Maslinari, koji obrađuju više od dvadeset stabala maslina moraju se evidentirati u upisnik maslina. Međutim, nejasno je što će oni sa 19 maslina a kojih nije zanemariv broj po Dalmaciji. Kako će se oni upisivati u upisnik te hoće li moći nositi svoje masline na preradu budući je novi pravilnik obvezao uljare da prilikom prerade maslina upisuju i evidentiraju proizvođača i količinu ulja. Protiv ove odredbe su se pobunili mali maslinari i hobisti ali nisu uspjeli ništa značajno učiniti jer je Pravilnik o upisniku maslinika (Upisnik maslinika je elektronička baza podataka o maslinicima, proizvodnji maslina i maslinovog ulja te stanju na zalihama maslinovog ulja koju vodi i ažurira Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju) objavljen u Narodnim novinama i stupio je na snagu krajem srpnja, piše Dubrovacki vjesnik

Ovim pravilnikom se ništa ne mijenja za velike koji imaju stotine stabala, ali ovi mali sa manje od dvadeset maslina mogli bi se naći u problemu. Mali maslinari strahuju da neće moći nositi masline u uljare (koje imaju novu obvezu ispunjavanja podataka o preradi maslina, njihov vlasniku i količini proizvodnje, broju stabala, sortama maslina, zalihama ulja, vlasništvu maslinika, lokaciji, navodnjavanju) što su više puta isticali prilikom e savjetovanja o Pravilniku ali njihove primjedbe i prijedlozi nisu uvaženi. Maslinari sa kojima smo razgovarali drže da je pravilnik nedorečen i štetan za maslinare te će uništiti hrvatsko maslinarstvo i samo ojačati uvozni maslinarski lob.

– Čisti je paradoks da uljare prikupljaju podatke o proizvedenoj količini maslinovog ulja umjesto APPRRR-a (Agencija za plaćanje u poljoprivredi) čija je to uloga do sada bila. To je neviđeni presedan da privatne firme preuzimaju ulogu državnih institucija-ističe “mali” maslinar Domagoj Mikulić koji se maslinama bavi iz hobija.

Umjesto da ih se štiti, ovim pravilnikom se želi izbrisati male maslinare i potpuno ih isključiti iz sustava poticaja i donošenja bilokakvih relevantnih odluka, rezolutan je Mikulić, koji ponovno ističe da se pravilnikom brišu svi maslinari koji imaju 19 i manje maslina što je neviđeno i suprotno poštenoj poljoprivrednoj praksi.

Također je potrebno ukinuti dosadašnji sustav poticaja u maslinarstvu i uvesti ili poticaj po stablu ili po kupljenoj opremi bez PDV-a (primjerice za tresače, kašete, mreže, gnojivo i sredstva za prskanje, kosilice i trimere, freze i priključne uređaje, slično kao u pčelarstvu).

Prerada maslina se novim Pravilnikom uopće ne dovodi u pitanje, bez obzira bio maslinar obveznik upisa, ili ne-pojašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede.

20 stabala maslina ne odnosi na jednu česticu/parcelu nego predstavlja zbirno broj stabala maslina na svim parcelama/ česticama pravne ili fizičke osobe koje iste posjeduje, unajmljuje ili na njima obavlja poljoprivrednu djelatnost na temelju nekog drugog pravno reguliranog odnosa. Maslinari koji imaju manje od 20 stabala maslina mogu se dragovoljno upisati u Upisnik maslinika-stav je Ministarstva poljoprivrede sa kojim maslinari nisu zadovoljni.

Međutim vlasnici uljara ističu da neće moći provesti pravilnik u praski jer bi im za takav obim administrativnog posla trebalo zaposliti još jednog radnika, a o su dodatni troškovi.

Za ovu godinu im je naloženo dostaviti ukupno izvješće o količini prerađenih maslina i količini proizvedenog ulja i to im nije problem, pojašnjava Mate Dragobratović vlasnik uljare Neretva iz Opuzena. No, već od iduće godine obveza je dostaviti izvješće za svakog pojedinačnog maslinara što je uljarama nemoguće.

– Hrvatska ne zna koliko ima maslina ni koliko proizvodi maslinova ulja pa je prikupljanje tih podataka što je direktiva EU-a bilo najlakše  prebaciti na uljare, kaže Dragobratović.

Ovim pravilnikom pokušavaju se dobiti podaci o cjelokupnoj proizvodnji domaćeg maslinovog ulja. Ostvarenje ovog cilja ovisi o dosljednosti uljara pri prikupljanju podataka. Međutim Pravilnikom se na nikoji način ne motiviraju uljare a niti maslinari da unose i predaju točne podatke, a što bi bio jedini korektan način od države, koja traži od privatnih tvrtki da odrade jedan dio njihovog posla. Prijetnje inspekcijama i kaznama potpuno su besmislene i neprovedive. Inspektori bi trebali boraviti u svakoj od 160 uljara danonoćno tri mjeseca u godini. Daleko povoljniji i kvalitetniji učinak bi imale refundacije ili druge financijske naknade uljarama za utrošeno vrijeme. Pravilnik ne navodi kako će se motivirat na sudjelovanje maslinare, koji se ni do danas, uz cijenu odricanja od svih potpora, nisu htjeli ili nisu mogli prijavit u ARKOD sustav. Pošto se i za njih represija navodi kao jedina mjera, mogao bi se stvorit dojam da je jedini cilj pravilnika povećanje državnog proračuna oporezivanjem malih maslinara-primjedba je Zlatko Burića člana upravnog odbora maslinarske Udruge Zlatna Šoltanka, čije mišljenje dijeli većina dalmatinskih maslinara sa kojima smo razgovarali.

Piše: Stanislav Soldo / Dubrovački vjesnik