Završio je još jedan, 22. po redu neretvanski spektakl, Maraton lađa na Neretvi. Tim povodom je ekipa Rogotinskog portala obavila kratki razgovor s Milojkom Miljenkom Glasovićem, idejnim tvorcem i utemeljiteljem Maratona lađa i počasnim predsjednikom Udruge lađara, koji je i ove godine sa zanimanjem pratio događanja na Neretvi.
Dojmovi su se slegli. Kakvo je Vaše mišljenje o ovogodišnjoj utrci?
Najvažnije je da je tradicija nastavljena. A ono što posebno veseli jeste činjenica da, prvi put nakon šest ili sedam godina, čujem da Maraton lađa ne pada nego se diže i u organizacijskom smislu i po broju gledatelja i po kvaliteti same utrke.
Ipak, uvijek može bolje, jer i na ovogodišnjoj utrci primijećeni se neki stari problemi.
Slažem se. Zamjerke se dobrim dijelom odnose na veliki broj malih brodova, glisera i skutera koji, umjesto da gledaju natjecanje, na regatnoj stazi ometaju lađare u njihovoj napornoj i iscrpljujućoj vožnji, što nije fer ni korektno. Odavno sam rekao da bi idealan Maraton lađa bio kada bi organizator imao svoje kontrolirane brodove za posjetitelje, a uz njih bi Neretvom vozile samo turističke lađe s gostima. Osim što bi se na taj način postigla dodatna regularnost natjecanja, osigurala bi se još jedna promocija Maratona lađa i safarija.
Ove godine su prijepor izazvale i neke sudačke odluke.
Kada gledamo druge sportove, npr. nogometnu utakmicu, dogodi se da svi vidimo jedanaesterac, osim suca, unatoč silnim tehničkim i drugim pomagalima koja su mu na raspolaganju u cilju što veće regularnosti. Greške su uvijek moguće i moramo nastojati svesti ih na najmanju moguću mjeru.
Kako riješiti problem „tumbina“ kod Stabline? Nije prvi put da su do njega gotovo istovremeno stigle dvije lađarske ekipe.
Među brojnim prijedlozima koje smo čuli u javnosti, jedino pravo rješenje bilo bi proširiti „tumbin“. A to nije nemoguće. Svima nam mora biti jasno da regularnost natjecanja treba biti na prvom mjestu.
Jeste li zadovoljni medijskom prezentacijom Maratona lađa?
Po meni, osjeti se veliki pomak vezan uz gledatelje i samu atmosferu nakon filmskog uratka Roberta Knjaza o Maratonu lađa u okviru televizijskog serijala Najveće svjetske fešte. To je zasigurno doprinijelo povećanom interesu za naš neretvanski spektakl i to bi trebala biti formula za daljnje djelovanje, jer nije u redu da ni nakon 22 godine HTV nema interes za izravni prijenos utrke. Posebno ako znamo da se radi o najvećoj maritimnoj manifestaciji u Hrvatskoj. Razumio sam da je to prije desetak godina, iz tehničkih i drugih razloga, bilo nemoguće, ali u današnje vrijeme dronova jedan dobar režiser može napraviti spektakularan prijenos. Uvijek se moramo boriti za nova promoviranja lađe kroz razne projekte, poput zadnjega projekta Vogalonga u Veneciji.
Osim Venecije, lađari su preveslali La Manche, Jadran, sudjelovali na Festivalu mora i mornara u francuskim gradovima Brestu, Morbihanu, Seteu… Kakvi su daljnji planovi?
Zahvaljujući baš ovim aktivnostima, imamo nove pozive kao npr. iz francuskoga grada Orleansa za dvije godine. Već treći put pozvani smo i sudjelovat ćemo u Starom Gradu na Hvaru od 11. do 15. rujna na manifestaciji „Dani u vali 2019.“. Riječ je o festivalu mora i mornara na kojem će sudjelovati više od 80 starih brodova, gdje neretvanska lađa ima počasno mjesto. Organizatori su nam čak dodijelili šator od 20 metara četvornih da prezentiramo naš gastro, vina i fotografije i video Maratona lađa. Želja mi je da naša lađa, pa i trupa, budu predstavljena i u još nekim gradovima na rijekama ili morima, poput Amsterdama, Praga ili Budimpešte.
Sve to ne bi bilo moguće bez sponzora.
Da. Kada se radi o Maratonu lađa posebno se moram zahvaliti HEP-u na njihovom sponzorstvu. A kad već spominjem sponzore, pitam se da li je nemoguće da naši političari nađu rješenje za Maraton lađa, kao što je to napravio bivši, pokojni, župan Ivan Šprlje koji ga je uvrstio u proračun Dubrovačko-neretvanske županije. Bilo bi idealno kada bi došli u situaciju da se Udruga lađara Neretve bavi organizacijom Maratona lađa, a ne da prosi novac kako bi se natjecanje održalo. Iskoristio bih ovu prigodu da se zahvalim svim lađarima i lađaricama koji su sudjelovali na ovogodišnjim maratonima i nadam se da ćemo idućih godina gledati još više ekipa i bolju organizaciju.
