Najnoviji Zakon o kulturnome nasljeđu Republike Srbije, kojim se tko zna koji put svojata hrvatska dubrovačka književnost, može iznenaditi samo one koji su prespavali posljednjih 150 godina – ističe dr. sc. Domagoj Vidović, vrhunski jezikoslovac mlađe generacije, onomastičar iz Institita za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu u ‘Rodu o jeziku’ (siječanj 2022., br. 2).
Koliko je dubrovačka književnost srpska, najzornije svjedoči Vuk Stefanović Karadžić u predgovoru Srpskome rječniku: Već ima blizu iljada godina kako Srblji imaju svoja slova i pismo, a do danas još ni u kakvoj knjizi nemaju svoga pravog jezika. Ako, dakle, otac srpske pismenosti 1818. kaže da Srbi nemaju knjiga napisanih svojim jezikom, logično je postaviti pitanje kako je moguće da su Marin Držić (1508. – 1567.) i Ivan Gundulić (1589. – 1638.) srpski pisci kad su se živjeli dva do tri stoljeća prije objave prvih knjiga na srpskome jeziku.
Element iznenađenja u novome manevru srbijanskih vlasti čini pokušaj da se zakonski odredi kojoj književnosti neki autor pripada. Pritom se velikodušno Hrvatima poklanja polovica onoga što im se nastoji oteti. Neviđen je to čin kulturne agresije, ali i pokazatelj totalitarnoga uma tamošnjih političara jer je svojevrsno političko određivanje književne pripadnosti te čak propisivanje načina pisanja i dopuštenih tema bilo moguće samo u SSSR-u i ostalim komunističkim državama, a vrlo kratko i u Jugoslaviji. U bivšoj je državi ipak bilo dovoljno pameti da se tadašnja književna elita (i ne samo hrvatska) na čelu s Petrom Šegedinom i Miroslavom Krležom pobuni odmah nakon Drugoga svjetskog rata protiv socrealističke paradigme, a tijekom hrvatskoga proljeća i protiv velikosrpskih jezičnih i kulturnih posezanja.
Koliko je, primjerice, Držić „srpski“ pisac najzornije govori činjenica da je prva njegova komedija u Srbiji prvi put postavljena 1946., i to u Hrvatskome narodnom kazalištu u Subotici, a kako će pisci spomenutoga zakona Držića kao katolika, književnika koji je pisao na trima jezicima (hrvatskom, talijanskom i latinskom) uklopiti u „srpski svet“, ne znam. Ako mi pronađete srpskoga latinista, svakako mi javite.
Na koncu treba napomenuti kako ovo nije opomena samo Hrvatima, nego i drugim srpskim susjedima poput Crnogoraca čije se nasljeđe također ovih dana otima, pa crnogorski Oktoih neumorno prvom srpskom tiskanom knjigom proglašavaju čak i neki vodeći političar u Crnoj Gori. Budući da su humanizam, renesansa i barok nepoznanica u srpskoj kulturi, piscima Zakona o kulturnom nasljeđu preporučujem da zakonski zaštite srpsku bajku kao jedinstvenu pojavu ne samo u južnoslavenskoj, nego i svjetskoj književnosti.
Zoran Mateljak, koordinator međunarodne organizacije za zaštitu prirode WWF Adria u razgovoru za Dubrovački vjesnik je opširno komentirao projekt Gornji horizonti i najnovije dogovore o izgradnji HE Dabar u koju su se uključili Kinezi.
Koja je uloga međunarodne neprofitne organizacije za zaštitu prirode (WWF Adria) na području Dubrovačko-neretvanske županije? Kakve je projekte ova vodeća organizacija za okoliš dosad provodila na ovom području?
WWF (World Wide Fund for Nature) već više je od pola stoljeća djeluje u više od stotinu zemalja na šest kontinenata uz pomoć više od pet milijuna pristaša. WWF prepoznaje da je dinarski krš jedan od najvrjednijih ali i najugroženijih ekosustava na svijetu. Riječni bazen Neretve i Trebišnjice se nalazi u srcu dinarskog krša. Na ovom području WWF je provodio i provodi niz projekata za očuvanje delte Neretve gdje se nalaze močvare od svjetskog značaja prema Ramsarskoj konvenciji a čija je potpisnica i Republika Hrvatska. Močvare delte Neretve se mogu očuvati jedino cjelovitim pristupom na razini riječnog bazena, kao i brojne endemske vrste poput gaovica ili podustve.
Kako biste opisali trenutno stanje hidroelektrana i brana u području sliva rijeke Neretve i Trebišnjice? Kakav je njihov utjecaj na područja dinarskog krša, neretvanskog i jadranskog sliva RH? Postoje li aktualna istraživanja na tu temu? Može li se i kako dokazati štetan učinak projekta Gornji horizonti?
Stanje u hidroenergetskom sektoru na području sliva Neretve i Trebišnjice je kaotično. Za korištenje hidroenergetskog potencijala na ovom području se nadmeće čak pet elektroprivreda, koje slabo ili nikako surađuju, a nemaju nikakvu zajedničku viziju a često suprostavljene interese. Hrvatska Elektroprivreda (HEP) je u sukobu s Elektroprivredom Republike Srpske (ERS) oko raspodjele električne energije proizvedene u Platu. Elektroprivreda Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna (EP HZHB) je nezadovoljna količinama voda koje im ispušta ERS. Elektroprivreda Bosne i Hercegovine (EP BiH) ulazi u kontroverzne projekta malih hidroelektrana a i Elektroprivreda Crne Gore (EP CG) želi svoj dio kolača.
Najveći stradalnik ovog kaosa je priroda. WWF zagovara da elektroprivreda naprave strategiju korištenja zajedničkog prirodnog resursa tj. da se krene u zajedničko strateško planiranje. Umjesto toga, na ovakvo nesređeno stanje Republika Srpska u novi rizični i kontraverzni projekt Gornji horizonti. Projekt Gornji horizonti predviđa preusmjeriti vode Nevesinjskog i Dabarskog polja koje poniru prema Neretvi, u Bilećko jezero a potom ih usmjeriti najvećim dijelom prema Platu. Čak su se ponovo javili planovi i da se ove vode usmjere prema Risanu u Crnoj Gori. Čak ako bi se i sve vode koje se preusmjeravaju vratile prema HE Čapljina te u konačnici završile u samoj delti Neretve, tad bi nepovratno stradalo Hutovo Blato i jedine preostale izvorne močvare delte Neretve u deranskom području.
Je li provedena Studija procjene utjecaja na okoliš za projekt Gornji horizonti? Ako da, tko ju je odobrio i na temelju čega? Jeste li kao globalna organizacija za zaštitu prirode nadležna i za područje Bosne i Hercegovine očitovali o tome?
Studija je provedena. Svi WWF-ovi prijedlozi i komentari, kao i svi drugi komentari ekoloških udruga i aktivista su odbačeni. Studija je odobrena po za to predviđenoj proceduri u Republici Srpskoj.
Koja je korist projekta Gornji horizonti i za koga? Kome će koristiti HE Dabar?
Hidroelektrana Dabar je prije svega projekt entiteta Republike Srpske koji će stoga i najviše profitirati. Korist od ovog projekta bi trebala imati HEP, potencijalno EP HZHB a u nekim manje vjerojatnim varijantama čak i EP Crne Gore.
Ako znanstveno-stručna zajednica i ekološke udruge ocjenjuju ovaj projekt štetnim za okoliš i čovjeka, zašto su Kinezi pristali financirati zadnju fazu projekta Gornji Horizonti?
Zapravo treba razjasniti da se radi o iskorištavanju hidroenergetskih potencijala rijeka Trebišnjice i Zalomke, projektu podijeljenom u dvije faze. Prva faza je u uporabi od puštanja u rad Hidroelektrane Trebinje I, HE Trebinje II, HE Čapljina i HE Plat. Druga faza je izgradnja HE Bileća, HE Dabar i HE Nevesinje, a druga faza je zapravo projekt Gornji horizonti. Kroz razgovor s kineskim investitorima sam zaključio da je njima ovaj projekt interesantan kao inženjerski poduhvat jer je cijeli taj hidroenergetski sustav u kršu gdje je jako tehnički izazovno akumulirati, preusmjeravati i općenito koristiti vode. Osim toga, kineski investitori imaju jamstva Vlade Republike Srpske da se radi o ekološki prihvatljivom projektu i investiciji u obnovljive izvore energije.
Što je Vaša organizacija oko projekta Gornji horizonti dosad poduzela? Jeste li se i komu javili s prijedlozima i sugestijama i je li bilo odgovora?
Provodili smo višegodišnja hidrogeološka istraživanja i monitoring biljnog i životinjskog svijeta. Ova istraživanja su nam jasno ukazala da su dosadašnji hidroenergetski zahvati na ovom prostoru doveli do drastične degradacije staništa a time i na rub izumiranja endemskih vrsta. Najveći stradalnik neodgovornog odnosa elektroprivreda prema prirodi je Hutovo blato, ali ugrožena je cijela delta Neretve, Malostonski zaljev, Ombla.
Na primjer, jedine preostale izvorne močvare delte Neretve se nalaze u Deranskoj depresiji, koja je dosadašnjim zahvatima izgubila skoro sve vode koje su se u to područje drenirale iz Popovog polja, a to je 50 posto ljetnih voda. Ako se preusmjere vode Dabarskog polja, koje osiguravaju preostalih 50 posto ljetnih voda, a kako je to i planirano projektom Gornji horizonti, izgubit ćemo zadnje prirodne močvare Neretve. Stoga smo predložili da se u Dabarskom polju osigura nesmetan prirodan dotok voda u ponor Ponikve. Prema našim istraživanjima, vode koje poniru u ponor Ponikve u Dabarskom polju, ljeti izravno dolaze na Deransko područje, tako da se ovdje mogu uraditi i kompenzacije za izgubljene vode Hutova blata iz Popovog polja.
Drugi teški problem je zatvaranje ponora Biograd u Nevesinjskom polju, jer se time sprečava dotok vode na izvore Bune i Bunice. Sva svoja istraživanja i rezultate monitoringa smo komunicirali s relevantnim institucijama u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Također smo ovaj slučaj prezentirali na brojnim međunarodnim seminarima. Međutim, projekt Gornji horizonti se provodi onako kako je to zamišljeno prije 50 godina, kad nismo imali okolišne probleme kakve imamo danas.
Je li na zadnju fazu ovog hidroenergetskog projekta reagirala Federacija Bosne i Hercegovina, znanstveno-stručna zajednica i ekološke udruge u BiH?
Ekološke udruge, kao i znanstvena zajednica iz Federacije BiH, jasno ukazuju na brojne probleme koje može izazvati preusmjeravanje voda a osobito u uvjetima dinarskog krša. Na području Federacije BiH je organiziran veliki broj stručnih skupova i znanstvenih razmatranja. Bosna i Hercegovina je potpisnica Ramsarske konvencije o zaštiti vlažnih staništa od svjetskog značaja. Time je preuzela obvezu zaštite Hutova blata koje je uvršteno na popis Ramsarke konvencije a upravo Hutovo blato će biti najveća žrtva projekta Gornji horizonti ako se taj projekt provede bez mjera ublažavanja koje predlažemo.
Koje se konvencije i direktive trebaju uzeti u obzir pri procjeni utjecaja na okoliš projekta Gornji horizonti? Što EU može učiniti po tom pitanju?
Svakako je najvažnije u ovom slučaju Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica – Espoo konvencija. ERS već proizvodi dovoljno električne energije za potrebe gospodarstva Republike Srpske pa je za očekivati da će se električna energija proizvedena u okviru projekta Gornji horizonti izvoziti. EU još uvijek hidroenergiju smatra „čistom“ ili okolišno prihvatljivom energijom tako da postoje svi uvjeti da se ova energije izvozi na EU tržište (Italija!?). Stoga je potrebno da EU nametne strože ekološke zahtjeve za uvoz energije kako bi se natjeralo elektroprivrede da u slučaju projekta Gornji horizonti a i u slučaju cijelog hidroenergetskog sustava na Trebišnjici, primjene sve nužne mjere ublažavanja negativnih utjecaja na rijeke Bunu, Bunicu i Bregavu, močvare delte Neretve, Malostonski zaljev i Omblu.
Je li Republika Hrvatska kao država reagirala na ovaj projekt, važan s obzirom na rizik za područje Neretve, Malostonskog zaljeva i Omble?
Na više međunarodnih skupova, hrvatski su znanstvenici, državni dužnosnici i ekološki aktivisti upozoravali na rizike koje nosi projekt Gornji horizonti za RH. Čak se i u Saboru raspravljalo na ovu temu. Ipak, mislim da je ovaj problem potrebno podići na najvišu državnu razinu kako bi se pronašlo optimalno rješenje.
Koje bi ključne korake ovom trenutku morala poduzeti RH kao država članica EU?
Hidroenergetski sustav na rijeci Trebišnjici je veliki inženjerski pothvat. Izuzetno kompleksan i jako učinkovit u smislu proizvodnje električne energije. Ovaj sustav oduzima prirodnom fenomenu krškog podzemlja 4 milijarde kubičnih metara vode godišnje. Nažalost u cijelom ovom sustavu, uključujući projekt Gornji horizonti, ne primjenjuje se niti jedna mjera ublažavanja ovog ogromnog zahvata u prostoru. To je, naravno, nama potpuno neprihvatljivo, pogotovo s obzirom na Europski Zeleni plan (EU Green Deal). Hrvatska kao članica EU treba inzistirati da se u hidroenergetskom sustave na rijeci Trebišnjici primjenjuju najmoderniji EU okolišni standardi, jer su, na koncu, vode Trebišnjice i hrvatske vode.
Kontroverzna HE Ulog
Osim projekta Gornji Horizonti, na Neretvi se gradi i HE Ulog. Kakva je procjena njezina utjecaja na okoliš i bioraznolikost a posljedično i na stanovništvo? Kinezi su također trebali graditi ovu HE, zašto mislite da su odustali? Treba li RH kao država reagirati i na ovaj projekt?
Procedure i usvajanje Procjene utjecaja na okoliš HE Ulog je provedena po istom obrascu kao i u slučaju HE Dabar. Tamo je glavni problem ugroza endemskih vrsta pastrva. Pojavili su se određeni tehnički problemi koji usporavaju provedbu ovog projekta. Projekt HE Ulog isto tako nosi brojne kontroverze između dva političke entiteta u BiH s obzirom da je smješten u gornjem toku rijeke Neretva na granici između Republike Srpske i Federacije BiH. Ipak HE Ulog ne može imati direktan utjecaj na RH ili na područje Dubrovačko-neretvanske županije.
Nakon cjelodnevnog i tehnološki vrlo zahtjevnog postupka ukrcaja na baržu teške skele i megadizalice, što je postupak koji je u splitskom škveru započeo jučer popodne, očekuje se da danas u 15 sati prema Stonu i Pelješcu, odnosno do Stonskog kanala i lokacije Mosta Ston, isplovi barža “Golia” koju će vući tegljač, odnosno remorker “Storione”.
– Dizalica je gabaritna te se nadamo kako će sve proći u najboljem redu. Remorker u škveru je pripravan za isplovljenje, a ukrcaj na baržu je trajao cijeli dan zbog nužnosti reguliranja balastnih voda u barži. Zbog istovjetnih razloga se očekuje kako će cijeli dan trajati i iskrcaj s barže koja će odmah nakon iskrcaja, krenuti ka splitskom škveru gdje bi trebala ukrcati prve dijelove mosta. Naravno, sve ovisi o vremenskim uvjetima. – ističe za Dubrovački vjesnik glasnogovornik splitskog škvera, odnosno tvrtke “Brodosplit” Josip Jurišić.
Napominjući kako je riječ o megadizalici nosivosti 750 tona, dok je težina najtežeg, tzv. C- segmenta budućeg Mosta Ston 363 tone, Jurišić naglašava:
– Napominjem kako smo još ljetos imali dovršene sve dijelove Mosta Ston, ali ih iz objektivnih razloga nismo mogli dopremiti na gradilište. Naime, nisu postojali uvjeti na terenu gradilišta gdje je bilo nemoguće iskrcati dijelove jer nije bilo ni stupova niti pristana na kojeg bi ih iskrcali! Sad čujem kako se grčki “AVAX” opravdava kako je do kašnjenja došlo zbog nedostatka materijala, ali mislim kako to treba i javno reći a ne da neupućeni zaključe kako će pristupne ceste pelješkom mostu kasniti zbog splitskog škvera! Svemu treba dodati i COVID, odnosno nedostatak barže koja je u cijelom svijetu kao transportno sredstvo postala izuzetno tražena. Šteta, jer ljeto je bilo savršen tajming, a mi smo već u lipnju 2021. imali gotove sve dijelove mosta i bili pripravni odmah ih dopremiti, čak i prije transporta dijelova za vijadukt Prapratno!
Drugim riječima, kad je dovršeno improvizirano pristanište ispod nosivih stupova budućeg Mosta Ston uslijedio je oporavak svjetskog tržišta i nagla potražnja transportnih sredstava, pa i barži. Ovako, u idealnim se uvjetima dolazak barže u Stonski kanal i dopremanje prvih dijelova budućeg Mosta Ston visokog 40 i dugog 485 metara, očekuje tek koncem tjedna. Kako doznajemo, kratko potom slijedi početak montaže za koju, u idealnim uvjetima, monteri trebaju dva i pol mjeseca. Pojam “idealni uvjeti” prije svega podrazumijeva izostanak vjetra jer bi se pod uticajem vjetra dijelovi mosta mogli njihati, a ne smiju kako bi se precizno postavili na nosače od kojih je posljednji pred potpunim završetkom, piše Dubrovački vjesnik.
Centar za poduzetništvo Dubrovačko-neretvanske županije poziva sve zainteresirane na besplatnu online radionicu “Kako samostalno voditi paušalni obrt” koja će se održati u petak 21. siječnja 2022. u 10 sati. Radionica je namijenjena osobama koje planiraju pokrenuti ili su u počecima pokretanja vlastitog paušalnog obrta.
Teme radionice su:
Uvjeti za paušalno oporezivanje dohotka od samostalne djelatnosti;
Gdje i kada prijaviti obavljanje paušalne djelatnosti;
Kolike su obveze poreza na dohodak i prireza, te doprinosa;
Koji su rokovi plaćanja istih;
Koje poslovne knjige (knjigovodstvo) i obrasce voditi;
Obvezu ispostavljanja računa i fiskalizaciju;
Što kada se prekorače propisani uvjeti za paušalno oporezivanje.
Predavanje će održati savjetnica iz područja računovodstva i poreza – Jasna Gavrić. Predviđeno trajanje radionice je 3 sata.
Budući da je broj polaznika ograničen, molimo sve zainteresirane poduzetnike da se prijave putem:
Mate Šunjić, vratar hrvatske rukometne reprezentacije, nije imao bajnu statistiku protiv Srbije – četiri obrane od 15 šuteva (26,7 posto), ali je imao tri vezane obrane u trenucima kada se “lomio” rezultat. Zahvaljujući njegovim obranama došli smo do plus četiri i tu prednost nismo ispuštali do kraja. Zanimljivo je da je Šunjić pozvan za prvi krug samo zato što Kristijan Pilipović nema pravo nastupa za našu reprezentaciju do 20. siječnja. Naime, Pilipović je do prije dvije godine branio za Austriju, a dvogodišnja zabrana istječe mu za nekoliko dana. Sad, hoće li se izbornik Horvat odlučiti zvati Pilipovića ili će zadržati Šunjića, ostaje da vidimo, piše Večernji list.
Mama igrala rukomet
– Nije bitno koliko me se čekalo, bitno je da sam ja uvijek uživao kad sam bio u reprezentaciji. Pojedinci nisu važni svih ovih godina, ekipa uvijek izbaci pojedince. Moja uloga je takva kakva jest, najbitnije je da je ekipa pobijedila i da smo pokazali veliko srce, veliku borbu. Svatko ima svoj posao, svoju ulogu na terenu, pa tako i mi vratari imamo zadatak da pokušamo nešto obraniti. Francuska je kvalitetnija ekipa od Srbije. To je velika sportska nacija i nadam se da tu neće kalkulirati i da ćemo pobjedom nad Ukrajinom osigurati drugi krug – rekao je Šunjić.
Mate ne spada u kategoriju mladih vratara. Ima 34 godine i trenutno brani u francuskom drugoligašu Ivryju. Rođen je u Metkoviću, gdje je završio gimnaziju. Mate je još kao dijete s prijateljima igrao rukomet, a i njegova majka Ana se kao djevojka bavila rukometom i igrala je upravo na poziciji vratarke. Nekoliko puta na završnicama prvenstava Hrvatske za mlađe uzraste proglašavan je najboljim vratarem. Na matematičkim natjecanjima također je ostvario zapažene rezultate na državnoj razini. Iz Metkovića odlazi u Zagreb, ali u Medveščak, da bi u srpnju 2010 potpisao za našički Nexe. Uz rukomet odlično mu ide i školovanje. Tako je u lipnju 2010. godine postao magistar matematičkih znanosti, diplomiravši na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Odluku da će studirati matematiku donio je još početkom srednje škole, a u gimnaziji je rasturao s prosjekom ocjena 5,0.
– Dok sam studirao, neki profesori na fakultetu nisu imali pojma da branim, a neki su znali pa su me znali puštati ranije na treninge. Ponekad bi moj klub, a tada je to bio Medveščak, odgodio utakmicu ako ne bih mogao stići. Bilo je dosta razumijevanja na obje strane. Uglavnom, mislim da sam bio jedini student matematike koji se profesionalno bavio sportom. U to vrijeme dan bi mi počinjao u sedam ujutro i trajao do ponoći. Pet godina sam živio na relaciji fakultet – trening – stan – istaknuo je Mate. U lipnju 2013. ističe mu ugovor s Nexeom te potpisuje za francuski Créteil, a u Francuskoj je ostao do današnjih dana.
27 obrana u Banjoj Luci
S reprezentacijom Hrvatske osvojio je broncu na Svjetskom kadetskom prvenstvu u Kataru 2005. godine. Bila je to generacija u kojoj su igrali Domagoj Duvnjak, Marko Kopljar, Antonio Kovačević, Ivan Čupić i Alen Blažević. Sa seniorskom reprezentacijom Hrvatske osvojio je zlato na Mediteranskim igrama u Taragoni 2018. godine. Od zlatnih “mediteranaca” na ovogodišnjem EP-u su uz Šunjića još Jaganjac, Ravnić, Šipić, Šušnja i Mandić. Tijekom karijere odigrao je brojne velike utakmice, ali jednu posebno pamti. Onu u Banjoj Luci kada je branio za Nexe protiv Borca u SEHA Gazprom ligi 2012. godine. Na tom susretu imao je 27 obrana. U francuskoj Drugoj ligi trenutačno je s 34 posto obrana četvrti vratar lige. Ima i poruku za mlade sportaše: – Uvijek trebaju igrati na dvije karte: sport i škola. Osim što je dobar za razvoj tijela, sport je jedna vrsta životne škole u kojoj se može naučiti raditi, biti organiziran, discipliniran i uporan. Međutim, zbog sporta ne bismo smjeli zanemariti obrazovanje jer nas ono čini kompletnijom osobom – dodao je Šunjić.
Zdenko Kordi bio mu je trener u Nexeu
– On je dečko kojeg bi svaka majka poželjela za zeta. Čekao je da u Zagrebu završi fakultet i tek je onda došao u Našice. Što reći o njemu koji je svih pet godina na fakultetu imao prosjek 5,0. Sve što radi, radi temeljito. Kada je došao u Francusku, naučio je jezik za nekoliko mjeseci. Francuzi su ga zavoljeli i zato je tako dugo tamo. Ivry igra Drugu ligu, ali će se nagodinu vratiti u Prvu – priča Zdenko Kordi.
Ravnateljica Ustanove za kulturu i sport Metković Zrinka Mijoč jutros je Udruzi Otac Ante Gabrić predala donaciju u iznosu od 44.700 kuna. Riječ je o sredstvima koja su prikupljena od prodaje slika nastalih tijekom Umjetničkoga likovnog susreta Metković 2021. koji je, u organizaciji Ustanove za kulturu i sport Metković, a uz potporu Grada Metkovića, održan od 9. do 11. kolovoza prošle godine.
Na likovnom susretu sudjelovali su poznati umjetnici: akademski slikar Ivan Listeš, akademski slikar Stjepan Ivanišević, akademski slikar / grafičar Jure Kokeza, akademski slikar Hrvoje Marko Peruzović, akademska slikarica Anamarija Obradović, dipl. oecc. Edo Unković, diplomirani konzervator, redovni profesor na UMAS-u Ivo Donelli i profesorica likovne kulture Dubravka Šešelj. Svatko od njih je naslikao i donirao po dvije slike, a prihod od prodaje namijenjen je za kupnju automobila Udruzi ‘Otac Ante Gabrić’.
Naime, Udruga Otac Ante Gabrić kroz različite aktivnosti i projekte od 2008. godine skrbi o starijim i nemoćnim osobama s područja grada Metkovića. Među aktivnostima Udruge je i pružanje socijalnih usluga ‘Pomoć u kući’ starijim korisnicima, pri čemu im gerontodomaćice Udruge pomažu u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Osim što će novi automobil pomoći u lakšoj terenskoj mobilnosti gerontodomaćica Udruge, služit će i za prijevoz starijih korisnika na organizirane dnevne aktivnosti koje se svakim danom održavaju u prostorijama Udruge.
– Otkako je Udruga ‘Otac Ante Gabrić’ ostala bez automobila, otežana je mobilnost gerontodomaćica, djelatnika i korisnika Udruge. S obzirom da se nalazimo u vremenu pandemije koronavirusa, kada o starijim i nemoćnim osobama moramo posebno brinuti, mi iz Ustanove za kulturu i sport Metković odlučili smo organizirati Umjetnički likovni susret te tako osigurati sredstva kojima bi pomogli u kupnji automobila za Udrugu. Ovim putem se želim zahvaliti Gradu Metkoviću, Dubrovačko-neretvanskoj županiji i svima onima koji su se odazvali našoj akciji te kupnjom slika pomogli radu Udruge, a time i većoj kvaliteti života njihovih korisnika. Za prodaju je ostalo još sedam dostupnih slika, a u slučaju njihove kupnje, sredstva će također biti usmjerena prema Udruzi ‘Otac Ante Gabrić’. – istaknula je ravnateljica UKS Metković Zrinka Mijoč.
Svi koji žele donirati sredstva Udruzi Otac Ante Gabrić mogu to napraviti uplatom na broj računa: HR3423600001102035285.
Kolumbo, gdje si bio 17. siječnja 1422.? Točno sedamdeset godina prije otkrića Amerike u nizu se pritužaba na postupanje carinika našla i jedna kojom je Metković stupio na povijesnu pozornicu.
Dana 17. siječnja 1422. ser Mato Getaldić (ser Matheo de Gethaldo) potužio se dubrovačkomu knezu Vlahi Sorgu (Blasio de Sorgho) na Petra Primića i Stanihnu Sladinovića (contra Petrum de Primo et Stanichnam Sladinovich).
U prijevodu se Sladinovićevo ime nedovoljno precizno navodilo kao Stanko, no sasvim je razvidno da je pravi imenski lik Stanihna (usp. i osobno ime Palihna od kojega su nastala prezimena Palihnić i, gubljenjem glasa h, Palinić), a prezime Primić nastalo je od talijanskoga imena Primo koje se u Dubrovniku naknadno prevelo u Prvoslav.
Je li ser Matu najviše zaboljela zapljena barke, oduzimanje 101 vjedra vina (bome mu je posada bila žedna) ili triju vreća zobi (valjda je deset praznih vreća i jedan grubi pokrivač prežalio)? Je li mu zasmetalo to što su carinici govorili o Mati i Vlahi, a Dubrovčani vlasi čupaju kad se ne reče Matu i Vlahu? Je li pritužba (ubilježena u tadašnju knjigu žalbi 30. siječnja 1422.) urodila plodom? Pitanja su ostala bez odgovora, a mi nekako u cijelome slučaju više vjerujemo našima nego Vraguželima.
1 of 3
Iz pritužbe se također vidi da su Dubrovčani imali sera prije nego Englezi sira. Nije zgorega ni pripomenuti kako je tuženik Getaldić nositelj istoga prezimena kao i optičar Marin (Ghetaldus), a knez Sorgo predak je glazbenika Luke Sorkočevića. Ako vam je ipak miris kuhinje draži od klasike, prisjetite se stonskih delicija iz restorana Sorgo.
Nas, pak, najviše raduju dva retka u kojima stoji flummaria Narenti subtus Metchovich (na rijeci Neretvi pred Metkovićem). Spomenuti je dokument prvi, koliko mi je poznato, 1937. uočio srpski povjesničar Mihailo Dinić i uputio na njega u članku Trg Drijeva i okolina u srednjem vijeku, na njega je 1957., pozvavši se na Dinića, u knjizi Naselja srednjovjekovne Bosne iznova upozorio medijevalist Marko Vego te zatim fra Ante Josip Soldo 1970. u članku Iz prošlosti grada i župe Metkovića u metkovskome časopisu Iskra. Cjelokupan je dokument i njegov prijevod na latinski 1982. objavio povjesničar Ivan Jurić, tako da uz 600. rođendan našega grada slavimo 85. obljetnicu pronalaska i 40. obljetnicu prijevoda toga za Metković prevažnog dokumenta.
Dok Metkovića nije bilo ni na karti…
Metković je u kasnome srednjovjekovlju bio sasvim neznatno naselje smješteno između Drive (iz dokumenata je razvidno da se u Gabeli u kasnome srednjovjekovlju govorilo ikavicom, pa stoga rabim lik Driva, a ne Drijeva) i Brštanika. Srednjovjekovni su Gabeljani, među ostalim, nosili prezimena Glavinić, Ilić, Maslović, Milošević, Novaković (njihovi su nasljednici Maslaći), Obradović, Popović i Sladenović (možda su povezani s današnjim Krstičevićima i Oršulićima, koji su nosili prezime Sladojević, a vidimo da se i carinik iz gore navedenoga dokumenta prezivao Sladinović), koja nose i današnji stanovnici širega neretvanskog područja. Valja napomenuti i kako su Gabelu nastanjivali i Jamometići (Imaju li veze s Jamometićima, potpisnicima PactaeConventae 1102., ne možemo pouzdano ustvrditi, ali s vlastelom iz Šćenice u Bobanima u istočnoj Hercegovini zacijelo imaju) i Hrvatinići (Pa kad nam kažu da Neretvani nisu Hrvati!).
Vrlo su zanimljivi ujedno podatci o prvim neretvanskim gastarbajterima u Italiji. Naime, u vrelima se spominje dvoje Slivanjaca (1310. i 1324.), četvero Drivljana (Gabeljana; 1325. i 1350.) i čak 12 Zažabaca (1310., 1311., 1324. i 1330.) koji su dobili poslove slugu na Apeninskome poluotoku. Ime znamo tek jednoj od sluškinja (Bogdana iz Slivna), a od mjesta na koja su upućeni zabilježeno je tek da su se 1325. Zažapci zaposlili u Firenci. Iz podataka je ujedno razvidno da se ime Slivno rabilo barem od 1310., dakle punih 48 godina prije dosad najstarijega spomena toga imena (pod imenom se Hum Slivno spominje od 1282., pa i Slivanjci ove godine slave 740. rođendan), te da je Zažablje bilo najveći izvor neretvanske radne snage u Italiji.
U Drivi je cvala trgovina robljem u kojoj su uz domaće snage, među ostalim, sudjelovali Katalonci, Sicilijanci, Maljorčani, Jakinjani i drugi, a za oko mi je zapelo ime Žedna koje je nosila jedna robinja kupljena u Lepenici u središnjoj Bosni. U otklanjanju trgovine robljem posebno su se istaknuli drivski sudci Bogić Sladinović (ponovno Sladinovići!) i Ratko Dobrivojević. Oni su 1396. pronašli rupu u zakonu kako bi spasili deset robinja koje su prevozili Firentinci. Da je bilo i drukčijih Neretvana, pokazuje pritužba Radovca Pribilovića iz 1409. da su mu Uglješa Carinković, Stipan Miladinović i Maroje Skvaričić u Desnama oteli rodicu i prodali je u roblje.
Nakon pada Neretvanske krajine pod Osmanlije trgovački putovi nisu utihnuli. Nakon što su se utvrdili (imamo vijest iz 1505. da se na Ušće dovozila opeka i crijep, pa je možda to dalo poticaj za nastanak toponima Crepina), nastavila se vrlo unosna trgovina solju. Nije nebitno spomenuti kako se među trgovcima solju u Gabeli 1564. spominje i jedan Gabrić!
Medaci iz Neretve u Istru, Milani iz Stoca u Metković
Sve vam ovo govorim jer iz vrela o samome Metkoviću sve do konca XVII. stoljeća ne znamo gotovo ništa. Metković je spomenut tek na jednome zemljovidu Giacoma Gastaldija iz 1570. Možemo tek pretpostaviti da su tijekom osmanlijske okupacije Metkovci kao i ostali Neretvani bježali prema dubrovačkome području, otocima i ostatku Mletačke Dalmacije te Italiji, a prema nekim novim spoznajama čini se da su Neretvani bježali i u Istru. Naime, u središnju su Istru Mlečani tijekom XVI. i XVII. naseljavali stanovnike iz dijelova Dalmacije i Hercegovine pod osmanlijskom okupacijom te su među njima, čini se, bili naši Medaci (naselje Medaki nalazi se u općini sveti Lovreč, pa naš dragi Nikica Medak Medo već žica svojega poslovođu Tonija Repara da ga poslom prebaci u Istru) i hercegovački Prkačini (postoji istoimeno naselje u općini Žminj).
Da Metković sve do početka XIX. stoljeća nije bio važnije naselje, zorno pokazuje činjenica da je 1787. na zemljovidu upisan kao Mirković (Mircovich). Obitelj Metković, po kojoj je grad dobio ime, u Neretvanskoj se krajini održala do početka XVIII. stoljeća kad se spominju kao vlasnici zemljišta u Gabeli.
Tako polako dođosmo do 1684. godine kad je u Metkoviću živjelo oko 180 Turaka (uglavnom vojnika i pokoji poturica) i 50 katoličkih obitelji. Njihova su prezimena bila Banić, Grubješić, Marinić, Sironjić i Vuković. Od njih se poslije u metkovskim maticama ne spominje ni jedna osim Grubješića, a Sava Grubješić 1786. mijenja prezime u Milan u čast svojoj majci (osobno su ime Sava nadijevali Hrvati u Popovu sve do polovice XX. stoljeća). Kako je potomak Grubješića po ženskoj liniji i naš gradonačelnik (a Milani su se u Metković doselili iz Stoca), ima se čime pohvaliti.
Večeras je naša feštaaaa!
Sad već dolazimo do početka XVII. stoljeća i priče o suvremenim metkovskim prezimenima o kojima ste mogli čitati u Metkovskome vjesniku pod uredničkom palicom Ivice Puljana i knjizi Metkovskiprezimenski mozaik u izdanju GKS-a te od 2015. na vašemu i mojemu najdražem portalu likemetkovic.hr uz budno oko isprva Jadranka Matića, a za njim Krešimira Jurića. Da ima materijala i za nove priče, nema sumnje (tako sam od naših Scipionija doznao da su u rodu s Marulićima, a pregledajući austrijski katastar pronašao sam podatak da se predio oko bivše Razvitkove upravne zgrade zvao Dominiković, pa Julio već gleda kako će naplatiti najamninu od suda). Tko zna, možda se jednom stvore i okolnosti za tiskanje drugoga, proširenog izdanja.
Dotad vam, dragi sugrađani, čestitam 600. rođendan našega grada, grada športa i kulture, ali ponajprije grada mladosti kojoj treba pružiti prigodu da u njemu ostane jer grad čine ljudi, a kad njih nema, i grad umire. Čestitam ujedno rođendan gradu iz kojega sam uvijek fizički odlazio tek da se vratim, a iz kojega u mislima nikad ne odlazim jer čim mi pod ruke dođe bilo koja nova knjiga, odmah gledam spominje li se on u njoj, grada za koji me vežu obitelj, prijatelji, uspomene na drage ljude kojih više nema i ljupka mjesta. Ljubav je to, srećom, uzvraćena, a kad je tako, onda se i čovjek ćuti ispunjenim!
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je 279 novih slučajeva zaraze koronavirusom, obrađeno je 608 uzoraka.
Radi se o 138 osoba iz Dubrovnika, 32 iz Orebića, 22 iz Župe dubrovačke, 19 iz Vele Luke, 17 iz Korčule, 15 iz Blata, 13 iz Konavala, sedam iz Smokvice, šest iz Stona, tri iz Dubrovačkog primorja i Metkovića, dvije iz Lumbarde te jednoj iz Ploča i s Lastova.
Preminule su dvije osobe; jedna ženska osoba iz Dubrovnika (rođ. 1943.g.) i jedna muška osoba iz Metkovića (rođ. 1937.g.).
U OB Dubrovnik hospitalizirane su 64 osobe pozitivne na koronavirus, sedam pacijenata zahtijeva intenzivnu skrb, šest je na respiratoru, a jedan pacijent je na kisiku. U samoizolaciji je 1846 osoba.
Visoka oko metra, sačuvana od koljena do ispod grudi, izrađena od mramora i stara oko 1800 godina. Tako bi se telegrafski mogao opisati kip božice Venere pronađen na gradilištu budućeg hotela u središtu Zadra, piše Zadarski hr.
– Akademik Nenad Cambi, naš najveći stručnjak za antiku, smatra da je najvjerojatnije riječ o kipu božice Venere. Njena puna visina bila je negdje oko dva metra i vjerojatno se nalazila na nekom postamentu u atriju ove urbane antičke vile u kojoj se sada nalazimo – govori Smiljan Gluščević, voditelj arheološkim istraživanja na Poljani Požarišće gdje tvrtka Albergo, na mjestu srušene derutne kuće kupljene od Grada Zadra, planira podići mali luksuzni hotel. Kip Venere pronađen je na dubini od neka dva metra, a u neposrednoj blizini otkriveni su i kameni ulomci velikog podnožja najvjerojatnije bunarske krune.
– Ovakvi primjeri antičke plastike jako su rijetki kod nas. Sličan ostatak nekog Venerinog kipa postoji u Arheološkom muzeju u Splitu, kaže akademik Cambi, tako da smo očito pronašli jedan vrlo vrijedan i rijedak kip, o kojem će se više znati nakon njegovog čišćenja i konzervacije – dodaje Gluščević.
Čim je Venera izvađena iz zemlje arheolozima je bilo jasno da su otkrili ‘arheološku senzaciju’. Odmah je izdvojena od drugih artefakta i prebačena u depo Zavičajnog muzeja u Biogradu s kojim je potpisan dogovor o deponiranju svih nalaza na istražnoj lokaciji. Smiljan Gluščević ističe da je pronađeni kip zanimljiv i po nekoliko detalja na njemu.
