U petak, 5. veljače, odigrati će se povjesna utakmica između dvaju ženskih neretvanskih klubova, ŽNK Neretve i ŽNK Maestral iz Krvavca. Utakmica između limačica ovih dvaju klubova će se odigrati na umjetnoj travi igrališta Iza Vage sa početkom u 18 sati.
Dođite i podržite limačice oba naša neretvanska kluba!
Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uputio je izborniku Željku Babiću, njegovom stručnom timu i svim igračima Hrvatske rukometne reprezentacije čestitku na osvojenoj brončanoj medalji na Europskom prvenstvu u Poljskoj.
U čestitki nadbiskup ističe kako je izbornik Babić s pomlađenom reprezentacijom postigao neočekivani uspjeh kojemu se raduju svi građani Lijepe naše. „Čestitam Vam na razradi i primjeni onog temeljnog ljudskog pravila ‘Ora et labora’, a koje u Vašem stručnom, športskom prijevodu, gospodine Izborniče, glasi ‘Igraj, moli i vjeruj!’ S ovim geslom ohrabrili ste i sve one koji ne prate šport, ali se svakodnevno susreću s tolikim izazovima i poteškoćama na polju svoga života. I u rezultatskom porazu pobjeđivala je Vaša vjera i nada da se može bolje uz geslo ‘Treniraj, moli i vjeruj!’ Neka Vas ono prati na putu prema još većem sjaju Olimpijskih igara i Svjetskog prvenstva“, stoji u čestitci.
Na kraju čestitke mons. Barišić je spomenuo Neretvu, rodni kraj izbornika Babića i svoj rodni kraj naglašavajući da je Neretva uvijek bila plodna sredina vrsnih rukometnih virtuoza. „Kad iz bogatog rasadnika izniknu novi, Ćavar, Goluža, Dominiković, Obrvan, Kaleb, Jurković, Čupić… i mnogi drugi, bit će još svjetlijih odličja, zasluženog ponosa i radosnog slavlja svih krajeva Lijepe naše“.
U petak 29. siječnja, u Dvorani Gospe Sinjske glumci amateri Franjevačke mladeži Župe sv. Ilije iz Metkovića odigrali su predstavu “Pravo na život” autora Gorana Matića, koji je njezin režiser i scenograf. Okosnica predstave neželjena je trudnoća u „uglednoj“ obitelji. Pomno razrađenim karakterima predstava je razotkrila i dala presjek današnjega društva poremećenih vrijednosti. Temeljna poruka predstave je – spasimo nerođeno dijete.
U predstavi su glumili mladi framaši: Karla Bebić, Mirela Popović, Ivan Bebić, Ivan Vidović, Bernarda Brnas, Ana Veraja, Roko Mijoč, Filip Rodin, Nikola Putica, Božo Jovanović Bartulović i Ana Tomić. Na kraju predstave fra Petar Gulić, župnik Župe sv. Ilije iz Metkovića, uputio je riječi zahvale fratrima Samostana Gospe Sinjske što su omogućili izvedbu predstave u Sinju, framašima i njihovom duhovnom asistentu fra Lukici Vojkoviću te domaćoj publici što je svojim dolaskom podržala mlade glumce.
gospa-sinjska.hr
Upravni odjel za zaštitu okoliša i prirode Dubrovačko – neretvanske županije pozitivno je odgovorio na zahtjev nositelja zahvata, Grada Metkovića, za provedbom predhodne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za zahvat “Poslovna zona Dubravica”.
Uz zahtjev, Grad Metković je priložio kopiju katastarskog plana i idejni projekt prometnica koji je izradila tvrtka BRODO – PROJEKT d.o.o. iz Slavonskog Broda, idejni projekt vodoopskrbe i odvodnje koji je izdradila tvrtka INOVAPRO d.o.o. iz Zagreba, te idejni projekt elektroenergetskog razvoda, javne rasvjete i distributivne telefonske kanalizacije koji je izradila tvrtka ENERGO-PRO-FI d.o.o. iz Zagreba.
Cjelokupnim projektom planira se izgradnja poslovne zone Dubravica na prostoru grada Metkovića površine cca 9 ha (Neretvanski glasnik br. 01/11) kojim su planirani trgovački, skladišni i ostali poslovni sadržaji.
Slijedom provedenog postupka prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, uvažavajući mišljenje Agencije za okoliš, ocjenjeno je da se može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitosti područja ekološke mreže, te je sukladno članku 30., stavku 4. zakona o zaštiti prirode pozitivno ocjenjen zahtjev Grada Metkovića.
Jedina objektivna i prava istina koja danas postoji – čini se – je istina znanosti. Ova istina se može dokazati, opipati i provjeriti. Plodovi i napredak znanosti govore za sebe. Čuda više ne postoje, sve se može racionalno i znanstveno objasniti. Što je spasenje i kako se čovjek spašava? Jesu li sve religije putevi spasenja koji vode istom cilju? Postoji samo jedna zajednička istina, tj. kako kaže Ratzinger: „Postoji jedna Božja misao o čovjeku i naša je zadaća da toj misli odgovorimo.“ Posljedice napretka i socijalne anarhije nekako izbacuju neke nove pojmove, a posljedice toga su što se: „pitanje o spasenju izbacuje iz razgovora“, a „istina se nadomješta dobrom nakanom“ i „religija subjektivizira“. No tu se ne govori o istini, nego o praksi, o ovladavanju stvarima u našu korist.
Kako može čovjek činiti dobro, ako ne zna što je dobro? Kako može ići pravim putem, ako ne zna cilj? Zaključak je tako jasan, zato su i propali „oslobađajuća“ obećanja marksizma, nacionalsocijalizma i liberalizma. Nema, dakle, drugog puta i izlaza, nego da se pitamo je li „nebo započinje na zemlji“? Za sve religije vrijedi, dakle, isti objektivni kriterij spasenja.
Ako kršćanstvo želi opstati u današnjem čovječanstvu, kako bi u njemu i dalje bilo svjetlilo, onda mora nužno kroz ljubav i milosrđe spoznati i oprostiti sebi i drugima. Milosrđe i ljubav ne mogu biti samo neki slučaj, ni nešto drugo nepoznato i neosobno kao osnova našega svijeta i života, nego vječna mudrost i ljubav Božja. Stoga nam se valja upitati jedno bitno pitanje: „Što je zapravo istina?“
Jer nije sve crno, nije sve jedno i nije sve samo interpretacija! Uspjeh u odgovaranju gore postavljenom pitanju nam daje objektivne kriterije, po kojima se može mjeriti prava vjera. Moramo tražiti i nalaziti istinu, jer samo ona oslobađa, milosrđe mora biti, naš kršćanski, znak današnje kulture, ljubav nam treba pri razlikovanju dobroga od zla. Tako nam Istina, Ljubav i Milosrđe davaju dobre odgovore na aktualne izazove i pokazuje konkretne, doduše izgradnje potrebne, puteve koji zaista vode dalje. Odgovor je zato tako originalan! Nije jedan od najmanjih učinaka vjere, zato možda milosrđe kao nikada do sada može rehabilitirati vjeru i religioznost današnjeg čovjeka, proširivajući mu „Dužinu i Širinu i Visinu i Dubinu“ uma, duha i srca (Ef 3,18). Možda je samo kod nas kršćana još „čisti i nevini“ pojam milosrđa baš ono što daje zapadnom svijetu fascinaciju o duhovnosti, tako da taj pojam može služiti ne samo kao most između modernog kršćanina i čovječanstva, nego kao novi i tako stari put u zajedničku i mirnu budućnost! Sada je, dakle, na nama da mudro i hrabro nastavimo vječnu, „avanturu s istinom, u ljubavi, puni milosrđa kojega dijelimo“, koja kako se čini – tek sada počinje…
fra Ivo Rastočić
U Pločama je 23.01. 2016. održano Prvenstvo Dubrovačko- neretvanske županije u karateu. KK Knez Domagoj iz Metkovića sudjelovao je s 27 natjecatelja te osvojio 29 medalja i to 12 zlatnih, 6 srebrnih i 11 brončanih.
Zlatne medalje u katama osvojili su Marko Ilić u kategoriji mlađi učenici, Mihaela Marević u kategoriji učenice, Ivan Bebić u kategoriji učenici, Luka Marević u kategoriji mlađi kadeti, a u borbama Ana Bebić u kategoriji mlađe učenice +36, Ivana Ilić u kategoriji učenice +44, Ivan Bebić u kategoriji učenici -42, Matea Bebić u kategoriji mlađe kadetkinje -50, Petra Bebić u kategoriji mlađe kadetkinje -55, Ivan Marević u kategoriji kadeti -70, Petar Jeramaz u kategoriji seniori -84 te Mladen Kolovrat u apsolutnoj kategoriji.
Srebrne medalje u katama ostvarili su Ana Bebić u kategoriji mlađe učenice, Ivana Ilić u kategoriji učenice, Davor Beno u kategoriji mlađi kadeti, a u borbama Ante Bebić u kategoriji juniori -76, Mladen Kolovrat u kategoriji seniori -84 i Petar Jeramaz u apsolutnoj kategoriji.
Bronce su osvojili Petra Kljusurić i Lana Senta u kategoriji učenice, Ivan Guinović u kategoriji učenici, Katarina Lazarević i Matea Bebić u kategoriji mlađe kadetkinje, a u borbama Petra Kljusurić u kategoriji učenice -32, Ivan Guinović u kategoriji učenici -38, Luka Marević u kategoriji mlađi kadeti -52, Josipa Bebić u kategoriji kadetkinje +54, Klara Marević u kategoriji juniorke +59 i Ante Bebić u apsolutnoj kategoriji.
Na natjecanju u katama također su uspješno nastupili Bruno Nižić, Karla Lazarević, Lucija Dominiković, Matej Kljusurić, Dean Knežić, Marko Vekić, Jure Ilić i Petar Ilić te dobili diplome.
Međuškolska natjecanja iz vjeronauka za osnovnu školu u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji održana su 22. siječnja 2016. godine u sedam osnovnih škola. Tema natjecanja bila je: „Brak i obitelj u Božjem naumu“.
Na natjecanju su sudjelovale 53 ekipe od četiri učenika. Svaki je učenik samostalno rješavao pisani test kojim je mogao osvojiti 100 bodova, tako da je ekipa mogla ostvariti maksimalno 400 bodova.
Najveći broj bodova – 398 – osvojila je ekipa OŠ Sućidar iz Splita koju je pripremao don Ivan Čotić. Drugo mjesto s osvojenih 379 bodova dijele ekipa OŠ Trilj iz Trilja koju je pripremala Vesna Tadić i ekipa OŠ Zmijavci iz Zmijavaca pod vodstvom Andrijane Bagarić.
Na srednjoškolskom natjecanju održanom u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu sudjelovalo je 17 ekipa. Najuspješnija je bila ekipa III. gimnazije iz Splita s osvojenih 359 bodova koju je pripremala Ana Gelo. Drugo mjesto osvojila je Franjevačka klasična gimnazija iz Sinja s 343 boda pod vodstvom Silvije Vučković, a treće mjesto Srednja škola Ivana Lucića iz Trogira s 339 bodova pod vodstvom Anite Vuletin.
Na nadbiskupijskom natjecanju, koje će se održati 19. veljače u 10 sati u OŠ “Stjepan Radić” u Imotskom, sudjelovat će dvadeset i jedna najuspješnija ekipa iz osnovnih škola i deset najuspješnijih ekipa iz srednjih škola.
U zadnjih par desetljeća nogomet se promijenio više nego ikad u svojoj povijesti. Još do kraja 80-tih godina prošlog stoljeća govorilo se o sportu srednjeg sloja s jakim lokalnim pečatom, da bi uskoro počele fantastične promjene. Ili se tako činilo. Novac, ogroman novac, počeo se slijevati u nogomet. U svaku njegovu poru. Nogomet je pratio razvoj društva, veliki klubovi postali su globalni fenomeni, tvornice novca i zabave. Igrači su postali zvijezde, gotovo nadljudskih mogućnosti. Negdje na tom putu mnogi su izgubili vezu s navijačima i sa svojim identitetom i onom osnovnom, gotovo romantičarski naivnom pričom o najljepšoj igri. I dok svakodnevno čitamo i pratimo priče iz Madrida ili Manchestera, dok iščekujemo novi rekordni transfer postoje i jedan drugi svijet, medijski potpuno nezanimljiv, a opet tako stvaran i blizak. Svijet malog kluba, koji nikada neće osvojiti naslov prvaka države, ali je nekima sve!
Seniorska ekipa se natječe u 1.županijskoj ligi i uglavnom im ide solidno, na kraju jesenskog dijela zauzeli su 4. mjesto s 18 bodova. U ligi gdje za skoro svako gostovanje moraju 2 puta prelaziti državne granice, a putovanje na neka gostovanja traje koliko i vožnja do Zagreba ispred njih se nalaze tek Maestral te Konavljanin i dubrovački GOŠK, klubovi koji su godinama igrali 3.HNL. Iako su rezultati i više nego zadovoljavajući, ekipa „ONK-a“ nema imperativ. Oni pobjeđuju i zauzimaju vrlo dobru poziciju, ali ne napadaju naslov. Više od svega važno im je druženje, klapa i pozitivna atmosfera u i oko kluba koja vlada već nekoliko godina. Posebno zanimljiva je tzv. “ONK KASICA” koju su seniori osmislili i realizirali. Naime za izostanak s treninga se u kasicu ubacuje dvije kune, dok izostanak s utakmice, bio opravdan ili ne, vrijedi deset kuna, a sav prihod od izostanaka ide za piće ekipi poslije utakmica. Ne treba ni naglašavati da se iza utakmica ekipa ostane družiti u svlačionici uz pokoje pivo i spizu, a pobjede se slave dugo u noć.
Ovo je klub koji je postao sastavni dio zajednice, igrači iz susjedstva, prijatelji iz kvarta čine njihovu priču posebnom. Iz toga i proizlazi slogan “ekipa, a ne klub“, jer se doista radi o ekipi, koja je zajedno na terenu i izvan njega, zajedno se druži i na rođendanima, svadbama, ali i na sprovodima i svemu što im život nosi. I to nisu tek prazne riječi, uvjeravaju nas, a slikama dokazuju. Teško je naći primjer nogometnog kluba, koji na ovaj način kreira društvenu sliku jednog grada. U ovom slučaju njegove desne strane. Još je jedna specifičnost vezana za ovaj klub. Oni su valjda jedini klub na svijetu čiji igrači pjevaju i prije i nakon utakmice. Naime, svi igrači su volonteri i igraju isključivo iz ljubavi prema svom klubu, mjestu, prijateljima. Prije početka svake utakmice, uoči samog izlaska na teren, svi se zagrle te glasno zapjevaju svoju neslužbenu himnu “Nije u šoldima sve”.
Puno je zanimljivosti oko ovog malog, a po mnogo čemu velikog kluba. U omladinskog pogonu imaju 70-ak djece, nekad je znalo biti i više, ali što rukomet, što lokalni rivali učine svoje. Iz njihovih su redova potekliMarin Ljubičić, onda danas napadač talijanskog drugoligaša Virtus Entelle, Bruno Petković, zatim aktualni U-17 reprezentativci Ivan Markota (RNK Split) i Mario Ćuže (GNK Dinamo) i posljednji primjer Mile Parmać(2006. godište). Posebno su ponosni na svoj inkubator. Imaju i svoju službenu web stranicu, FB stranicu gdje možete pogledati video sažetke utakmica, pa tako simpatizeri kluba s desne strane Metkovića mogu pogledati golove i druge zanimljivosti s utakmica na bilo kojem kraju svijeta. Svaki senior ima svoj broj koji nosi na dresu tijekom cijele sezone, te sličicu na mjestu u svlačionici. Organiziran je i fan shop, gdje je dostupna kupnja klupskog šala, majice, kape, zastavice, šalice, kalendara i ostalih navijačkih rekvizita.
Ističu momci sa Štruvinog odigranu utakmicu sa sarajevskim Željom, tadašnjim prvakom BIH te kako ih je 2014.godine, posjetio najdraži gost. Splitski Hajduk po prvi puta je gostovao na desnoj strani grada, a domaćini su se pobrinuli da dostojno obilježe dolazak voljenog kluba, onog čijim utakmicama hodočaste često.
Također treba istaknuti da Metković svake sezone prodaje i svoje godišnje karte, odnosno članske iskaznice. Kupnjom članske iskaznice po cijeni 100 kn, koja je automatski i godišnja karta za sve utakmice, na poklon se dobije klupska majica s logom kluba. No još je važnije da stječete pravo sudjelovanja u radu Skupštine Kluba i utjecati na njegovu budućnost. Zar ste i mogli očekivati nešto drugo od Kluba, koji je neraskidivo i neizostavno povezan s lokalnom zajednicom?
Oni su amateri, imaju igralište koje je daleko od savršenog, a priča im nikada neće doći na naslovnice svjetskih medija, no to im i nije važno. Ovaj klub i ekipa su njihova stvarnost, koju žive svaki dan.
www.nogometplus.net
Edo Zdravković
Kao dječak divio sam se njegovu ‘suhom listu’, a kad smo zajedno igrali, uvijek se šalio, dobacivao, prisjeća se Čupić. Imao je 16 kad je igrao s izbornikom Babićem.
Kako je raditi s Babićem i Metličićem? Ma super, ipak su to moja dva bivša suigrača, kaže Ivan Čupić.
Dobro, za Metličića se zna, ali odakle Čupić i Babić suigrači?! Odgovor glasi: iz njihova Metkovića! Godina je 2002., jedan mali debeljuškati klinac s čudesnom ljevicom ulazi u prvu momčad Metkovića. Ondje ga čeka Želja…
– Ja sam bio na počecima, bilo mi je 16 godina, on je bio prvo desno krilo, a ja drugo. Bio je na zalasku karijere, ali pamtim ga kao pozitivca, uvijek je imao neke svoje fore, uvijek nešto nabacivao, dobacivao – prisjeća se Ivan sa smiješkom.
Babić mu je kao dječaku bio jedan od idola.
– Pamtim ga još iz vremena kad sam kao dječak dolazio na rukometne utakmice, uvijek sam se divio njegovu ‘suhom listu’, stvarno je imao mekanu rukicu… A poslije smo, eto, odigrali jednu sezonu zajedno, tad je već razmišljao o završetku karijere zbog ozljede koljena – pamti sve detalje Čupić.
Odnos je od prvog dana bio besprijekoran.
– Puno mi je pomagao kad sam došao u prvu momčad, pričao je sa mnom, savjetovao me, upućivao u neke detalje, što bih mogao, što ne bih… Razlika u godinama bila je velika, pogotovo kad imaš 16 i gledaš starije suigrače, ali uvijek smo imali jako dobar odnos. Imao sam osjećaj da sam mu nekako drag od prvog trenutka kad smo se sreli – kaže Čupko.
Međutim Babiću izborniku jedan od prvih poteza bilo je izostavljanje Čupića iz momčadi.
– Naravno da nikome nije svejedno kad nisi unutra, bilo mi je teško, ali on je izbornik isam bira ratnike, gladijatore s kojima će u rat. Tad nisam bio tu, sad jesam i na meni je da svojih pet, deset ili jednu minutu iskoristim najbolje što mogu – ističe Čupić.
Nije u toj situaciji bilo lako ni Babiću, ali…
– Gledajte, dobro je da svi imaju konkurenciju, da se ne osjećaju potpuno sigurno, to ih mobilizira. Imamo dva vrhunska desna krila, Horvat i Čupić su svjetske klase i, bez ozbira tko počinje utakmicu, mi smo tu dobro pokriveni – vjeruje izbornik, koji također dobro pamti zajedničke dane iz svlačionice Metkovića.
– Ivan je uvijek bio poseban, brz i lucidan. Igrao sam na njegovoj poziciji i bilo je zanimljivo jer sam ja imao tu jednu destruktivnu crtu, a mladi vole takve, malo posebne – kaže Babić, jedan od prvih koji su shvatili koliko Čupićeva karijera može biti dobra.
– Bio je vanserijski i naziralo se da bi mogao imati veliku karijeru, a reći ću vam i zašto… Puno je mladih igrača koji dominiraju svojim godištem, no on je imao nešto drugo: pobjednički karakter i nevjerojatnu želju za davanjem golova. Svaki put je želio još više. Ako zabije sedam, želi osam. Ako je to deset, želi 12. To ga je izdvajalo i sigurno je jedan od razloga zašto je uspio – kaže Babić.
Ne bi se baš reklo da je toliki zabavljač kao što Čupko priča, najčešće djeluje vrlo ozbiljno.
– A ne, nije izgubio tu crtu. Ozbiljan je većinu vremena, ali ima on i svojih pet minuta kad baci neku dobru… Ma ostao je on isti – kaže Čupić.
Nekad rezerva, danas igrač koji sluša…
www.24sata.hr
Ilija Brozović, 195 centimetara visoki i oko 107 kilograma teški Metkovac, nakon rukometnog iskustva koje je stekao u Metkoviću, te zagrebačke Gorice, PPD-a Zagreb i HSV-a prije dva dana postao je kružni napadač najvećeg rukometnog kluba na svijetu, njemačkog Kiel-a. Nakon velikog transfera, željeli smo čuti ukratko njegove prve dojmove.
Ilija, sada je i službeno objavljeno da prelaziš u Kiel, možeš li reći za naš portal kakvi su prvi dojmovi?
Drago mi je da prelazim u klub u kojem ću se borit za trofeje.
Živis svoj san trenutno, nije uvjek bilo lako. Da li bi se nekome posebno zahvalio i što je to što te posebno motivira da ideš dalje i više?
Zahvalan sam svojoj obitelji koja je uvik bila uz mene, sve teške pripreme i teški treninzi su se isplatili. Motivacija je želja da budem još bolji i da osvojim šta više naslova.
Nakon ovog transfera, možeš se mirno posvetiti Euru. Kakvo je ozračje u repki i što misliš dokle možemo dogurati, Čupić je izjavio da nismo kandidati za zlato?
Nakon onog poraza sve se malo poljuljalo, ali mi idemo pobjedit svaku utakmicu i na svakoj ostavit srce na terenu, pa dokle dođemo.
