Marko Tranpa, Pločanin koji je posljednjih godina živio u Irskoj, iznenada je preminuo u 34. godini života od posljedica aneurizme. Ova tragična vijest ostavila je njegovu obitelj i prijatelje u šoku, a iza Marka su ostali supruga i troje male djece koji sada trebaju pomoć.
Marko je bio prepoznatljiv po svojoj vedrini i predanosti. U Irskoj, gdje je živio bio je aktivni član lokalnog sportskog kluba u kojem je obnašao i funkciju direktora. Njegov doprinos zajednici i sportu ostavio je neizbrisiv trag među svima koji su ga poznavali.
“Marko je bio naš igrač i direktor kluba. Hvala mu na svemu. Iskrena sućut cijeloj obitelji”, poručili su iz kluba, prisjećajući se njegove predanosti i velikog srca.
Njegova obitelj treba pomoć
Svi ljudi dobre volje pozivaju se da pruže pomoć obitelji Marka Tranpe kroz donacije putem platforme GoFundMe. Prikupljena sredstva omogućit će osnovne životne potrebe za njegovu suprugu i djecu.
Ove jeseni masline su dobro rodile u čitavoj dolini Neretve, kvaliteta je dobra u uljarama se čekaju redovi za preradu. Radmani su zadovoljavajući ovisno o lokacijama maslinika, negdje bolji negdje malo lošiji u prosjeku dobri.
Urodom je zadovoljan i višestruko nagrađivani neretvanski maslinar, Živko Mustapić koji u svom masliniku ima i jednu maslinu rekorderu. Ona ga je ovih dana nagradila s čak 324 kilograma kvalitetnog ploda. Pogađate, radi se o sorti leccino koja raste nedaleko od Ušća Neretve pa iz godine u godinu rađa sve više i više. Ove jeseni je postigla rekord. Ako nastavi ovako rađati dogodine će ga možda i prebaciti samo da ne bude kakvih prirodnih nepogoda i nepredviđenih događaja, piše Slobodna Dalmacija.
-Maslina raste na kazeti Opuzen. Stara je 24 godine. Već šest godina daje preko 200 kilograma plodova da bi ove godine došli do 324 kilograma, kaže nam maslinar Mustapić, koji je do sada dobivao priznanja za proizvedeno maslinovo ulje na različitim maslinarskim manifestacija. Najdraže su mu zlatne medalje s međunarodnog susreta maslinara i uljara, Noćnjaka za ekstra djevičansko maslinovo ulje sljubljenih sorti.
Zasigurno će i zlatne kapi od ovogodišnjeg rekordnog uroda s masline leccino na Ušću Neretve „pokupiti“ kakvu zlatnu medalju za kvalitetu.
Maslinari znaju da sorta leccino potječe iz Toscane otkuda se vrlo brzo raširila po čitavom svijetu zbog svoje prilagodljivosti na različite agronomske i klimatske uvijete. Kod nas se najprije počela uzgajati u Istri, a posljednjih tridesetak godina i u priobalju te na otocima gdje zbog škrtog tla ne može dati svoj maksimum.
Leccino iz godine u godinu dobro i stalno rađa na dubokim i plodnim tlima, posebno ako se navodnjava, pa je kao takva idealna za nizinska područja doline Neretve, što potvrđuje i ovogodišnji urod maslinara, Živka Mustapića. Zanimljivo je da dobro podnosi zimu čak do deset stupnjeva ispod nule, otporna je i na bolesti, maslinov moljac i paunovo oko.
Mjesečni iznos stipendije je 180,00 eura, a isplaćivat će se u deset mjesečnih rata za razdoblje od listopada 2024. do srpnja 2025. godine. Stipendije će se dodijeliti u sljedećim kategorijama:
(A) uspješni i daroviti studenti – 12 stipendija i to: i to: 5 stipendija za prvu godinu studija i 7 stipendija za ostale godine studija
(C) studenti deficitarnih zanimanja–studij: elektrotehnika i informacijska tehnologija, farmacija, fizika-nastavnički smjer, građevinarstvo, arhitektura, informatika- nastavnički smjer, logopedija, matematika-nastavnički smjer, medicina, medicinska biokemija, psihologija, računarstvo, rani i predškolski odgoj i obrazovanje, rehabilitacija, strojarstvo, učiteljski studij, glazbeni instrumenti, fizioterapija, sestrinstvo) – 12 stipendija i to: 5 stipendija za prvu godinu i 7 stipendija za ostale godine studija
(D) studenti s invaliditetom – onoliki broj stipendija koji odgovara broju prijavljenih studenata.
Prijave s potrebnom dokumentacijom podnose se do 30. studenog 2024. na sljedeću adresu: Grad Metković, Povjerenstvo za provedbu postupka dodjele stipendija, Stjepana Radića 1, 20350 Metković s naznakom: „Natječaj za dodjelu stipendija-ne otvarati“.
Dodatne informacije, uvjete i obrazac za prijavu možete pronaći na službenoj stranici Grada Metkovića:
Nakon spektakla prošle godine, naš klub ponovno organizira veselu zabavu uz ugodnu atmosferu, druženje i pjesmu, onako kako to obično kod nas biva, objavio je ONK Metković.
Događaj popularno nazvan “Večer prijatelja ONK Metković” održat će se u petak, 22.11.2024. godine u restoranu “Dalmata”.
Uz neograničenu konzumaciju jela i pića, sve prisutne zabavljat će naš dobro znani izvođač Branko Medak.
A uz sve navedeno biti će uključena i tombola s bogatim nagradama.
Cijena ulaznice iznosi 40,00 eura, ista se može kupiti na prodajnim mjestima:
CB Carpe Diem Metković
CB Longo
Boogie bar Metković
CB Polo
ONK Metković
Kupnjom ulaznice pomažete rad ONK Metković i klupske Škole nogometa.
Večeras je u Gradskom parku obilježen Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Kao i dosadašnjih godina, UOSI Prijatelj je pripremio svijeće koje su se palile u spomen na sve žrtve u Domovinskom ratu.
Polusatni program, ispunjen prigodnim recitalima i pjesmama, pripremili su učitelji i učenici OŠ don Mihovila Pavlinovića i klapa Sv. Nikola.
1 of 17
Školski zbor OŠ din M. Pavlinovića – Ne dirajte mi ravnicu!
U organizaciji KUD-a Metković u petak je u Gradskome kulturnom središtu održan 21. Susret lijeričara i zdravičara.
Susret je okupio lijeričare i zdravičare kulturno-umjetničkih društava većinom iz Dubrovačko-neretvanske županije koja njeguju lijereicu kao tradicijski instrument te Linđo i sve oblike poskočica.
Voditelji programa i pripreme programa bili su prof. Vidoslav Bagur te član KUD-a Metković Nikola Menalo, ujedno vrsni lijeričar i zdravičar.
U posljednjem susretu 10. kola Paket24 Premijer lige – Lige A, rukometaši Rudara pobijedili su Metković-Zalmo 35:24 i tako stigli do vrijednih bodova, ali i uzvratili Metkovcima za poraz u prvom dijelu sezone.
Premda je nedavno ponovno promijenio trenera, Metković-Zalmo ni u Rudama nije uspio podignuti nivo svoje igre da bi zaprijetio tradicionalno borbenom domaćinu. Već u otvaranju susreta domaćin je uspio napraviti razliku od tri pogotka i tako si osigurao, ne samo rezultatsku, već i psihološku prednost. I nastavio je nemilice puniti mrežu Metkovaca do kraja prvoga dijela. Tako su na poluvremenu imali osam pogodaka viška na svojoj strani (20:12).
Slično je bilo i u drugom dijelu. Rudar je nastavak započeo serijom 4:1 i u 41. minuti otišao na golemih 11 razlike (24:13). Već tada je bilo jasno da povratka gostiju u utakmicu neće biti, već je samo ostalo pitanje s kakvom razlikom će susret završiti. A završilo je s 11 pogodaka prednosti što je rekordna pobjeda Rudara u posljednje dvije-tri sezone (35:24). Marko Prpić skupio je 12 obrana i dao svoj lijep obol slavlju Rudara. Prvi strijelac domaćina sa šest pogodaka bio je Gabrijel Bartolić. Po četiri su dali Karlo Skenderović, Matija Kozolić, Jakov Dujmović i Dorian Gorički. Kod gostiju prvo ime Hrvoje Batinović sa sedam pogodaka.
Članovi Udruge veterana 4.gbr DNŽ i HSŠKD Narona iz Vida trenutno borave u Vukovaru povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i Dana sjećanja na žrtve Domivniskog rata.
Jutros su sudjelovali na sv. misi u đakovačkoj katedrali, nakon toga su posjetili mjesta pijeteta Mjesto sjećanja Vukovarska bolnica 1991., vodotoranj, Spomen dom i mjesto masovne grobnice Ovčara, Memorijalno groblje i spomen dom Trpinjska cesta.
U Andrijaševcima su sudjelovali u mimohodu sa velikom hrvatskom zastavom i palili svijeće za žrtvu Vukovara.
„Hvala Bogu i mojoj obitelji!“. Upravo iz Božje providnosti i podrške obitelji dragovoljac Domovinskoga rata Vlado Dugandžić Duh, čije riječi citiramo na početku teksta, crpio je snagu da ustraje u ispunjenju jednoga važnog i teškog zavjeta kojeg je dao domovini Hrvatskoj. Taj zavjet dugačak je 840 kilometara i traje tridesetak dana pješačenja. Tolika je, naime, udaljenost od Vladina rodnog Metkovića do Vukovara gdje je jutros stigao. Vlado je prevalio taj put kako bi odao počast Gradu heroju i kako bi pokušao skrenuti pozornost i mlađim generacijama, koliko je krvi proliveno i žrtve podnijeto da bi danas uživali u miru i slobodi, piše Dubrovački vjesnik.
Samozatajan kakav jest, uostalom, sukladno nazivu Duh nije se ni fotografirao tijekom cijelog Domovinskoga rata, osim što su ga kamere „uhvatile“ pri oslobađanju Drniša, Vlado je i ovaj podvig želio napraviti u tišini, bez puno pompe. Jer, kako kaže, djela su važnija od riječi. No, kada se 63-godišnjak, koji je tijekom ratnih dana podnio velike napore i žrtve, odlučio za ovakav korak, teško će proći nezamijećeno.
„Nisam vam ja za medijska eksponiranja. Ovo je moj zavjet i za njega sam se pripremao zadnjih godina, više psihički nego fizički. Cijeli Domovinski rat proveo sam u postrojbama Hrvatske vojske, prvo kao pripadnik Specijalne policije, zatim legendarne četvrte gardijske brigade, a na kraju u 73. bojnoj Vojne policije. Stalno ističem kako je hrvatski narod podnio veliku žrtvu kako bi dobio državu i želim na to ukazati mlađim generacijama, da borba za Hrvatsku nikada ne bude zaboravljena. Zato je ovaj moj put, na neki način, nastavak borbe iz devedesetih godina prošloga stoljeća. Ovoga puta, hvala Bogu, ne oružjem nego protiv zaborava“, kaže nam Vlado.
A put nije bio nimalo lagan, bilo je i kišnih i hladnih dana, no to ga nije spriječilo da dnevno prohoda po tridesetak kilometara. Išao je sam, bez pratnje, da žrtva bude veća. „Što sam radio, dok sam pješačio? Molio se Bogu da mi da snage da izdržim i razmišljao. Razmišljao sam o mnogim stvarima, a nekada su me na razmišljanje prisiljavale okolnosti na putu. Radovali su me pozivi prijatelja, susreti s dobrim ljudima i njihova podrška, a bio sam jako tužan koračajući kroz Slavoniju. Čitao sam da je opustjela, ali tuga me preplavila kada sam svjedočio da nisam nikoga sreo punih 15 kilometara. Nisam ni mogao zamisliti da je zaista tako“, prepričava Vlado i priznaje da je bilo i kritičnih trenutaka i za njega.
„Kiša me pratila na početku puta do Vrgorca, gdje su me dočekala ratna braća i pružila potporu. Najteže mi je bilo kod Knina, Gračaca, Plitvica, samoća ubija, teško se čovjek navikne na nju. No, čvrsto sam odlučio da ću ustrajati. Ljudi su me sretali i davali mi hranu, najviše voća. Prijatelji su mi osiguravali smještaj. Ako ne bi uspjeli, platio bih. Kao i hranu i vodu. No, takve situacije bile su rijetke. Mnogi ljudi su mi trubili dok bi prolazili pokraj mene i to mi je puno značilo“, istaknuo je ovaj hrvatski branitelj, te posebno naglasio da je, provodeći svoj zavjet, sreo mnoge prijatelje i ratnu braću koju nije vidio dugi niz godina. Stekao je i nove prijatelje, posebice će istaknuti vukovarske bikere.
A na tako dugačkome putu, razumije se, imao je i zanimljivih situacija. „U blizini Sinja ispred mene se ispriječila jedna starija gospođa. Zaustavila me i rekla: „Nema dalje“. Ništa mi nije bilo jasno, a ona je samo ponavljala da me neće pustiti dalje. Pokušao sam joj objasniti tko sam i što radim, ali me ona prekinula i rekla da me je zaustavila upravo zbog toga što zna tko sam i gdje idem. I da me neće pustiti dalje dok ne svratim u njenu kuću i objedujem jer je ona za mene već pripremila ručak“, sjeća se Vlado i priznaje kako su ga takvi događaji dodatno osnaživali i davali mu prijeko potrebnu snagu da izdrži na svome putu. Slično se osjećao i u blizini Korenice gdje se susreo s tamošnjim župnikom iz jednog sela, don Milom, koji mu je blagoslovio krunicu.
Završni dio puta mu je, kako kaže, ipak bio malo lakši. Unatoč studeni. Jer je svakim danom bio svjesniji da se približava cilju. „Zahvaljujem se Bogu što mi je dao snage da izdržim na ovome putu. Hvala i mojoj obitelji, osim supruge i troje djece, imam i petero unučadi na koje sam ponosan. Nadam se da će i oni jednog dana biti ponosni na mene zbog moga zavjeta. Biti ću presretan ako barem netko nakon ovoga bude više cijenio žrtvu koju su hrvatski branitelji podnijeli za Domovinu“, zaključio je ovaj skromni i samozatajni Metkovac.
Bakljada u Opuzenu, pjesma, svi veseli, a ne igra Hajduk. Nema utakmica ‘bijelih‘, ali im hajdučke atmosfere. I to s kakvim povodom.
Gospođa ima 90 godina, odnosno baš se slavio njezin 90. rođendan. A za poklon je dobila ono što je najviše željela – Hajdukov dres.
Baka je Ruža Kovačević, tu je i zet Goran Popić iz Opuzena, a unuk Denis joj je poklonio dres. Zagrljeni s bakom Rujkom slave njezin veliki dan, gore bengalke, a baka je odmah odjenula svoj poklon, dres voljenog kluba. Čudesna je ta ljubav prema Hajduku, a i godine su u tom slučaju samo broj.
-Maslina raste na kazeti Opuzen. Stara je 24 godine. Već šest godina daje preko 200 kilograma plodova da bi ove godine došli do 324 kilograma, kaže nam maslinar Mustapić, koji je do sada dobivao priznanja za proizvedeno maslinovo ulje na različitim maslinarskim manifestacija. Najdraže su mu zlatne medalje s međunarodnog susreta maslinara i uljara, Noćnjaka za ekstra djevičansko maslinovo ulje sljubljenih sorti.
