Jučer oko 17:15 sati u Zagrebačkoj ulici pored broja 51, vozač motocikla (rođen 1982.) marke Yamaha izgubio je nadzor na vozilom te je pao sa njega i u kliženju je udario u zid. Vozilom Hitne službe prevezen je u Dom zdravlje gdje su ustanovljene lakše ozljede. Protiv vozača će biti podnešena prekršajna prijava zbog izazivanja prometne nezgode – vijest je koju su nam potvrdili u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj.
Med
Med je sladak gust sok što ga pčele medarice tvore od nektara koji skupljaju na cvjetovima. Med je i najsavršeniji proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam. Tajnu proizvodnje prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom tijelu koji taj proizvod pretvaraju u lijek gotovo nezamjenjiv u ljudskoj prehrani. Kažu da su se svi dosadašnji pokušaji miješanja industrijske proizvodnje ili kombinacija, usprkos silnoj tehnologiji i uloženim ogromnim sredstvima, ipak dali poražavajuće rezultate. Prirodni med je najbolji med. Jedna lijepa osobina krasi pčele – marljivost. Usprkos svom naporu i neizvjesnosti ishoda, one svakodnevno marljivo obilaze cvjetove skupljajući pelud. Tim postupkom one oprašuju te iste cvjetove i pomažu da se iz tih cvjetova razvije plod. Kaže se da kada bi nestalo pčela na zemlji, nestalo bi i života uopće. No, vrijedne pčelice ne rade svoj posao iz straha da će nestati života. One to rade iz osobnog zadovoljstva i potrebe za hranom u vrijeme zimskih hladnih dana. Pčelinje košnice su redovito pune ukusnog meda, koji ne koristi samo njima, nego i svima koji će ga kušati. Možemo li i našu Crkvu, našu zajednicu, naše društvo prepoznati kao pčelinju košnicu u kojoj se proizvodi koristan i ukusan med? Možemo li prepoznati i sebe kao one koji bi mogli i trebali u ovome svijetu biti kao marljive pčelice. Bog svakom čovjeku daje mogućnost, da živeći po Njegovu zakonu i pravilima, bude koristan u svakom pogledu. Obilazeći svoje bližnje i čineći im dobro, pomažemo i sebi i njima da nam svijet bude bolji. Istina, često puta znamo Božje zakone tumačiti na “svoj način” i nerijetko ubrzo prepoznamo da se tako ne dobija ukusni med, korisni plodovi našega rada, nego propusti, grijesi, promašaji. Iz toga možemo izvući pouke i drugi put ipak izabrati Božje naputke kako živjeti i raditi u današnjici. Vrijeme došašća može nam jako lijepo poslužiti kao vrijeme promišljanja, otkrivanja propuštenih prigoda za dobra djela i pokušaj ispravljanja nekih pogrešnih odluka. Vjerujem da nam Gospodin uvijek daje novu prigodu za popravak. Život zajednice, Crkve ne ovisi isključivo o nekom pojedincu ili nekoj malenoj skupini entuzijasta. Istina, nešto se i na takav način može učiniti, ali nedovoljno za prave očekivane rezultate. Zajednica najbolje djeluje kad svaki član te zajednice osjeća odgovornost i potrebu poučiti se dobrim djelima i dati od sebe osnovno, što je dovoljno za početak. Svi dobri plodovi, rezultati rada mogu biti samo motiv nastaviti započetim dobrim putem kako bi se osjetila radost u korisnosti. Možemo li osjetiti da Gospodin i na nas računa u svojem providonosnom djelovanju na ovaj svijet? Naše dobro pridonosi općem dobru kojeg svi želimo osjetiti. Došašće ili advent je razdoblje pripreme za blagdan Božića. Svatko se na svoj način priprema za Božić. Svi bismo željeli za Božić okusiti dobre kolače, čašćenje i ugodno čestitanje blagdana. Vjerujem da bi Gospodin želio da svoje bližnje počastimo ukusnim medom – svoga obraćenja.
fra Josip Repeša
Na mladima svijet ostaje – piše: Vinko Kaleb
Kako smo nedavno otpratili Tajsu u “obećanu zemlju”, ostao je upitnik tko će predvoditi napad naše momčadi. Osobno, drago mi je da trener Bjeliš primoran ovom situacijom, kormilo prepustiti najmlađima. Tako su i ovu utakmicu u početnom sastavu započela naša dva kadetska reprezentativca, I. Koncul i Vistorop. Naravno, daleko je to od razine igre koju je pružao Tajso, ali odrastanje i pogreške su sastavni dio igre, a skupljajući iskustvo ova igra njima postaje rutina. Zato samo hrabro! Budući nas slijedeći vikend očekuje derbi u Rudama, nadam se da će svoje “dizel motore”, naša ekipa upaliti već na naplatnoj postaji Lučko, kako bi došli na radnu temperaturu na samom početku utakmice. Baš nam i nije neka fora mučiti gledatelje i one koji prate preko live streama, a onda u drugom dijelu odigrati i iznad svojih mogućnosti. Zašto ovo govorim? Praktično su se svi upisali u listu strijelaca(šteta što cepelin za Marušića nije odigran do kraja), znači da je cijela ekipa upisala koju minutu nastupa. Nego, upalite motore i prije Lučkog, bit će zanimljiva i napeta utakmica za tjedan dana!
RK “METKOVIĆ 1963” – RK “ZADAR” 36:24 (14:12)
Jarić 2 obrane, Medić 1, Petrić 1, Andi 5, Dodig 3, Vistorop 5, Sršen 1, Zovko 5, Vučković 1, Bošković 17+1 obrana, Marević 3, I. Koncul 1, Jurković 2 obrane, Mataga 8, Marušić zarez, N. Dominiković 2
ŽNK Neretva: S ponosom brojimo više od 80 igračica u našem klubu
Ženski nogomet igra se i u Metkoviću, a ŽNK Neretva pokazatelj je da inicijativa za ženski nogomet ne mora biti stara par desetljeća – nego da se klub može osnovati i nedavno. Klub je osnovan u prosincu 2014., a ŽNK Neretva koristi stadione NK Neretve i ONK Metkovića ovisno o raspoloživosti. Mi smo odlučili razgovarati s njihovim trenerom, Nevenom Majićem.
n+: Kako je sve krenulo u Metkoviću? Kada i kako je došlo do osnivanja kluba?
NM: Prije 3 godine, voditelj omladinske škole NK Neretva prof. Nino Šešelj, Ante Boras i ja smo počeli razmišljati o osnivanju ženske sekcije kluba. To smo i napravili početkom 2014., a već na prvoj prozivci smo se više nego ugodno iznenadili kad smo vidjeli 60-tak cura, koje su se pojavile sa željom da treniraju nogomet. Prvu sezonu smo igrali kao sekcija pri NK Neretva da bi se nakon godinu dana odvojili i osnovali udrugu ŽNK Neretva Metković, gdje smo postali samostalan klub, naravno uz suradnju sa NK Neretvom.
n+: Koliko je otprilike igračica prošlo kroz klub do sada? Koje sve dobne uzraste imate u klubu?
NM: U dvije godine kroz klub je prošlo stotinjak igračica, trenutno imamo 80 registriranih igračica, koje su aktivne u 3 sekcije . U početku smo imali seniorke i kadetkinje, da bi u samo godinu dana dobili i najmlađe – limačice. Na njih smo posebno ponosni. Najmlađe se pridružuju upisom u prve razrede osnovnih škola, mi u limačicama sada imamo 3 igračice koje su 2008.godište. Inače limačice dijelimo na 11 godina i mlađe, kadetkinje 16 godina i mlađe, sve preko 16 godina su seniorke.
n+: U rukometnom gradu, ima li skepse prema ženskom nogometu? Kakve su bile reakcije?
NM: U početku je bilo, ali vidim da su ljudi prihvatili da i žene mogu igrat nogomet, a i ne vidim razlog zašto ne, znamo da nogomet nije toliko brutalan sport u odnosu na druge sportove kojima se žene bave. Samim time što se na televiziji i medijima sve više prikazuje odnosno piše o ženskom nogometu sve je manje predrasuda, a sve više raste zanimanje kod ljudi.
Također i mi smo sami svojim radom i zalaganjem pridodali tome da se sve više i više ljudi zanima za ženski nogomet. Lani smo u seniorskoj konkurenciji završili na drugom mjestu, kadetkinje su nam bile prvakinje regije jug, te smo na završnici završili kao četvrti, to ima još veću draž jer nam je uspjelo nakon godinu dana postojanja biti u Hrvatskoj četvrti klub u toj kategoriji.Tim putem nastavljamo, seniorke su prve i nadamo se ulasku u prvu ligu, kadetkinje su uvjerljivo prve u svojoj konkurenciji i tu nas ponovo čeka završnica za prvaka Hrvatske. Jako smo ponosni na naše igračice Veroniku Terzić i Jelenu Kešinu koje već imaju službene nastupe na europskim natjecanjima u selekcijama hrvatske reprezentacije do 17 godina i do 19 godina.
n+: Obzirom ste trener i muških ekipa, koje su po vama ključne razlike u pristupu ovom sportu u odnosu na ženske?
NM: Kao trener koji je radio sa muškima i ženskima, vidim da u ženskom nogometu ima više ljubavi prema nogometu, ima više emocija, dok u muškom nogometu jedan period igramo zato što to volimo a vrlo brzo treniranje gledamo kao posao, gledamo to kao izlaz da sebi osiguramo neku egzistenciju, dok kod cura to nije tako. Znamo svi da se u muškom nogometu vrte ogromni novci dok u ženskom to nije ni približno, samim time cure igraju nogomet zato šta to vole, a ne da od toga žive. Dodušu, u svijetu postoji dosta nogometašica koje zarađuju velike novce igrajući nogomet. No, kod nas u Metkoviću većina igračica još ide u razne škole, bile osnovne, srednje ili fakulteti tako da mislim da su mali razlozi odustajanje od škole, ista stvar je i za posao, jer se to može sve uklopit. Osnivanje obitelji najveći je razlog od odustajanja jer samim time dolazi do puno većih obaveza tako da ne mogu sve to pratit.
n+: Već ste spomenuli da u Hrvatskoj novca u ženskom nogometu nema. Kako se ŽNK Neretva snalazi s financijama.
NM: Sve je na amaterskom nivou, ali naravno da ćemo curama osigurat prijevoz i opremu. Isto je i s trenerima, koji su volonteri. Znamo da je teška situacija i mi smo novi klub koji je trebao kupiti za sve cure dresove i ostalu opremu, i to sve ne bi mogli da nije bilo pomoći roditelja, tako da svaka kuna koja dođe troši se na troškove odigravanja utakmica. Ja sam ponosan na svoje pomoćnike trenera Josipa Radićakoja je izuzetno vrijedna i stručna osoba, na trenera vratara Duška Mijoča, na moju desnu ruku Antu Borasa koji je istinski zaljubljenik u ženski nogomet.
n+: Je li igračicama teško uskladiti sve obveze koje imaju, poput posla ili studija, s treninzima?
NM: Pa mislim da nije, mi treniramo ujutro i popodne, hvala Bogu da nas ima tri trenera tako da se gledamo uskladiti sa njihovim obavezama kao što su škola i ostale aktivnosti. Moram naglasit da pristupamo svakom treningu, svakoj utakmici profesionalno, limačice imaju tri treninga tjedno, dok kadetkinje i seniorke odrađuju četiri treninga tjedno i utakmicu. Jako sam ponosan na svoje igračice.
n+: Osjećate li podršku o lokalne zajednice, prate li vas javnost i mediji?
NM: Maloprije sam spomenuo medije, mi smo u Metkoviću jako dobro popraćeni od strane sportskih novinara i raznih portala, ali to u drugim gradovima nije baš tako, treba se više pisati i pričati o ženskom nogometu, trebamo veću podršku od svih počevši od Grada i Županije. Važan faktor su roditelji koji bi trebali dat podršku svom djetetu ako želi igrat nogomet, jer mišljenja sam kao većina da je bolje dijete vidjeti na igralištu nego na ulici. Mi u prvom redu želimo svako to dijete odgajati u sportskom duhu tako da mu sve to u životu može samo pomoći, a ne odmoći. Važna je i televizija, bez prijenosa ženskog nogometa, teško da će doći do porasta zanimanja javnosti. Naravno, potrebno nam je i više stručnih osoba koje bi se uhvatile treniranju u ženskom nogometu.
Ako gledamo na bogate zemlje na zapadu kod kojih je ženski nogomet na puno višoj razini, treba znati nekoliko stvari. U prvom redu mi se ne možemo nositi sa tim zemljama jer nemamo infrastrukturu. U tim zemljama se ogroman novac ulaže u ženski nogomet, kod njih je sve to posloženo, kod njih svako selo ima žensku ekipu, a kod nas postoje mjesta, gradovi koji nemaju klub u muškom nogometu. Najbolji je primjer nama blizu grad Vrgorac. Naravno pričamo o velikom nogometu.
n+: Kako se snalazite s terenima za odigravanje utakmica?
NM: Treniramo i igramo na terenu NK Neretve i ONK Metković. Tu stvarno imamo odličnu suradnju sa muškim klubovima, a teren održava Grad Metković, kako njima tako nama. Naravno da ćemo ulaskom u prvu ligu kojoj se mi stvarno nadamo i dat ćemo sve od sebe da to ostvarimo trebat imat još više prostora za terene i ostale sadržaje.
Najveći problem u održavanju ovakvog jednog pogona, odnosno klub su naravno financije. No, tako je i u svim ostalim klubovima i sportovima, Mi smo jako talentiran narod za sport i jedino nas to sve drži da imamo ovako velike uspjehe u svim sportovima, jer prave financijske podrške i strukture zapravo i nema. Puno toga ovisi o entuzijazmu.
n+: Kao ovako mladi klub, kakav je odnos s Hrvatskim nogometnim savezom. Jesu li vas prepoznali? I kako komentirate situaciju u ženskom nogometu u svijetu i Europi?
NM: Od HNS-a imamo početkom godine poticaje koje ovise o ligi u kojoj igrate, koliko imamo sekcija, koliko imamo aktivnih igračica… Nisu to neki veliki novci, ali dobro dođu za plaćanje raznih obaveza kao što su kotizacije, obaveze sudaca i ostalog.UEFA i FIFA ulažu dosta u ženski nogomet, brojke koje dobiva naš savez nisu mi poznate, ali imao sam priliku bit na njihova dva seminara za ženski nogomet u Zagrebu i Edinburghu. Uvjerio sam se da ih projekt ženski nogomet jako zanima. Radujem se projektu HNS-a osnivanja ženske selekcije u15, koja će nam bit odlična podloga za ostale starije dobne selekcije.
n+: Obzirom financijska situacija nije bajna, možete li nas pobliže upoznati s ljudima koji stoje iza ovog projekta, odnosno kluba ŽNK Neretva Metković?
NM: Imam veliku sreću što sam uspio okupiti mlade ljude koje vole sport koji vole zdrav život, koji vole ulagat u našu djecu koja se bave nogometom,svi moji ljudi iz uprave su mladi poduzetnici. Predsjednik Skupštine Ivica Mijoč, koji ima svoju firmu za prijevoz i usluge, tako da imamo od njega veliku pomoć što se tiče samih troškova prijevoza, a naš predsjednik je Vedran Vištica. Tu je i dopredsjednica Antea Kalebna koju smo jako ponosni. Ona nam vodi papire te nam je i donirala prve dresove. Tu je Tomislav Miletić, Igor Talajić, Mladen Jakić, tajnik kluba bez kojih bi bilo teško sve ovo napraviti,organizirat, ostvariti.
Nadam se da ćemo u budućnosti imat još ljudi koji su spremni pomoć ženskom nogometu u našem gradu.
Za kraj bi pozvao sve cure koje žele igrati nogomet da nam se priključe, roditelje da ih podrže, a mi ćemo dati sve od sebe da ih naučimo svemu onom lijepom što se događa u sportu.
Edo Zdraković – nogometplus.net
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, „legalne potpore“ u diskriminaciji.”
DO POVRATKA MAJSTORE! – piše: Vinko Kaleb
Iako smo protekli vikend ugostili ekipu iz Dugog Rata i kako bi legendarni domar Nikola “Đoko” Jerković rekao “napunili vriću”, jedna pomalo tužna vijest. Hrvoje Batinović – Tajso, otišao je na “arbajt”. Koliko nam je žao zbog odlaska, toliko se i veselimo, jer ta ljudska veličina sigurno zaslužuje poziv u naš nacionalni sastav i nadamo se njegovom povratku u odabranu vrstu! Zato, sretno Tajso i vidimo se u višem rangu! Kako ste mogli vidjeti i/ili pratiti, pobjeda je bila lakša od očekivanog. Početna neizvjesnost i jedino vodstvo gostiju na utakmici nestalo je promjenom obrane, koju je predvodio povratnik Neno iz koje su proizlazili brzi golovi iz kontra napada. Vodstvo na poluvremenu od 5 razlike(13:8), samo je raslo. Makar su gosti uspjeli u jednom periodu smanjiti na samo 4 razlike zahvaljujući Plazibatu i Jakeljiću, ostatak gostiju je bio indisponiran. No brzo su momci shvatili kako nije vrijeme za opuštanje i postigli par lakih golova za konačnih osam razlike.
RK”METKOVIĆ 1963″ – RK “HRV. DRAGOVOLJAC” 32:24(13:8)
Petrić, Vučić, V. Koncul, Andi, Dodig 5, Vistorop 1, Zovko 4, Vučković 3, Bošković 12+2obrane, Marević 2, Medić, I. Koncul 4, Jurković 4obrane, Mataga 7, Marušić, N. Dominiković 6.
Osmjeh na svjetlu – piše: Ivo Rastočić
Tko moli počinje uviđati, molitva i gledanje usko su povezani jer kako kaže Hugo od sv. Viktora “ljubav je oko”. Svaki čovjek dakle ja, ti, on, ona možemo biti oni koji ne vidješe, a vjeruju, kojima u ušima odzvanjaju još one riječi koje Marija izgovara na svadbi u Kani Galilejskoj: “Što god vam rekne učinite” ( Iv 2,5). Trebamo toga postati svjesni, a to možemo samo kroz molitvu. Spoznati što nam je činiti, a vjerovati, vjerovati ono što ne vidimo znači gledati na svijet dobronamjernim očima. Tek tada našu okolinu i svijet nećemo smatrati kao nešto strano i opasno, nego kao Božje stvorenje.
Danas smo sve više i više obasjani tamom i sljepoćom koja nam se nameće kao rješenje svih problema, koja potpomaže eutanaziju čovjeka, baš kao u Nizozemskoj, koja u tami promiče legaliziranje nekakvih zajednica koje ne donose život. Sjetimo se samo kako je propalo Rimsko carstvo? Nije li i danas na rasporedu progon vrednota koje nas kršćane krase i za koje se borimo. Naš život postaje sve više lađa na nemirnom moru kao što reče Gundulić u „Suzama sina razmetnoga“: “Ah nije život ljudski drugo, neg smućeno jedno more.”
Kako izbjeći ovu tamu i sljepoću, ovaj nemoral i „socijalnu anarhiju“, kako izbjeći… pitamo se iz dana u dan. Sve možemo izbjeći vršenjem dužnosti koje su nam date u nasljeđe, tako postajemo slobodni, počinjemo se oslobađati tame. Europu je Crkva stvorila, a bez Crkve Europa je izgubljena u tami nemorala i anarhije. Oslobađati se tame znači biti na svjetlu, znači svoje dlanove okrenuti svjetlu. Ako ne napravimo taj zaokret padamo u ponudu i blještavilo svijeta, mislimo kupamo se u svjetlu, ali ne vidimo gdje nam staje noga, što je oko nas, kamo hodamo. Blještavilo svijeta vodi nas u tamu. Blještavilo svijeta vodi nas u odvojenost od Boga. Odvojenost od braće i sestara. Postoji jedna istinita priča o dlanovima ruke koju bih želio podjeliti sa vama:
“Sjećam se kroz maglu svojih prvih pitanja o mojim dlanovima. Sjećam se kako su ljudi zazirali od djeteta sa samo pet godina života i nisu mi pružali ruke, čak ni u crkvi. Posvojeno, posebno dijete, sa posebnim dlanovima. Sjećam se da mi u školi nitko nije htio dati ruku, osim jednoga prijatelja, koji je uzalud druge ubjeđivao da to nije ništa strašno. Oh da, sjećam se, kako sam i ja počeo prezirati te svoje dlanove. Sakrivao sam ruke ispod lakta kada bi se upoznavao sa curama kao momak. Koliko sam samo tužan bio kada bi mi blagajnica na kasi ostavila ostatak novca na pultu, ne želeći dotaknuti moje ruke. S vremenom sam doznao da dolazim s Mljeta, to je sve čemu sam se veselio od svojih dlanova jer su me odveli do mojih korjena. Tada sam shvatio, možda prekasno, da prezirući svoje dlanove, djelom prezirem i sebe. Ipak sam tada zavolio dlanove, možda čak i sebe, jer na mome dlanu se nalazila ljepota cvijeta, moj dlan je prebirao krunice. Tako sada znam da ništa ne umanjuje našu ljepotu. Nikad ne valja osuđivati nas „drugačije“, jer da smo svi isti, svijet bi bio tako dosadno mjesto… A moji dlanovi su još posebnija priča koja i danas traje.”
Zato nam valja hoditi u svjetlosti prema slobodi, hoditi po uzburkanom moru života. Moru koje nam i tako uzburkano daje jednu sigurnost, jer tada ako zavapim, ako molimo, tada će i nakon svih naših padova Crkva postati „ majka života“. Biti pozvan na uzburkano more života znači biti djete jednoga Oca, samo tako možemo izraziti Božji svijet u kojem je svjetlo dio zakonitosti, svjetlo koje nam rasvjetljava početak i kraj, koje nam daje da vidimo ili istovremeno da ne vidimo, ali ipak da vjerujemo. Tako zaključujemo da svjetlost označava i vječno svjetlo pravoga Boga istinskog stvoritelja. Biti u svjetlosti danas na uzburkanom moru života, moru kojim plovi naša domovina i Europa znači biti poticani da se iselimo iz naših domova, što nam valja odbiti te hrabro nastaviti hodati po moru života. Sveti Ivan Pavao II nam je rekao na početku pontifikata: “ne bojte se, otvorite, štoviše širom otvorite vrata Kristu!”
Ali ako iselimo iz domova vrata će i dalje ostati zatvorena, a na to nas prisiljavaju neki ljudi iz tame, koji žele neprestano ostati u tami, bez svjetlosti, tako se žele zatvoriti na sigurno gdje im Bog neće smetati. Ali već na početku takvim zmijama je rečeno “neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3, 15). Stoga ne smijemo uzmaknuti već upaliti svjetlo, tako da ljubav dođe k nama, svlada naše strahove, zatvorenosti i donese nam slobodu i život. Jer samo je ljubav most koji nas spaja. Biti u svjetlosti danas znači biti proganjani zbog pozdrava, izrugivan zbog obitelji, nazivan nazadnim i primitivnim zbog ljubavi jednoga muškarca i jedne žene. Valja nam se zato boriti za slobodu jer kako reče Benedikt XVI: “ljudska sloboda uvijek je sloboda koja se živi u dodiru s drugima. Samo u uređenju pojedinačnih sloboda, u kojemu svako uživa prostor vlastite slobode, može se održati zajednička sloboda.”
Valja nam ići sa osmjehom prema pobjedi i slobodi jer svjetlost dolazi opet među nas da nas spasi , dolazi rođen od Marije, dolazi u Crkvi, da spasi sve koji u sebi nosimo radost i osmjeh otkupljenja. Tako nas svijetlo poziva da ne samo slušamo, nego da slušajući naučimo i iznutra gledati. Dok Europa ubija ljude i djecu, Crkva štiti život, dok Europa ubija obitelj, Crkva brani obitelj, u krilu Crkve možemo se osmjehnuti i radovati kao Sara, možemo se smijati i radovati jer “dade nam Bog da se smijemo i tko god nas čuje smijati će se sa nama” (Post 21,6).
Ivo Rastočić kristocentrik.wordpress.com
Novi čamci u veslačkom klubu Neretvanski gusar!
Nakon skoro 20 godina u hangar veslačkog kluba Neretvanski gusar jučer je ušao novi čamac. Radi se o skifu hrvatske proizvodnje, potpuno izrađenog od karbona. Drugi čamac dar je veslačkog kluba Jadran iz Zadra, a radi se u polovnom četvercu bez kormilara talijanske proizvodnje, također izrađenog od karbona, drvenog valobrana. Brod je u izvrsnom stanju, sa svom popratnom opremom potpuno spreman za veslanje. Ovim su u klubu završili ovogodišnju obnovu flote čamaca koju su znatno pomladili. Napominju da su ove godine nabavili 4 čamca, prošle godine 2, ali i drugu vrlo vrijednu veslačku opremu.
Kupnja novog skifa ne bi bila moguća bez sponzora kojima se ovim putem zahvaljuju od srca, a to su: Grad Metković, Sportska zajedenica Grada Metkovića, Veslački savez dubrovačko-neretvanske županije, Ljekarna Draženović, ARH G, Rasadnik Prud, Kala Promet, Ivić 1/1. Također zahvaljuju se VK Jadran Zadar koji su prepoznali njihove napore i nagradili ih sa prekrasnim i vrijednim čamcem.
Ovim su ispunili njihovo ovogodišnje obećanje svojim veslačima, a za sljedeću godinu preostaje im kupnja prijeko potrebne nove prikolice za prijevoz čamaca i minimalno dva nova ergometra.
vk-ngusar.hr
Pregled 3. HNL jug: Neretvanac promarširao kroz Blato
Rezultati 15. kola:
Kamen – Hrvace 1:0 (Jonjić)
Jadran LP – Mosor 3:1 (Jelčić, Franić, Primorac 11m / Anković)
Val – Omiš 0:2 (Jurić, Koštić)
Junak – Primorac B. 1:0 (Pajčić)
OSK – Neretva 1:0 (Grgat)
Zagora – Hajduk II 2:1 (A.Barać 2x / Mujan´)
BŠK Zmaj – Neretvanac 2:3 (Šeparović 11m, Cicijelj / Mihaljević, Lončar, Štimac)
Croatia – RNK Zmaj 2:2 (Ćapin,Vuksan / Gojak 2)
Primorac 1929 – Solin 0:3 (Kapetanović, Hajder, Pavlinović)
U očekivanju nedjelje i sudara klubova sa vrha tablice odigrano je u subotu 6 susreta 15. kola 3. HNL jug.Krenimo ipak od kraja. U Blatu je igran derbi između doma neporaženog Zmaja i lidera Neretvanca.
Plava Makinja je posljednja slavila na Zlinjama, bilo je to prije više od godinu dana, kada je bilo uvjerljivih 0:3. Od tada traje neporaženi niz „u zmajevu gnijezdu“. Danas su crveni poveli iz prestrogo dosuđenog jedanaesterca, siguran je s bijele točke bio Jerko Šeparović. Pred kraj prvog dijela prednost povećava „gospar“ Baldo Cicijelj nakon kornera. Činilo se da će to biti još jedna uvjerljiva pobjeda Zmajevaca, no u drugom dijelu Opuzenci potpuno uzimaju stvari u svoje ruke. Tek što se krenulo s centra Mihaljevićfantastično pogađa sa više od 20 metara, a potom Lončar iz skraćenog kornera vara golmana domaćih za 2:2. Potpuni preokret donosi Štimac, za veliko slavlje Opuzenaca. Samo jedna pobjeda ih dijeli od naslova jesenskog prvaka, što je ogroman uspjeh za drugu najmlađu momčad lige. Treba istaknuti i nastup PatriceaZoungrane, koji je u drugom dijelu potpuno zagospodario terenom i bio nerješiva enigma za domaće igrače. U sljedećem kolu u slučaju pobjede nad Croatijom, Opuzenci slave naslov jesenskog prvaka. Za kraj istaknimo i veliki pljesak blatske publike, koja je pozdravila svoju momčad, ali i goste, koji su još jednom pokazali da igraju najbolji nogomet ove sezone.
Zmijavci su svjedočili susretu Croatije i Zmaja, očekivala se uvjerljiva pobjeda domaćina, no šokirao ih je rani pogodak Gojaka. Domaćin uspijeva preokrenuti, no do kraja Gojak još jednom šokira domaće i smjenjuje Zmijavčane s druge pozicije. Solin je iskoristio ovaj poraz i uvjerljivo slavio u Stobreču te se vratio na drugo mjesto.
Hajduk je gostovao kod Zagore u Unešiću, predvođen najboljim strijelcem Mastelićem te dvojcem Mujan-Toma Bašić. No ni to nije bilo dovoljno za izbjegavanje novog poraza. Crveni su poveli preko Ante Baraća, a smanjio je Tonči Mujan. Ante Barać još je jednom pogodio do kraja susreta, ovog puta sa bijele točke za vrijedna tri boda domaćeg sastava. Zagora je ovom pobjedom izbjegla posljednje mjesto, a uz dvostrukog strijelca Antu Baraća, svakako treba istaknuti i vratara momčadi s Borovišta, koji je u nekoliko navrata izvrsno reagirao.
U Pločama je Jadran dočekao ove sezone neprepoznatljivo lošeg Mosora i uvjerljivo slavio. Sve je bilo riješeno nakon prvih 45 minuta. Jadranaše je u vodstvo doveo Jelčić u 11. minuti, samo 5 minuta kasnije bilo je već 2:0, strijelac mladi Franić. Mosor se vraća u igru preko Luke Ankovića, da bi konačni rezultat utakmice postavio Primorac, pogotkom sa bijele točke u 43. minuti.
Na gradskom stadionu u Sinju Junak je dočekao Biograđane i uspio minimalnim rezultatom pobijediti. Počelo je prilikom Jandreka, no mladi igrač Junaka ne uspijeva dobro šutirati i prilika propada, slično kao i Sablić, koju minutu poslije. Primorac najbolju prigodu ima preko brzonogog Zubčića, no njegov udarac je blokiran. Pogodak je pao u 38. minuti nakon dobro izvedenog kornera Hrgovića. Loptu je na drugu vratnicu prenio Sablić, tamo je najprisebniji Pajčić za 1:0 domaćina. U nastavku po jedna izgledna prilika na svakoj strani, Borgelott sjajno brani pokušaj Hrgoviću, kao i Banić s druge strane Lazarevskom. Na kraju minimalna, ali zaslužena pobjeda Junaka. U Kaštelima je Val dočekao Omišane ojačan za Šimu-Josipa Pedišića, kojeg nije bilo prošlo kolo. No ni on ni ostatak momčadi nisu uspjeli pronaći lijek za dobre goste. Omiš je poveo već u 15. minuti preko mladog Jurića, a Koštić je u 33-oj postavio konačnih 0:2.
U Ivanbegovini je Kamen minimalno slavio protiv gostiju iz Hrvaca, a nakon utakmice javnost je doznala da alfa i omega gostujućeg kluba, Stipe Doljanin daje ostavku na mjesto predsjednika plenuma klubova 3. HNL jug zbog suđenja na ovom susretu. Za ponedjeljak je najavio i tiskovnu konferenciju, a treba napomenuti da predstavnici gostiju nisu došli potpisati službeni zapisnik. O ovoj utakmici čitat ćemo očito u narednim danima. Jedini zgoditak na utakmici postigao je Ante Jonjić u 38.minuti.
Do minimalne, ali vrlo bitne pobjede došli su igrači OSK-a iz Otoka. Na svojim Golim Brdima ugostili suNeretvu iz Metkovića, jednog od najlošijih gostiju lige te slavili s minimalnih 1:0. Pogodak je postigao Zvonimir Grgat u 83. Minuti. Neretva je, treba istaknuti, tijekom prvog poluvremena propustila nekoliko izglednih prigoda što im se na koncu i osvetilo te se sa još jednog gostovanja vraćaju praznih ruku.
KAO KRAVA MLIJEKO, TAKO I MI BOD(OVE) – piše: Vinko Kaleb
Svi koji su pratili utakmicu preko rukomet.likemetkovic.hr, mogli ste svjedočiti nama dobro poznatoj uzrečici o “kravi koja prospe nogom mlijeko”. U ovom slučaju ispali smo totalni volovi!
Prvo poluvrijeme prednost domaćina održava Babić, momak koji je godinu dana konobario i onako na svježinu potrpao 6 golova u prvom dijelu. Sijaset šuteva preko gola ili u okvir, domaćin nije naplatio, pa se na odmor odlazi u egalu.
Drugi dio otvaramo bolje i osim jednog vodstva domaćih (20:19), cijelo poluvrijeme držimo pobjedu u svojim rukama, međutim… Niti vodstvo od dva zgoditka razlike nam nije dovoljno i već opisani triler u live prijenosu odlazi na stranu domaćina. Iako su po definiciji rukometnih pravila suci “zrak”, ovaj put ostaje gorčina što nisu bili dosljedni do kraja. Tako u odličnoj utakmici, par krucijalnih pogrešaka rade na našu štetu, od nedosuđenog sedmerca na Matagi i isključenja pred sam kraj, tako do nepostojećeg prekršaja i sedmerca za domaće. Vrhunac “manjka autoriteta” je 2 minute i 10 sekundi prije kraja kad isključuju domaćeg igrača, a gore spomenuti Babić, unosi se sucu u lice uz popratni “repertoar rečenica” i dobiva žuti karton??? Tako ti “zrak ljudi” zaboravljaju da se rukomet igra radi igrača, publike i na kraju bod(ova). Možda su ovaj put naše “volove” gurnuli, pa nesmotreno prosuli bodove.
Vinko Kaleb
Teška prometna nesreća u Krvavcu 2
Noćas oko 21,50 desila se teška prometna nesreća u mjestu Krvavac 2 iz pravca Opuzena prema Metkoviću. Sudjelovalo jedno vozilo koje je izgubilo nadzor te sletjelo pod put. Dvije osobe su lakše ozlijeđene, jedna teže te je prebačena u KBC Split. Na terenu su bili djelatnici HP Metković, JVP Metković i PP Metković.
Izvor: T.Petrov
