U nedjelju je šjor Zdravko Vučičević u ugodnom sportskom društvu zrelije dobi proslavio 80. rođendan. To je vijest koju ne smijemo preskočiti jer je šjor Zdravko jedan od najvećih sportskih djelatnika u gradu u zadnjih 50 godina i zaslužuje javnu čestitku, stoga: Šjor Zdravko, sretan Vam 80. rođendan!
A sada malo o povijesti! Zdravko Vučićević rođen je 1. listopada 1937. godine u selu Pećina, općina Ravno (Popovo Polje), a zbog očeva posla na željeznici cijela obitelj 1947. seli u Metković u kojem Zdravko zajedno sa sestrom Anom, braćom Antom i pokojnim Stojanom urasta u živo tkivo grada na Neretvi.
Nakon završene osnove, srednju školu pohađa u Splitu. Sportaš od glave do pete, zajedno s još jednim Metkovcem, prof. Perom Jurjevićem, postaje članom splitskog Veslačkog kluba “Gusar”. Povratak njih dvojice u Metković nakon završetka studija rezultirat će osnivanjem Veslačkog kluba „Neretvanski gusar“ 13. listopada 1968. (Veslači, pripremite se za veliki jubilej, skoro će 50-ta!)
No, već prije toga, u rujnu 1963. skupina sportskih zanesenjaka koju je uz njega predvodio i prof. Tomislav Volarević, osnovala je Rukometni klub “Mehanika” pod patronatom istoimenoga metalno-montažnog poduzeća, na čelu kojeg je opet, kao direktor, stajao inženjer Zdravko Vučićević. Ta svojevrsna simbioza od početka je davala dobre rezultate, pa je klub rastao iz godine u godinu. Zdravko je sljedećih četrdesetak godina, bježeći od svjetla reflektora, obnašao u različitim intervalima skoro sve dužnosti u Klubu. Bio je aktivan sudionik u mnogim velikim uspjesima Kluba, ali i čovjek koji je ostajao uz klub u trenucima posrtanja.
Idejni je začetnik i osnivač škole rukometa pri RK “Mehanika”. Iako on to sam neće priznati, među najzaslužnijima je za izgradnju sportske dvorane u Metkoviću. San metkovskih rukometaša ostvaren je zahvaljujući njegovoj viziji, ideji i u većem dijelu realizaciji. Već spomenuta škola rukometa iznjedrila je vjerojatno najbogatiju nisku nositelja europskih, svjetskih i olimpijskih rukometnih medalja na svijetu. Ovdje ćemo spomenuti Ćavara, Jelčića, Obrvana, Golužu, Dominikovića, Kaleba i Čupića…
Na kraju, ne smijemo zaboraviti mnoge nagrade koje je kao sportski djelatnik dobio za zasluge u razvoju sporta na jugu Hrvatske: 1971. godine je dobio nagradu “Lancarice” Skupštine općine Metković za naročite uspjehe postignute u području sporta, 1978. godine povelju Rukometnog saveza Hrvatske za doprinos u razvoju rukometa, 2001. godine nagradu Grada Metkovića “Ždral” za iznimna postignuća u razvoju rukometnog športa i odgoju rukometne mladeži, 2012. godine nagradu za životno djelo Zajednice sportova DNŽ , te 2013. godine nagradu Grada Metkovića za životno djelo.
Šjor Zdravko, i dogodine u isto vrijeme na istome mjestu!
