Tvrtki Milodraga Gadže umjesto 271 milijun kuna odštete 2,1 milijun kuna troška…
Takvu presudu još nismo vidjeli. Ne zbog 106 stranica, već što je izreka sa specificiranim novčanim tražbinama na 75 stranica! Tužbom se tražilo 271,253.802 kune. Tužena je Republika Hrvatska, umješač u sporu je Lučka uprava Ploče (LUP). Zbog propalog projekta postrojenja za biodizel tvrtka BIOM traži 39,2 milijuna kuna odštete i 232 milijuna kuna izmakle dobiti, objavio je Večernji list.
To je tvrtka poznatog investitora Milodraga Gadže (najveći riječki stambeni projekt RIO Kantrida; Lukoil je kupnjom njegova Europa mila 2008. ušao na naše tržište; kupio je RI Petrol od Joze Kalema; Biodizel Vukovar prodao je slovačkom Envienu…). Sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu Iva Buljan odbila je tužbeni zahtjev pa bi BIOM državi trebao platiti 1,3 milijuna kuna parničnih troškova, a LUP-u 875.000 kuna. Kako, ako na kraju 2021. tvrtka ima gubitak veći od pet milijuna kuna.
Radovi nisu ni počeli
BIOM se još može žaliti, a vodi još dvije parnice u istom iznosu i s istom pričom, protiv LUP-a i ATT-a.
Koncesijski ugovor na 30 godina 10. prosinca 2014. potpisali su Gadže i bivša ravnateljica LUP-a dr. sc. Deša Rathman. BIOM je u roku od 24 mjeseca trebao izgraditi postrojenje za proizvodnju 100.000 t/godišnje biodizela i nužnu infrastrukturu u Luci Ploče, tako da je proizvodnja trebala početi šest mjeseci kasnije. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja 25. veljače 2014. izdalo je lokacijsku, a 25. siječnja 2015. građevinsku dozvolu.
Tužitelj tvrdi kako mu je radi gradnje trebalo omogućiti pristup na susjedne čestice koje je LUP dao u potkoncesiju Adriatic Tank Terminalsu (ATT), koji obavlja uslugu pretovara na tankerskom vezu Vlaška, a tu se cjevovodima trebalo spojiti postrojenje BIOM-a. Ali ATT je na dan potpisivanja odbio potpisati ugovor, a ni naknadno nisu se sporazumjeli pa je BIOM tražio LUP da ispuni svoje zakonske, statutarne i ugovorne obveze. Kako nisu ništa poduzeli, BIOM tvrdi da zbog toga projekt nije realiziran.
Zastupnik RH uzvraća da se tu radi o ugovornom odnosu, dok je pretpostavka odgovornosti države nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave u nekom postupku. To što LUP nije intervenirao kod drugog koncesionara na svom području radi zaključenja poslovnog ugovora ne može se podvesti pod poslove državne uprave. Niti LUP ima regulatorne ili inspekcijske ovlasti temeljem kojih bi mogao intervenirati u komercijalni ugovor. Radovi na cjevovodu čine oko 3 posto (900.000 eura) vrijednosti ukupnih radova na koje se BIOM obvezao. Za pristup česticama u potkoncesiji ATT-a nije bilo pravnih prepreka, ali to BIOM nikada nije zatražio, već je s ATT-om pregovarao samo o usluzi koju pruža.
Još u veljači 2016. BIOM dopisom odgovara LUP-u da je financijska konstrukcija u završnoj fazi i da radovi počinju za mjesec dana. Intervenciju LUP-a prvi put traže 8. srpnja 2016., ni šest mjeseci prije isteka roka za izgradnju postrojenja. Ali ne radi pristupa čestici. A mjesec dana prije isteka roka traže zamrzavanje plaćanja koncesijske naknade i izdavanja garancije zbog “neprovođenja Zakona o biogorivima u RH”. Rok je istekao, radovi nisu ni počeli. Zastupnica države tumači da je tužitelj vjerojatno zaključio kako bi mu bilo ekonomski isplativije koristiti infrastrukturu potkoncesionara, pa je stoga odustao od rekonstrukcije i pokušao zaključiti komercijalni ugovor s ATT-om.
LUP je bio spreman i produljiti rok za gradnju, ali BIOM je postavio nedopušteni uvjet, zamjenu bankarske garancije zadužnicama što je protivno Uredbi o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru. Kako je BIOM prestao plaćati koncesijsku naknadu, LUP mu je oduzeo koncesiju, i to zakonito, utvrdili su Upravni sud u Splitu i Visoki upravni sud. U LUP-u ističu da se priča o navodnoj nemogućnosti pristupa radi izvođenja radova pojavila tek po isteku roka izgradnje. U travnju 2017. protiv BIOM-a je pokrenut stečajni postupak zbog blokade računa dulje od 120 dana u iznosu većem od dva milijuna kuna, što znači da zbog nelikvidnosti već koncem 2016. nisu mogli produljiti ili dobiti novu bankarsku garanciju pa ni ispuniti ugovorne obveze.
Prodao Biodizel Vukovar
Sutkinja Buljan je utvrdila da nema govora o povredi zakona ili propisa. Oduzimanje koncesije je zakonito, a tumačenje koje posredovanje među koncesionarima podvodi pod regulatornu obvezu LUP-a na lučkom području je pogrešno. Nema objektivne odgovornosti RH za štetu. Kada se razgrne opširno elaboriranje i pravne ocjene tužitelja, to se ne može podvesti pod poslove državne uprave, već se eventualno može raditi o povredi ugovorne obveze. Argumentacija da je država odgovorna jer LUP i ATT nisu ispunili obvezu je “nelogična, u suprotnosti s iznesenim tvrdnjama samog tužitelja te pogrešna s obzirom na postavljenu pravnu osnovu potraživanja”.
Gadže je u lipnju 2009. otvorio naš najveći pogon za proizvodnju biodizela u Vukovaru, investiciju od 20 milijuna eura. Biodizel Vukovar prodao je 2012. slovačkoj grupaciji Envien. Potkraj 2016. pogon se privremeno zatvara zbog promjene politike poticaja biogoriva. Bilježe više od 20 milijuna kuna gubitka.
Piše: Marinko Jurasić / Večernji list
