malo tko u dolini Nereve nije čuo za Antu Živkovića, maratonca kojega od milja zovu „Metkovska Gazela“. Sa pravom, jer je Žvković do sada nastupio na brojnim „jakim“ maratonima i pobijedio. Ovaj student treće godine kineziološkog fakulteta u Mostaru i aktivni član Atletskog kluba Dubrovnik, kao dječak želio je trenirati nogomet ali sudbina ga je usmjerila ka trčanju u kojem je veoma uspješan.
Svoj prvi maraton Živković je istrčao krajem listopada 2015. godine u Podgorici. Iako su ga svi odgovarali od tog pothvata jer je tada u trčanju bio manje od pola godine pobijedila je njegova upornost i on je nastupio.
– Tada samo bio poprilično neiskusan, premda ni sada nemam nešto puno iskustva ali ono što sebi zacrtam to i ostvarim. Tako sam ispunio cilj i završio prvi maraton do kraja te moje početničke 2015 godine. Rezultat je bio u drugom planu, želja mi je bila samo proći startnu liniju da bi na kraju vrijeme u cilju iznosilo 3 sata, 12 minuta i 8 sekundi, prisjetio se Živković, rođeni Metkovac, koji je iznimno vezan za ovaj grad u kojem je imao i svoje prve kontakte sa sportom.
– Bilo je to u ONK Metković, gdje sam puno toga naučio od svojih trenera, od odnosa prema drugim sportašima, trenerima, obvezama, pristupu treningu. Ipak, ono najvažnije što sam naučio je ljubav prema sportu kojim se baviš.
Bez obzira jesi li uspješan sportaš, ako nemaš istinsku ljubav prema svom sportu nećeš se dugo zadržati u njemu ili da stvar bude gora u njemu ćeš se zadržati dok od njega imaš koristi, govori Živković, kojega je sudbina odnijela u daleki Zagreb ali on živi sa Metkovićem.
Kako je sve počelo-pitamo ga.
– Mislim da je to već dobro znana i na prvi pogled većini ne razumljiva i pomalo nevjerojatna priča. Početkom 2015-e održavala se štafetna utrka u Dubrovniku, štafeta je po pravilima utrke morala biti mješovita, kada sam vidio da su se na utrku prijavili moji šefovi iz hotela u kojem sam tada radio, pomislio sam zašto i ja ne bi trčao te sastavio svoju ekipu.
I tako je sve krenulo.
– U vrlo kratko vrijeme ekipa se oformila, a na dan utrke, na iznenađenje svih, smo pobijedili s prednošću tri minute nad drugoplasiranom ekipom. Dan nakon utrke u Dubrovniku, slijedio je turistički posjet Herceg Novom, koji je završio skalinadom, a na svoje iznenađenje sam završio na četvrtom mjestu. Nakon toga sam definitivno odlučio da bi se mogao okušati u trkačkim vodama, jednostavno da vidim kako mi to ide.
Otkuda tolika ljubav prema trčanju ?
– Ljubav prema trčanju crpim iz različitih izvora; ljubavi prema prirodi, upoznavanju drugih kultura, gradova, drugih trkača. Najdraže su mi utrke u prirodi. Na te utrke odlazim bez obzira na udaljenost i obveze, jedan primjer je utrku u Trakošćanu. Dok sam radio sezonu u Dubrovniku, slobodan dan sam iskoristio za odlazak u Trakošćan, to je pravi maraton, ne sama utrka nego put od Dubrovnika do Trakošćana i povratak nakon utrke na posao. Ne možete ni zamisliti koliko jedan takav put traje u srce turističke sezone, ali kada se nešto voli izgovori ne postoje, priča nam
Metkovska Gazela, kako vole zvati Živkovića ne posustaje. Njegova upornost dovela ga je na tron maratonskih utrka.
– Do sada sam istrčao sedam klasičnih maratona, te jedan planinski maraton u sklopu Svjetskog prvenstva u Sloveniji, ultramaraton 50 kilometara Apatin-Osijek, te Wings for Life 2015.
Prisjetio se Živković istrčanih maratona otkrivši nam koji mu je bio najteži.
– Najteži maraton za mene je Virski maraton jer sam na njega došao s polumaratona tako da se nisam dovoljno uspio oporaviti. Otvorio sam utrku po očekivanom vremenu i prolazima, te sve do 25-og kilometra sam se osjećao super, ali nakon toga tijelo je jednostavno reklo dosta, tako da sam do cilja nastavio trčkarati bolje reći hodati, da bi u cilj stigao nakon 3 sata i 9 minuta, rekao je Živković, koji se osim trčanja ne bavi drugim sportovima.
– Trenutno se ne stignem baviti drugim sportom zbog obveza, ali uz trkačke treninge zasigurno je dobro voziti i bicikl, na žalost u mom slučaju to je malo teže zbog stalnog odlaska na utrke ali nadam se da ću se uskoro moći više posvetiti i biciklizmu. Svoju prvu ljubav, nogomet, sam morao ostaviti sa strane zbog trčanje jer jednostavno te dvije stvari na nekom boljem rekeativnom nivou ne idu zajedno. U nogometu se zadobiju mnoge sitne povrijede koje utječu na trčanje i jednostavno se morate odlučiti.
Ante Živković radi u specijaliziranom dućanu sportske opreme, Running Gate u Zagrebu. Sa nekim članovima iz kluba i prijateljima piše plan i program treninga. Kaže da jednostavno nemam puno slobodnog vremena, pa tako u zadnje vrijeme i ne stigne odraditi svoje treninge ali za nastup na utrkama se uspije prilagoditi. Najduža utrka koju je odradio je ultramaraton Apatin-Osijek ukupne dužine 50 kilometara, dok su mu pak najdraže utrke štafetne.
Živković je ponosan na svoj dosadašnji uspjeh a ponosan je i njegov rodni Metković na svoju gazelu, pred kojom je svijetla maratonska budućnost.
– Ostvario sam preko 70 pobjeda u utrkama od jednoga kilometra do maratona, trail utrkama, brdskim utrkama ali kao najvažnije je možda za spomenuti nastup za reprezentaciju na Svjetskom planinskom prvenstvu na duge staze te maraton 2 sata i 39 minuta, polumaraton 1 sat i 12 minuta, govori Živković, kojemu za sada najviše odgovaraju polumaratonske te kratke brdske utrke.
Što bi poručio mladim trkačima. Kakva je formula za uspjeh ?
– Trebaju istinski voljeti ono što rade jer samo tako će uz sav trud moći uspjeti. Uspjeh u bilo kojem sportu ovisi više o energiji i volji pojedinca nego o samom talentu ili nadarenosti, zaključuje Živković koji u ovoj godini planira nastupe na kraćim utrkama i naravno istrčati će jedan maraton za svoj gušt.
Dvije osobe smrtno su stradale dok se za pet osoba traga nakon teške pomorske nesreće u kojoj su se sinoć sudarili službeno plovilo Lučke kapetanije Dubrovnik i gumenjak sa više članova posade.
Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru (MRCC Rijeka) s nadležnom Lučkom kapetanijom Dubrovnik i pripadajućim lučkim ispostavama te Pomorskom policijom Dubrovnik koordinira spasilačko – potražnu akciju za pet osoba koje su nestale nakon teške pomorske nesreće u Dubrovačkom akvatoriju gdje se brod Lučke kapetanije Dubrovnik sudario sa gumenjakom.
Prema dostupnim informacijama, službeni brod dubrovačke Lučke kapetanije „Danče“ u utorak, 25. travnja u 21.20 sati u Koločepskom kanalu sudario se sa gumenom brodicom nepoznate registracijske oznake, na kojoj se nalazilo 9 osoba, ugostiteljskih djelatnika hrvatskog državljanstva.
Pomorska nesreća dogodila se u trenutku dok je službeni brod LK Dubrovnik bio angažiran u akciji hitnog medicinskog transporta prema otoku Mljetu.
Na poziciji nesreće iz mora su spašene dvije osobe sa manjim tjelesnim ozljedama dok su dvije pronađene osobe nažalost mrtve. Za ostalih pet osoba intenzivno se traga. U potražnu akciju za nestalima uključena su tri plovila LK Dubrovnik s liječničkom pratnjom, službeni policijski brod te motorni trajekt Hanibal Lucić. Putem Obalne radio postaje ORP Dubrovnik-radio emitira se poruka pogibli kategorije „Mayday Relay“ prema svim sudionicima u pomorskom prometu.
Ministar mora, prometa i infrastrukture, Oleg Butković sa suradnicima, državnom tajnicom za more, Majom Markovčić Kostelac i pomoćnikom ministra ispred Uprave sigurnosti plovidbe, kap. Sinišom Orlićem, u srijedu, 26. travnja u Dubrovniku će se sastati sa voditeljima potražnih timova. Ujedno će tijekom dana izvijestiti o rezultatima spasilačko – potražne akcije.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture
foto: Grgo Jelavic/PIXSELL
Više od stotinu ratnih veterana koji su se jučer okupili na prosvjedu u Ljubuškom za danas su najavili blokadu graničnih prijelaza budući da na sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta Federacije nije uvrštena točka koja regulira njihova prava.
Kako javlja reporterka N1, granični prijelaz Bijača je već blokiran. Naime, ratni veterani traže usvajanje Rezolucije o braniteljima u Parlamentu Federacije.
Poručuju da neće lako odustati, blokirat će granične prijelaze dok ne ispune očekivanja.
“Optimist sam. Očekujem da će nas ozbiljno shvatiti i usvojiti rezoluciju. Mi ćemo ustrajati na tome. Blokirat ćemo granične prijelaze gdje ulazi roba. To je pet graničnih prijelaza i cilj nam je da ih zatvorimo u istom trenutku”, kazao je jedan od branitelja.
Na GP Bijača očekuje se prisustvo 200 branitelja.
Traži se izrada Zakona o jedinstvenom registru pripadnika Oružanih snaga Federacije i objava popisa korisnika prava.
Mostov kandidat za župana Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Grmoja predstavio je danas svoju kandidaturu na Srđu kao i svoje kandidate za zamjenike. Riječ je o Matu Tomljanoviću i Dariji Pecotić.
Tomljanović radi u Županiji, a prije toga je radio i na HRT-u.
‘Uvijek se ljudi pitaju koji su razlozi za kandidaturu. Ja imam tri takva razloga. Pitaju me ljudi je li mi loše u Županiji? Nije, tamo mi je jako dobro, odnos nadređenih i kolega je prema meni profesionalan i korektan. Međutim, smatram kako boljim i organiziranijim pristupom Županija može napraviti više pitanju koordinacije svih njenih dijelova. Dakle, uravnotežen razvoj cijele Županije. Drugi razlog je moj Dubrovnik kojeg izrazito volim i poštujem. Smatram kako će on uvijek biti u središtu našeg djelovanja. Mnogi se pitaju što Županija može napraviti za tako bogat grad. Može puno toga; Grad se može poštovati prostornim planiranjem, kroz zaštitu okoliša ili kroz brigu o kulturnoj baštini. Treći razlog su mladi koje pozivam da se uključe i da mijenjaju stvari. Nekada nam se čini kao da nas se nikada ništa ne pita, no svake četiri godine biramo i treba iskoristiti to pravo,’ kazao je Tomljenović.
Pecotić je nastavnica fizike, kemije i matematike u osnovnoj školi, a kao nezavisna vijećnica je već četiri godine aktivna u politici i brojnim udrugama.
‘Smatram kako s ove pozicije mogu napraviti puno toga za svoju Županiju i svoju Korčulu i Smokvicu,’ kazala je Pecotić.
Grmoja je kazao nešto više o motivima njihovog djelovanja prilikom čega je kazao kako ‘Dobroslavić nije surađivao s Gradom jer je na čelu Grada bila druga politička opcija (op.a HNS-ov Andro Vlahušić) premda je upravo Most u Saboru predložio zakon ‘lex Vlahušić’ zbog kojeg se Andro Vlahušić nije mogao kandidirati za gradonačelnika na predstojećim izborima. Kako je takav zakon rađen samo za jednog čovjeka u Saboru je priznao upravo Grmoja.
‘Bit ću župan svakog čovjeka koji živi u DNŽ i prema svima ću imati isti tretman što dosad nije bio slučaj, neovisno o tome tko je gdje na vlasti. Neće se dogoditi, kao što se dosad događalo, da Županija ne surađuje s najvećim i najvažnijim Gradom u Županiji Dubrovnikom zato što je neka druga politička opcija na vlasti. Dobroslavić dosad nije dovoljno surađivao s Gradom Dubrovnikom i Gradom Metkovićem samo zato što nije na vlasti HDZ-To neće biti slučaj. Grad Dubrovnik će biti u središtu koja najveći grad županije, kao naš biser, ali ćemo raditi na tome da se Županije ravnomjerno razvija. brinut ćemo o mladima koji će biti u fokusu našeg djelovanja,’ kazao je Grmoja koji je najavio kako će smanjiti obuhvat golfa na Srđu s 310 na 100 hektara ako postane novi župan.
foto: Goran Mratinović
tekst: dubrovackidnevnik.rtl.hr
U znak solidarnosti s građanima koji izloženi svim vremenskim uvjetima u redu čekaju ispred PP Metković, dvojica studenta Pomorskoga fakulteta Ivan Krtalić i Filip Franičević priredili su im okrjepu sendvičima i sokovima te im čekanje uljepšavaju glazbom.
– Dijeljenjem sokova i sendviča želimo ukazati na težak položaj u kojem se nalaze građani koji imaju obvezu napraviti dokumente u PU Metković. Čekanje u redu nije samo predugo, nego je i ponižavajuće. Nije primjereno da ne postoji red prema dolasku, nego se proziva po vrsti dokumenta koji želimo – rekli su nam studenti.
tekst i slike: metkovic.hr
Veterani rukometne skupine “Otpisani” Metković sudjelovali su na jakom međunarodnom rukometnom turniru ‘SRCE BOSNE 2017’, koji je ovaj vikend odigran na Vlašiću kod Travnika. Naši veterani su osvojili drugo mjesto u velikoj konkurenciji od čak 20 ekipa!
Veterani iz Metkovića su u prvom kolu skupine pobjedili domaćina Travnika, u drugom kolu dočekao ih je Bjelovar te su sa nerješivim rezultatom 8:8 pristupili izvođenju sedmeraca u kojem su bili precizniji od protivnika te tako prošli u polufinale. U polufinalu ih je dočekala jaka ekipa Bosne iz Visokoga sa poznatim rukometnim imenima.
U teškoj utakmici Otpisani su slavili 7:6 i ušli u finale! U finalu su se sastali pobjednici skupina Zadar, Nova Gradiška i Otpisani.
Otpisani su u prvoj utakmici savladali momčad iz Zadra sa 8:6 dok su u drugoj odigrali nerješeno sa ekipom Nove Gradiške a nakon toga Nova Gradiška pobjedila Zadar 9:6 u posljednjoj utakmici turnira i tako zbog manjka jednog postignutog pogotka u odnosu na ekipu iz Nove Gradiske i bez izgubljene utakmice osvojili drugo mjesto na ovom vrlo jakom veteranskom turniru!
Iz redova Otpisanih stiže i najbolji igrač turnira Nikica Lovrić!
U ženskom dijelu turnira veteranke Dalmatinke iz Ploča osvojile su treće mjesto.
Od početka mjeseca po Vidu se mogla primjetiti i nova vrsta rasvjete malo drugačijeg sjaja. U okviru Projekta modernizacije javne rasvjete Grada Metkovića vrši se zamjena starih rasvjetnih tijela novima. Posao obuhvaća demontažu starih visokotlačnih natrijevih i živinih svjetiljaka te montažu novih temeljenih na LED tehnologiji kojima će se smanjiti potrošnja energije, a samim tim i financijska ušteda na troškovima javne rasvjete./Foto: vid.hr/
Ne vjerujem da će se ikada više pojaviti osoba u hrvatskom sportu koja će biti toliko obožavana i toliko omražena kao Davor Šuker.
Rane devedesete. Rat bjesni. Hrvatski grb, krunica i naši sportaši bili su jedno rijetko svijetlo u tako pomračenom vremenu. Prva službena utakmice i majstorska dva gola 1994. u Estoniji bit će zauvijek zapisani zlatnim slovima.
Toliko sam volio tog igrača. Takva lakoća postizanja golova bila je nestvarna. Ljevica koja nas je dovela tako visoko zabijala je uvijek kada je to bilo potrebno.
Mlađe generacije teško mogu razumjeti što je predstavljala naša nogometna reprezentacija. Vrijeme uzbuna, skloništa, zamračenja i praćenje utakmica HNL-a na radiju. Reprezentacija je bila neki paralelni svijet i bijeg u bolje sutra.
Tvoj dres je bio svetinja i poveznica s mnogim očevima koji su otišli koji kilometar dalje i nisu se više vratili. Kad si bio na terenu vojska navijača je bila na tribinama i uvijek ti davala vjetar u leđa. Čak i kad si nezainteresirano šetao terenom čekali smo trenutak tvoje nogometne genijalnosti i nikada nas nisi iznevjerio.
Mnogi se nisu snašli u novim ulogama. Kopačke nije lako zamijeniti poslovnim cipelama. Nitko to i nije tražio od tebe. Vrlo dobro si znao s kim ćeš imati posla i svjesno si ušao u paklenu ložu.
Nisam očekivao nikakve promjene. Toliko je to sve umreženo i isprepleteno osobnim interesima koji tjeraju moju generaciju van Lijepe naše. Sustav je jednostavno takav da ili plešeš po njihovim taktovima ili si već u Dublinu.
Dok se ne pojavi “Šuker” koji će parati HNS-ovu obranu nema sreće za naš nogomet. Zadovoljavat ćemo se odlascima na velike turnire, puniti džepove onima koje je zaraženi sustav doveo do rukovodećih pozicija i omogućio da se smiju u lice neistomišljenicima.
Ti, Davore Šukeru, bahato i prepotentno ne znaš kako se zove mladi hrvatski reprezentativac koji je poginuo na našim terenima. Savez kome si ti na čelu ne želi isplatiti novac obitelji preminulog, već se uporno žali na sudsku presudu. HRVOJE ĆUSTIĆ, Davore, bio je mladi reprezentativac Hrvatske. Svoje zadnje korake pretrčao je na terenu koji je dobio uporabnu dozvolu od Saveza kojem si ti na čelu. Kako ti nije neugodno i je li te barem malo sram ne znati ni kao se on zove?
Malo tko mi je donosio sportske sreće i zadovoljstva kao tvoji golovi, Davore. Lob Schmeichelu sam sanjao godinama i predivan je trenutak samo se prisjetiti tvog majstorstva.
Sad si nas doveo do toga da više tvojih dresova ima po smetlištima nego po ormarima. Svakome po zaslugama, Davore. Ja tvoj dres još uvijek čuvam i nepopravljivo se nadam da svatko zaslužuje drugu ili dvadeset i šestu šansu.
Ovo nije tvoj šesnaesterac. Pucaš na krivi gol. Iskoristi pravo zadnje promjene i odi na zasluženi odmor. Gubimo utakmicu, a ti više nisi u stanju ni potrčati. Ova utakmica nema sudačku nadoknadu. Gotova je, Davore. Odstupi i obraduj nogometni puk Lijepe naše. Ako još povedeš sa sobom i svoje kompanjone možda te mladi zapamte kao heroja, kao što ja pamtim tvoje rolanje i gol Kopkeu u Engleskoj. Davore, sam si presudi.
Ivan Markotić – Ivanov sportski pregled
